Pratite nas

Satira

GUŽVA U PUDLIČINOJ ČETVRTI

Objavljeno

na

Veseloigra paradajzerska

Uloge: DRUG PUDLICA (ne vidi se, spava), DRUGARICA PUDLICA (njegova zakonita drugarica), gomila od pedesetak ljudi i manja gomila novinara.

Sve bliže su nam izbori za predsjednika Hrvatske; brojni kandidati u tajnosti se spremaju napasti narod svojim slatkim obećanjima i „čvrstom rukom“! He, he, he… Eto, zamislimo druga Pudlicu kao budućeg predsjednika Leve štale u rasulu, jer da joj se vraća kao kakav spasitelj. Svi levoštalci su sretni, jer sada će oni pokazati svoje zube (tko ih ima!) čitavoj Hrvatskoj.

Drug Pudlica se smiješi, prima čestitke, plješću mu, a on klima glavom kao onaj umjetni psić nekoć u automobilima iznad „gepeka“! I prođe šest mjeseci, a ništa se ne deša… događa! Zatim su levoštalci odlučili protest… prosvjedovati pred kućom druga Pudlice.

SVI: Pu-dli-ce, ja-vi se, Pu-dli-ce, ja-vi se…!
Na prozoru se pojavi Pudličina drugarica u šlafroku i s viklerima u kosi.

PUDLIČINA DRUGARICA: Kakva je to galama, što se derete?

SVI: O-će-mo Pu-dli-cu, o-će-mo Pu-dli-cu!

PUDLIČINA DRUGARICA: Nemojte ga uznemiravati, drug Pudlica je zauzet.

PRVI IZ GOMILE: Gos… Drugarice, mi želimo promjene! Ne može se više ovako.

PUDLIČINA DRUGARICA: Dajte, ljudi, drugovi, drug Pudlica je strašno umoran…

DRUGI IZ GOMILE: On spava, ha?

PUDLIČINA DRUGARICA: Pa… Da, spava, zato nemojte vikati.

TREĆI IZ GOMILE: Drugarice i gospođo, neka ustane, ovdje svi ustaše, jer…

PUDLIČINA DRUGARICA: Gdje su ustaše, kakvi ustaše?!

ČETVRTI IZ GOMILE: Mi, mi ustasmo, mi, socijaldemokrati i članovi partije!

PRVI IZ GOMILE: Stranke!

DRUGI IZ GOMILE: Tako je, demokratske promjene želimo!

TREĆI IZ GOMILE: Oćemo vlast!

PRVI IZ GOMILE: Mi smo, druže, partija, a ne stranka!

ČETVRTI IZ GOMILE: Svejedno, isto je, partija ili stranka, moramo se boriti do posljednjeg čovjeka!

SVI: Tako je! Dolje ova vlast! Dolje izbori! Ua, Endeha!…

PUDLIČINA DRUGARICA: Molim vas lijepo, smirite se, moj bračni drug je itekako voljan za demokratske promjene, ali nije mu lako…

TREĆI IZ GOMILE: Nikome od nas nije lako!

PUDLIČINA DRUGARICA: Stvarno mu nije lako. Ali upravo je nešto pametno učinio!

SVI: Što, šta, što!?

PUDLIČINA DRUGARICA: Okrenuo se je na drugu stranu! Spava kao zaklan. A kad se probudi…

SVI: Što, šta, što?

PUDLIČINA DRUGARICA: Donijet će nekakve odluke.

PRVI IZ GOMILE: Ma nemojte? Oće li paštetu ili marmeladu za doručak, je li?

DRUGI IZ GOMILE: Jakih mi promjena!

PETI IZ GOMILE: Drugarice Pudlice, dok vaš bračni drug spava, ogromna ustaška zmija plazi svuda oko nas.

ČETVRTI IZ GOMILE: Brrr…!

TREĆI IZ GOMILE: Gospođo Pudlice, neka druga Pudlicu ne vrijeđa, ali sav teret je pao na naša leđa!

DRUGI IZ GOMILE: Mi protestiramo i prosvjedujemo, televizija nas prati, radio nas prati, novine pišu o nama, svi nas podržavaju, a on spava!? Pa gdje toga ima?

PUDLIČINA DRUGARICA: Tko spava?

PETI IZ GOMILE: Pa taj vaš bračni drug, a naš predsjednik… promjena… ili partije… Više ne znam kako se zovemo…

DRUGI IZ GOMILE: Paradajzeri!

PETI IZ GOMILE: Ma što paradajzeri?

PRVI IZ GOMILE: Tko je rekao paradajzeri?

DRUGI IZ GOMILE: Tako nas je nazvao onaj divljak iz Rijeke, primitivac jedan!

TREĆI IZ GOMILE: A koji divljak i primitivac iz Rijeke?

ČETVRTI IZ GOMILE: Ima tamo malo više divljaka i primitivaca!

PETI IZ GOMILE: Ma onaj raščupani Posarić, Siniša Posarić! Da smo levoštalci, kaže on!

PRVI IZ GOMILE: A, štalu mu smrdljivu, zatucanu, platit će on!

PETI IZ GOMILE: Pa je li taj Posarić nekakav desničar?

DRUGI IZ GOMILE: E, on kaže da nije desničar nego ljevičar kao dr. Ante Starčević koji da je bio „najčišća hrvatska ljevica“!

TREĆI IZ GOMILE: A mogu misliti…

ČETVRTI IZ GOMILE: Gospođo predsjednikovice, što Vi mislite o tome? Što misli drug predsjednik, naš Ivo?

PUDLIČINA DRUGARICA: Ja tog Posarića ne poznam i ne znam kakve veze ima on s mojim zakonitim bračnim drugom… Ali, drugovi, gospodo, molim vas za malo strpljenja, malo mira za druga Pudlicu.

PETI IZ GOMILE: Nema mira dok traje obnova!

PRVI IZ GOMILE: Kaže se: „Nema odmora dok traje obnova“!

ČETVRTI IZ GOMILE: Tako je! Povijesna i historijska misao koju uvijek moramo imati na umu!

PETI IZ GOMILE: Ali ne rimuje se baš…

PRVI IZ GOMILE: Kakve to veze ima rimuje se ili ne?

PUDLIČINA DRUGARICA: Slušajte me ljudi ljudski, čitavu večer je nešto skladao na glasoviru, a zatim se je umorio i odmah prilegao. Ali malo sutra će on donijeti neke važne odluke, pripremit će program i plan rada. Budite sigurni. Evo, i ja ću mu pomoći kad sutra ustane na svoje zdrave noge. Molim vas lijepo, raziđite se, idite svojim bračnim drugaricama, djevojkama, ljubavnicima i ljubavnicama – tko što i koga ima već – sigurno su zabrinute za vas. Laka vam noć svima, ne samo njima!
I tako Pudličina drugarica zatvori prozor i spusti rolete.

PETI IZ GOMILE: Jebeš ti ovakvog predsjednika i ovu njegovu…!

ČETVRTI IZ GOMILE: Pa daj mi konačno objasni jesmo li mi partija ili stranka!

PRVI IZ GOMILE: Stranka! Mi smo Stranka demokratskih promjena!

DRUGI IZ GOMILE: A meni je ljepše Socijaldemokratska partija, onako… svjetski.

TREĆI IZ GOMILE: Ali službeno, kako se službeno zovemo?

ČETVRTI IZ GOMILE: Ko da je važno! Ajde, ne ćemo se držati slova zakona ko pijan plota!

DRUGI IZ GOMILE: I meni je svejedno kako se zovemo, samo da budemo čvrsti i organizirani. Bolje Mi nego Oni!

TREĆI IZ GOMILE: Dobro je da smo prosvjedovali pod Pudličinim prozorom.

PRVI IZ GOMILE: Zašto?

TREĆI IZ GOMILE: Vidjeli smo ljubaznu Pudličinu drugaricu, fina gospođa…

PETI IZ GOMILE: Jebeš ti gospođu, vidjet ćemo sutra što će biti.

PRVI IZ GOMILE: Pa rekla je baš to Pudličina drugarica.

DRUGI IZ GOMILE: Što je rekla?

PRVI IZ GOMILE: Malo sutra!

Slijedi razlaz. Do daljnjega!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Jedva čekam da SDP dođe na vlast pa da više ne bude korupcije, ustaša i nasilja

Objavljeno

na

Objavio

Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću.

Prije si mog’o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit’ se kol’ko si dug i širok i leć’ u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice – od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit’ pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!

Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode “Pogrešnog čoveka” i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd – Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit’. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki – zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k’o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).

Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: “Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…” Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.

Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba – pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.

A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat’!

Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk’o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje.

Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na “Pogrešnog čoveka” (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru – da bude ispravan, a ne “pogrešan”).

Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): “Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi”. Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to!

Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle – hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).

Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka – malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz’o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev – sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi “ustašu”, ali, ne treba mu uzeti za zlo. Nećemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…

Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l’ tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije “k’o Mara u onu stvar” (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom “antifašističkom” borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan.

Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz “Pogrešnog čoveka” (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica!

Hrvati će poželjet nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Program ‘RIJEKA EPK 2020’ – neuvrjedljiva smiješnica

Objavljeno

na

Objavio

Glavne uloge (oskarovskog tipa):
VOJKO OBERSNEL, gradonačelnik dva desetljeća
EMINA VIŠNIĆ, direktorka „EPK2020“
MAŠKARUNAC, izmišljeni pjevostroj

Sporedne uloge (lokalnog tipa):
MI SVI SAMI PROTIV NJIH

Prolog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Selo moje malo nekoć bilo je grad,
zatim sve je stalo kad stigao je gad
Ne, to guja nije, nego bolest neka,
idite što prije, grad je prepun dreka

Što će ti kultura, kome više treba,
odzvanja već ura, čuje se do neba
Plačpičke se ljute, prepune su muke
za babine skute vješaju se ruke

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

Prva slika

VOJKO: Lijepo je danas vrijeme u Rijeci. Toga nema nigdje, ha?
EMINA: Šefe, a gdje nam je Šarar?
VOJKO: Na godišnjem. Što će vam on?
EMINA: Pa on je nekakav muzičar, htjela sam da vidim tko sve u gradu nešto svira, da ih organiziramo za nešto.
VOJKO: Ima ih puno. Ne treba tu Šarar, sve mogu i ja organizirati. Par telefonskih poziva i svi će pohrliti ovamo.
EMINA: Okej.
VOJKO: Ali što je previše, previše je. Najbolje da pričekamo Šarara, pa neka on izabere od svega po malo.
EMINA: To bi bilo najbolje. Izdogovarat ćemo se.

Druga slika

EMINA: Da idemo na stadion?
VOJKO: Što ćemo na stadionu? Pa nema danas utakmice…
EMINA: Ma nešto mi je palo na pamet i htjela bi čuti mišljenje od Miškovića.
VOJKO: Mišković je otišao poslom u Afriku.
EMINA: Ma htjela sam da mu predložim da organiziramo festival nogometnih pjesama.
VOJKO: Odlična ideja!
EMINA: Sviđa vam se? Kada dođe Mišković, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: To će privući svu riječku omladinu. Neka se pjeva!

Treća slika

EMINA: Zašto idemo pokrajnjom ulicom?
VOJKO: Ma da me tamo ne vide oni blesavi književnici, stalno traže novaca.
EMINA: Pa je li bar pišu nešto ti književnici?
VOJKO: Ma pišu, pišu, ali ništa to ne valja, sve su to obična piskarala.
EMINA: Da znate da imate pravo, i mene ponekad nekakvi književnici toliko živciraju da sam odavno prestala čitati.
VOJKO: Morat ćemo i njih nekako izorganizirati samo da ne plaču i kukaju.
EMINA: Neka Šarar nešto od toga izabere, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Tako je, slažem se, neka Šarar odluči koliko će im dati za par knjiga.

Četvrta slika

EMINA: Evo onoga glumca! Ej, glumac!
VOJKO: Ma pustite ga, dosadan je. Nemamo vremena za njega.
EMINA: Pozdrav, glumac. Izvini, žurimo, nemamo vremena.
VOJKO: Jeste vidjeli kako je zinuo. Još ga nisam vidio da šuti, stalno blebeće i filozofira.
EMINA: Da, i mene ponekad živciraju te glumice i glumci.
VOJKO: A moramo im dati, moramo ih hraniti.
EMINA: Treba vidjeti što ćemo s njima, što s tim kazalištem. Izdogovarat ćemo se
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Peta slika

EMINA: Šefe, oni dečki slikaju „Galeba“.
VOJKO: Ma neka ih, neka slikaju. Eto vidite koliko nam vrijedi taj brod, nismo ga niti uredili, a već je prava atrakcija. Odlično…
EMINA: Ovi se nešto smiju.
VOJKO: Ma neka ih, neka se samo smiju, majmuni jedni.
EMINA: Idu prema nama i smiju se. Hoće i nas da slikaju!
VOJKO: Prisjest će im smijeh…
EMINA: Čekajmo da vidimo što hoće, izdogovarat ćemo se, ako…
VOJKO: Ma nema s ovima izdogovaranja, sjedajte u auto i bježimo.

Šesta slika

EMINA: Ima li u ovome gradu slikara, kipara ili tako nešto?
VOJKO: Ima ih kao… A što će vam oni?
EMINA: Pa da ih organiziramo da slikaju i kipare po gradu.
VOJKO: Ma nemojte na to računati, tražit će novaca. Ako bude nešto viška nakon rebalansa proračuna, možemo dati za dvojicu trojicu, ostali neka se snađu.
EMINA: Mogu ja da dovedem jednog kipara. Pa ne mora da je Riječanin, može biti bilo tko.
VOJKO: Nije to loša ideja za „grad različitosti“.
EMINA: Baš mi je drago da vam se sviđa. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Sviđa mi se kako radite. To i očekujem od vas, naravno.

Sedma slika

EMINA: Ma vidi ovo – Lori! Znate, šefe, od jedne moje prijateljice ćerka zove se Lori. Baš mi se sviđa ime Lori.
VOJKO: A, tu je udruga LORI.
EMINA: Udruga? A čime se ta udruga LORI bavi?
VOJKO: Udruga LORI okuplja sve žene koje nisu udate, a bave se istospolnom politikom. Pristojne žene i djevojke…
EMINA: Hoćemo li i udrugu LORI angažirati u našem epeka-projektu?
VOJKO: Pozvat ćemo sve članice udruge LORI jedan dan u moj ured pa ćemo vidjeti.
EMINA: Izdogovarat ćemo se sa udrugom LORI.
VOJKO: Hoćemo.

Osma slika

EMINA: Jao frizure, šefe!
VOJKO: A što je s mojom frizurom?
EMINA: Ma ne vašom, nego onaj čovjek koji brzo hoda.
VOJKO: A taj! Pustite tog luđaka i pokvarenjaka, stalno nešto piskara o meni, pokušava biti smiješan i duhovit.
EMINA: A kako se zove?
VOJKO: Siniša Posarić.
EMINA: Čula sam nešto o njemu a sad ga vidim. Pa dobro, ako piše o vama možemo ga pozvati i uvjeriti ga da prestane pisati o vama. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Ne ćemo!

Deveta slika

EMINA: Jel se baš mora ići u crkvu, šefe. Ja baš nisam za suradnju s njima.
VOJKO: Bilo bi dobro da vas naši dragi franjevci upoznaju.
EMINA: Dragi franjevci?
VOJKO: Jesu. Već godinama, desetljećima lijepo surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Skoro bih mogao reći da su mi ovi na Trsatu najbolji vanjski suradnici.
EMINA: Znači to je to; „grad različitosti“ i „grad koji teče“. Mogli bismo organizirati festival franjevačkih pjesama odmah nakon festivala nogometnih pjesama.
VOJKO: Na to svakako računam, ali njima ne ćemo dati novaca, jer oni imaju dovoljno, pa neka organiziraju svoj festival.
EMINA: Hajde dobro, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Hoćemo.

Deseta slika

EMINA: Šefe, rekli ste da vam iskreno kažem sve što mi je na pameti.
VOJKO: Samo slobodno recite što vam je na pameti.
EMINA: Na pameti mi je da bih mogla dobiti povišicu.
VOJKO: Ma može povišica. I meni je to neki dan bilo na pameti.
EMINA: Dobro ste primijetili da je moj posao stresan, puno tu treba raditi, zar ne.
VOJKO: Da, da, treba puno raditi, bez rada ništa, a vi ste se, draga moja Emina, baš pošteno naradili.
EMINA: A ima još mnogo toga za uraditi, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Epilog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Kad se vraćah sinoć iz usnula grada,
mrkla je pala noć, naiđoh na gada
Zmija cestom plazi, gipkoga je kreta,
da je tko ne zgazi, bilo bi je šteta

Nije kriva zmija, jer krivo je more
istina je živa, strepit ću do zore
Sablastna sonata u luci riječkoj,
brodinu iz rata slavi riječki SKOJ

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

– točka na i –

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari