Pratite nas

Herceg Bosna

Gradonačelnik Mostara pojasnio tko je odgovoran što istočni dio grada izgleda kao Hirošima, a zapadni kao Las Vegas

Objavljeno

na

Podupirem pregovore da se čim prije okonča ova kriza u Mostaru, a ona će se okončati implementacijom presude Ustavnog suda. Ne mogu komentirati ništa oko nagađanja da će to biti 2016 god. To će biti onog trenutka kada se oko mogućeg rješenja osigura parlamentarna većina da se promijeni izborni zakon i tako provede presuda Ustavnog suda. Mi činimo i činit ćemo sve sa svoje strane da grad što bolje funkcionira u zadatim i mogućim okvirima dok se ne provede odluka suda, izjavio je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

beslic-lj

Komentirajući činjenicu da je Grad Mostar već dvije godine bez Gradskog parlamenta, jer, zbog poništenja odredbi Izbornog zakona 2012. koja se odnose na Mostar u ovom gradu nisu održani izbori Bešlić je u intervju Dnevnom avazu kazao kako je “nedostatak vijeća za neke stvari nemoguće nadomjestiti.

– U Mostaru su zakočeni, usporeni brojni procesi jer nemamo zakonodavnu vlast kao i zbog nekih odluka donesenih od strane Gradskog vijeća koji nisu u skladu sa zakonskom legislativom i dodatno blokiraju rad gospodarskih društava. To treba otkloniti i Mostar mora biti normalan grad kao i svaki drugi, prednjačiti u nekim stvarima u BiH, ali s ovakvim Statutom i činjenicom da nemamo zakonodavnu vlast, još je stanje i dobro. Ne treba zanemariti ni ulogu međunarodnih čimbenika, koji se nisu potrudili da od nametanja Statuta kao rješenja, koje se u određenim segmentima, pokazalo u provedbi kao nefunkcionalno, da se ispravi i promjeni.

Na primjedbe kako istočni dio Mostara liči na Hirošimu, a zapadni na Las Vegas gradonačelnik Bešlić kaže kako to dijelom stoji, ali ima svoje uzroke.

-Gradsko vijeće odlučuje u ime cijelog grada, ali gradska područja – bivše gradske općine, s lijeve obale Neretve, nisu nikada htjeli uvesti naknadu za uređenje građevinskog zemljišta, tako da je mnogo jeftinije bilo graditi u istočnom dijelu grada. Posljedica toga bila je neobnovljen grad i loša infrastruktura. Tek kada je prije dvije godine Gradsko vijeće usvojilo Regulacijske planove izjednačila se cijena gradnje. Do sada to nije bilo tako i vidljive su posljedice takve politike, kazao je Bešlić ističući kako je to bila pogrešna politika, koju su bošnjačke strukture vlasti – želeći možda privući više investitora, da im je jeftinije graditi – branila. -Vidjelo se da to nije bila dugoročno ispravna i korisna politika. To su razlozi zašto se u jednom dijelu grada više gradilo, u drugom manje kazao je Bešlić.

Pojasnio je ono što, kako je rekao, neki ne znaju, neki zaboravljaju, a neki namjerno prešućuju.

– A to je da ne odlučuje Gradonačelnik o tim novcima od rente s gradskih područja, nego tri gradska vijećnika s tog gradskog područja. Njihove odluke su presudne za odabir projekta koji će se graditi. I druga važna činjenica koja govori o različitom izgledu grada je i ta da je politika bošnjačkih struktura bila da se ulaže, gradi obnavljanu rubna područja grada, Podveležje, Drežnica, Blagaj i tako dalje, ogromna su sredstva uložena u ta prigradska naselja. Podsjetit ću i na činjenicu kako smo s razine grada uložili i ulažemo velika financijska sredstva u obnovu Starog mosta, cijele stare povijesne jezgre, Fejićeve ulice. Radi se o ogromnim sredstvima, kazao je gradonačelnik Mostara u intervju Avazu.

Mostar je u posljednje vrijeme označen kao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija. No, činjenica je da se turisti u Mostaru ne zadržavaju. Upitan kako promijeniti tu situaciju, Bešlić kaže kako je već odavno u ovoj zemlji problem da po zakonu više ne postoje lokalne turističke zajednice koje bi se sa svim svojim stručnim potencijalima stavili u funkciju promocije i razvoja turizma.

On je apsurdnom nazvao i situaciju da je praktično trećina urbane gradske jezgre Mostara proglašena nacionalnim spomenikom i „u zoni odgovornosti“ je federalnih vlasti, koje nemaju ni stručnih, ni ljudskih potencijala da odgovore zadaći, a Gradu se ispostavlja, račun za stanje na terenu.

-Grad crpi svoje resurse i financira agenciju Stari Grad, te preko nje ulaže uistinu maksimum u očuvanju spomeničke baštine sukladno skromnim ovlastima. S druge strane federalne vlasti koje imaju nadležnost i ovlasti nisu do sada uložile skoro ni jedne KM u to područje da se bilo što uradi. To se jednostavno mora promijeniti jer takav sustav rada i odgovornosti nema smisla, i istina je da zbog ovakvog neuređenog stanja imamo velike poteškoće, izjavio je uz ostalo gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić za Dnevni avaz. (hms)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

HAŠKA PRAVDA: Za zločine u hrvatskobošnjačkom ratu – Hrvatima 273, Bošnjacima 8,5 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Da su Haško tužiteljstvo i Haški sud imali različite kriterije za procesuiranje odgovornih za zločine u hrvatsko-bošnjačkom ratnom sukobu, najilustrativnije pokazuju usporedni podatci o zločinima Armije RBiH nad Hrvatima i HVO-a nad Bošnjacima, koji su u frapantnom raskoraku s brojem osuđenih i ukupno izrečenim kaznama. I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojne dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačkim dužnosnicima presudio ukupno 8, 5 godina zatvora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba više od 1600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin), koje je počinila  tzv. Armija RBiH, od Grabovice, preko Doljana, Uzdola, Trusine, Križančeva sela, Buhinih kuća, do Travnika, Vareša, Bugojna, Zenice, Kaknja…. Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je 1088 hrvatskih civila. Kroz 331 logor tzv. Armije RBiH prošlo je, prema podacima Hrvatske udruge logoraša 14.444 Hrvata, dok su 632 Hrvata ubijena u tim logorima. S prostora pod nadzorom Armije RBiH protjerano je 172.000 Hrvata.

Za 1088 hrvatskih civila 8,5 godina zatvora

Za zločine ARBiH nad Hrvatima Haški sud osudio je bošnjačke vojne dužnosnike na ukupno 8,5 godina zatvora. Načelnik Glavnog štaba Armije RBiH Rasim Delić osuđen je na 3 godine zatvora (umro prije izricanja pravosnažne presude), zapovjednika Trećeg korpusa Armije RBiH Envera Hadžihasanović na 3, 5 godina zatvora i zapovjednika 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH Amir Kubura na 2 godine zatvora. I to je sve.

Tko su osuđeni Hrvati?

S prostora pod nadzorom HVO-a prognano je, pak,  52.000 Bošnjaka. U presudi Haškog suda u predmetu “Prlić i ostali” spominje se sedam logora HVO-a; Heliodrom i Vojno kod Mostara, Strojarski fakultet, Dretelj, Gabela, Ljubuški i “Koštana bolnica” u Stocu. Nema službenih podataka o tome koliko je kroz ove logore prošlo Bošnjaka niti o broju ubijenih logoraša. Neslužbeno spominje se kako je u logoru na Heliodromu ubijeno 52 Bošnjaka, a u presudi “Prliću i ostalim” spominje se kako su pripadnici HVO-a ubili 10 bošnjačkih civila na Bivoljem brdu kod Čapljine.

Najteži zločin nad bošnjačkim civilima dogodio se u selu Ahmići kod Viteza gdje su pripadnici HVO-a ubili 116 Bošnjaka, te u selu Stupni dol gdje je ubijeno između 31 i 38 bošnjačkih civila.

Za Ahmiće i Stupni dol 119 godina zatvora

Za zločine u Ahmićima i Stupnom dolu pred Haškim je sudom osuđeno 9 Hrvata na ukupno 119 godina zatvora i to; Zlatko Aleksovski na 7 godina zatvora, Anto Furundžija na 10, Miroslav Bralo na 20, Drago Josipović na 12, Vladimir Šantić na 18, Tihomir Blaškić na 9, Dario Kordić na 25, Mario Čerkez na 6 i Ivica Rajić na 12 godina zatvora.

Nakon godina provedenih u Haškom pritvoru optužbi za ratne zločine oslobođeni su Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić, te Drago Papić.

Za zločine nad Bošnjacima u Hercegovini Mladen Naletilić Tuta osuđen je na 25, a Vinko Martinović Šetla na 18 godina zatvora.

Dužnosnicima HRHB 111 godina zatvora

U posljednjoj Haškoj presudi za zločine nad Bošnjacima, kao, prema pravosnažnoj presudi Haškog suda, članovi udruženog zločinačkog podhvata, osuđeni su dužnosnici Vlade HR HB, premijer Jadranko Prlić na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, ministar unutarnjih poslova Valentin Ćorić na 16 godina zatvora, te predsjednik Kosmisije za razmjenu zatočenih Berislav Pušić na 10 godina zatvora, te načelnici Glavog stožera HVO-a pokojni general Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, ukupno 111 godina zatvora.

Dužnosnici Vlade RBiH nisu ni optuženi

S druge pak strane, ni protiv jednog dužnosnika Vlade RBiH, koja je u ratu de facto bila bošnjački entitet, Haški sud nije ni podigao optužnicu, pa im u Haagu nije ni suđeno.

I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojni dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačke dužnosnike osudio na ukupno 8, 5 godina zatvora. I to je haška pravda./HMS/

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obitelji žrtava tzv. ARBiH iz Križančeva sela i Buhinih kuća još čekaju pravdu

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana navršavaju se 24 godine od pokolja kojeg su pripadnici tzv. Armije RBiH počinili nad Hrvatima u Križančevu selu, nadomak Viteza. To selo najveće je stratište Hrvata u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra u noći s 22. na 23. prosinca 1993, najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, u operaciji poznatoj kao “Krvavi Badnjak” probile su liniju obrane HVO-a. U borbama su poginula 34 vojnika i hrvatska civila, mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika HVO-a odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.

Selo spalili zarobljenike odveli, pa pobili

Pripadnici tzv. Armije BiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule tzv. ABiH iz Križančeva sela, udaljenog samo kilometar od središta Viteza, našli su selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je  trideset vojnika HVO-a.

Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i Međunarodnog crvenog križa, nakon 39 dana predana su obiteljima. Za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.

Zločin u Buhinim kućama

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici tzv. Armije RBiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.

Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz izravno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa tzv. ARBiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.

Logori ARBiH

Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.

Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je pet, teže ranjeno šest i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.

Više od 650 poginulih u Vitezu

Inače, tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika HVO-a i civila.

Među 78 ubijenih hrvatskih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika ihrvatskih  civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja. Žrtve zločina još čekaju pravdu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari