Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: I dalje na snazi jugoslavenski zakon o pobačaju koji je imao političku funkciju

Objavljeno

na

Kiše dolaze, odlaze i opet se vraćaju. Danima sam bio izvan Hrvatske, a kada sam se vratio, vidjeh da se ništa nije promijenilo pa nisam trebao ni odlaziti.

Mi se, Hrvati, i nadalje sporimo oko pitanja davno postavljenih i neriješenih kao što je, primjerice, ideja i svrha države. Tako je Platon naučavao da je ideja države ideja pravednosti, a pravednost se sastoji u tomu da svatko radi svoj posao, odnosno onaj za koji je sposoban. Postoji li takva država? Platon veli, u svome vremenu, da takve države na žalost nema.

[ad id=”93788″]

U ovome vremenu, u Hrvatskoj, previše je ljudi koji ne rade posao za koji su sposobni i u kojemu bi možda učinili dobro i sebi i drugima. Jedni precjenjuju sebe i hlepte za višim položajima iz taštine jer su ih mediji poučili da samo tako mogu doći na naslovne stranice novina, drugi su uvjereni da mogu ono što ne mogu, a kada uvide da ne mogu onda pronalaze tisuće načina da ostanu ondje gdje ne mogu, budući da se ne žele vratiti na niži položaj, a možda i ne mogu jer je na tom nižem već netko tko bi trebao biti na još nižem, ali misli da je za taj sposoban.

Tako je stvorena piramida građena od okamenjenih struktura, vječna i nepromjenjiva. Tek na samom njezinu ipak ranjivom vršku nastaju ponekad pomaci i dašak novih zamisli, ali se ona gromada pod njim ne miče niti je se to dotiče, niti je se tiče. I sve ostaje kako je bilo.

Od vremena „Paradoksa“ u kojemu sam imao prste – a riječ je o polovici šezdesetih prošloga stoljeća – slušam o reformama, a slušao sam tada i pametnoga čovjeka koji je riječ razlomio na „re“ i „forma“, objašnjavajući da prefiks „re“ znači „natrag“ i od tada sam sumnjičav.

Imamo mi u hrvatskom jeziku bolje riječi za reformu, kao što je preinaka, preustrojstvo i preobražaj, ali rabimo reformu jer joj nehrvatski oblik daje čar tajanstvenosti, nadonosne virtualnosti, upravo spiritualne čežnje za srećom, društvenom i pojedinačnom.

Hod za život

U Hrvatskoj je na snazi još i sada zakon koji „regulira“ pobačaj, a donesen je sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme jugoslavenskoga komunizma. Tada je imao svoju logiku, da, naime, smanji broj dolazaka na ovaj svijet malih Hrvatica i Hrvata koji će prirodom stvari jednoga dana postati veliki, shvatiti gdje su se našli i postati opasnima. Možda če ćak, razmišljali su gospodari umjetne i zločinačke titovske naddržave, ti novi Hrvati početi postavljati neugodna pitanja, možda će čitati povijesne knjige i pitati se zašto nemaju svoj državu itd.

Elem, „liberalizacija“ pobačaja bila je u političkoj funkciji. Onda su ti nekad mali Hrvati koji su ipak imali sreću roditi se – doista učinili sve što je rečeno, pa ostvarili i nezamislivo, to jest hrvatsku državu – a liberalni komunistički pobačaj ostavili na snazi, pa i sada kada je voda došla do grla glede katastrofalne demografske slike. Zašto? Jer je liberalna zapadna demokracija bila na istim valovima, jer je navodno „pravo na pobačaj“ uvršteno među napredne ideje koju i zaostala Hrvatska treba slijediti, kao i sve ostale slične ispraznice. Ne znam je li nekom rezolucijom ili deklaracijom „pravo na pobačaj“ uvršteno u ljudska prava, a ako jest – ne bih se čudio. Valjda se ta „materija“ nalazi u istoj deklaraciji koja osnažuje pravo na život, na ravnopravnosti spolova i sve te lijepe, doista civilizirane odredbe.

Mediji koji su u pravilu u rukama „liberala“ i u nas i u svijetu, bez razmišljanja trpaju pobornike zabrane pobačaja u konzervativce, ljude dostojne sažaljenja, klerikalce valjda, natražnjake i idiote. O pobačaju medijski djelatnici i njihovi politički pokrovitelji i ne razmišljaju. Njima je to datost, zadatost, tako su odgajani u političkim i novinarskim školama. Liječnici koji imaju savjest odavno su počeli pružati otpor i odbijati „obavljanje“ pobačaja, na radost svojih kolega bez savjesti koji su na abortusima zarađovali i zarađuju velik novac.

Znanost, ne samo medicinska, uz pomoć novih tehnologija vrlo je dramatično (i likovno) dala do znanja što se događa s fetusom i kako se to čudo od života ponaša, kakve su reakcije toga živog, i te kako živog stvorenja. Pa ipak, militantni zagovornici pobačaja i nadalje larmaju, prosvjeduju, lažne feministice, histerici, istospolci, ali i priglupi smušenjaci iz intelektualnih pa i umjetničkih krugova koji i inače žive u strahu da će – budu li se drukčije postavljali – izgubiti „ugled“ u svojim branšama, a gubitak ugleda nosi sa sobom i egzistencijalne nevolje. Na isti se način ponašaju političari, pa i oni iz „desne“ opcije bježe od pitanja pobačaja kao vrag od tamjana, u što sam se uvjerio na svojoj koži, kada sam tamo negdje u drugoj polovici devedesetih održao govor u Hrvatskom saboru o pobačaju kao strahoti koja će u nekim budućim vremenima biti izjednačena s kanibalizmom. Nastala je sveopća i neugodna šutnja, nije bilo ni replika s lijeve strane, toliko su svi bili zgranuti.

No, znači, subotnji „Hod za život“ pokušava prodrmati svijest i savjest, a koliko će to utjecati na zakonska rješenja, teško je pretpostaviti. Budući zakon, ako ga bude, u prvoj rečenici treba definirati životni put čovječji koji počinje začećem i završava (ako ne prije, nasilno) prirodnom smrću. U drugoj rečenici definirati da je nasilni i medicinski neopravdan prekid života nerođenoga djeteta kriminalni čin.

Paradoksalno je da više ili manje socijalna, civilizirana država drži do djece, omogućuje im više ili manje da idu u vrtiće, u škole, uči ih o ljudskim pravima, ali ih ne uči da postoje „drugi i drugačiji“ od njih, to jest ona djeca kojoj nije bilo dopušteno roditi se. Možda baš onoj koja bi, po Platonu, bila sposobna za poslove koje sada obavljaju nesposobni.

„Hod za život“ bit će u tiskanim medijima, na komercijalnim televizijama i nehrvatskim portalima prikazan kao skandalozna natražnjačka dimenzija i inače nazadne konzervativne revolucije, potaknute iz crkvenih krugova. Tako će o pravu za život pisati licemjeri kojima je bilo dano pravo na život, pa i da odrastu a onda pišu gluposti, što se naravno odnosi i na političare koji ne razumiju da im je podaren život s kojim onda mogu činiti što hoće, pa i provaljivati u automobile ili u državni proračun.

Ubijena rođena djeca

U Slavonskom je Brodu napokon otkriven spomenik djeci ubijenoj 1992. i poslije te godine. Dvadeset i devetero njih, a u cijeloj Hrvatskoj više od četiri stotine djece masakrirane u srpskoj agresiji. Ja sam, ako se sjećate, o djeci u Slavonskom Brodu često pisao, da se ne zaboravi, o namjernom, zločinačkom gađanju dječjih igrališta u Brodu razornim granatama koje su ispaljene iz zauzetog Bosanskog Broda nakon što je iz toga grada na desnoj obali Savi što poubijano, što protjerano sve što nije bilo srpsko, a tako je i danas. Bila je to perverzno smišljena zamka – nekoliko dana je vladalo zatišje, ljudi su počeli izlaziti iz skloništa, iz podruma, djeca željna zraka i igre dolazila na igrališta. Taj su trenutak čekali gadovi, vjerojatno navođeni i uputama pete kolone iz Slavonskoga Broda – i uživali kada je bilo razvidno da su uspjeli raznijeti mala tijela djevojčica i dječaka. Gdje su sada ti zlikovci? Pa ondje gdje su i tada bili, ako su živi, a većina jest, u tzv., genocidnoj RS, u zgradama u Bosanskom Brodu iz kojih su istjerali Hrvate i muslimane. Ministar branitelja Medved jedini je progovorio o kažnjavanju zlikovaca, rekao da postoje načini da ih se privede. Teško, ali ne i neizvedivo.

To su ta djeca kojima je bilo omogućeno roditi se, ali ne i odrasti. „Civilne žrtve“, kako su klasificirana. A s desne strane Save i dalje na podmukao način ubijaju hrvatsku djecu otrovnim tvarima iz prastare rafinerije.

O rafineriji i rafiniranoj stalnoj agresiji iz Bosanskog Broda na zrak, život, djecu i odrasle, razgovarao je, diplomatski, i predsjednik Hrvatskoga sabora kada je upravo u ovo vrijeme posjetio Banju Luku.

Odlučno sam protiv da predsjednik Sabora razgovara s tamo nekom potpredsjednicom nekakve „Skupštine“ jer tamošnji Srbi ništa ne će učiniti (i još se pozivati na Ruse), ali će iskoristiti priliku, kao što i jesu, da pokažu mržnju prema hrvatskoj državi, pa i na taj način da ne istaknu hrvatsku zastavu iza govornice na kojoj predsjednik Hrvatskoga državnog sabora daje izjave. RS ne zaslužuje posjet tako visokog hrvatskog dužnosnika. RS ima samo jednu zadaću – da nestane.

Biskup Komarica je posve u pravu kada je Bleiburg izjednačio s Banjom Lukom. Na Bleiburgu (Križnim putovima) radilo se o genocidu nad hrvatskim narodom, a stvaranje RS-a omogućeno je također genocidom nad Hrvatima i podlom igrom „međunarodne zajednice“ koja je tu tvorevinu blagoslovila i još joj dala srpsko ime, te i dan – danas ustrajava na „rješenju“ BiH s dva entiteta i tri naroda – nakon što je nasiljem i tenkovima ugušila svaku pomisao na povratak Herceg Bosne. No i to ne će dugo držati vodu. Vrlo dobro je učinio Čović posjetom „šestorki“ u Haagu, demonstrirajući tako privrženost brutalno kažnjenim (nepravomoćno) hrvatskim vojnim i političkim zapovjednicima. Isto bi tako serijom posjeta i hrvatski dužnosnici iz Hrvatske trebali dati do znanja da ne pristaju na igre Suda koji se teško izblamirao oslobađanjem Šešelja, i ne samo njega. Diplomatski pritisak iz Hrvatske treba biti jači, odlučniji, žešći.

Referendum

Dvadeset i pet godina je prošlo od referenduma na kojemu se oko 95 posto Hrvatica i Hrvata izjasnilo da žele samostalnu, suverenu, nezavisnu državu. I u tome sam imao prste kao voditelj promidžbe, posve nepotrebne – kao što se pokazalo. A da sam znao i ja, kao i svi vi, poštovani čitatelji, kakav će biti rezultat, svjedoči činjenica da sam za skromne plakate potrošio vrlo malo državnoga novca. “Izlazak“ je bio golem, nikada poslije nije toliko ljudi došlo pred kutije ni na kojim izborima, pa ni na jedinom referendumu održanom poslije, bračnom. Pa ipak se desetljećima potom našao Josipovićev tadanji savjetnik Dejan Jović, da izvoli izjaviti kako su oni „protiv“ bili nasilno spriječeni da dođu do kutija, a da su došli vjerojatno bi rezultat bio drukčiji, reče on neizravno. Čak je i Josipoviću ta izjava bila preglupa, pa ga je otpustio, a kamo je onda pošao Dejan nego na Fakultet političkih znanosti gdje se takvi okupljaju u lijepom broju, zajedno s Antom Barišićem koji je svojedobno lisicama i pištoljem zlostavljao studente iz „Lašćinske skupine“ osamdesetih.

Sjećanja zlostavljanog studenta nedavno su objavljena u tisku, i što – pojeo vuk magare. Ante Barišić je još ondje. Što su učinili sadašnji studenti na fakultetu „političkih nauka“? Ništa. Nisu prosvjedovali što im je profesor mučio studente, nisu mu spriječili ulaz u zgradu fakulteta. Ili su i oni već toliko doktrinirani Jovićima i Barišićima da misle kao i oni, a to je užasno i daje za pravo svim pristašama lustracije, među kojima sam i ja. S tim da također treba vidjeti tko sve naučava hrvatske studente na nekim katedrama Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Pupovac? Uči li ih da smo devedesetih prekrstili 11.000 srpske djece, uči li ih da je ubojstvo dr. Šretera bilo potrebno?

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

‘Krila Oluje’ i ‘Patrouille de France’ izveli zajednički prelet i trenažne letove

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HRZ / M. Karačić

Hrvatska “Krila Oluje” i francuska “Patrouille de France” izvele su zajednički prelet iznad zadarskog kanala i trenažne letove u vojarni u Zemuniku

Francuska akrobatska grupa „Patrouille de France“ sletjela je u četvrtak, 19. rujna 2019. sa 10 aviona Alpha Jet u vojarnu „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku u dvodnevni prijateljski posjet akrobatskoj grupi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) „Krila Oluje“.

Ovo je prvo gostovanje „Patrouille de France“ u Hrvatskoj, a „Krila Oluje“ su ih dočekala u blizini Zadra gdje su iznad zadarskog kanala izveli zajednički prelet s ukupno 14 aviona, priopćio je MORH

Formaciju je predvodio vođa „Krila Oluje“ satnik Darko Belančić, a iz jednog od aviona Pilatus PC-9M dobrodošlicu Francuzima poželio je zapovjednik 93. zrakoplovne baze brigadir Mario Pleša.

Pozdravni prelet dvaju nacionalnih akrobatskih grupa u Zadru pratio je i veleposlanik Francuske Republike u Hrvatskoj Gaël Veyssière u pratnji načelnika stožera 93. zrakoplovne baze HRZ-a pukovnika Borisa Panića.

Nakon slijetanja u bazu u Zemuniku provedene su pripreme za trenažne letove. Tako su na trenažnom letu „Krila Oluje“ u avionima Pilatus PC-9M u zadnjim kabinama letjeli piloti „Patrouille de France“, a zatim su članovi grupa zamijenili uloge gdje su piloti „Krila Oluje“ po prvi puta letjeli sa francuskim kolegama u avionima Alpha Jet.

Satnik Belančić tom je prigodom kazao kako su nakon „Frecce Tricolora“ i „Red Arrowsa“ ugostili još jednu prestižnu akrobatsku grupu te time potvrdili iznimno dobre i prijateljske odnose sa najpoznatijim svjetskim akrobatskim grupama. „Posebno impresivan bio je pozdravni zajednički prelet iznad zadarskog kanala i na neki način najavio kako će izgledati nebo iznad Zadra 30. svibnja iduće godine na prvom međunarodnom vojnom zrakoplovnom mitingu „CROIMAS 2020“. Naravno, to je bila i neizbježna tema naših razgovora s pilotima „Patrouille de France“ koji pozdravljaju odluku o organizaciji hrvatskog mitinga, a kroz zajedničke trenažne letove imali smo jedinstvenu prigodu upoznati sve elemente naših letačkih programa“, iznio je satnik Belančić.

Vođa grupe „Patrouille de France“ bojnik Clément Racine zahvalio se na sjajnom dočeku te kazao kako bi vrlo rado došli na „CROIMAS 2020“. „Odluku o sudjelovanju donijet će naše zapovjedništvo, no svi smo već danas impresionirani dolaskom u Zadar i kod naših domaćina „Krila Oluje“. Zajednički let je bio poseban doživljaj, posebno nosim sliku negativnog leta, sve je uistinu fantastično“, iznio je bojnik Racine.

“Krila Oluje” su dosad jednom nastupila u Francuskoj (2017.) na zrakoplovnom mitingu u Zrakoplovnoj bazi St. Dizier, a uz suradnju s „Patrouille de France” imaju odličnu povezanost i s jednim od najboljih svjetskih pojedinačnih nastupa „Rafale Solo Display”.

Akrobatska grupa francuskog ratnog zrakoplovstva „Patrouille de France“ je osnovana 1953., a matična zrakoplovna baza im je Salon-de-Provence. Lete u sastavu od osam aviona Dassault Alpha Jet i jedina su akrobatska grupa u svijetu koja je imala pilotkinju na poziciji vođe grupe (2009. – 2010. bojnica Virginie Guyot).

Prvi zrakoplovni miting na kojem su „Krila Oluje“ i „Patrouille de France“ nastupali zajedno bio je “Kecskemet Airshow 2007” u Zrakoplovnoj bazi Kecskemet u Mađarskoj i od tada do danas praktički nije bilo sezone u kojoj se „Krila Oluje“ i „Patrouille de France“ nisu susreli na barem jednom međunarodnom vojnom zrakoplovnom mitingu te su grupe razvile profesionalnu i prijateljsku povezanost i suradnju.

Među napoznatijim patronima „Patrouille de France“ na godišnjoj razini mogu se istaknuti Alain Delon (1988.), Princ Albert II (1993.) i Carla Bruni Sarkozy (2010.).

Avion na kojem lete „Patrouille de France“ Dassault Alpha Jet postiže maksimalnu brzinu od oko 1 000 kilometara na sat dok je maksimalna visina leta oko 14 000 metara.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Mladen Novosel: I dalje očekujemo raspisivanje referenduma

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel izjavio je u četvrtak da, unatoč najavi premijera Andreja Plenkovića da prihvaća zahtjeve inicijative “67 je previše”, i dalje očekuje raspisivanje referenduma o promjenama uvjeta odlaska u mirovinu.

Pokretači sindikalne inicijative “67 je previše”, u sklopu koje je više od 740.000 građana dalo potpis za održavanja referenduma o vraćanju granice za starosnu mirovinu sa 67 na 65 godina, komentirali su najavu Plenkovića da će Vlada u cijelosti prihvatiti prijedloge inicijative i Hrvatskom saboru uputiti prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju.

Novosel je rekao Hini da, unatoč tome, i dalje od predsjednika Hrvatskog sabora traži raspisivanje referenduma o promjenama uvjeta za odlazak u mirovinu.

“Zašto bi mi vjerovali predsjedniku Vlade i Vladi da će to učiniti, na tragu sve one kampanje koju je Vlada provodila protiv naše referendumske inicijative”, kazao je Novosel.

Izrazio je žaljenje što Vlada takvu odluku nije donijela u lipnju, kada je inicijativa “67 je previše” predala potpise u Sabor.

“Građani su potpisima poručili da bi oni na referendumu promijenili postojeće mirovinske zakone, da bi oni sami odlučivali kakve mirovinske zakone žele. Neovisno o tome, ako Vlada želi donijeti novi zakon, to je njeno pravo, no mi nećemo sudjelovati u nikakvim razgovorima oko tog novog zakona. Vlada ga može donijeti sama, međutim naše je stajalište i dalje da se to treba riješiti referendumom”, istaknuo je.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže da sindikati primarno očekuju raspisivanje referenduma jer su građani referendum i tražili.

No, ocijenio je da su sindikati u drugu ruku zadovoljni, jer se prihvatilo to što su tražili.

“Pomalo jesmo iznenađeni, iako ne previše. Sve tri sindikalne središnjice moraju sjesti i vidjeti u kojem pravcu ćemo dalje reagirati, to treba biti dogovor svih nas”, kazao je Sever Hini. (Hina)

 

Plenković: Prihvatit ćemo sve zahtjeve inicijative 67 je previše

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari