Connect with us

Gost Kolumne

Grad koji je uzor kakva treba izgledati Bosna i Hercegovina u budućnosti

Objavljeno

on

Nekim pojedincima svakog zanimanja potrebno je dugo vremena da se probude iz političkog sna i uvide da su im snovi bili fikcija, isprazni i nikad ostvarivi. Nisu to ljudi sanjari, to su više oni koji spadaju u radikalne grupe izdajnika i veleizdajnika vlastitog naroda, identiteta, doma i domovine. To su oni egoisti koji i preko tuđih žrtava gledaju samo svoj interes, svoj boljitak. Pa čak i na štetu svoje bliže obitelji.

Ne vide nikoga drugoga pored sebe, i osobne potrebe. Takvi bolesnici spremni su izdati i najsvetije samo da bi njima bilo dobro u ovoj prolaznosti. Ne žele priznati povijesnu istinu dokazanu na svim izdajnicima, napose potvrđenoj u bosanskohercegovačkoj tragičnoj prošlosti u vrijeme vladavine turskog danka u krvi, a ona glasi da svi oni završavaju kao političke, a nerijetko i fizičke žrtve od ruke onih kojima su se prodali za šakicu Judinih srebrenjaka.

Daleko rjeđe stradavaju od onih koje su izdali, i koji su žrtve njihova izdajničkog posla. Žrtva oprašta, nalogodavac i poslodavac za kojeg rade ne opraštaju nikad. Čak niti onda kada im sluge odrade i najzahtjevnije i najprljavije zadatke.

Nigdje se to pravilo ne potvrđuje u tako crnom i tragičnom sadržaju kao u, autohtonom hrvatskom narodu otetoj im Bosni i Hercegovini, u koju je islam došao a kršćanstvo, gotovo pa, otišlo.

Iako svaki period tragične bosanskohercegovačke povijesti je imao, i ima, sluga tuđincu, nažalost oni koji dolaze poslije njih ništa nisu naučili na njihovom strašnom i tragičnom kraju po završetku izdajničkog posla.

A svi su oni završavali gotovo na isti način, ispraćeni istim riječima koje je izrekao turski zlikovac hrvatskom čovjeku koji je odano radio za svog ubojicu i njegovu krvoločnu imperiju, „jadniče jadni kad nisi odano služio svom kršćanskom narodu kako ćeš služiti meni Turčinu” i odsječena glava izdajnika zakotrljala se ispred turskih nogu.

Nazire se, nažalost, i danas takav kraj onih hrvatskih izdajnika koji su osmanlijskim potomcima služili u vrijeme muslimanske oružane agresije na Hrvate, i postratnom bošnjačkom vremenu medijske, nerijetko i fizičke agresije na preostali hrvatski narod.

Na žestokom udaru sve je više muslimansko bošnjački drugi, odnosno prvi, član tronacionalnog beha Predsjedništva Željko Komšić. Radeći vrlo odano, poslušnički, još u ratu za muslimanskog, a u poraću za bošnjačkog poslodavca, za kojeg je i pucao po vlastitom narodu ali eto ne zna je li nekoga ubio, pokazuje se da više nije miljenik nadređenih. Sijevaju strijele iz svih bošnjačkih centara po toj vjernoj sluzi. Vrlo koordinirano osuđuju slobodu kojom se počeo koristiti, poručujući mu da sluga ostaje uvijek sluga.

Primjećuje se u tim udarcima da bi ga se Bošnjaci danas najradije odrekli i na mjestu svoga člana u beha Predsjedništvu. Iz vjerskih muslimanskih centara izdaju se čak i neke fetve za njegovo političko smaknuće. Bivši poglavar IZBIH Mustafa Cerić ne može mu nikada oprostiti političku autonomnost koju je iskazao prijedlogom Hrvata na mjesto predsjednika Sarajevske županije. I da muslimansko bošnjačko nezadovoljstvo Komšićem bude još veće, a politička agresija opravdanija, žestoko mu zamjeraju da je taj prijedlog dao upravo u nekadašnjem glavnom beha gradu, koji je danas po svom nacionalnom, vjerskom, političkom, i svakom drugom sadržaju gotovo sto posto čisti muslimansko bošnjački grad. Grad koji je uzor kakva treba izgledati Bosna i Hercegovina u budućnosti.

Sve bi mu drugo možda i oprostili, ali šarati zeleno bošnjačko Sarajevo, za koje predsjednik Republike Srpske kaže da je Teheran, hrvatskim nacionalnim bojama, e to je neoprostivo. To je grijeh koji se ne oprašta, i zbog toga zaslužuje fetvu političkog smaknuća. Vraćati i u mikronima hrvatstvo u tako snažno islamizirano, bošnjačizirano, arapizirano, iranizirano i turcizirano Sarajevo, velika je uvreda za Bošnjake, i nepriznavanje ratni ciljeva koje su upravo u tom gradu realizirali u sto postotnim procentima.

Za obavljeni posao starijeg su Komšića postavljali na najviše funkcije u zelenom Sarajevu, kitili ga svim titulama i laskali mu ispod svakog ljudskog dostojanstva, jer pokazao se vjernim i odanim slugom osmanskim potomcima. Mlađeg kao zeta uzdizali su u nebeske visine, ponekad ga stavljali i ispred dinastije Izetbegović, da bi ga danas s prijezirom i poniženjem kakvo doživljava, i zaslužuje, svaki izdajnik, bivši poglavar IZ BiH Mustafa Cerić posprdno predložio „za muftiju sistema vrijednosti”.

A to je politički kraj i jednog i drugog Komšića. Samo bi ih još neki prljavi poslovi koje pred njih stave Bošnjaci mogli malo zadržati politički žive.

Sa Lovrenovićima su već završili, jednog marginalizirali na sve rubove beha zbilje, drugog (in)direktno fizički likvidirali. Sada se obračunavaju s Jergovićem. Prostački udaraju po njemu kao kada auta prelaze preko zgažene zvijeri. Svim tim izdajnicima i veleizdajnicima Muslimani i Bošnjaci su, dok su radili za njih, prostirali i crvene i zelene tepihe kada bi ih primali na raporte. Danas su im zabranili, ili pokušavaju zabraniti i da kroče na bosansko hercegovačku zemlju.

Vinko Đotlo

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari