Pratite nas

Magazin

Grdović: ‘Jugoslaveni me žele posvaditi s najdražim klubom!’

Objavljeno

na

Foto Jabuka.tv

‘Gdje su oni bili kad sam ja odlazio na Stari plac. Nisu se ni rodili… ti pokvarenjaci, Jugoslaveni, koji me žele posvaditi s najdražim klubom!’

Otkad je na njegovoj službenoj stranici prije desetak dana objavljena informacija da mu je Društvo prijatelja Hajduka iz Kölna otkazalo koncert zbog podrške Zdravku Mamiću i druženja s čelnim ljudima HNS-a, predsjednikom Davorom Šukerom i izvršnim predsjednikom Damirom Vrbanovićem, na SP-u u Rusiji, Mladen Grdović kao da je drugi čovjek. Ne može vjerovati u kakvoj se situaciji našao samo zato što su “neki pokvarenjaci, Jugoslaveni”, kako nam je rekao, odlučili njega posvaditi s najdražim klubom na svijetu.

– To nisu ni Hajduk ni Torcida. To su dvojica-trojica Jugoslavena u Kölnu koji me žele posvađati s Hajdukom. Koji mene žele ocrniti i odvojiti od mog srca, jer meni je Hajduk u srcu, meni je Hajduk u krvi. Gdje su oni bili kad sam ja odlazio na Stari plac, nisu se ni rodili… – govori nam Mladen, kojeg smo zatekli netom prije ulaska u studio radi snimanja novih pjesama.

Koncert u Kölnu za Hajdukovu “Bilu noć” bio je najavljen za 13. listopada, ali su ga organizatori, Društvo prijatelja Hajduka iz toga grada početkom rujna odgodili uz sljedeće obrazloženje:

“Poštovani, nakon konzultacija s ostalim kolegama iz udruga, članovima udruge i završne sjednice Upravnog odbora Udruge DPH Köln dužni smo vas obavijestiti o otkazivanju gaže g. Mladenu Grdoviću i bendu za Bilu noć DPH Köln koja se održava 13. 10. 2018. Razlog je nezadovoljstvo između članova i članova Upravnog odbora udruge javnim nastupima g. Grdovića, kako iskazivanjem podrške g. Zdravku Mamiću, pjevanjem i grljenjem s g. Vrbanovićem i g. Šukerom prije par dana u Moskvi. Ova udruga se bori za čisti i pravedni hrvatski nogomet, a u njemu nema mjesta za gore navedena imena i ljude koji s njima piju, pjevaju i vesele se. Hvala na razumijevanju. Upravni odbor DPH Köln”, stoji u obavijesti.

Grdović je tako dobio “crveni karton”. Svi njegovi prethodni skandali i grijesi, deseci prometnih prekršaja i nesreća izazvanih zbog vožnje u pijanom stanju, registrirano nasilje u obitelji, ništa nije toliko zgrozilo “Hajdukovu moralnu policiju” kao nekoliko pozitivnih riječi o bjeguncu pred zakonom, Zdravku Mamiću, i njegovim suradnicima iz HNS-a. Inkvizitorskom oštrinom ta živa ikona hajdučkog mita u hipu je postala izopćenik, persona non grata…

– Nitko Mladena ne može odvojiti od Hajduka! – odgovara pjevač, koji je 27. srpnja napunio 60 godina, a krajem godine priprema proslavu 40. obljetnice pjevačke karijere s tri velika koncerta u Zagrebu, Splitu i Zadru. Novi skandal pogodio ga je kao ni jedan prije. Kad je taj dan čuo za objašnjenje odgode koncerta, cijelu noć nije mogao spavati.

– Ni ja ni moj menadžer Ljubo Šeperić nismo znali što se događa jer je taj koncert bio otkazan još u srpnju. Oni su krenuli u prodaju karata bez našeg znanja i tko zna što im se dogodilo. Ali to nisu napravili ni Hajduk ni Torcida, nitko iz Splita, nego neka dva-tri tipa iz Kölna, neki Jugoslaveni koji ne žele dobro ni meni ni Hajduku – kaže Mladen.

Otkazivanje Grdovićeva koncerta podiglo je na noge cijelu vojsku komentatora na društvenim mrežama. Automatski su ih pratile podjele, tko je za, a tko protiv Grdovića, je li ovo dobro za Hajduk ili će to klubu nanijeti novu, nepotrebnu štetu, stoji li iza bojkota Grdovića Torcida i Hajduk ili samo autonomno vodstvo DPH iz Kölna… Cijela se priča dodatno naelektrizirala kad su krenule glasine da je i službeni Hajduk odlučio povući Grdovićeve pjesme s playliste na stadionu bez kojih nije moguće zamisliti atmosferu bilo koje utakmice na Poljudu. Zadnje četiri pjesme prije početka domaćih susreta već su godinama iste: “Kada umren umotan u bilo” Vinka Coce, “Dalmacijo” Alena Nižetića i benda Tutti Frutti, “Dalmatinac sam” Mladena Grdovića i, kao zadnja, Torcidina “Zbog jedne ljubavi”.

Hajduk je brzo reagirao i javno demantirao tvrdnje Duška Lokina koji je, kao njegov menadžer za inozemstvo, prvi iznio u javnost otkazivanje Grdovićeva koncerta. “Pjesme Mladena Grdovića dugi su niz godina dio hajdučke tradicije te se i službeno HNK Hajduk može samo ograditi od gore navedenih tvrdnji o mogućoj zabrani izvođenja istih na poljudskom stadionu”.

Ovaj tekst nastaje ranije, ali ako u subotu na utakmici protiv Rudeša s playliste prije službenog početka utakmice izostane Grdovićev “Dalmatinac”, znat ćemo, barem neslužbeno, bojkotira li i službeni Hajduk popularnog pjevača. Dobri poznavatelji prilika na Poljudu tvrde da se to sigurno neće dogoditi niti se o tome u Hajduku uopće razgovaralo.

Povodom otkazivanja Grdovićeva koncerta Torcida se još nije službeno oglasila, ali sjeverna tribina ima neka svoja pravila koja se ne moraju svaki put javno izgovoriti. Grdović se, tvrde upućeni, sigurno neće naći na njihovu udaru.

Grdović kaže da je uvijek bio uz Torcidu i nikad nije ništa radio protiv interesa Hajduka, a  druženje s čelnicima HNS-a u Rusiji, pogotovo podršku koju je dao Vatrenima, ni po čemu ne smatra problematičnim.

– Ne znam zašto me uporno žele povezati sa Zdravkom Mamićem. Ja s tim čovjekom nemam ništa. Davora Šukera znam 35 godina, družili smo se dok je još igrao u Španjolskoj, prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj. I što sad, da mu okrenem leđa zato što je s reprezentacijom uspio doći do drugog mjesta na svijetu?! Meni su Hajduk i Hrvatska svetinje i uvijek ću za njih navijati – izričit je Mladen.

Svoju ljubav prema Hajduku gaji doslovno od dječačkih dana. Ispričao nam je kako je sa svojim ocem Josipom i bratom Pavom, kad je imao samo pet-šest godina, redovito odlazio na utakmice Hajduka u Splitu.

– Meni su to bili praznici. Otac je vozio auto, staru Opel Olimpiju. Išli bismo otac, ja i brat Pavo. Utakmica bi bila kasno popodne ili navečer, a mi bismo ujutro iz Zadra krenuli prema Splitu. Vozili smo se satima i obavezno stali u gostionici u Podorljaku, kod Marine, na janjetinu. Nije se tada išlo preko Boraje. Tamo su se skupljali navijači iz cijele sjeverne Dalmacije, svi koji su od Paga, Zadra i Šibenika išli na Hajduka.

Tu bi se napravila fešta i onda bi krenuli u Split. Došli bi u grad tri sata prije utakmice, šetali po gradu i pjevali navijačke pjesme. Stari plac je uvijek bio pun, ljudi su visjeli sa svih strana, s tribina, ogradnih zidova i okolnih kuća. Bilo je to, kažem vam, kad sam imao pet-šest godina, kad sam prvi put odlazio na Hajduk. I od tada do danas bez Hajduka ne mogu – kaže Mladen prisjećajući se generacije te sezone 1963/1964.

– Sjećam se Hlevnjaka i Bege, oni su bili igračine. Kasnije sam neke od njih i upoznao. Dobro se sjećam i generacije Hajduka iz 70-ih, Šurjak, Žungul, Oblak, Jerković, Peruzović, Holcer… a na klupi Tomislav Ivić. Cijeli život vezan sam uz Hajduk, moje je srce hajdučko i sada to netko želi uništiti. Neće i ne može – poručuje Grdović, koji jednako srčano nastupa kad brani reprezentaciju.

– Ponosan sam na to što sam pjevao u Rusiji. Tamo su me pozvali moji Zadrani, moji prijatelji, Luka Modrić, Danijel Subašić, Šime Vrsaljko i Dominik Livaković. Za njih sam pjevao i na trgu u Zagrebu, za njih ću pjevati uvijek. Luki sam pjevao na vjenčanju… Ti su momci nešto najbolje što Hrvatska ima i mi sad i po njima pljucamo zato što su htjeli da im Mladen pjeva. Grdović ne krije emocije objašnjavajući koliko mu je Hajduk važan.

– Na 100. rođendan Hajduka na desnoj sam ruci istetovirao Hajdukov grb. Nakon toga sam na lijevoj tetovirao Isusa. S te dvije ruke, s te dvije tetovaže, ja ću u grob. I nitko to neće moći promijeniti, nitko me neće od toga odvojiti.

Ne znaju oni tko je Mladen. Što Hajduk znači Grdoviću i što je Mladen dao sve za Hajduk… – teško je uzdahnuo popularni zadarski pjevač na kraju razgovora za Jutarnji List.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

VIDEO – Prva epizoda dokumentarnog serijala ‘Rat prije rata’

Objavljeno

na

Objavio

Dokumentarni serijal “Rat prije rata” autora Miljenka Manjkasa obrađuje raspad Jugoslavije, najdramatičniji događaj nakon Drugog svjetskog rata, a koji je okončan posljednjim ratom u Europi.

Brojni politički procesi i događaji iz tog razdoblja ostali su nerasvijetljeni, zbog ratova koji su kasnije uslijedili. Serija “Rat prije rata” rasvjetljava te događaje.

Serija govori o tajnome obavještajno-političkom ratu jugoslavenskih obavještajnih služba tijekom 1980-ih te početkom 1990-ih godine. Seriju snima produkcijska tvrtka Intermedia grupa za Hrvatsku radioteleviziju (HRT).

Obuhvaća razdoblje od smrti Josipa Broza Tita do proglašenja hrvatske neovisnosti. Epizode se bave temama poput atentata na Brunu Bušića i Nikolu Štedula, Memoranduma SANU, osnivanja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na zagrebačkome Jarunu, planova nekadašnje jugoslavenske vojske o općemu napadu na Republiku Hrvatsku, tajnoga uvoza oružja za obranu domovine uoči srpske agresije, uhićenja generala Milana Aksentijevića, proboja za Vukovar u listopadu 1991. godine, tajnoga sastanka Ivice Račana s generalima Jugoslavenske narodne armije (JNA), osnivanja Miloševićevih vlastitih oružanih postrojba, eksplozije u zagrebačkoj židovskoj općini te pitanja tko je i kako naoružavao pobunjene Srbe u Republici Hrvatskoj te ostale dramatične događaje iz tog razdoblja.

Cilj je uz pomoć sudionika zbivanja i povjesničara te igranih prizora s glumcima vjerno dočarati zbivanja u posljednjemu desetljeću SFRJ netom prije njezina sloma i raspada. Agresija Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu je poznata.

Film nastoji ispraviti ono što se danas često zaboravlja što je prethodilo agresiji, a nakon smrti Josipa Broza Tita. Bilo je to razdoblje preslagivanja u jugoslavenskim tajnim službama. KOS, ondašnja vojna obavještajna služba počinje se miješati u rad civilnih tajnih služba, pod upravom SKJ. Iz toga se rađa sukob…

Prva epizoda: POGAŽENA ZAKLETVA TITU

Tito bi uskoro trebao proslaviti svoj 88. rođendan. Dok se konzilij liječnika grčevito bori za njegov život, režim skriva od javnosti da je Tito već gotovo tri mjeseca na aparatima. Otkriva to dosje Operativne akcije ‘Centar’, zavedene netom nakon što Tito dolazi u ljubljanski Klinički centar.

Dio partijskog i obavještajnog vrha, koji jedini zna da je predsjednik na aparatima i da se više neće probuditi, prigrabljuje sve veću vlast. Netom prije smrti na adresu ljubljanskog nadbiskupa, Alojza Šostara, stiže brzojav da Tito traži sveti sakrament bolesničkog pomazanja. Istodobno, jaka intelektualna opozicijska jezgra, uz izravnu pomoć neprijatelja iz inozemstva, pokušat će doći do vlasti. Jezgru čine – dr. Franjo Tuđman i još petorica hrvatskih nacionalista: Marko Veselica, Petar Šegedin, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić i Ivan Zvonimir Čičak. Otkriva to OA “Most”. Nakon pada komunizma otkriti će se da su najmanje dvojica iz te grupe, godinama surađivala s tajnim službama.

Samo nekoliko mjeseci poslije Titove smrti, Udba otvara istrage protiv Franje Tuđmana i Marka Veselice. ‘Pakiranje’ je međutim počelo godinu dana ranije. Tuđmana i Veselicu skupo je stajao i jedan razgovor u restoranu “Fontana” u Gračanima. Prokazao ih je jedan od sudionika sastanka i optužio za osnivanje “užeg rukovodstva hrvatskih opozicionih snaga”. Tek kada je postao predsjednik, Tuđman je saznao njegov identitet. Dok je Udbom upravljala partija, KOS-om je upravljao izravno Tito. KOS sada ostaje bez nadzora i počinje nadzirati civilne strukture. Istodobno obavještajni rat poprima do tada nepoznatu dimenziju.

Novac koji su tajne službe osamdesetih ilegalnim putem isisale iz zemlje, dosegnuo je zastrašujuće razmjere. Crni fondovi tajnih službi, pohranjeni u offshore kompanijama neokrznuti su preživjeli promjenu vlasti i spremno dočekali privatizaciju. Većina današnje slovenske i hrvatske industrije, tvrdi jedan od sugovornika, privatizirana je crnim fondovima tajnih službi. Krakovi crnog novca Udbe i KOS-a završavaju u velikim i moćnim gospodarskim sustavima koji su potom otvarali stotine tvrtki kćeri.

Scenarist i redatelj: Miljenko Manjkas  – Produkcija: Intermedia grupa

Komentar

Jedino što ovdje nije dobro je ovaj licemjerni Žarko Domljan koji se ovdje postavlja kao ultimativni anti-titoist i tobožnji veliki desničar, ali kad je riječ o najvećem krimenu Josipa Broza i njegove partije, a to je prekrajanje hrvatskih granica tzv. AVNOJ-em, tu se Žarko Domljan pokazao kao dosljedan titoist, kao uostalom i Mesić, Manolić, pravaška desnica i drugi s glupostima o “nepromjenivosti granica”, dok je Tuđman već u komunizmu proganjan najviše zbog dva krimena od kojih je jedan naveden ovdje, a to je razvala velikosrpskog mita o Jasenovcu, a drugi je priotivljene odlukama AVNOJ-a što vam je haški sud u presudi Blaškiću naveo kao Tuđmanov krimen, jer je Tuđman tvrdio da kad je već Vojvodina koja nikad nije bila u sastavu Srbije postala autonomna pokrajina u sastavu Srbije, da onda nije pravedno a BiH, koja je veći dio povijesti bila pod Hrvatima ne bude bar AP u sastavu Hrvatske, nego da se praktički granicama te republike priznaju srednjovjekovna turska osvajanja.

Dakle, nije isto izbacivati bistu iz ureda nakon pada komunizma, i stavljati glavu na panj raskrinkavajući jasenovački mit i kritizirajući odluke tzv. AVNOJ.a usred komunističke boljševičke vladavine, tako da je taj Domljan običan licemjer koji se pridružio komunistima i udbašima u optužbama Tuđmana da je “djelio Bosnu”.  Zvuči poznato?

Zadnja čevrtina ove epizode je posebno spektakularna, i dobro to pogledajte pa ćete znati tko je i kako opljačkao Hrvatsku dok su naši dečki ginuli na prvoj crti i zašto su danas najveći tajkuni Tedeschi, Končar, Roglić, Buljubašić, Vrhovnik, Štrok, Vanja Špiljak i slični.

Pritom mislim da je Rado Pezdir napravio jedan lapsus calami kad je spomenuo PBZ, a mislim da je tu ipak riječ o Zagrebačkoj banci…  Uglavnom, vrlo zanimljivo, dosta korisnih podataka, i količina istine koja je posve netipična za hrvatski informacijski prostor..

Predrag Nebihi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

‘Vukovarski prosvjed je pobuna protiv Andreja Plenkovića’

Objavljeno

na

Objavio

Marko Ljubić i Marko Jurič razotkrivaju skrivene političke igre i podvale hrvatske stvarnosti:

Što to znači kada gradonačelnik Vukovara poziva ulicu i branitelje kako bi izvršio pritisak na državnu vlast?

♦ Koji je razlog da se ubojice i zločinci slobodno šeću Vukovarom dok hrvatsko pravosuđe marljivo sudi u odsutnosti onima koji mu nisu dostupni?

♦ Može li Vukovarski prosvjed imati značaj i težinu Sanaderove ‘Splitske rive’ 2002. godine.

♦ Sprovodi li hrvatsko pravosuđe agendu relativiziranja, amnestije i rehabilitacije propalih jugoslavenskih ideja?

♦ Zašto su Hercegovci stigmatizirani i ismijavani od dijela domaće javnosti i medija?

♦ Kako se fabricira sukob sjevera i juga, Zagreba i Splita, Dinama i Hajduka?

♦ Je li ministrica obrazovanja Blaženka Divjak krivotvorila vladine odluke o ukidanju nekih agencija?

♦ Zašto ministrica Divjak želi ukinuti neke agencije?

Odgovore na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT u kojem novinari Marko Ljubić i Marko Jurič razotkrivaju skrivene političke igre i podvale hrvatske stvarnosti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari