Pratite nas

Vijesti

H. Hitrec: Intelektualna razina ispod morske…

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec – Hrvatske kronike – Polovicom travnja 2015.

Vrlo velike oscilacije temperature. Početkom tjedna Hrvati ostali kratkih rukava svršetkom tjedna bilo im je pak tako hladno da ih je režim morao zalijevati benzinom. Cirkusanti na vlasti odlučili trošarinama potrošiti i minimalnu šansu da prežive na izborima to jest uguraju barem deset svojih klaunova u budući parlament piše Hrvoje Hitrec/HKV.hr. Podizanje trošarina je najprimitivniji oblik punjenja proračuna nedostatak svake ideje i priznanje da režim ne želi ništa promijeniti da ne želi primijeniti ništa što bi donijelo boljitak da sve drskije zavlači šape u ionako šuplje džepove građana. Potvrda da je aktualni režim razbojnički.

Vrlo sam gnjevan jer spadam u dvostruke žrtve vladajućih spadala – em vozim automobil em u njemu pušim (i izvan njega osim kad točim benzin). Istodobno vlasti odnekud vade optimistične statistike u smislu „ovo je početak kraja krize” a po običaju prednjači Branko Grčić. Pasionirani pretraživači različitih portala pronašli su fotografiju četničke družbe početkom devedesetih pa me nagnali da ju pogledam i doista – ili je Grčić ili njegov dvojnik mnogo velike obrve posve burduške oči optimistične valjda u nadi da će Hrvatska pasti za koji mjesec. Ma ako nije na slici (dvadeset godina mlađi) Branko onda je pljunuti Grčić.

Fotografija je doduše neoštra ali me svejedno podsjetila na priču jednoga tjednika i portala usporedo u kojoj se ta Grčićeva epizoda spominjala a usput i splitski profesor koji je mladom balvanašu navodno omogućio povratak u Split usred rata. No rečeni je tjednik površno istraživao i optužio potpuno nevinog profesora. Nevini profesor je umro krivi profesor nikada nije imenovan a Grčić postao potpredsjednikom Vlade u suvremenoj hrvatskoj državi.

Znanstvena otkrića

Dok se otkriva i skriva tko je što i tko je tko u protuhrvatskoj (naravno) vlasti dok mudraci pokušavaju otkriti razloge pogubnih poteza njezinih članova oporba se strpljivo sprema za izbore na kojima će pobijediti ali joj nije naodmet pripraviti se za ono što slijedi. Akademska zajednica dr. Ante Starčević u okrilju HDZ-a i pod ravnanjem Ivice Kostovića imala je preporodni skup u Preporodnoj dvorani stotinu metara od Trga sv. Marka.

Govorilo se o visokom školstvu i znanosti. Citiram: “U razdoblju od 2007. do proračuna za 2015. sredstva namijenjena projektima odnosno znanstvenoistraživačkom radu više su nego prepolovljena. U Strategiji obrazovanja znanosti i tehnologije – osim institucijskog financiranja – predviđalo se povećanje za projekte na najmanje 015 posto BDP-a što bi bilo 500 mlijuna kuna. Istodobno je u proračunu osigurano 100 mlijuna kuna što je pet puta manje.”

Znanstvenoistraživački sustav sveden je na prosjački štap. Od milijardu kuna prije pet godina stigli smo na šesto i nešto milijuna što čini 021 posto BDP-a. Europski prosjek je 202 posto. Umjesto europskoga prosjeka postali smo europski prosjak. Mudraci sve svaljuju na krizu a iskustvo govori da razvijene zemlje baš u vrijeme krize ulažu sve više novaca u znanost i obrazovanje jer znaju da bez toga nema izlaska.

Okupljeni u Preporodnoj dvorani to odnekud znaju i može se očekivati da će učiniti jedino što se mora (osim umrijeti) ako se želimo spasiti. No znaju i to da novac nije sve da „upravljači” mogu uprskati i bogato podržavane projekte pa se preporuča „jačanje izborazbe u području upravljačkih sposobnosti te sposobnosti samostalnog i brzog donošenja odluka kao temelja modernog poduzetništva”. U tom grmu i leži zec kad budemo imali mnoštvo takvih samostalnih brzih i odlučnih poduzetnika onda ne će biti ni važno što je politika spora nesamostalna i neodlučna. Ili drugim riječima: kada politika postane toliko nevažna da ne bude u stanju napakostiti gospodarstvu.

Kolinda dobro radi

hrvatsko bugarskiŠtoviše vrlo dobro. Vidjelo se to i po vanjskopolitičkim potezima – na početku mandata službeni posjeti BiH pa Njemačkoj zatim u posjet Kolindi došao prošli tjedan bugarski predsjednik Plevneliev svršetkom tjedna trilaterala Kolinda-Pahor- Fischer. Austrija Njemačka i Bugarska kao prirodni saveznici BiH važna prije svega zbog dijela hrvatskoga naroda koji ondje živi u nefunkcionalnoj virtualnoj državi Slovenija kao susjeda s mušicama i neprevladanom nagnuću prema Srbiji s kojom nikako više nikada ne bi htjela biti zajedno ali se s nostalgijom sjeća povijesnih savezništava protiv Hrvata pa se ondje upravo daje kazališna predstava s Jugoslavijom u naslovu a u „drami” se govori uglavnom „srpskohrvatski” kako izvješćuje kolumnist jutarnjih novina.

Bugarskoga predsjednika upoznao sam u prostorijama bugarske zajednice kamo je navratio sutradan nakon sastanka s Kolindom. Mlad simpatičan i elokventan a što je još važnije – očito ne pripada ostatcima starih nomenklatura. Glede povijesnih veza Hrvatske i Bugarske sve mu je jasno. Bugarski govori tako lijepo da razumijem (gotovo) svaku riječ. Mediji su ga popratili vrlo škrto a zapamtio sam i reportažu iz Sofije (HTV ili neka komercijalna TV) tendenciozno usmjerenu samo na ružne stvari. A ima i onih drugih.

I na unutarnjem planu predsjednica vuče snažne poteze među kojima odstranjivanje Titove biste nije tek simbolična gesta nego naznaka početka kraja još i dalje u izvršnoj vlasti arogantne arhaične jugokomunističke klateži koja pruža tek infantilni otpor pod vodstvom Z. Milanovića i sve dublje se ukopava. Milanoviću preostaje još samo da se duri udara zvečkom po krevetiću i urla da ne će k teti na Pantovčak. Ostali kukurikavci vide da je vrag odnio šalu pa ili dolaze na Kolindin poziv ili odgađaju neminovno slabašnim isprikama kao sestra Pusić. Sestrin bivši šef sada reformirani Čačić brzo se odazvao pozivu na razgovor. Još bi mu bilo draže da ga je pozvao Karamarko.

Milanović dotle luta Hrvatskom i drži motivacijske govore od kojih slušatelji padaju u depresiju. Tuži se na perfidnu oporbu koja „pravi spiskove onih koje ne vole Hrvatsku”. Prije svega mi Hrvati imamo popise a ne spiskove. Spiskove su imali očevi ove klateži ali to su bili popisi onih koji vole Hrvatsku rađeni nakon sloma Hrvatskoga proljeća.

Mini Haag u Sarajevu

Generalski zbor i njegov čovjek na prvoj crti Pavao Miljavac učinili su pravu stvar iskorakom u javnost ne samo u svrhu prevencije. Imaju informacije ali za sada ne žele spominjati imena a obavijesti koje su do njih stigle govore da bi „Sarajevo” moglo u skorije vrijeme prirediti predstavu pod nazivom Mini Haag to jest optužiti više hrvatskih generala valjda za „agresiju” na BiH. Znano im je da bez Hrvata te njihove BiH više ne bi bilo znano im je da su ih Hrvati tri puta spasili da bez Hrvatske ne bi postojali – ali vrag im ne da mira. Sada i muslimani valjda posežu za regionalnom jurisdikcijom po uzoru na Srbijance sada i oni posežu za Hrvatima umjesto da se posvete svojim džihadistima koji su oduševljeni „kalifatom” jer u njemu mogu silovati maloljetnice i rubiti glave.

Hrvatska treba snažno odgovoriti na ovu sablazan i spriječiti da se razvije. Na potezu je Ministarstvo vanjskih poslova iz kojega sestra Pusić ne daje znake života nego se vjerojatno zabavlja budući da je upravo ona (i slični) zastupnica lažne teorije o agresiji Hrvatske na BiH. Pa ne će sada valjda konvertirati.

Hrvatska mora odlučno intervenirati i zbog ljudi iz političkog i vojnog vrha Herceg Bosne koji još čame u Haagu i očekuju presudu – na koju bi Mini Haag mogao loše djelovati te se Maksi i Mini Haag sjedinjeni iživljavati nad hercegbosanskim Hrvatima. Na kraju krajeva u „čistom” političkom smislu Mini Haaag je poluga protiv opstanka hrvatskoga naroda u BiH batina koja je podignuta u trenutku kada se hrvatske stranke ujedinjuju u zahtjevu za federalizacijom BiH ili točnije federalizacijom Federacije BiH što je crvena krpa za muslimanske stratege i komšićevsku jugoslavensku bagru.

Nikolić u zraku (vazduhu)

Papa širokih nazora pozvao je u Rim čak i četničkoga predsjednika Nikolića koji je ubijao katolike po Slavoniji. Nikolić se odazvao sjeo u zrakoplov i poletio prema Rimu došao do Mostara i vratio se u Beograd. Srbijanci su lagali (kao što je običaj) da se pokvario motor.

Druga verzija bila je još vjerodostojnija – nespretna stjuardesa prolila je kavu u kokpitu baš po komandnoj ploči. Treća i vjerojatno najbliža istini jest verzija koja kaže da se Nikolić doista uputio u Rim i tako pokazao dobru volju ali nije ni namjeravao stići do Rima da se ne zamjeri svojima – pa su izmišljene prve dvije verzije. Hrvatske televizije nisu htjele nagađati. Incident je zataškan.

Imamo i mi sudište

Hrvatsko nacionalno sudište koje djeluje profesionalno u skladu s pravnim normama i univerzalnom etikom osudilo je (za sada) tri hrvatska ili srpska političara dva muška i jedno žensko naime S. Mesića V. Pusić i M. Pupovca. Osuđeni se i dalje slobodno kreću jer HNS (!) to jest Hrvatsko nacionalno sudište nema pravu nacionalnu jurisdikciju budući da nije u službenom pravosudnom sustavu.

Službeni sustav šuti valjda drži da se radi o „luđacima” kako ih je nazvao bivši Josipović za kojega se još skupljaju dokazi. Šute i mediji. Rečeno im je da se ne osvrću („Ne okreći se sine”) da taškaju. No dokumenti iz taške (torbe) Hrvatskoga nacionalnog sudišta prije ili kasnije moraju biti dostupni javnosti pa i pravosuđu.

Žrtvoslovna Documenta

U gornjem slučaju glavnu riječ vodi Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje se bavi prvenstveno žrtvama i zato je opasno režimu. O tome društvu i njegovom radu mediji šute jer je njihov žrtvoslovni izvor samo i jedino Teršeličkina Documenta i čim ona nešto „otkrije” – eto simpatične protuhrvatske dame (ah) u središnjem dnevniku HTV-a. Još nije obuhvatila cijelu voljenu joj Hrvatsku pa je izašla s reprezentativnim nalazima o zapadnoj Slavoniji i ustanovila da je doista dosta Hrvata ondje ubijeno u vrijeme srpske agresije ali gotovo isto toliko Srba tek nešto manje. Mladi naš suvremenik i gledatelj televizije zaključio je da se radi o podosta dobroj ravnoteži ali ništa nije shvatio jer mu nije ponuđen kontekst. A bez konteksta se ne računa. Što bi rekli Turci (u svezi s Armencima) bio je valjda „građanski rat” koji je završio uglavnom neodlučeno.

Nije Sag nego Dag

Kad već spominjem genocid nad Armencima početkom prošloga stoljeća jedna isprika. Pišući o toj temi u prošlom javljanju spomenuo sam roman Franza Werfela – tehničkom pogreškom (mojom) napisano je da se roman zove „Četrdeset dana Musa Saga” a ispravno je „Četrdeset dana Musa Daga”. Događa se posebno meni. Usput i opet se otvorilo pitanje koliko to ljudi iz jednoga naroda treba poubijati da bi masovni zločin bio nazvan genocidom? Očito ni brojka iznad milijuna nije dovoljna.

Kamo preseliti kazališta?

U zadnje se vrijeme uobičajilo da razni cirkusanti nastupaju u – kazalištima. Valjda su cijeli život sanjali da se pojave na pozornici pa im sada hrvatska kazališta omogućuju ostvariti želje. Tako je marksistički mrzitelj Hrvatske Slavoj Žižek nastupao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu koje inače muku muči s tri ansambla te se oni otimaju za termine a na kraju nastupi –Žižek. Kad on ode dođe neki ekonomist i hoće baš na pozornicu HNK. Glumci balerine i operni pjevači uskoro će tražiti gdje da nastupe – možda u Klubu novinara Filozofskom društvu ili na Ekonomskom fakultetu. Kad je sve u Hrvatskoj naopako zašto bi tu bilo nekoga reda.

Usput spomenuti ekonomist traži od Hrvatske podatke o plaćama i druge traži na engleskom jeziku. Za svoje istraživanje. Pročulo se da Hrvatska daje sve što se traži i svakomu još od vremena dilanja transkripata s Pantovčaka. I tada su tražiteljima bili potrebni za istraživanja to jest istrage. Na engleskom jeziku.

Vrlo dobar broj „Matice”

Ljubomir AnticTo jest glasila Hrvatske matice iseljenika. Posebno: velik napis o prof. dr. Ljubomiru Antiću koji je nedavno umro a da njegovu odlasku nije posvećena medijska pozornost. Seriozan istraživač sudbine hrvatskih iseljenika u obje Amerike (istražio 70.000 dokumenata!) povjesničar od formata jedan od onih kojemu su komunisti onemogućili novinarsku karijeru nakon sloma Hrvatskog proljeća. Posvetio se zatim historiografiji i na tom polju postigao zavidan uspjeh. Autor brojnih knjiga posljednjih godina života bavio se poviješću Hrvatske u 20. stoljeću. U monografiji „Velikosrpski nacionalni program ishodišta i posljedice” znanstveno potvrdio da taj program ima transvremenski karakter. Upravo tako u svakom pa i ovom vremenu isti trans.

Borac protiv anglizama

Ravnatelj Instituta za jezik i jezikoslovlje Željko Jozić postaje medijska zvijezda a kada znamo čiji su mediji sve je jasno. Čovjek koji se našao na kraju hranidbenoga lanca S. Goldstein- Ž. Jovanović – Ž. Jozić te poslušno proveo zadanu diverziju na „Hrvatski pravopis” objavljujući oktroirani istoimeni pravopis (da se zavaraju neuki) i namećući varijantu s novosadskim natruhama hrvatskim školarcima taj dakle jezikoslovni mag – na užas jezične zajednice koja njegov pravopis odbacuje -postaje arbitar uz pomoć režimskih medija kontrira časopisu „Jezik” izdajući svoj (Institutov) časopis itd. šarmira neupućene sloganom „ Bolje je hrvatski” predstavlja se kao borac protiv anglizama.

Čini sve da se zaboravi istočni grijeh no zaboraviti se ne može i ne će. Zadnjih se mjeseci pokušava približiti sadašnjoj oporbi odnosno budućoj vlasti ali ondje ipak ima ljudi koji znaju o čemu je riječ. U međuvremenu tužaka sudu sve koji podsjećaju javnost na njegovu koaliciju s bivšim Jovanovićem i na rezultate te srdačne suradnje vrijeđa strane kroatiste a u polemici s ruskim kroatistom armenskoga porijekla Bagdasarovim (polemika vođena na stranicama „Kola”) pokazao je intelektualnu razinu ispod morske…

[ad id=”68099″]

Bože moj što su u stanju uraditi mediji: proglasiti značajnim piscima nepismene i nedarovite značajnim redateljima netalentirane provokatore važnim kolumnistima protuhrvatske protuhe. Kako god se okrene mediji su uz politiku (aktualnu izvršno to jest ovršno vladajuću) i pravosuđe najveća hrvatska katastrofa što zaključuju i sami novinari koji još imaju časti. Nije zato čudno da Hrvatska demokratska zajednica traži tematsku sjednicu Hrvatskoga sabora – o medijima.

Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Plenković: Medijske špekulacije jako se razlikuju od razgovora koji se vode

Objavljeno

na

Objavio

Puno toga o čemu se špekulira u medijima jako je daleko od razgovora koji se vode za stolom, rekao je u četvrtak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković, komentirajući medijske napise o njegovoj i kandidaturi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za mjesto predsjednika Europske komisije.

Belgijski dnevni list Le Soir u četvrtak je objavio da su kao ozbiljni kandidati za predsjednika Komisije spominju Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković.

Na upit kako je u kombinaciju došla predsjednica Grabar Kitarović, Plenković je rekao: “Ne znam, pitajte novinara. Nisam ja pisao članak”.

“Budimo realni. Mi svi skupa pratimo medije i ako malo pogledate europske medije ima toliko tih špekulacija, a ono što ja mogu reći da je jako puno toga u tim špekulacijama daleko od razgovora koje vodimo za stolom. Moram priznati da sada o tome znam više nego brojni drugi. Pregovori su vrlo teški, vrlo tvrdi. Večeras ćemo imati raspravu, pitanje je do kada će trajati i ne bih se kladio da će odluka biti ni danas niti sutra”, rekao je Plenković prije početka summita EU-a na kojem će dominirati pitanje raspodjela funkcija na čelnim mjestima europskih institucija.

“Ne idu te funkcije po sistemu darova, mislim da imate krive premise, ali dobro je da se špekulira, simpatično je”, odgovorio je Plenković na novinarski upit bi li Hrvatska realno mogla odbiti jedno tako visoko mjesto ako bi joj bilo ponuđeno.

Čelnici 28 zemalja Europske unije, koji su se okupili na dvodnevnom summitu, raspravljat će o imenovanjima novih čelnika europskih institucija tijekom radne večere.

Europsko vijeće, najviše političko tijelo koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, po Lisabonskom ugovoru predlaže predsjednika Europske komisije, a Europski parlament ga potvrđuje. U Europskom vijeću potrebna je kvalificirana većina, a u Parlamentu nadpolovična.

Nakon europskih izbora europski pučani i socijaldemokrati ostali su i dalje najjače stranke u Europskom parlamentu, ali više nemaju većinu i moraju ići u koaliciju s drugim proeuropskim strankama, liberalima i zelenim.

Najprije treba postići dogovor oko imena novog predsjednika Komisije, ali s obzirom da se pri izboru novih čelnika mora voditi računa o političkoj, zemljopisnoj, demografskoj i spolnoj ravnoteži, odluka se mora donijeti u paketu koji osim predsjednika Komisije, uključuje i predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Parlamenta, visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je ujedno i potpredsjednik Komisije te predsjednika Europske središnje banke.

Kandidat europskih pučana za predsjednika Komisije je njemački demokršćanin Manfred Weber, vodeći kandidat socijalista je Nizozemac Frans Timmermans, a liberalna skupina, koja je prije nekoliko dana promijenila ime u “Obnovimo Europu” najčešće spominje Dankinju Margrethe Vestager kao svoju kandidatkinju.

Osim samih imenovanja u pitanju je i sam koncept “spitzenkandidata” po kojem europske političke stranke prije izbora za Europski parlament ističu svoje kandidate za predsjednika Komisije, a onda onaj kandidat koji uspije okupiti većinu u Europskom parlamentu postaje predsjednikom. Tom se konceptu najviše protivi francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Kako stvari za sada stoje, nijedan od deklariranih kandidata za predsjednika Komisije nema potrebnu većinu ni u Europskom vijeću ni u Europskom parlamentu.

Stoga se već sada spominje mogućnost sazivanja novog summita početkom srpnja kako bi se prije prve sjednice Europskog parlamenta postigao dogovor o raspodjeli čelnih mjesta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Miroslav Škoro Ide u utrku za predsjednika RH

Objavljeno

na

Objavio

Škoro na izbore ide kao nezavisni kandidat, ne odbacuje mogućnost podrške pojedinih političkih stanaka, a mogućnost suradnje odbija jedino ekstremnim političkim opcijama, i lijevima i desnima.

Miroslav Škoro, popularni glazbenik, pjesnik, poduzetnik, doktor ekonomskih znanosti i odnedavno predavač na Sveučilištu Sjever, definitivno je prelomio – ide u utrku za predsjednika Republike Hrvatske. Svoju kandidaturu, doznajemo iz najbližeg Škorina kruga, objavit će potkraj ovoga tjedna. Njegova kandidatura, koja dolazi nekoliko dana nakon službene kandidature Zorana Milanovića, jakoga kandidata ljevice, učinit će sljedeće predsjedničke izbore najzanimljivijima i najneizvjesnijima dosad. Jedan od razloga neizvjesnosti jest i to što bi, prema mišljenju nekih relevantnih političkih analitičara, Škoro mogao ugroziti ne samo izglede predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, iza koje će stati vladajući HDZ sa svom svojom stranačkom infrastrukturom, nego i ući u drugi izborni krug, javlja VečernjiList

Prema onome što smo zasad doznali, Škoro na predsjedničke izbore ide kao nezavisni kandidat, no ne odbacuje mogućnost podrške pojedinih političkih stranaka ili koalicija. Razgovarat će sa svima koji prihvaćaju njegove stavove, bez obzira na to pripadaju li prema političkoj orijentaciji desnom centru, centru ili lijevom centru. Mogućnost suradnje odbija jedino s ekstremnim političkim opcijama, dakako i lijevima i desnima. Takvo opredjeljenje možda ponajbolje govori o relevantnosti dosadašnjih brojnih napisa i nagađanja da je Škoro “projekt desnice” ili pak bivšega savjetnika predsjednice Republike Mate Radeljića i novinara Velimira Bujanca. Rano je još govoriti o ideološkim i svjetonazorskim temeljima Škorine kampanje, no doznajemo da se političkim ratom “partizana” i “ustaša”, koji je duboko podijelio hrvatsko društvo, neće baviti. Štoviše, svojim će biračima objaviti da je Drugi svjetski rat završio 9. svibnja 1945. godine.

Za njega je kudikamo važnija budućnost moderne hrvatske države, koja je nastala u Domovinskom ratu, te budućnost njezinih građana, koji očito traže korjenite promjene u društvu. Svoju kampanju Škoro će financirati uglavnom vlastitim novcem, što si, kao uspješan glazbenik i poduzetnik, može priuštiti bez većih problema. Prva suradnica u izbornom timu bit će mu sestra Vesna Vučemilović, inače doktorica ekonomskih znanosti. S ostalim potencijalnim članovima svojega tima tek razgovara. Supruga Kim i djeca Ivana i Matija nastavit će se baviti obiteljskim poduzećem te neće sudjelovati u izbornoj kampanji.

O Škori kao predsjedničkom kandidatu piše se i govori već tjednima iako on cijelo to vrijeme nije nedvosmisleno potvrdio da će se kandidirati. Doduše, nikad nije ni izričito rekao da se neće kandidirati. Tako je potkraj svibnja, nakon HRT-ove ankete u kojoj je dobio tada iznenađujućih 9,4 posto potpore, izjavio: “Ako je hollywoodski glumac mogao dva mandata voditi svjetsku velesilu, ako je u Ukrajini prekjučer za predsjednika mogao prisegnuti bivši komičar, zašto na čelu Hrvatske, u kojoj se političari dosad nisu baš dokazali i iskazali, ne bi bio pjevač!?

Narod nešto traži, traži neku alternativu, traži neku opciju, a s obzirom na to da sam ja cijeli život pisao pjesme koje su vrlo povezane s tim narodom i s tom stvarnošću u kojoj živimo, pa ako narod nešto poručuje, onda o tome treba razmisliti ozbiljno.” A za Večernji list spomenutu je anketu ovako komentirao: “To je dosta ozbiljna stvar. Nisam istaknuo kandidaturu. Nemam nikakav program. Moj život i pjesme moj su program. No to je jedan od najvećih komplimenata koji sam dobio, da iz čista mira ljudi navode i mene kao kandidata za tu časnu i važnu funkciju koja je, na žalost, podcijenjena. Podosta godina ne obnaša se na onoj razini na koju smo navikli u vrijeme kada se stvarala ova država.”, piše VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari