Pratite nas

Vijesti

H. Hitrec: Intelektualna razina ispod morske…

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec – Hrvatske kronike – Polovicom travnja 2015.

Vrlo velike oscilacije temperature. Početkom tjedna Hrvati ostali kratkih rukava svršetkom tjedna bilo im je pak tako hladno da ih je režim morao zalijevati benzinom. Cirkusanti na vlasti odlučili trošarinama potrošiti i minimalnu šansu da prežive na izborima to jest uguraju barem deset svojih klaunova u budući parlament piše Hrvoje Hitrec/HKV.hr. Podizanje trošarina je najprimitivniji oblik punjenja proračuna nedostatak svake ideje i priznanje da režim ne želi ništa promijeniti da ne želi primijeniti ništa što bi donijelo boljitak da sve drskije zavlači šape u ionako šuplje džepove građana. Potvrda da je aktualni režim razbojnički.

Vrlo sam gnjevan jer spadam u dvostruke žrtve vladajućih spadala – em vozim automobil em u njemu pušim (i izvan njega osim kad točim benzin). Istodobno vlasti odnekud vade optimistične statistike u smislu „ovo je početak kraja krize” a po običaju prednjači Branko Grčić. Pasionirani pretraživači različitih portala pronašli su fotografiju četničke družbe početkom devedesetih pa me nagnali da ju pogledam i doista – ili je Grčić ili njegov dvojnik mnogo velike obrve posve burduške oči optimistične valjda u nadi da će Hrvatska pasti za koji mjesec. Ma ako nije na slici (dvadeset godina mlađi) Branko onda je pljunuti Grčić.

Fotografija je doduše neoštra ali me svejedno podsjetila na priču jednoga tjednika i portala usporedo u kojoj se ta Grčićeva epizoda spominjala a usput i splitski profesor koji je mladom balvanašu navodno omogućio povratak u Split usred rata. No rečeni je tjednik površno istraživao i optužio potpuno nevinog profesora. Nevini profesor je umro krivi profesor nikada nije imenovan a Grčić postao potpredsjednikom Vlade u suvremenoj hrvatskoj državi.

Znanstvena otkrića

Dok se otkriva i skriva tko je što i tko je tko u protuhrvatskoj (naravno) vlasti dok mudraci pokušavaju otkriti razloge pogubnih poteza njezinih članova oporba se strpljivo sprema za izbore na kojima će pobijediti ali joj nije naodmet pripraviti se za ono što slijedi. Akademska zajednica dr. Ante Starčević u okrilju HDZ-a i pod ravnanjem Ivice Kostovića imala je preporodni skup u Preporodnoj dvorani stotinu metara od Trga sv. Marka.

Govorilo se o visokom školstvu i znanosti. Citiram: “U razdoblju od 2007. do proračuna za 2015. sredstva namijenjena projektima odnosno znanstvenoistraživačkom radu više su nego prepolovljena. U Strategiji obrazovanja znanosti i tehnologije – osim institucijskog financiranja – predviđalo se povećanje za projekte na najmanje 015 posto BDP-a što bi bilo 500 mlijuna kuna. Istodobno je u proračunu osigurano 100 mlijuna kuna što je pet puta manje.”

Znanstvenoistraživački sustav sveden je na prosjački štap. Od milijardu kuna prije pet godina stigli smo na šesto i nešto milijuna što čini 021 posto BDP-a. Europski prosjek je 202 posto. Umjesto europskoga prosjeka postali smo europski prosjak. Mudraci sve svaljuju na krizu a iskustvo govori da razvijene zemlje baš u vrijeme krize ulažu sve više novaca u znanost i obrazovanje jer znaju da bez toga nema izlaska.

Okupljeni u Preporodnoj dvorani to odnekud znaju i može se očekivati da će učiniti jedino što se mora (osim umrijeti) ako se želimo spasiti. No znaju i to da novac nije sve da „upravljači” mogu uprskati i bogato podržavane projekte pa se preporuča „jačanje izborazbe u području upravljačkih sposobnosti te sposobnosti samostalnog i brzog donošenja odluka kao temelja modernog poduzetništva”. U tom grmu i leži zec kad budemo imali mnoštvo takvih samostalnih brzih i odlučnih poduzetnika onda ne će biti ni važno što je politika spora nesamostalna i neodlučna. Ili drugim riječima: kada politika postane toliko nevažna da ne bude u stanju napakostiti gospodarstvu.

Kolinda dobro radi

hrvatsko bugarskiŠtoviše vrlo dobro. Vidjelo se to i po vanjskopolitičkim potezima – na početku mandata službeni posjeti BiH pa Njemačkoj zatim u posjet Kolindi došao prošli tjedan bugarski predsjednik Plevneliev svršetkom tjedna trilaterala Kolinda-Pahor- Fischer. Austrija Njemačka i Bugarska kao prirodni saveznici BiH važna prije svega zbog dijela hrvatskoga naroda koji ondje živi u nefunkcionalnoj virtualnoj državi Slovenija kao susjeda s mušicama i neprevladanom nagnuću prema Srbiji s kojom nikako više nikada ne bi htjela biti zajedno ali se s nostalgijom sjeća povijesnih savezništava protiv Hrvata pa se ondje upravo daje kazališna predstava s Jugoslavijom u naslovu a u „drami” se govori uglavnom „srpskohrvatski” kako izvješćuje kolumnist jutarnjih novina.

Bugarskoga predsjednika upoznao sam u prostorijama bugarske zajednice kamo je navratio sutradan nakon sastanka s Kolindom. Mlad simpatičan i elokventan a što je još važnije – očito ne pripada ostatcima starih nomenklatura. Glede povijesnih veza Hrvatske i Bugarske sve mu je jasno. Bugarski govori tako lijepo da razumijem (gotovo) svaku riječ. Mediji su ga popratili vrlo škrto a zapamtio sam i reportažu iz Sofije (HTV ili neka komercijalna TV) tendenciozno usmjerenu samo na ružne stvari. A ima i onih drugih.

I na unutarnjem planu predsjednica vuče snažne poteze među kojima odstranjivanje Titove biste nije tek simbolična gesta nego naznaka početka kraja još i dalje u izvršnoj vlasti arogantne arhaične jugokomunističke klateži koja pruža tek infantilni otpor pod vodstvom Z. Milanovića i sve dublje se ukopava. Milanoviću preostaje još samo da se duri udara zvečkom po krevetiću i urla da ne će k teti na Pantovčak. Ostali kukurikavci vide da je vrag odnio šalu pa ili dolaze na Kolindin poziv ili odgađaju neminovno slabašnim isprikama kao sestra Pusić. Sestrin bivši šef sada reformirani Čačić brzo se odazvao pozivu na razgovor. Još bi mu bilo draže da ga je pozvao Karamarko.

Milanović dotle luta Hrvatskom i drži motivacijske govore od kojih slušatelji padaju u depresiju. Tuži se na perfidnu oporbu koja „pravi spiskove onih koje ne vole Hrvatsku”. Prije svega mi Hrvati imamo popise a ne spiskove. Spiskove su imali očevi ove klateži ali to su bili popisi onih koji vole Hrvatsku rađeni nakon sloma Hrvatskoga proljeća.

Mini Haag u Sarajevu

Generalski zbor i njegov čovjek na prvoj crti Pavao Miljavac učinili su pravu stvar iskorakom u javnost ne samo u svrhu prevencije. Imaju informacije ali za sada ne žele spominjati imena a obavijesti koje su do njih stigle govore da bi „Sarajevo” moglo u skorije vrijeme prirediti predstavu pod nazivom Mini Haag to jest optužiti više hrvatskih generala valjda za „agresiju” na BiH. Znano im je da bez Hrvata te njihove BiH više ne bi bilo znano im je da su ih Hrvati tri puta spasili da bez Hrvatske ne bi postojali – ali vrag im ne da mira. Sada i muslimani valjda posežu za regionalnom jurisdikcijom po uzoru na Srbijance sada i oni posežu za Hrvatima umjesto da se posvete svojim džihadistima koji su oduševljeni „kalifatom” jer u njemu mogu silovati maloljetnice i rubiti glave.

Hrvatska treba snažno odgovoriti na ovu sablazan i spriječiti da se razvije. Na potezu je Ministarstvo vanjskih poslova iz kojega sestra Pusić ne daje znake života nego se vjerojatno zabavlja budući da je upravo ona (i slični) zastupnica lažne teorije o agresiji Hrvatske na BiH. Pa ne će sada valjda konvertirati.

Hrvatska mora odlučno intervenirati i zbog ljudi iz političkog i vojnog vrha Herceg Bosne koji još čame u Haagu i očekuju presudu – na koju bi Mini Haag mogao loše djelovati te se Maksi i Mini Haag sjedinjeni iživljavati nad hercegbosanskim Hrvatima. Na kraju krajeva u „čistom” političkom smislu Mini Haaag je poluga protiv opstanka hrvatskoga naroda u BiH batina koja je podignuta u trenutku kada se hrvatske stranke ujedinjuju u zahtjevu za federalizacijom BiH ili točnije federalizacijom Federacije BiH što je crvena krpa za muslimanske stratege i komšićevsku jugoslavensku bagru.

Nikolić u zraku (vazduhu)

Papa širokih nazora pozvao je u Rim čak i četničkoga predsjednika Nikolića koji je ubijao katolike po Slavoniji. Nikolić se odazvao sjeo u zrakoplov i poletio prema Rimu došao do Mostara i vratio se u Beograd. Srbijanci su lagali (kao što je običaj) da se pokvario motor.

Druga verzija bila je još vjerodostojnija – nespretna stjuardesa prolila je kavu u kokpitu baš po komandnoj ploči. Treća i vjerojatno najbliža istini jest verzija koja kaže da se Nikolić doista uputio u Rim i tako pokazao dobru volju ali nije ni namjeravao stići do Rima da se ne zamjeri svojima – pa su izmišljene prve dvije verzije. Hrvatske televizije nisu htjele nagađati. Incident je zataškan.

Imamo i mi sudište

Hrvatsko nacionalno sudište koje djeluje profesionalno u skladu s pravnim normama i univerzalnom etikom osudilo je (za sada) tri hrvatska ili srpska političara dva muška i jedno žensko naime S. Mesića V. Pusić i M. Pupovca. Osuđeni se i dalje slobodno kreću jer HNS (!) to jest Hrvatsko nacionalno sudište nema pravu nacionalnu jurisdikciju budući da nije u službenom pravosudnom sustavu.

Službeni sustav šuti valjda drži da se radi o „luđacima” kako ih je nazvao bivši Josipović za kojega se još skupljaju dokazi. Šute i mediji. Rečeno im je da se ne osvrću („Ne okreći se sine”) da taškaju. No dokumenti iz taške (torbe) Hrvatskoga nacionalnog sudišta prije ili kasnije moraju biti dostupni javnosti pa i pravosuđu.

Žrtvoslovna Documenta

U gornjem slučaju glavnu riječ vodi Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje se bavi prvenstveno žrtvama i zato je opasno režimu. O tome društvu i njegovom radu mediji šute jer je njihov žrtvoslovni izvor samo i jedino Teršeličkina Documenta i čim ona nešto „otkrije” – eto simpatične protuhrvatske dame (ah) u središnjem dnevniku HTV-a. Još nije obuhvatila cijelu voljenu joj Hrvatsku pa je izašla s reprezentativnim nalazima o zapadnoj Slavoniji i ustanovila da je doista dosta Hrvata ondje ubijeno u vrijeme srpske agresije ali gotovo isto toliko Srba tek nešto manje. Mladi naš suvremenik i gledatelj televizije zaključio je da se radi o podosta dobroj ravnoteži ali ništa nije shvatio jer mu nije ponuđen kontekst. A bez konteksta se ne računa. Što bi rekli Turci (u svezi s Armencima) bio je valjda „građanski rat” koji je završio uglavnom neodlučeno.

Nije Sag nego Dag

Kad već spominjem genocid nad Armencima početkom prošloga stoljeća jedna isprika. Pišući o toj temi u prošlom javljanju spomenuo sam roman Franza Werfela – tehničkom pogreškom (mojom) napisano je da se roman zove „Četrdeset dana Musa Saga” a ispravno je „Četrdeset dana Musa Daga”. Događa se posebno meni. Usput i opet se otvorilo pitanje koliko to ljudi iz jednoga naroda treba poubijati da bi masovni zločin bio nazvan genocidom? Očito ni brojka iznad milijuna nije dovoljna.

Kamo preseliti kazališta?

U zadnje se vrijeme uobičajilo da razni cirkusanti nastupaju u – kazalištima. Valjda su cijeli život sanjali da se pojave na pozornici pa im sada hrvatska kazališta omogućuju ostvariti želje. Tako je marksistički mrzitelj Hrvatske Slavoj Žižek nastupao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu koje inače muku muči s tri ansambla te se oni otimaju za termine a na kraju nastupi –Žižek. Kad on ode dođe neki ekonomist i hoće baš na pozornicu HNK. Glumci balerine i operni pjevači uskoro će tražiti gdje da nastupe – možda u Klubu novinara Filozofskom društvu ili na Ekonomskom fakultetu. Kad je sve u Hrvatskoj naopako zašto bi tu bilo nekoga reda.

Usput spomenuti ekonomist traži od Hrvatske podatke o plaćama i druge traži na engleskom jeziku. Za svoje istraživanje. Pročulo se da Hrvatska daje sve što se traži i svakomu još od vremena dilanja transkripata s Pantovčaka. I tada su tražiteljima bili potrebni za istraživanja to jest istrage. Na engleskom jeziku.

Vrlo dobar broj „Matice”

Ljubomir AnticTo jest glasila Hrvatske matice iseljenika. Posebno: velik napis o prof. dr. Ljubomiru Antiću koji je nedavno umro a da njegovu odlasku nije posvećena medijska pozornost. Seriozan istraživač sudbine hrvatskih iseljenika u obje Amerike (istražio 70.000 dokumenata!) povjesničar od formata jedan od onih kojemu su komunisti onemogućili novinarsku karijeru nakon sloma Hrvatskog proljeća. Posvetio se zatim historiografiji i na tom polju postigao zavidan uspjeh. Autor brojnih knjiga posljednjih godina života bavio se poviješću Hrvatske u 20. stoljeću. U monografiji „Velikosrpski nacionalni program ishodišta i posljedice” znanstveno potvrdio da taj program ima transvremenski karakter. Upravo tako u svakom pa i ovom vremenu isti trans.

Borac protiv anglizama

Ravnatelj Instituta za jezik i jezikoslovlje Željko Jozić postaje medijska zvijezda a kada znamo čiji su mediji sve je jasno. Čovjek koji se našao na kraju hranidbenoga lanca S. Goldstein- Ž. Jovanović – Ž. Jozić te poslušno proveo zadanu diverziju na „Hrvatski pravopis” objavljujući oktroirani istoimeni pravopis (da se zavaraju neuki) i namećući varijantu s novosadskim natruhama hrvatskim školarcima taj dakle jezikoslovni mag – na užas jezične zajednice koja njegov pravopis odbacuje -postaje arbitar uz pomoć režimskih medija kontrira časopisu „Jezik” izdajući svoj (Institutov) časopis itd. šarmira neupućene sloganom „ Bolje je hrvatski” predstavlja se kao borac protiv anglizama.

Čini sve da se zaboravi istočni grijeh no zaboraviti se ne može i ne će. Zadnjih se mjeseci pokušava približiti sadašnjoj oporbi odnosno budućoj vlasti ali ondje ipak ima ljudi koji znaju o čemu je riječ. U međuvremenu tužaka sudu sve koji podsjećaju javnost na njegovu koaliciju s bivšim Jovanovićem i na rezultate te srdačne suradnje vrijeđa strane kroatiste a u polemici s ruskim kroatistom armenskoga porijekla Bagdasarovim (polemika vođena na stranicama „Kola”) pokazao je intelektualnu razinu ispod morske…

[ad id=”68099″]

Bože moj što su u stanju uraditi mediji: proglasiti značajnim piscima nepismene i nedarovite značajnim redateljima netalentirane provokatore važnim kolumnistima protuhrvatske protuhe. Kako god se okrene mediji su uz politiku (aktualnu izvršno to jest ovršno vladajuću) i pravosuđe najveća hrvatska katastrofa što zaključuju i sami novinari koji još imaju časti. Nije zato čudno da Hrvatska demokratska zajednica traži tematsku sjednicu Hrvatskoga sabora – o medijima.

Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivan Miklenić: Njegova je svjetlost sjala pred ljudima

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja proslava blagdana bl. Alojzija Stepinca, o. 60. godišnjici njegova preminuća, osim što je potvrdila rast njegova štovanja, i po broju vjerničkih okupljanja i po broju štovatelja, snažno je obnovila svijest o njegovoj važnosti i u životu cjelokupne Katoličke Crkve i u cjelokupnoj ljudskoj zajednici.

Poznato je da je bl. Stepinac u hrvatskom narodu davno postao simbol ponajboljega Hrvata: čovjeka koji je bio malen i ponizan pred Bogom, predan u Božju volju, a uspravan pred svim ljudima i neslomljiv pred nasrtajima svih totalitarističkih ideologija i ljubitelj svoga naroda, njegove slobode i boljitka. Poznato je također da je do sada, povijesno gledajući, uspješno pobjeđivao sva ograničavanja, osporavanja i ocrnjivanja, proganjanja i ponižavanja te, što vrijeme više prolazi, njegova duhovna i humana veličina postaje sve sjajnija te prelazi granice hrvatskoga naroda i Crkve u njemu. S pravom se može reći da zenit sjaja bl. Stepinca tek dolazi, i to ne samo kroz oblik službene kanonizacije, koja nikako ne može izostati, nego kroz univerzalne poruke njegova života, djela i osobito mučeništva koje su relevantne ne samo za opću Crkvu, nego i za čitavo čovječanstvo.

Borba za bolju komunističku prošlost

Na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca bila je posebna postaja ovogodišnja proslava njegova blagdana koja je više nego ijedna do sada imala važne elemente internacionalizacije, zapravo vraćanja kardinala Stepinca na njegovo stvarno i primjereno mjesto u općoj Crkvi i u čovječanstvu. Tomu je ponajprije pridonio u HNK-u u Zagrebu u subotu 8. veljače premijerno prikazan dokumentarni film Višnje Starešine »Stepinac – kardinal i njegova savjest«, nastao u produkciji »Inter-filma« i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta uz potporu Zagrebačke nadbiskupije i drugih institucija. Taj film osvjetljava temeljnu liniju i univerzalnu poruku života i djelovanja bi. Alojzija Stepinca ponajviše iz usta inozemnih autoriteta i svjedoka, trojice visokih autoriteta u Katoličkoj Crkvi te neovisnih hrvatskih znanstvenika i vjernika.

Dok u suvremenoj hrvatskoj historiografiji postoji prilično snažna borba za bolju komunističku prošlost, znanstveno utemeljena stajališta slobodnih i neovisnih povjesničara znanstvenika, kako britanskoga Robina Harrisa tako i židovskih Esther Gitman i Naide Mihal Brandl, otkrivaju veličinu otpora nacizmu i komunizmu u planetarnim razmjerima, i ne samo otpora, nego i spašavanja ljudskih života usprkos svim rezimskim onemogućavanjima. Nisu li planetarno važna na filmu prenesena očitovanja sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa Benedikta XVI. koji je rekao: »Ako kardinal Stepinac nije svet, tko je onda svet?« Stoga je u zahvalnom govoru kardinal Josip Bozanić s pravom istaknuo: »Ovaj je film išao tragom prošlosti, ali njegovo značenje i smisao dopiru u sadašnjost. Štoviše, vidjeli smo kako zahvaća i buduće naraštaje… Obično se za ovakve filmove kaže da su dokument jednoga vremena. No čini mi se da ovdje postoji nešto više i da ćemo večeras sa sobom ponijeti ono što treba biti dokument svakoga vremena.«

Njegova je svjetlost sjala pred ljudima

Na sveopću važnost poruke života i djela i mučeništva bl. Stepinca, predvodeći misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, upozorio je i prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer. On je na toj misi u homiliji uz ostalo rekao: »Osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, bio je prisiljen na život tišine i tame, posebno u vremenu provedenu u zatvoru. Ali to nije jedini element koji treba uzeti u obzir. Prije svega, njegov primjer i njegovo svjedočanstvo bili su poznati u cijelom svijetu. Njegova je svjetlost sjala pred ljudima.« A jednom očitovana svjetlost nikada ne gubi na svom sjaju niti se može utrnuti ni dokinuti.

Doprinos internacionalizaciji veličine i slave bi. Alojzija Stepinca bit će izgradnja na Betlehemskim poljanama u Svetoj Zemlji kapelice u čast njemu i svim hrvatskim svetcima, mučenicima i blaženicima za koju je na Stepinčevo u zagrebačkoj katedrali blagoslovljen temeljni kamen, kamen izvađen u obnovi zagrebačke prvostolnice, kao i nazočnost misijskoga križa koji najavljuje Svjetski euharistijski kongres u rujnu u Budimpešti, a u kojem su uz moći 30 svetaca i blaženika i one bi. Stepinca. S tim u vezi kardinal Bozanić citirao je riječi nadbiskupa Stepinca izrečene 1938. na Svjetskom euharistijskom kongresu u Budimpešti: »Sveta euharistija zaista je najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama. Ako čovječanstvo želi isplivati iz svojih poteškoća i naći sreću i mir, nema mu drugoga puta negoli vraćanje svetoj euharistiji. Materijalizam prošloga stoljeća… prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu.

Sveta euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelomu ljudskomu društvu.« Te riječi bl. Stepinca apsolutno su aktualne i u sadašnjem povijesnom času čovječanstva i proročki glas u ime sveopće Crkve Kristove. I to je, može se reći, jedna postaja na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Hrvatska kapela gradit će se u Betlehemu, Bozanić blagoslovio temeljni kamen

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari