Connect with us

Religija i Vjera

Grijeh, traženje oprosta, praštanje i kajanje!?

Published

on

Koja je funkcija postupka traženja odnosno zamolbe oprosta, praštanja i kajanja, i što je uopće grijeh?

Čišćenje duše znači kajanje i praštanje grijeha, a grijeh je kršenje višeg Zakona kojeg je donio Bog. Kajemo se i opraštamo, i hodamo uskom umjesto širokom stazom na svijetu, slikovito rečeno, dakle, živimo moralno da bismo ušli kroz uska vrata Božjega kraljevstva, jednog dana, jer osim tijela imamo i dušu, tijelo je smrtno, duša besmrtna, ako čovjek živi u skladu s automatskom regulacijom svijeta kakvu je postavio Tvorac Svemira, Koji je beskrajna inteligencija i ljubav, međutim, Bog ne voli ljude-đavole nego samo Božje ljude, dakle, ljubav Božja je samo za griješne ljude koji se pokaju za svoje grijehe i koji i sami drugim ljudima praštaju počinjene grijehe prema njima.

Sreća ovisi o tome jesmo li prikopčani na Božju ljubav. Zdravlje je na primjer sreća, i ljubav je npr. sreća.

Svak puta kada kršimo viši Zakon, prekidamo kontakt s našim Stvoriteljem. Obnavljamo ga ljubavlju koju od Njega dobivamo, i darujemo je ljudima i svijetu oko nas, jer je ljubav tako velika i snažna da je ima dovoljno za sve i svakoga tko je za nju otvoren. Dio ljubavi je i praštanje i kajanje.

U Svetom pismu se ne kaže bez veze da treba poštivati svoje roditelje i svoju djecu kako bi si čovjek produljio svoj životni vijek na Zemlji, ali ne da može produljeno samo uživati u životu nego da može što dulje povećati ljubav prema Gospodinu Bogu, i darovati je ljudima i svijetu oko sebe. Volite svoju “braću i sestre” i svoje “bližnje”, kaže se, a bližnji su svi drugi koji žive moralno i etično, dok braća i sestre nisu samo krvni srodnici nego braća i sestre kršćani. Volite čak i svoje neprijatelje, jer ako ih mrzimo i preziremo, štetimo sebi i svojim obiteljima, a ne samo neprijateljima.

Grijesi su praktički kao samoubojstvo koje je također grijeh, jer ubijamo božansko u sebi, a to je kršenje višeg Zakona.

Kršenje višeg Zakona je divljenje idolima i stavljanje idola ispred Boga, pa bio to vlastiti muž ili bila to vlastita žena, obitelj ili dijete, politički i vjerski vođa i pretpostavljeni, humanitarac, novac, karijera, intelekt, spolni odnos, materijalno vlasništvo, osobni izgled ili divljenje fizičkoj ljepoti druge osobe, itd.

Kajanje i praštanje čuva naše zdravlje, i ozdravljuje nas ako smo bolesni ili liječi takoreći preventivno ako predstoji bolest, a što se često i intuitivno osjeća.

Tko misli da se može pokajati i praštati, i opet činiti grijehe, tovari na sebe još veće grijehe, jer je to onda ismijavanje svrhe toga da postanemo bolji ljudi, to jest, to je onda (opet) kršenje višeg Zakona samo još gore.

Tko misli da je spašen ako se pokajao i oprostio, opet živi u zabludi, jer o spašenju ne odlučujemo mi iako možemo i trebali bismo raditi na tome. Tko misli da je spašen jer mu je to netko rekao, opet je u zabludi, pa i zaveden.

Tko misli da je sve riješeno time da je Isus Krist primio na sebe naše grijehe pa mi ne moramo više ništa učiniti, taj je u teškoj zabludi, jer Bog je žrtvovao svog jedinog Sina da nam pokaže koliko nas voli, a ne da možemo raditi što nam puhne u glavu, iako možemo živjeti po vlastitoj životnoj filozofiji, ali onda uz cijenu kršenja višeg Zakona, što za sobom nosi posljedice. Imamo slobodu izbora koju nam je Bog dao, ali dao nam je i putokaz i upute, Deset Božjih zapovjedi i Božje zakone za optimalan život na Zemlji, umjesto u patnji.

Čovjek nije računalo da pritisne tipku “delete”, i tako izbriše sve smeće i nepotrebno iz memorije. Čovjek je Božje biće,s osjećajima, a ne računalo.

Pokajanje i praštanje mora biti iskreno, i postupak traje onoliko dugo koliko osjećamo ljutnju, mržnju i prijezir prema osobi ili nekim ljudima koji su nam učinili kakvu nepravdu ili prema kojima smo mi bili griješni, a griješni smo ako ju mrzimo i preziremo, čak i samo u mislima, a kamoli na riječima i na djelu. Propust je također grijeh, pa i propust kajanja i praštanja.

Kada je jedan kršćanin griješan prema drugome, dakle, kada jedan “brat” ili “sestra” (koji nisu dakle samo krvni srodnici) počini grijeh prema drugome, onda osoba koja je doživjela štetu (neugodu, gubitak, nesreću) mora tražiti od počinitelja ispriku i kajanje, i slikovito mu opali pljusku po obrazu, a osoba koja je prema drugoj bila griješna, okrene i drugi obraz da primi još jednu pljusku u znak da je shvatila.Osuđivanje, i ogovaranje, pa i samo u mislima, jest grijeh. Ako odbije se ispričati (pokajati), to je njen problem, mi joj opraštamo radi nas, prihvaćamo njenu dušu kakva jest, pomolimo se za nju da joj Bog da ljubav i prosvijetljenje, i idemo dalje, a nju čeka naplata njenih grijeha kad-tad, to nije onda naš problem, ali ako postoji mogućnost da ju se odvede sa široke staze na usku, iskoristimo takvu mogućnost, jer sebičnost (egoizam) je također grijeh.

Smisao nije da se kršćanin da maltretirati okrećući obraze za primanje pljuski nego odgovoran život u ljubavi. Odricanje od Spasiteljai Otkupitelja Isusa Krista jest kršenje višeg Zakona, a napad na vjeru jest iskušenje za kršćanina, da sutraje u vjeri bez obzira na cijenu i sam život. Bez kajanja i praštanja, i ispravnijeg i ispravnog života u skladu sa Božjim pravilima, vjera je besmislena, i licemjerna. Amen

Goran Jurišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari