Pratite nas

Kolumne

H. Hitrec: Hrvatska politika i dalje živi u olovnim komunističkim, jugoslavenskim maglama

Objavljeno

na

Listopad za sada vrlo hladan, bujice napadaju dalmatinske gradove kao srpski teroristi u isto doba 1991., Šibenik pod prekomjernom paljbom munja i gromova. Na sve se strane obilježava četvrt stoljeća od otvorene agresije i današnji mladi ljudi ne mogu povjerovati očima da smo se obranili, ne samo hrabrošću nego i pameću – o potonjem vrlo dobra emisija o predaji varaždinskih vojarna (kasarna) koje su vrli Varaždinci čuvenim trikom navele da pucaju jedna po drugoj. Tenkovi i teško naoružanje iz Varaždina koje se našlo u hrvatskim rukama u tom su trenutku značili spas za Hrvatsku, pa treba zauvijek poštovati i „frontmena“ Štefa Adanića o kojemu se inače premalo govori. U sredinu listopada pada i izlazak na ratnu scenu Satnije hrvatskih umjetnika, koji su se počeli organizirati mjesec dana prije, ali nikako nisu mogli do oružja sve dok ga nisu uspjeli dobiti „preko veze“ (nekoliko umjetnika među kojima sam bio i ja preuzelo je kalašnjikove u okrilju mraka, u staroj garaži na Peščenici). Ove subote Satnija slavi 25. obljetnicu u prostoru kazališta „Gavella“, bez kalašnjikova.

Kao što je poznato, u ratu smo pobijedili, a u miru posijedili prije vremena gledajući što se događa s Hrvatskom, posebno nakon početka novoga stoljeća. Hrvatski se sabor puno puta konstituirao i svaki put je izgledao sve lošije. Kakav će biti ovaj upravo konštituiran, brzo će se vidjeti jer vrijeme curi, a cure i Hrvatice i Hrvati, mnogo ih je već iscurilo iz Hrvatske, pa se uspostavljaju i zrakoplovne veze s gradovima država-primatelja nezaposlenih mladih Hrvata, da što prije otputuju. Za Sjedinjene američke države i nadalje trebaju vize, ali je novost da će sada i Amerima trebati vize za zemlje Europske unije, jer su ih tvrdokorno tražili za Hrvate, Rumunje i Bugare pa je EK odlučila uspostaviti paritet, no koliko će to vrijediti, vidjet ćemo. Ako doista bude kako se najavljuje, doći će do paradoksalne situacije da Amerikancima trebaju vize za Hrvatsku, a Srbijancima ne trebaju. Uostalom, Srbijanci prelaze granice bez viza, ali s kalašnjikovima, recimo u Crnu Goru, gdje su pokušali uspostaviti svoje izborno povjerenstvo i potom osigurati crtu Moskva-Beograd-Podgorica, u čemu nisu uspjeli, a Đukanoviću se predviđa mandat u dužini nedavno preminulog vladara Laosa.

Redari će imati posla s izbacivanjem

No, Hrvatski je sabor, velim, sazdan (kako bi se hrvatski reklo), s vrlo ugodnom prevagom desnoga centra, u situaciji isto tako ugodnoga rasula ljevice i nešto manje ugodnoga rasapa starčevićanske desnice koja ima novoga vođu čije je prezime isto kao i autora „Tako je govorio Zaratustra“, samo u fonetiziranoj transkripciji. Dosadašnji predsjednik kratkotrajnog saziva Sabora, Reiner, oprostio se vrlo dobrim govorom spominjući na nekoliko mjesta komunističke zločine, a tekst su mu pomogli napisati Dante, Marulić i Kumičić. Povratak pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom ipak mu je uspio i u minijaturnom mandatu, ali ne i ono što je obećao u nastupnom govoru prije šest ili koliko mjeseci, naime da vrati i naziv Hrvatski državni sabor. Mjesto predsjednika Hrvatskog sabora zauzeo je dvogodišnji Petrov, koji je imao priliku odmah oduzeti riječ anarhoidnom Pernaru, budući da ovaj ne poznaje poslovnik, ali znade napamet „Životinjsku farmu“. Svako naše misto ima svoga oriđinala, pa i svaki saziv Sabora, te ćemo se u sljedećim godinama naslušati pernarskoga svega i svačega, a i redari će imati posla s izbacivanjem.

O rasporedbi saborskih snaga sve je poznato, oporba je dobila više odbora nego što je očekivala, a i nešto potpredsjednika, pa ćemo i nadalje gledati Milanku Opačić, nadam se što manje. Znade se i broj ministarstava od kojih neka imaju duga imena kao Ministarstvo za demografiju, obitelj i socijalnu politiku, što će novinarima zadavati glavobolje, ali neka, napokon je vrlo racionalno i logično skupljeno na jednom mjestu što se okupiti moralo da nas ne nestane s lica Zemlje, pa ako se još ondje nađu pametni ljudi, bit će nešto od nas.

Ministarstvu zdravstva je vraćen taj naziv, nakon priglupe crvene diverzije s „ministarstvom zdravlja“ – o čemu sam imao čast pisati prije pet godina i na glupost reagirati. Ne samo ja. Bila je to prva „lingvistička“ intervencija crvene klateži, početni znak da će se neokomunisti upustiti u jezično područje. Kao što znate, upustili su se vrlo daleko, čak do Novoga Sada, pod pokriviteljstvom Jovanovića i Goldsteina a u izvedbi tada nepoznatog jezikoslovca Jozića, kojega su medijski uzdignuli iznad Katičića i Kovačeca (itd.) te proglasili Nikolom Teslom na polju lingvistike.

Kukavičje jaje pravopisa

Elem, dok su svi sada zabavljeni HAVC-om i njegovim financijskim, ali i ideološkim dugogodišnjim masakrom, zaboravljaju da su crveni podvalili Hrvatima kukavičje jaje u obliku pravopisa Instituta za jezik i jezikoslovlje, ekspresno ispečenog i narivenog jadnoj maloj djeci u školama. Pa bi jedna od prvih zadaća novoga ministra bogoštovlja i prosvjete (rečeno starinskim rječnikom) bila da napravi reda (i) u tom Institutu, izbaci iz škola polunovosadski pravopis i vrati zlatni, doista hrvatski. Poznavajući vrle Hrvate, bit će tu otezanja, zatezanja i bježanja od odluka, pa će pravopisna katastrofa još neko (dulje) vrijeme egzistirati, dok se ne nađe čovjek koji će dvojbe presjeći, kao Aleksandar (Veliki, a ne Karađorđević). U međuvremenu se rečeni Institut uz pomoć medija bavi populariziranjem „korektnog hrvatskog jezika“ i dijeli savjete, sve da prikrije svoj istočni grijeh. Istodobno, isti ili slični mediji na naslovnoj stranici imaju izjavu popularnog žutog trenera Azerbejdžana, inače Hrvata, koji veli „Krali su nas iz Beograda, sada smo svoji pa nas kradu naši.“ Baš korektno hrvatski. Tako se potkrada jezik Hrvata. (A ljude, nogometaše pedesetih prošloga stoljeća nisu krali iz Beograda, krali su ih iz Zagreba.)

Slična oklijevanja kao oko rečenoga inštitutovskoga pravopisa očekujem i u svezi s kurikularnom reformom za koju svi pravovjerni tvrde da se „mora nastaviti“, a ne mora i ne može ako su njezini temelji nakrivo postavljeni, pa ih treba opet iznova stvarati da bismo na tako zdravim osnovama promijenili školski masakr i zaostale pristupe nastavi, modernizirali školstvo ne zaboravljajući nikada hrvatsku školsku tradiciju i njezine dobre strane.

Kad sam već pri školstvu, zadnjih je tjedana opet – bez ikakva povoda, koliko pratim – izbila umjetna rasprava oko vjeronauka u školama. Uvijek prilježne televizije i zaostali kadrovi iz olovnih vremena, pomlađeni tu i tamo ateističkim mladuncima, puštaju na ekrane i stupce crvenu fakinažu kojoj je vjeronauk u školama crvena krpa, pa neupućeni gledatelj (čitatelj) misli da smo maltene pred raskidom ugovora sa Svetom stolicom. Ništa njima ne znači da se devedeset posto osnovnoškolaca i osamdeset posto srednjoškolaca odlučuje za vjeronauk kao izborni predmet, koji nakon odluke postaje redovit. Takvi, poput Budaka (ali Nevena) nisu nevjernici: oni su fanatični vjernici. Vjeruju da je vjeronauk u školama put u klerikalizaciju, valjda, a to vodi u fašizaciju, i slične bedastoće. U tim (ničim izazvanim) „raspravama“ izrečena je sa strane pristaša vjeronauka (čitaj: hrvatski narod) jedna misao koju sam zapamtio, vrlo jednostavna: da je duhovnost dio odgoja, značajan dio formiranja samostalno mislećeg čovjeka, samospoznaje ali i spoznaje veličine nedokučivog, u što su se uvjerili i mnogi fanatični nevjernici – ali pri kraju života, suočeni s ništavilom.

Priče iz davnine

Bob DylanDa se vratim (premda nisam otišao daleko) kurikulu, odnosno uputniku i onom njegovu dijelu koji zahvaća lektiru. Dodjela Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu, najbljutavija je dosadašnja odluka vrloga Odbora. Ne govorim to zato što je rečeni hrvatomrzac, doista ne, jer je samo jedan od mnogih, nego zato što u ovom trenutku postoji cijela armada književnika u svijetu koji bi nagradu prije zaslužili. A kakva je veza s lektirom, onom jokićevskom? Pa ta da su nagradu Dylenu crveni „poznavatelji književnosti“ odmah i slavodobitno povezali sa Štulićem i potrebi da on uđe u lektiru sa svojim pjesmuljcima, već i zato što s Dylenom dijeli istu slabost prema Hrvatima i hrvatskoj državi. Nego, kada smo to mi, Hrvati, predložili nekog doista vrsnog hrvatskog pisca za Nobelovu nagradu? Možda i jesmo, ali javnost o tome ništa ne zna, a ni ja se ne mogu sjetiti – osim Ivane Brlić Mažuranić koja je predlagana četiri puta i nije prošla. No, to su priče iz davnine.

Prelazim opet na vjersko polje, to jest na hrvatske biskupe koji su neko vrijeme (ne svi) šutke gledali kako se priglupi dio hrvatske politike, pa i s desnog centra, ne izjašnjava ili se pokušava sakriti kada je riječ o mitovima ŽrtveStotine tisuća Hrvata i dalje bezimeno leže pod zemljom. Pa može Hrvatska u budućim desetljećima gospodarski prosperirati, može postati bogatom i uglednom, ali dok dopušta da se masakrirani Hrvati, žrtve najgroznijih komunističkih zločina, i nadalje bagateliziraju gore od komunalnog smeća, ne će i ne može biti sretnom zemljom niti se duše potomaka mogu smiriti.poput Jasenovca (njegova trostrukog zločinačkog karaktera, kao i predmienziniranja u doba prvoga totalitarnog režima) pa se tek tu i tamo nešto progunđa, i usput čini sve da se spriječi slobodno znanstveno istraživanje. Znači, biskupima je prekipjelo, a njihovu su izjavu mediji prenijeli šturo, kao da im je neugodno, crveni dnevnik nije ju ni spomenuo, kao da je nije bilo. A politika je pokazala i u prethodnom kratkotrajnom desnocentrističkom razdoblju da ju žrtvoslovne teme ne zanimaju, pa ni na prijenosu ostataka žena, djece i hrvatskih vojnika iz Hude Jame u Maribor nitko od vrlih centraša nije našao shodnim pojaviti se i možda nešto reći. Sve to govori samo jedno: hrvatska politika i dalje živi u olovnim komunističkim, jugoslavenskim maglama i ta se guska nikako iz njih ne može izvući. Ona gače tu i tamo, nailazi na polja smrti i sreće gavrane, a ako se magla na trenutak raziđe – guska misli da joj je najbolje vratiti se opet u magleno okrilje, jer ono što vidi na svjetlu samo su lovci koji čekaju da proviri.

Stotine tisuća Hrvata i dalje bezimeno leže pod zemljom

Stotine tisuća Hrvata i dalje bezimeno leže pod zemljom. Pa može Hrvatska u budućim desetljećima gospodarski prosperirati, može postati bogatom i uglednom, ali dok dopušta da se masakrirani Hrvati, žrtve najgroznijih komunističkih zločina, i nadalje bagateliziraju gore od komunalnog smeća, ne će i ne može biti sretnom zemljom niti se duše potomaka mogu smiriti.

A isti je ili sličan odnos ne samo prema mrtvima, nego i živima, nerođenima. U dvadeset i pet godina formalnog postojanja moderne hrvatske države, na snazi je bio, i sada je, komunistički zakon o pobačajima. I tek sada će navodno Ustavni sud nešto kao raspravljati, presuditi. Bit će vrlo zanimljivo saznati što će reći. Hoće li definirati kada počinje život? Od osmoga tjedna? Prije toga nema života, valjda. Pa kako je onda to malo biće dospjelo do osmoga tjedna, ako nije bilo živo i razvijalo se? Ah, to je doista tajna. Možda treba uvesti odredbu da ni rođeno dijete do osmoga tjedna nije čovjek, ne zna hodati, nema vozačku, ne plaća porez, ne ide čak ni u školu, ni u vrtić. Kaj je to čovjek?

U svemu, oni koji se zalažu za život, proglašeni su nazadnima, oni koji slave smrt (primjerice genocid nad Hrvatima 1945.) i dalje su napredni. Kao i oni koji i dalje drže da je trovanje i smrt kardinala Stepinca – nakon masovnog ubijanja katoličkih svećenika – bio uzorit čin. Usput: papa Franjo je upravo proglasio čak sedam svetaca, među njima nema Stepinca. Ovih sedam je vjerojatno dobilo odobrenje Srpske pravoslavne crkve. E, moj Franjo… Najkatoličkiji narod u Europi, narod nade, zadržat će te u sjećanju, otprilike kao Jakova Blaževića.

No dobro, idem na lakše teme. Zagrebački zoološki vrt (zvjerinjak) je pozvao ljude da vide što ima novoga. Došli su neki političari, ali i oprezno uzeli povratnu kartu. Mene je pozvalo zajedno s glumcima iz „Smogovaca“ jer je malo nedostajalo da novi lavići dobiju imena po Dunji i Mazalu. U gorljivoj su anketi moji likovi ostali na izvrsnom drugom mjestu, a lavići dobili afrička imena. Kao što se i priliči. Uostalom, Dunja i Mazalo su ljubavni par, a lavići brat i sestra, pa bi bilo incestuozno…

P. S. S Kalmanovom „Kneginjom čardaša“ vratila se u Zagreb opereta. Za operetu sam se žustro zalagao već polovicom devedesetih, što je poznato kazališnim ravnateljima koji su se jednom mjesečno okupljali kod Pere ustaše. Premda nemam ništa protiv dobroga „mjuzikla“, štoviše, tumačio sam da se s operetom vraćamo srednjoj Europi, kamo spadamo.“Kneginja čardaša“ izvođena je,doduše, i pedesetih godina (u režiji Vlade Štefančića), ali su bilo kakvi plemićki naslovi parali uši revolucionarne vlasti, pa je opereta davana pod naslovom „Silva“ (ime junakinje operete), kao što je „Grofica Marica“ mogla biti samo „Marica“. A grof i ban Josip Jelačić nije uopće izvođen, nego odvođen sa svoga trga i raskomadan, na što smo se podsjetili 16. listopada kada je u zoru hrvatske države ponovno sklopljen, a sablja okrenuta ne prema Mađarskoj nego prema tada već ispiljenoj srpskoj terorističkoj paradržavici.

Hrvoje Hitrec/HKV

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Pero Kovačević: KAZNENA PRIJAVA UDRUGE DOMINO ILI PUCANJ U NIŠTA

Objavljeno

na

Objavio

Svi mediji u Hrvatskoj su danas „zdravo za gotovo“ i naravno senzacionalistički prenijeli vijest kao je udruge Domino podnijela DORH-u kaznenu prijavu protiv udruge U ime obitelji i njezine čelnice Željke Markić , zbog kaku kažu sumnje da su počinili subvencijsku prevaru u slučaju dodjele trogodišnje institucionalne potpore koju im je dodijelila Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Budući se novinari i urednici medija, koju su prenijeli ovu vijest na senzacionalistički način nisu držali profesionalne etike i profesionalnog postupanja( što pravila struke nalažu), čak što više našli za potrebnim provjeriti i pravnike upitati o utemeljenosti ove prijave, red je da ipak netko ukaže i analizira ovu prijavu i neodgovorno postupanje.

Evo kratke pravne analize o utemeljenosti ove kaznene prijave:
Udruga Domino, navodi kao temeljni krimen, tvrdi da među propisanim uvjetima za prijavu na natječaj spomenute zaklade stoji uvjet da se “protiv osobe ovlaštene za zastupanje udruge ne vodi kazneni postupak i da se dokaz dostavlja prije potpisivanja ugovora.

Dalje u kaznenoj prijavi drže da se protiv Željke Markić vodio kazneni postupak, a nevođenje kaznenog postupka protiv osobe ovlaštene za zastupanje udruge bio je uvjet za ostvarivanje sredstava.

Naravno da nitko od novinara i medija od Hine na dalje nisu bar nekog pravnika pitali što misli o tome.

Naime,točno je da se protiv Željke Markić vodi kazneni postupak ali ne po službenoj dužnosti već temeljem privatne tužbe.

Također bi autori ove „senzacionalističke vijesti“ trebali znati kako se Uvjerenjem da se ne vodi kazneni postupak potvrđuje da se protiv vas pred općinskim i županijskim sudom ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti .

Udruga Domino u svojoj je kaznenoj prijavi krivo protumačila uvjete natječaja jasno definirane od strane Nacionalne zaklade i Vladinom Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/2015). Navedeno se može vidjeti u tekstu tog natječaja.

Valja znati kako je Domino za organizaciju Queer Zagreb festivala i svoje druge projekte posljednjih godina dobila više od 5 milijuna kuna javnog novca, između ostalog i kao korisnik sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva – može se očekivati da je odlično upoznata sa činjenicom da je jedan od uvjeta za dobivanje javnih financijskih sredstava dokaz da se protiv odgovorne osobe udruge ne vodi kazneni postupak vezan za financije, što je definirano člankom 5 odgovarajuće Uredbe.

Iz svega je jasno da se uvjeti natječaja ne odnose na privatne tužbe, što je logično, jer bi u suprotnom udruga Domino ili bilo tko drugi mogao privatnim tužbama onemogućavati djelovanje osobama, a onda i udrugama s čijim se stavovima i djelovanjem ne slažu.

Prema tome,kaznena prijava udruge Domino je pucanj u prazno i sačinio ju je netko vrlo skromnog pravnog znanja ili je riječ o namjeri .

Udruga Domino tražo od DORH-a postupanje i otvaranje istrage temeljem njihove kaznene prijave.

Valja napomenuti da bi DORH u sklopu svog postupanja mogao bez dvojbe utvrditi da je u ovom slučaju riječ o lažnom prijavljivanju počinjenja kaznenog djela i pokrenuti postupak protiv podnositelja kaznene prijave.

Pero Kovačević / Kamenjar.com

U ime obitelji: LGBT udruga Domino krivo protumačila natječaj i lažno optužila Željku Markić i UIO

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Hrvatska je Bosni i Hercegovini uvijek bila prijatelj, ali priznaju li to i bošnjačke elite?

Objavljeno

na

Objavio

Republika Hrvatska i Hrvati iz Bosne i Hercegovine nikada ni jednim svojim postupkom nisu narušili cjelovitost Bosne i Hercegovine kao države.

Sve što su htjeli i na čemu i danas ustrajavaju, jeste ravnopravnost hrvatskoga naroda u ovoj zemlji, njegova suverenost, jednakopravnost i konstitutivnost na svakom pedlju teritorija, uz načelno i stvarno uvažavanje istih takvih prava i za druga dva naroda.

To smo ovih dana čuli i od naše predsjednice koja je upravo sinoć završila dvodnevni posjet ovoj zemlji. I bez ikakve sumnje, riječ je o konzistentnoj politici koja se ni u čemu nije promijenila od 1992. godine do danas, ma tko što mislio i govorio o tomu.

No, razumiju li to i muslimansko-bošnjačke političke elite u BiH i gledaju li istim očima na ovu (po meni) neoborivu i lako dokazivu činjenicu?

Ovoga puta neću ponavljati one stare i dobro poznate argumente o svemu što su Hrvatska i Herceg Bosna učinile u obrani BiH i njezine opstojnosti, pa i glede pomoći muslimansko-bošnjačkom narodu tijekom rata (uključujući naoružavanje, materijalnu pomoć svake vrste, zbrinjavanje desetaka tisuća njihovih izbjeglica, oslobađanje velikih prostora zaposjednutih od srpskog agresora, deblokada bihaćke enklave itd., itd.).

Želim progovoriti o nekim pojavama koje se uglavnom prešućuju, jer sam uvjeren da time što ćemo „smeće“ gurnuti pod tepih ništa ne dobivamo – ni mi Hrvati, ni BiH ni bošnjačko-muslimanski narod.

Za početak pitanje: Je li itko ikad čuo (od 1992. godine do danas) da je bilo tko relevantan (od političara iz državnog vrha, saborskih zastupnika, predstavnika parlamentarnih stranaka ili uglednih intelektualaca) iz redova hrvatskoga naroda – kako u Republici Hrvatskoj tako i u BiH, Bošnjake-muslimane nazvao „nepostojećim narodom“, „fašistima“, „nacistima“, „balijama“, „zločincima“, „poturčenjacima“, je li ih ikad optužio za „genocid“, „etničko čišćenje“, „udruženi zločinački pothvat“, „podjelu BiH“?

Je li se to ikad dogodilo?

Nije. Tvrdim da nije, odgovorno i rezolutno! Ili barem ja ne znam ni za jedan takav slučaj i jako bih volio da mi netko navede kad, gdje, tko i što je u tom smislu govorio, ako misli drugačije.

Dakle, nikad nitko RELEVANTAN među Hrvatima (ostavimo medije i društvene mreže po strani) nije nikad prosipao mržnju prema bošnjačko-muslimanskom narodu, negirao njegov identitet i teško ga optuživao za bilo što.

A je li to radila druga – bošnjačko-muslimanska strana?

Dašta. Itekako da jeste.

I to, nažalost, predvođena današnjim članom Predsjedništva BiH iz redova ovog naroda, Bakirom Izetbegovićem koji je izgovorio takve gadosti i laži da čovjek jednostavno ne može povjerovati kako je to izašlo iz usta političkog lidera jedne nacije.

Bilo je svega: od negiranja Hrvata kao naroda (tvrdnji da je to „nepostojeća nacija“!?), do optužbi kako je riječ o „ustašama“, „fašistima“, „nacistima“, „sljedbenicima NDH“, žigosanja bosansko-hercegovačkih Hrvata kao onih koji su sudjelovali u „zločinačkom poduhvatu“, stigmatiziranja Herceg Bosne kao „zločinačke tvorevine“, objeda da su nad „Bošnjacima“ od strane Hrvata izvršeni „genocid“ i „etničko čišćenje“, sve do monstruoznih kleveta vezano za „agresiju Republike Hrvatske na BiH“ i „planova o podjeli BiH“).

Bakir Izetbegović potrudio se da sve dodatno „začini“ i svojim lupetanjima o tomu kako je njegov otac Alija državu „ostavio u amanet“ današnjem turskom predsjedniku Erdoganu i sličnim bedastoćama kojih je na nesreću bilo toliko da ih je teško sve i spomenuti.

I čemu je služila ta prljava kampanja?

Nažalost, samo jednom cilju: stvaranju dimne zavjese iza koje se odvija planski proces posvemašnjeg obespravljivanja i svođenja na nacionalnu manjinu, te stvaranja uvjeta za konačno i potpuno „brisanja“ Hrvata s njihovih  autohtonih životnih prostora i pretvaranje BiH (ili za sada barem Federacije, jer teško da Bakir išta može „republici srpskoj“) u muslimansku etničku državu, a sve pod krinkom „građanske“ opcije.

Dakle, jedna panislamska ideologija (koju je definirao još Alija Izetbegović prije 30 godina u svojoj „Islamskoj deklaraciji“), danas se pokušava ostvariti pred našim očima.

I to vidi svatko tko želi vidjeti i nije slijep. Da nije tako, zar bi postojali takvi otpori vezano za Izborni zakon, gdje se Hrvatima niječe pravo izbora vlastitih političkih predstavnika, iako im to jamči Ustav BiH i Daytonski sporazum?

Sve se to odvija u vrijeme ubrzane islamizacije BiH naseljavanjem muslimanskog elementa iz islamskih zemalja – pri čemu se doseljenicima mimo zakona i protupravno prodaju nekretnine i zemljište u trajno vlasništvo!

Kako bi se ostvario upravo taj koncept islamizacije, Bakir Izetbegović i njegovi islamisti dižu zaglušnu buku optužujući Hrvate za sve i svašta, iako je svakomu tko je pri zdravoj pameti jasno kao dan, da najmalobrojniji narod u BiH koji je činio 17,30% u ukupnom stanovništvu (po službenom popisu iz 1991. godine) nikako nije mogao niti može diktirati odnose u toj državi, a kamo li etnički je čistiti.

Danas se s istim žarom baca ljaga na hrvatski narod u BiH kao i 1993. (kada su ga Alija Izetbegović, Sefer Halilović i ostali politički i vojni dužnosnici muslimanskog naroda u međusobnim prepiskama i razgovorima uobičajeno nazivali „ustašama“ – a ne narodnim imenom) i on je opet dežurni krivac!

Do kada će to biti tako?

Jesu li muslimani dijelili BiH? Jesu li u tom smislu imali dogovore sa Srbima? Je li Alija nudio dr Franji Tuđmanu zapadnu Hercegovinu i još neka područja u dva navrata? Je li „Armija BiH“ napala Hrvate u središnjoj Bosni nakon što je potisnuta od Srba iz istočne Bosne i Posavine? O svemu tomu svjedoče samo suradnici Alije Izetbegovića (Sefer Halilović, Muhamed Filipović i drugi).

Ako je 3 i pol puta više Hrvata protjerano sa svojih područja (172.000) nego muslimana sa svojih (50.000), TKO JE NAD KIME VRŠIO ETNIČKO  ČIŠĆENJE?

Tko je ubio preko 1.600 Hrvata u srednjoj Bosni i odsjekao 400 hrvatskih glava? Tko je zatvorio i mučio 14.444 hrvatska logoraša u 331 muslimanskom logoru u kojima je ubijeno njih 632? Zašto su pripadnici „Armije BiH“ zajedno s mudžahedinima počinili masovne zločine u Dusini, Grabovici, Križančevom selu, Zenici, Mostaru, Foči, Bikošima, Doljanima, Buhinim kućama, Bugojnu, Lužanima, Miletiću, Uzdolu, Trusini, Vitezu, Travniku, Busovači, Zubićima, Žepču, Konjicu i na brojnim drugim mjestima?

Od 775.895 Hrvata koliko ih je po popisu tamo bilo 1991., danas je preostalo u najboljem slučaju oko 400.000, što znači da su gotovo prepolovljeni, ali su i dalje izloženi prljavoj kampanji s očitim ciljem da se započeto etničko čišćenje koje su „Armija BiH“ i mudžahedini započeli i jesen 1992. godine nastavi i dalje, samo drugim metodama – uskraćivanjem prava i stalnom presijom optužbi za „ratne zločine“ prema pripadnicima HVO-a i političkim dužnosnicima iz ratnog razdoblja.

U cijeloj toj priči, jedini „anđeli“ i „nevinašca“ su muslimani.

A tako nije niti može biti. Jer, SVE SE ZNA, sve je zapisano, snimljeno, dokumentirano i Hrvati šutjeti neće, niti se miriti s ponižavajućim položajem u koji ih se želi dovesti.

Jedna nepravda rađa drugu, svaka isključivost izaziva reakciju, na nasilje u bilo kojem obliku mora se odgovoriti obranom svojih neotuđivih prava i sloboda.

To jednako vrijedi za sve narode, pa i Hrvate. Bilo to nekomu milo ili ne.

Što prije u Sarajevu shvate kako kad se radi o neotuđivim pravima naroda nema ekskluzivizma i kako za svakoga od njih u jednakoj mjeri vrijede univerzalna načela nacionalne slobode i ravnopravnosti, to bolje.

 

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari