Pratite nas

Komentar

Gredelj: Lustracija mora početi s Ivom Josipovićem

Objavljeno

na

Odvjetnik Vladimir Gredelj smatra kako su predsjednički izbori prilika za “tihu lustraciju” Ive Josipovića, koji krivca za trenutnu situaciju u Hrvatskoj vidi u nogometnom savezu, na poštuje europske rezolucije o osudi zločina totalitarističkih komunističkih režima, već njeguje kult druga Tita.

U nastavku pročitajte cijeli komentar Vladimira Gredelja:

gredelj“Ovih sam dana negdje pročitao da će lustracija početi s Josipom Perkovićem. Nadam se da neće. Iz dva razloga. Prije svega, naš narod kaže, riba smrdi od glave, a u našem slučaju riba je Josipović, koji trenutno, ako se to može tako nazvati, obnaša dužnost predsjednika države.

Drugo, Perkovića njemačko pravosuđe još dugo neće lustrirati, jer sudski postupci čak i u Njemačkoj traju. S druge strane predsjednički izbori su pred vratima, a to je prilika za „tihu lustraciju“ druga Ive, koju Hrvatska jednostavno ne smije propustiti.

Znam da će me mnogi zaljubljenici u njegov lik i djelo, zbog ovog svrstati u ortodoksnog desno orijentiranog primitivca koji baš poput svih ostalih „ne vidi“ tu pijanističku i intelektualnu profinjenost, tu impresivnu samokontrolu, blagu narav, bečke manire. Naravno, ništa ja od toga ne vidim, jer reći će, slijep sam od mržnje. Ali nije tako gospodo.

Moj problem nije rezultat mržnje , jer ja svakog čovjeka volim pa i našeg predsjednika. Nije problem niti u tome što ne vidim dobro. Moj bi problem mogao počivati u činjenici što vidim odlično , vjerujem puno bolje od njegovih fanova. Ja recimo vidim da je njegova mirnoća hinjena, da se iza njegovih manira skriva jedan drugi Ivo Josipović, kojeg ni sva njegova PR mašinerija i medijske prostitutke zadužene za maskiranje predsjednika u prihvatljivu političku figuru, ne može sakriti.

To što je muzikalan, je sjajno ali ne i presudno, jer ne biramo klavijaturista za kazalište „Komedija“ nego predsjednika RH, koliko se god radilo o smiješnoj državi.

Lustracijom druga Ive Josipovića mogli bi uzviknuti “la commedia e finita“ i početi tamo gdje su oni koji su stvorili ovu državu stali pobjedom u Domovinskom ratu, od temelja graditi zidove civilizirane, liberalne države zasnovane na vladavini prava.

Za stanje u državi Josipoviću kriv nogometni savez

Petokrakaša-Josipovic-to je kapa ljubavi i miraDanas možemo tek konstatirati da smo propustili u gotovo četvrt stoljeća procesa tranzicije dati smisao ogromnoj žrtvi koju su podnijeli hrvatski građani, u izgradnji države po mjeri čovjeka, pa smo umjesto demokracije dobili oligarhiju, umjesto vladavine prava, korupciju i umjesto ljudskih prava, organizirani kriminal.

Ovih dana smo od predsjednika države saznali da za to nisu krivi nesposobni ni pokvareni političari i državne institucije nego nogometni savez, koji je valjda kriv i za to što je Hrvatska krajnje podijeljena i opasno ekvilibrira na rubu građanskog rata. Za sve su to krivi Šuker i Mamić.

Zanimljivo je razumijevanje predsjednika za pučističko rušenje institucije HNS-a, dok mu je to neprihvatljivo kad su zahtjevi branitelja za smjenu ministra Matića u pitanju. To može samo čovjek od načela, naš vrhunski intelektualac kakav je drug Ivo. Još jedan ovako mudar i odmjeren potez našeg predsjednika za potpalu Hrvatske, i drug Ivo bi mogao poput Nerona „dok Hrvatska gori“ skladati operetu pod nazivom „Nova pravednost za razumnu Hrvatsku“.

Josipović ne poštuje Rezolucije o osudi komunističkih zločina

No, nije njegova državnička mudrost razlog zašto predlažem lustraciju druga Ive. Ključno je ipak nešto ozbiljnije, a to je kardinalno nepoštivanje dviju Rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1096. o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava (1996), Rezolucije 1481. o osudi zločina totalitarističkih komunističkih režima (2006.) te Deklaracije Hrvatskog Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine, kojom je netom spomenuta Rezolucija implementirana u hrvatsko zakonodavstvo.

Nedostaje prostora za širu elaboraciju, pa dopustite samo kratko podsjetiti da ovi europski dokumenti predstavljaju okvir za civilizirano premošćenje jednog mračnog doba koje je stotine milijuna ljudi zavio u crno. Među brojnim preporukama Europskog parlamenta ističe se potreba podizanja svijesti javnosti o počinjenim zločinima od strane komunističkog Titova režima i Tita kao ključnog ideologa tog istog režima. U tom kontekstu podsjeća se da je moralna procjena i osuda počinjenih zločina iznimno važna za edukaciju mladih naraštaja.

Nadalje pozvane su sve postkomunističke države (i partije- SDP) ako to već nisu učinile, da ponovo procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost te se jasno distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Na koncu, parlamentarna skupština traži od članica da ohrabre povjesničare u zemlji i širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri što se dogodilo.

Vjerujem kako svakom dobronamjernom građaninu mora biti jasno kako sadržaj spomenutih dokumenata predstavljaju one nužne temelje koji bi na kraju prijelaznog procesa, mogli rezultirati pluralističkom demokracijom, zasnovanom na vladavini prava i poštivanju ljudskih prava i različitosti, što Hrvatska danas svakako nije.

Stav predsjednika prema Titu

Je li predsjednik Josipović držanjem biste druga Tita u uredu predsjednika RH kroz prvi mandat pomogao da dođe do osude bivšeg režima i njegovih zločina bez ikakvih nejasnoća i ostvarenju ciljeva spomenutih mjera?

Ne bi li predsjednik, koristeći autoritet dužnosti koju obnaša i popularnosti koju uživa, bio dužan zauzeti jasan stav spram Tita, čovjeka koji bio simbol totalitarnog režima čiju smo ostavštinu dužni rastočiti, tako da ga spremi u svoj podrum. Držanjem Tita u svom uredu, po mom skromnom mišljenju, on Tita rehabilitira od zločina režima kojem je bio na čelu i kojim je bespogovorno upravljao, a Rezolucije i Deklaraciju, opstruira. Time kao i prešućivanjem njegove dirigentske uloge u bivšem režimu, a prenaglašavajući samo njegovu ulogu u antifašizmu, svima u Hrvatskoj sugerira da su mjere parlamentarne skupštine VE suvišne i nepotrebne.

Očigledan nedostatak morala i demokratske kulture, i opstrukcija i kršenja europskih Rezolucija te Deklaracije Sabora RH više je no dovoljno za lustraciju druga Ive, ali ne da bi ga kaznili zbog nedopuštene ljubavi spram Tita, već zbog hrvatske budućnosti, u kojoj nema mjesta Titu, i takvima poput njega.

U tom kontekstu Karamarkov zahtjev za lustracijom u Hrvatskoj prepoznao sam kao proeuropski korak koji se mora učiniti, a ne nepotreban, zakašnjeli, suvišan i primitivan, kako ga se neki mediji trude prikazati. Tko zna zašto?”

Izvor: narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari