Pratite nas

Magazin

Grdović: ‘Jugoslaveni me žele posvaditi s najdražim klubom!’

Objavljeno

na

Foto Jabuka.tv

‘Gdje su oni bili kad sam ja odlazio na Stari plac. Nisu se ni rodili… ti pokvarenjaci, Jugoslaveni, koji me žele posvaditi s najdražim klubom!’

Otkad je na njegovoj službenoj stranici prije desetak dana objavljena informacija da mu je Društvo prijatelja Hajduka iz Kölna otkazalo koncert zbog podrške Zdravku Mamiću i druženja s čelnim ljudima HNS-a, predsjednikom Davorom Šukerom i izvršnim predsjednikom Damirom Vrbanovićem, na SP-u u Rusiji, Mladen Grdović kao da je drugi čovjek. Ne može vjerovati u kakvoj se situaciji našao samo zato što su “neki pokvarenjaci, Jugoslaveni”, kako nam je rekao, odlučili njega posvaditi s najdražim klubom na svijetu.

– To nisu ni Hajduk ni Torcida. To su dvojica-trojica Jugoslavena u Kölnu koji me žele posvađati s Hajdukom. Koji mene žele ocrniti i odvojiti od mog srca, jer meni je Hajduk u srcu, meni je Hajduk u krvi. Gdje su oni bili kad sam ja odlazio na Stari plac, nisu se ni rodili… – govori nam Mladen, kojeg smo zatekli netom prije ulaska u studio radi snimanja novih pjesama.

Koncert u Kölnu za Hajdukovu “Bilu noć” bio je najavljen za 13. listopada, ali su ga organizatori, Društvo prijatelja Hajduka iz toga grada početkom rujna odgodili uz sljedeće obrazloženje:

“Poštovani, nakon konzultacija s ostalim kolegama iz udruga, članovima udruge i završne sjednice Upravnog odbora Udruge DPH Köln dužni smo vas obavijestiti o otkazivanju gaže g. Mladenu Grdoviću i bendu za Bilu noć DPH Köln koja se održava 13. 10. 2018. Razlog je nezadovoljstvo između članova i članova Upravnog odbora udruge javnim nastupima g. Grdovića, kako iskazivanjem podrške g. Zdravku Mamiću, pjevanjem i grljenjem s g. Vrbanovićem i g. Šukerom prije par dana u Moskvi. Ova udruga se bori za čisti i pravedni hrvatski nogomet, a u njemu nema mjesta za gore navedena imena i ljude koji s njima piju, pjevaju i vesele se. Hvala na razumijevanju. Upravni odbor DPH Köln”, stoji u obavijesti.

Grdović je tako dobio “crveni karton”. Svi njegovi prethodni skandali i grijesi, deseci prometnih prekršaja i nesreća izazvanih zbog vožnje u pijanom stanju, registrirano nasilje u obitelji, ništa nije toliko zgrozilo “Hajdukovu moralnu policiju” kao nekoliko pozitivnih riječi o bjeguncu pred zakonom, Zdravku Mamiću, i njegovim suradnicima iz HNS-a. Inkvizitorskom oštrinom ta živa ikona hajdučkog mita u hipu je postala izopćenik, persona non grata…

– Nitko Mladena ne može odvojiti od Hajduka! – odgovara pjevač, koji je 27. srpnja napunio 60 godina, a krajem godine priprema proslavu 40. obljetnice pjevačke karijere s tri velika koncerta u Zagrebu, Splitu i Zadru. Novi skandal pogodio ga je kao ni jedan prije. Kad je taj dan čuo za objašnjenje odgode koncerta, cijelu noć nije mogao spavati.

– Ni ja ni moj menadžer Ljubo Šeperić nismo znali što se događa jer je taj koncert bio otkazan još u srpnju. Oni su krenuli u prodaju karata bez našeg znanja i tko zna što im se dogodilo. Ali to nisu napravili ni Hajduk ni Torcida, nitko iz Splita, nego neka dva-tri tipa iz Kölna, neki Jugoslaveni koji ne žele dobro ni meni ni Hajduku – kaže Mladen.

Otkazivanje Grdovićeva koncerta podiglo je na noge cijelu vojsku komentatora na društvenim mrežama. Automatski su ih pratile podjele, tko je za, a tko protiv Grdovića, je li ovo dobro za Hajduk ili će to klubu nanijeti novu, nepotrebnu štetu, stoji li iza bojkota Grdovića Torcida i Hajduk ili samo autonomno vodstvo DPH iz Kölna… Cijela se priča dodatno naelektrizirala kad su krenule glasine da je i službeni Hajduk odlučio povući Grdovićeve pjesme s playliste na stadionu bez kojih nije moguće zamisliti atmosferu bilo koje utakmice na Poljudu. Zadnje četiri pjesme prije početka domaćih susreta već su godinama iste: “Kada umren umotan u bilo” Vinka Coce, “Dalmacijo” Alena Nižetića i benda Tutti Frutti, “Dalmatinac sam” Mladena Grdovića i, kao zadnja, Torcidina “Zbog jedne ljubavi”.

Hajduk je brzo reagirao i javno demantirao tvrdnje Duška Lokina koji je, kao njegov menadžer za inozemstvo, prvi iznio u javnost otkazivanje Grdovićeva koncerta. “Pjesme Mladena Grdovića dugi su niz godina dio hajdučke tradicije te se i službeno HNK Hajduk može samo ograditi od gore navedenih tvrdnji o mogućoj zabrani izvođenja istih na poljudskom stadionu”.

Ovaj tekst nastaje ranije, ali ako u subotu na utakmici protiv Rudeša s playliste prije službenog početka utakmice izostane Grdovićev “Dalmatinac”, znat ćemo, barem neslužbeno, bojkotira li i službeni Hajduk popularnog pjevača. Dobri poznavatelji prilika na Poljudu tvrde da se to sigurno neće dogoditi niti se o tome u Hajduku uopće razgovaralo.

Povodom otkazivanja Grdovićeva koncerta Torcida se još nije službeno oglasila, ali sjeverna tribina ima neka svoja pravila koja se ne moraju svaki put javno izgovoriti. Grdović se, tvrde upućeni, sigurno neće naći na njihovu udaru.

Grdović kaže da je uvijek bio uz Torcidu i nikad nije ništa radio protiv interesa Hajduka, a  druženje s čelnicima HNS-a u Rusiji, pogotovo podršku koju je dao Vatrenima, ni po čemu ne smatra problematičnim.

– Ne znam zašto me uporno žele povezati sa Zdravkom Mamićem. Ja s tim čovjekom nemam ništa. Davora Šukera znam 35 godina, družili smo se dok je još igrao u Španjolskoj, prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj. I što sad, da mu okrenem leđa zato što je s reprezentacijom uspio doći do drugog mjesta na svijetu?! Meni su Hajduk i Hrvatska svetinje i uvijek ću za njih navijati – izričit je Mladen.

Svoju ljubav prema Hajduku gaji doslovno od dječačkih dana. Ispričao nam je kako je sa svojim ocem Josipom i bratom Pavom, kad je imao samo pet-šest godina, redovito odlazio na utakmice Hajduka u Splitu.

– Meni su to bili praznici. Otac je vozio auto, staru Opel Olimpiju. Išli bismo otac, ja i brat Pavo. Utakmica bi bila kasno popodne ili navečer, a mi bismo ujutro iz Zadra krenuli prema Splitu. Vozili smo se satima i obavezno stali u gostionici u Podorljaku, kod Marine, na janjetinu. Nije se tada išlo preko Boraje. Tamo su se skupljali navijači iz cijele sjeverne Dalmacije, svi koji su od Paga, Zadra i Šibenika išli na Hajduka.

Tu bi se napravila fešta i onda bi krenuli u Split. Došli bi u grad tri sata prije utakmice, šetali po gradu i pjevali navijačke pjesme. Stari plac je uvijek bio pun, ljudi su visjeli sa svih strana, s tribina, ogradnih zidova i okolnih kuća. Bilo je to, kažem vam, kad sam imao pet-šest godina, kad sam prvi put odlazio na Hajduk. I od tada do danas bez Hajduka ne mogu – kaže Mladen prisjećajući se generacije te sezone 1963/1964.

– Sjećam se Hlevnjaka i Bege, oni su bili igračine. Kasnije sam neke od njih i upoznao. Dobro se sjećam i generacije Hajduka iz 70-ih, Šurjak, Žungul, Oblak, Jerković, Peruzović, Holcer… a na klupi Tomislav Ivić. Cijeli život vezan sam uz Hajduk, moje je srce hajdučko i sada to netko želi uništiti. Neće i ne može – poručuje Grdović, koji jednako srčano nastupa kad brani reprezentaciju.

– Ponosan sam na to što sam pjevao u Rusiji. Tamo su me pozvali moji Zadrani, moji prijatelji, Luka Modrić, Danijel Subašić, Šime Vrsaljko i Dominik Livaković. Za njih sam pjevao i na trgu u Zagrebu, za njih ću pjevati uvijek. Luki sam pjevao na vjenčanju… Ti su momci nešto najbolje što Hrvatska ima i mi sad i po njima pljucamo zato što su htjeli da im Mladen pjeva. Grdović ne krije emocije objašnjavajući koliko mu je Hajduk važan.

– Na 100. rođendan Hajduka na desnoj sam ruci istetovirao Hajdukov grb. Nakon toga sam na lijevoj tetovirao Isusa. S te dvije ruke, s te dvije tetovaže, ja ću u grob. I nitko to neće moći promijeniti, nitko me neće od toga odvojiti.

Ne znaju oni tko je Mladen. Što Hajduk znači Grdoviću i što je Mladen dao sve za Hajduk… – teško je uzdahnuo popularni zadarski pjevač na kraju razgovora za Jutarnji List.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Oduvijek smo znali raditi i Bogu se moliti

Objavljeno

na

Objavio

REPORTAŽA: Turić – općina Pelagićevo

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Očekuju se bolja vremena.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Svake se godine za 20. srpnja brojni Posavljaci okupljaju u malom Turiću. Tamo se, naime, toga dana slavi spomendan nebeskog zaštitnika “patrona” ove župe, Svetog Ilije Proroka. I ove godine, uz župnika vlč. Iliju Matanovića okupili su se brojni župljani i gosti iz susjednih župa predvođeni svojim duhovnim pastirima. Iz godine u godinu, kako vidimo, sve ih je više. Dolaze kući na odmor.

– Mogli bismo reći da je dobro da je zaštitnik naše župe u ljetno vrijeme kad ljudi imaju “urlaube”, pa dolaze svojim kućama i nama, svojim majkama i očevima, koji želimo ovdje umrijeti, kaže 75- godišnja Mara Lamešić. Također dodaje, kako ih je iz godine u godinu, ipak sve manje.

Proslava svetog Ilije, “gromovnika” kako ga ovdje u Posavini zovu, samo je mali uvod u središnje slavlje ovdašnjih Hrvata-katolika. Naime, 2. kolovoza u obližnjoj Tramošnici će biti proslavljen Blagdan Gospe od Anđela. Najradosnije će tada biti časne sestre koje u Tramošnici imaju svoj samostan. Turić i Tramošnica su samo dva od osam sela općine Pelagićevo, političke administrativne cjeline koja je nastala nakon Daytonskog mirovnog sporazuma. Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine u sadašnjoj općini Pelagićevo živjelo je 6.224 ili 42,13% stanovnika, a prema riječima načelnika općine Pelagićeva Sime Stakića, ova je općina vodeća po povratku u RS. Hrvati su većinom bili izgnani iz svojih kuća , pa su većinom Hrvati i povratnici. Šest velikih sela bila su gotovo u potpunosti uništena a stanovnici raseljeni. U Turiću je 1991. godine živjelo 1.610 stanovnika, od čega 1.473 ili 91,49%. Danas se polako vraćaju u svoj zavičaj. Obnavljaju kuće, vraćaju život u normalu.

Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Izaslanstvo općine upoznalo je državnog tajnika o poteškoćama, potencijalima i izazovima. Predstavnici općine Pelagićevo su posebno govorili o poduzetnicima-povratnicima, koji na svojoj djedovini ostvaruju uvjete za život kako sebi i svojim obiteljima tako i drugim sumještanima, čime stvaraju konkretnije “temelje” za veći i konkretniji povratak. Državni tajnik je izrazio zadovoljstvo i pohvalio ulaganja u gospodarstvo i infrastrukturu i naglasio kako takvi i drugi sadržaji čine život privlačnijim na ovom području:

– Stvaranje takvih preduvjeta te otvaranje radnih mjesta ključ je održivog ostanka i opstanka ne samo Hrvata već i drugih mještana općine Pelagićevo, ovom je prigodom naglasio Milas. Podsjetimo da je ovaj sastanak bio i svojevrsna prigoda da se razmijene i razmišljanja o mogućnostima i suradnji u drugim projektima, pa i onima koji bi se mogli realizirati projektima prekogranične suradnje a u okviru EU fondova.

– Gledamo mi televiziju i slušamo vijesti. Znamo da su naši načelnici bili u Zagrebu u Vladi, gdje ih je primio onaj dragi čovjek. Znamo mi da će on uputiti naše da saznaju gdje i kako mogu pomoći našim selima, a mi… Mi smo uvijek znali raditi i Bogu se moliti. To ti je tako, kaže naša sugovornica Mara.

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Ovdje egzistiraju tri katoličke crkve i djeluje jedini hrvatski nogometni klub na prostoru RS: NK Tramošnica, a vrlo je zanimljiva veza s ovdašnjom dijasporom, koja je posebno jaka u Švicarskoj, gdje djeluje zavičajni klub “Tramošnica” a često se održavaju i zavičajne manifestacije. U ovom kraju ponikli su i vrlo cijenjeni katolički teolozi profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu mons. dr. sc. Mato Zovikić te profesor Franjevačke bogoslovije u Sarajevu prof. dr. sc. Fra Nikola Bošnjak. U vjerskim krugovima često se spominje i ime fra Lovre Milanovića i njegove žrtve u vremenima koja su bosanske Hrvate-katolike vječno označile kao narod patnje, ali i narod suživota i dijaloga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Ko to more platit…

Objavljeno

na

Objavio

Što preko medija, što preko društvenih mreža, Hrvati su sasuli paljbu po cijenama na Jadranu smatrajući ih glavnim uzrokom navodno slabe turističke sezone.

Domagoj Pintarić, hrvatski stand up komičar, ovoga puta nije niti pokušao biti duhovit, već je temeljito raščlanio kako smo se kao narod malo precijenili uzdizanjem naše obale. Ona jest lijepa, ali…

“Ko to more platit…

Godinama gledam kako hranimo vlastitu iluziju o tome da imamo nešto neprocjenjivo, nešto što nitko drugi nema, nešto što je toliko posebno da jednostavno ne postoji prava cijena za to. Nije da nemamo ništa, ali čak ni na Jadranskom moru nismo sami, a što se otoka u Mediteranu tiče Grčka ih ima više. No, iz nekog razloga uvjerili smo se da se ni španjolske osunčane pješčane plaže ne mogu mjeriti s našim plažama punima oštrog kamenja, ni turski all inclusive hoteli s bazenčinama ne mogu se mjeriti s našom apartmanskom ponudom, a Italija, Grčka i Francuska zemlje su bez povijesti, spomenika i bilo kakvih zanimljivosti. Mi s druge strane imamo sve! Pa zato i računamo više od svih njih! Jer ko to more platit?!?

Kad bi netko samo zinuo i rekao da pola litre vode od 30 kuna nije normalna cijena iznapadali bi ga da ne razumije kako funkcionira turizam, da je to za prosječnog Šveđanina malo, da su turisti sretni s takvim cijenama, da mi ne želimo masovni turizam nego turizam za goste kojima nije puno platiti 5 eura pola litre vode. Uz sve to pravi domoljubi ne dovode u pitanje najvažniju granu koja hrani većinu proračuna pa zato ne kritiziramo naše sugrađane koji naplaćuju 40 kuna za prolaz do plaže ili 150 eura apartman bez posluge, čišćenja, parkinga ili hrane.

“Nemojte onda dolaziti tu, odite u Grčku ili Tursku!” – bahato su nam s podsmijehom odvraćali na svaku kritiku naši iznajmljivači i ugostitelji uvjereni da će koka nesti zlatna jaja svaki srpanj i kolovoz te da će na račun ta dva mjeseca živjeti do kraja svojih života. Uvjereni da se jedna budala rađa svake minute računali su na milijune stranih turista svake godine.

Neprestanim ponavljanjem mantre da “ko to more platit” valjda su stvarno počeli vjerovati u to da njihovih 6 nazidanih katova apartmanskih grdosija nabijenih jedna do druge nemaju cijene pa su odjednom dnevni najmovi najnormalnije skočili iznad sto eura po danu. Porcije srdelica došle su do 120 kuna, pizze do 90, a sladoledi se plaćaju zlatom u težini kuglice. Tko nema svoj smještaj ili nekog poznatog mjesečnu plaću ostavit će za tjedan dana smještaj u apartmanu bez klime, parkinga, sa starim namještajem i “kuhinjom” koja se sastoji od prastare slavine i jednog električnog ringa.

Ni turisti više nisu naivni

No, ni strani turisti nisu više naivni pa da “prirodne ljepote” plaćaju tri puta skuplje nego što iste ili ljepše ljepote koštaju u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj ili bilo gdje drugdje. Kući se vraćaju s ubodima ježeva, porezani na kamenje i s krugom ovčjeg sira u kojem je glinena pločica jer su ga kupili uz cestu. Svaka čast na areni, orguljama, zidinama i palači, ali ne kupujem te nekretnine pa ne znam što točno plaćam 150 eura dnevno.

Već je prošle godine sezona “bila slabija”, ali krivi su redom vrijeme, migranti, kriza, rat u Zimbabveu, Trump, političke prilike, loše oglašavanje, položaj zvijezda i mjesečeve mjene. Ove godine sezona je podbacila. Sad se počinje razmišljati o tome nisu li možda uzroci nerealne cijene, neškolovani kadar unajmljen da odbrusi svakom turistu jer ga ometa na poslu i da donose pića i jela nakon 3 sata jer “imaju puno posla pa ne stignu”. No, i dalje ne možemo prihvatiti da je jedini uzrok pohlepa. Obična ljudska pohlepa.

Sad se pitaju tko je odgovoran?!

Podivljali su svi redom, ne samo iznajmljivači, ulaz u Plitvice – 250 kuna po osobi, plitvički hamburger tj. dvije šnite kruha s malom pljeskavicom – 30 kuna, počinju se naplaćivati plaže, parking je 80 kuna na sat, prijevoz brodicama po otocima košta kao cijelo krstarenje, sat jet skija neprocjenjivo, a ležaljke 40 eura na dan. U isto vrijeme prosječna hrvatska dnevnica iznosi nešto više od 20 eura. To bi reklo da prosječni hrvatski radnik treba raditi tjedan dana da unajmi jedan dan apartmana ili dva sata parkinga. A tjedan dana treba raditi da si priušti večeru u nekom prosječnom restoranu.

Sad kad su stranci preusmjerili svoj interes na Grčku, Španjolsku i Tursku, e, sad se priča o tome tko je odgovoran. Ni ne sumnjam da će tražiti državu da im sanira štete nastale manjkom turista. Iako ih pola ne prijavljuje goste, ne plaćaju porez i imaju ilegalne građevine te neregistrirane automobile.

Pohlepa…Prokleta pohlepa

Veliki domoljubi se ljute kad se o tome priča, ali u Turskoj se za novac koji ovdje nije dovoljan za tjedan dana dobije dva tjedna all inclusive ponude. Pa zašto bismo “našim” neljubaznim domaćinima davali bogatstvo za njihove apartmane kad puno kvalitetniju, bogatiju, zanimljiviju i bolju ponudu možemo dobiti na par sati leta dalje?!

A da ni ne spominjemo manjak bilo kakvih sadržaja u našoj pondui jer zašto bi naši domaćini “bacali novac” na sadržaje i zabavu kad turisti baš hoće samo ležati na kamenju i pržiti se na suncu cijele dane?!?

To je pohlepa. Prokleta pohlepa. Odjednom im nije bilo dosta što su cijelu godinu živjeli na račun dva mjeseca, sad bi uz lagodan život htjeli svake godine novi auto, stan u Zagrebu i šest katova novih apartmana.

Ne ide to tako, društvo! Pohlepa vas izluđuje, nekontrolirana pohlepa u kojoj ništa dobroga nema. Niti je ikada bilo. Ne čini vas sretnim niti ovo što sad imate i uvijek ćete pokušati izmusti još. Propadate, a s vama propada i taj naš čuveni turizam jer to zbilja više nitko ne more platit.”

Domagoj Pintarić/FB./SV.Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari