Pratite nas

BiH

Graničnoj policiji BiH nedostaje 400 ljudi, strahuju što će biti kada Hrvatska uđe u schengensku zonu

Objavljeno

na

Ravnatelj granične policije Bosne i Hercegovine Zoran Galić ponovo je u četvrtak upozorio kako toj sigurnosnoj agenciji nedostaju stotine ljudi, pa su uzaludni svi sadašnji napori da se osigura granica sa susjednim državama i kontrolira priljev ilegalnih migranata.

“Trenutno nam nedostaje četiri stotine zaposlenika”, kazao je Galić na svečanosti u Sarajevu kojom je obilježena 19. obljetnica osnutka državne granične policije BiH.

Istaknuo je kako su granični policajci koji sada rade iscrpljeni jer su u neprekidnom pojačanom angažmanu.

Problem nedostatka kadrova trebao bi djelomice biti riješen kada se završi školovanje oko stotinu kadeta no popunjavanje svih upražnjenih radnih mjesta i dalje ovisi o političkim odlukama.

BiH sa susjedima ima 1600 kilometara granice, najviše s Hrvatskom oko 1000 kilometara. Postoje 83 službena granična prijelaza od kojih 55 ima status međunarodnih dok su ostali predviđeni za pogranični promet lokalnog stanovništva.

Doministar sigurnosti BiH Mijo Krešić istaknuo je kako ilegalne migracije i dalje predstavljaju najveći izazov za granične policajce.

Ocijenio je kako se politika države u odnosu na taj problem mora promijeniti, tim prije jer slijede novi izazovi, posebice kada Hrvatska postane članicom Schengenskog sporazuma.

“Treba nam biti jasno da Hrvatska radi na ispunjavanju uvjeta za ulazak u Schengen. To će biti novi moment kada Schengen bude na granici BiH. Bojim se da bi u tom trenutku Bosna i Hercegovina mogla postati ‘hot spot'”, kazao je Krešić.

(Hina)

 

Migranti naoružani motkama hodaju Velikom Kladušom u potrazi za suparnicima (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

BiH

Udovice Srebrenice ne pronalaze mir ni 25 godina od genocida

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Fatima Mujić svaki se dan moli za supruga i trojicu sinova koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici prije četvrt stoljeća i nada se da je njezin najstariji sin, čiji ostaci nisu pronađeni, još živ.

Zastane svaki put kad se sjeti sina Refika koji nije pronađen ni 25 godina od masakra.

“Mislim da je živ negdje. Kad se molim za njega ruke mi se tresu, ne znam što bih”, rekla je 75-godišnja udovica za AFP.

Njezini voljeni su među 8.000 ubijenih muslimanskih muškaraca i dječaka. Ubile su ih srbijanske snage u istočnoj enklavi pred kraj rata u Bosni i Hercegovini koji se vodio od 1992. do 1995., u zločinu koji su međunarodni sudovi prozvali genocidom.

Suprug i dvojica sinova Fatime Mujić, čiji su ostaci pronađeni u masovnim grobnicama, pokopani su prije 10 godina u memorijalnom centru s još više od 6.600 žrtava.

Još njih 237 pokopano je na drugim mjestima.

Više od 1.000 ljudi nikada nije pronađeno, što i danas boli preživjele.

Mujić, koja živi u selu blizu Sarajevu, kaže da “živi za poziv” da su iskopani Refikovi ostaci.

No, prošlo je desetljeće od pronalaska posljednje od 84 masovne grobnice.

“Od srpnja 2019. pronađeni su ostaci samo 13 žrtava”, rekla je Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale. Manjak novih informacija i svjedoka ometaju potragu, kaže Fazlić.

“Ne ostavljaj me”

Uoči 25. obljetnice maskara u subotu, Mujić se prisjeća posljednjeg susreta s djecom.

Nalazila se među tisućama žena, djece i starijih koji su se okupili ispred UN-ove baze izvan Srebrenice nakon što su srbijanski vojnici potjerali nizozemske vojnike koji su štitili muslimansku enklavu, koja se u to vrijeme smatrala “sigurnim utočištem”.

Pod zapovjedništvom vojnog lidera bosanskih Srba Ratka Mladića, muškarci i dječaci su odvedeni i ubijeni po kratkom postupku.

Mujić se prisjetila kako je njezin najmlađi sin, 16-godišnji Nufik, nije puštao.

“Mama, ne ostavljaj me”, govorio joj je.

“Pomilovala sam ga po njegovoj kovrčavoj kosi i rekla mu da ga neću ostaviti”, govori Mujić.

“Odveli su ga, a ja sam ih pratila. Ne sjećam se jesu li me udarili, ne sjećam se ničega”, rekla je.

Njezin suprug i još dvojica sinova pokušali su pobjeći u šumu, ali su uhvaćeni.

“Crna zemlja”

Još jedna udovica, 71-godišnja Mejra Đogaz odlučila je provesti svoje posljednje dane u mjestu gdje je njezin život “stao”.

Živi blizu memorijalnog centra u Srebrenici, koja se nalazi u dijelu Bosne kojim dominiraju Srbi i nasljeđe je etničkog čišćenja tijekom rata koje je trajno podijelilo Srbe, Bošnjake i Hrvate.

Svako jutro, kada polijeva cvijeće u svom dvorištu, vidi redove tisuće bijelih grobova na zelenom travnjaku.

Njezina dvojica sinova Omer i Munib počivaju ondje. Imali su 19 i 21 godinu.

“Više nemam razloga živjeti. Brinem se za cvijeće da ne poludim, ali moji cvjetovi su u crnoj zemlji”, rekla je Mejra.

Njezin treći sin, 20-godišnji Zuhdija i suprug Mustafa ubijeni su ranije u ratu za vrijeme okupacije Srebrenice 1992.

“Moji sinovi nikoga nisu povrijedili, ne bi ni mrava zgazili. Pitam se samo zašto su mi ubili djecu?”, kaže Đogaz.

“Prekrasno dijete”

Ramiza Gurdić (67) također razmišlja o muškarcima koji su ubili njezine sinove i supruga. “Imaju li oni djecu?”

Sinovi Mehrudin i Mustafa imali su 17 i 20 godina kada su ubijeni.

Prije nego što je s ocem pobjegao u šumu, najstariji je zapalio cigaretu i smotao još jednu.

“Majko, nikada te više neću vidjeti”, rekao joj je.

“Najmlađi ništa nije rekao”, dodaje Gurdić.

Pronađeni su posmrtni ostaci obojice, ali samo “polovica Mehrudina”. Još uvijek se nada da će jednog dana pronaći i njegovu drugu polovicu.

“Njegova ga majka nije donijela na svijet bez glave i ruku. Bio je prekrasno dijete”, rekla je.

Četvrt stoljeća kasnije, Gurdić ne želi zlo muškarcima koji su joj oduzeli sinove.

“Bog će im dati ono što zaslužuju”, rekla je za AFP. “Nema mržnje, nema zlobe, ali ni pomirenja”, dodala je. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Postavljen spomenik hrvatskim braniteljima u Kupresu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fena

U parku na platou ispred Hrvatskog doma u Kupresu u postavljen je središnji spomenik hrvatskim braniteljima poginulim na Kupresu.

V. d. načelnik općine Kupres Zdravko Mioč kazao je Feni da će se datum svečanosti otkrivanja spomenika naknadno odrediti u skladu s epidemiološkom situacijom.

”U razmatranju su dva datuma, a odluku ćemo uskoro donijeti. Želja nam je da se što više Kuprešaka i naših gostiju okupi na tom događaju, stoga pratimo epidemiološku situaciju kod nas i u regiji, te ćemo u skladu s time odrediti datum svečanog otvaranja spomenika”, dodao je Mioč.

Četiri metra visok spomenik pod nazivom “Zahvalnost” djelo je akademskog slikara i kipara Ante Mamuša. Po riječima predsjednice Udruge poginulih i nestalih branitelja općine Kupres Nada Bagarić, spomenik je podignut u spomen na poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskome ratu i Drugom svjetskom ratu, žrtve komunističkoga terora, kao i u spomen svih onih koji su kroz povijesti umirali za slobodu hrvatskog naroda.

Sredstva za izgradnju spomenika i spomen mjesta osigurao je Hrvatski narodni sabor BiH.

Foto: relax-portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari