Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Je li moguće da narod opet izabere crvenu klatež?

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec: Hrvatske kronike – Na prijelazu lipnja u srpanj

Urnebesne temperature, pasje vrućine. Hrvatska trlja turističke ruke, em je toplo da toplije ne može biti (a može), em su se turisti u neredu povukli iz Grčke, em ne će u Tunis jer ondje u suncobranu može biti kalašnjikov, pa kamo će nego u Hrvatsku kojoj doduše nedostaje nekoliko stotina hotela, ali se barem ne puca. Sjećam se kako su godinama poslije rata devedesetih „turoperatori” izbjegavali Hrvatsku, ministarstva znanih zemalja upozoravala na rizik kada ga više nije bilo, a i znani mediji u nesklonim državama plašili potencijalne turiste. Hrabriji su ipak dolazili ali i oprezno pitali gdje se puca, piše  Hrvoje Hitrec/HKV.hr

[ad id=”68099″]

Kako u svakoj sreći ima nesreće, dobra turistička sezona ponešto će pomoći aktualnoj izvršnoj vlasti koja će sve zasluge pripisati sebi, pa će Milanović negdje svršetkom rujna reći: “Ova je Vlada učinila sve da sezona bude uspješna. Pobijedili smo Avare i ostali na Jadranskom moru, što je bila dobra odluka predsjedništva SDP-a.”

Nije to bez vraga. Premda naravno lažne, ankete iz mjeseca u mjesec uvjeravaju javnost da SDP i njegova koalicija ne samo da ne tonu nego se i oporavljaju, pušu za vrat Domovinskoj koaliciji. Ako narod doista nasjedne na prijevare prononsiranih prevaranata, ako doista misli da se ova Vlada brine za zdravlje i imanje građana, ako zbilja misli da su kukurikavci postali tuđmanovci – onda je to strašno. Nakon svih zala koja je nenarodna, protunarodna vlast učinila Hrvatskoj, nakon gospodarske katastrofe, siromaštva, iseljavanja Hrvata, ideoloških nasilja i omalovažavanja hrvatske države i hrvatskoga naroda – je li moguće da isti taj narod na izborima opet izabere crvenu klatež? Nadam se da nije i da ne će.

Mamići

Koju to instituciju crveni nisu uspjeli preuzeti u ovih tri i pol godine zuluma? Hrvatski nogometni savez. Pokušao je Jovanović, pa stao jer je udario u tvrdo a poslije i sam odletio. Bacani su klipovi Vlatku Markoviću, a kada je umro i nasljedniku.No ni kukasti križ u udbaškoj izvedbi nije pomogao, pa se sada ide drugim smjerom – udarom na Zdravka Mamića koji je proglašen jedinim pravim gazdom hrvatskoga nogometa i Hrvatskoga nogometnog saveza.

Ako se njega eliminira, sve ostalo će pasti, misle Ostojić i društvo, te su se upustili u neizvjesnu pustolovinu jedinim načinom kako se u ovim vremenima (ah, da su barem ona komunistička, priželjkuju) može likvidirati ama baš svakoga koji se bavi poslovima, štoviše milijunskim. Što misli javnost? Da Zdravko Mamić nije osobenjak i često na granici dobrog ukusa, pa i preko granice, imao bi u ovoj aferi mnogo više pristaša. No ako se takvo ponašanje zanemari i hladno procjenjuje – jest, točno je što kaže da se radi o političkoj presiji i represiji. Nego o čemu?

Univerzalna Srbija

Četnici na vlasti u Srbiji (Nikolić, Vučić) vjerojatno su poskočili čuvši da hrvatski europarlamentarci (posebno Marijana Petir) imaju nešto protiv njihove, srbijanske univerzalne jurisdikcije, te da ne će dopustiti Srbiji nikakvo približavanje EU sve dok Beograd ne povuče „univerzalni zakon”.

A kako se ta svinjarija od zakona zove? Zove se punim imenom Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine Republike Srbije. Pročitajte još jednom, poštovane čitateljice i čitatelji, posebno zadnji dio koji glasi „za ratne zločine Republike Srbije.” Ne treba objašnjavati: koliko impertinentno opak i opasan, toliko je i priglupo stiliziran.

U ime oca i sinna

Kao što se i očekivalo, crveni tisak se stuštio na gospodarski program Domoljubne koalicije. Prevladavaju ocjene: to smo već vidjeli, eto i Plan 21 je bio sličan. Je li? Nije, ali neka se laže. Posebno je na meti njemački gospodarstveni stručnjak Sinn.

Dvije godine u EU

Eto smo već dvije godine u Europskoj uniji, sretni, zadovoljni i imućni, to jest sretni su u Europskoj uniji što nas imaju. Premda nas Unija ismijava, duboko u sebi nas poštuje i voli jer koja bi druga zemlja ostavljala Uniji tolike milijarde njoj (Hrvatskoj) namijenjene, a uz obilno uplaćivala na tekući unionistički račun. Jest da je Njemačka glavi financijer Unije, ali joj se Hrvatska u relativnom omjeru opasno približava. Uz to, neiskorišteni novac, uplaćeni i nepodignuti /neizvučeni dobro će doći Grčkoj. Referendum u Grčkoj ništa nije riješio, na potezu je američka laka konjica.

Dosadno

Već mi je dosadilo govoriti da se HKV godinama (i u ovoj rubrici) zalagao za sve što se danas javno i hrabro govori. Dovoljno je prelistati stranice portala zadnjih devet godina: za Pelješki most, za jadransko-jonski prometni pravac, za imenovanje zračne luke u Zagrebu imenom Franje Tuđmana (čak smo svojedobno prikupljali potpise), za Hrvatske autoceste koje trebaju ostati hrvatske . I gdje ne će biti samo ploče koje (ispravno) upozoravaju turiste na Nikolu Teslu, nego i one koje upućuju turiste na još jednoga velikog Ličanina, hrvatskog nacionalista i libertina Antu Starčevića. Onoga koji jedini nije ušao u novi Plan 21 Zorana Milanovića jer je taj učeni dečko u proučavanju hrvatske povijesti stigao tek do Stjepana Radića. Ali ima vremena, u izbornoj kampanji pojavit će se na stijegu SDP-a i Starčević. I Vitezović. Croatia rediviva.

Kušan i Međimorec zajedno

O svojedobnoj suradnji s Ivanom Kušanom pisao je redatelj i književnik Miro Međimorec naširoko u knjizi „Kostino pismo”. Našli su se na Kušanovu „Tornju” adaptiranom za kazalište, a zatim na legendarnoj predstavi „Svrha od slobode” praizvedenoj na Dubrovačkim ljetnim igrama u vrijeme tamnih oblaka koji su se počeli nadvijati nad Hrvatskom proljećem. Predstava je reprizirana u Dubrovniku samo jednom, još jedanput u Zagrebu a onda ju je pojeo olovni mrak – smaknuta je skupa s hrvatskim nadama.

U rečenoj Međimorčevoj knjizi koja u podnaslovu ima Svrhu od slobode, svojevrsnoj autobiografiji ali i sjajno interpoliranoj biografiji glumca Mladena Budiščaka Budilice, opisan je Zagreb od pedesetih naovamo (s reminiscencijama na ratno vrijeme), život na poratnoj Trešnjevci kakav je viđen i u romanu Ivana Pahernika „Još Hrvatska nij propala” po kojemu je snimljen film „Snivaj zlato moje”, zatim Akademija za kazalište i film svršetkom šezdesetih na kojoj je Međumorec studirao režiju nakon što se već proslavio sa Studentskim eksperimentalnim kazalištem (Ardenov „Ars longa, vita brevis”) ismijavajući totalitarnu vlast, ljetni kazališni život u Dubrovniku (asistiranje, statiranje) , profesori i njihove navike (čuveno rezanje cigarete Ranka Marinković), mladi glumci i glumice, a središnje mjesto knjige jest, naravno, rad na predstavi „Svrha od slobode” u kojemu je uz redatelja Međimorca i glumce cijelo vrijeme sudjelovao i lucidni satirik Ivan Kušan. Predstavu je, inače, naručio upravo Kosta Spaić (otud on u naslovu).

Miro Međimorec je nakon sloma Hrvatskoga proljeća doživio mnoga otvorena i prijetvorna podmetanja, kazališta u Zagrebu bila su mu uglavnom nedostupna, „rehabilitiran„ je svršetkom osamdesetih, ali se početkom devedesetih ostavio režije i krenuo u rat, potom postao obavještajac, a zatim i diplomat, književnik… Kada se napokon zaželio kazališta, na djelu je već bila „nova politička manipulacija”.

U finalu knjige „Kostino pismo” piše Međimorec: „Snažna skupina nazovidemokrata ponovo nije dopustila predstave koje drukčije govore o ovom društvu, njegovoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Moram li naposljetku priznati svoj umjetnički poraz? Prestati pisati drame? Knjige, pripovijetke? Ne! Spreman sam i na režiju – ako mi je ponude. To je jedino što mi preostaje, što mi ne mogu uzeti.”

Ponuda je stigla iz Kazališta Trešnja , a autor po čijoj se prozi predstava radi je – Ivan Kušan („Domaća zadaća”). Premijera – ove jeseni. Uopće, Trešnja se vraća hrvatskim autorima.

Mama mia

Mjuzikl „Mamma mia!” je vješta konstrukcija Chaterine Johnson u koju se gotovo prirodno uklapaju najveće uspješnice skupine ABBA (Benny Andersson). Kazalište Komedija dobilo je novu hit-predstavu za kojom luduje ne samo sredovječna publika. Sjajni glasovi, pjevačice od kojih zastaje dah.

U pauzi razgovaram s Alfijem Kabiljom, po ne znam koji put sjećamo se uspješnog zajedničkog posla, mjuzikla „Andersenove priče”, po ne znam koji puta spominjemo zajednički projekt koji je godinama u zraku. Libreto za mjuzikl „Noa” skuplja prašinu. (U međuvremenu je snimljen film „Noa”, po svemu sudeći ne baš briljantan.) Razgovor završavamo, po ne znam koji put žalopojkama da je „domaći”, hrvatski mjuzikl, zadnjih godina zapostavljen. Pa eto, ako uvozimo meso, zašto ne bi i mjuzikle.S tim da je ovaj uvozni proizvod s pravom uvršten na repertoar Komedije.

Nikola Đuretić

Ime i prezime ovoga pisca ne ćete naći na stranicama tiražnih novina, ni drugdje u medijima. Piše romane, eseje, pjesme,feljtone, uz to je i nakladnik. I prevoditelj. Njegova je novinarska karijera podosta neobična – sa zagrebačkoga radija odlazi svršetkom sedamdesetih u dobrovoljni egzil u London. Javlja se na natječaj BBC-a i prolazi, ostaje u Londonu dva desetljeća, postaje jednim od utemeljitelja londonskog ogranka Matice hrvatske, koristi povijesni trenutak i inicira programe BBC-a na hrvatskom jeziku (na čelu jugoslavenske redakcije neko je vrijeme obožavatelj Tita David Benn, brat poznatijeg Benna.)

Nedavnih dana predstavljene su dvije Đuretićeve knjige, „Nerazumni zapisi” u kojima vrlo razumno dotiče različite teme i pojave u suvremenom hrvatskom društvu, posebno u medijima, te „Zavičajni oblog”.

Privukla me je osobito priča o Udbi na BBC-u. Da je udbaša bilo, nema sumnje, u aferi koju Đuretić opisuje podosta se o tomu govorilo, ali je na kraju sve bilo svedeno na jedno ime (Mitja Meršol). Ostala su imena zataškana. I još jedna priča iz jedne od spomenutih knjiga: vrtio se Rade Šerbedžija oko BBC-a i tražio stare drugare. A kada je Hrvatska proglasila samostalnost i londonski Hrvati priredili u čast tom događaju domjenak – pojavio se naravno i neizostavni Šerbedžija, a okupljeni se Hrvati glasno pitali: „Što ovaj ju radi”.

Šeks u Mimari

Seks MimaraBirano se društvo okupilo na predstavljanju knjige Vladimira Šeksa „ 1991.” u nakladi „Večernjeg lista”. Predsjednica države, predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednica Ustavnog suda itd.

sve do nas iz 1991. – osobe poznate i manje poznate iz grozne i slavne godine. Knjiga „1991.” u stvari je prvi dio dvotomne osobne enciklopedije i obuhvaća tek razdoblje do kolovoza te godine s finalom u događajima zadnjih dana srpnja i početkom osmoga mjeseca kada su se stare strukture (Boljkovac) interpolirane u novu hrvatsku vlast pokušale razračunati s linijom koju su nazivale hrvatskim jastrebovima.

Tuđman je gotovo nasjeo na potvoru da ga slavonska grupacija na čelu sa Šeksom želi eliminirati (štoviše likvidirati), ali je na vrijeme posumnjao u tu obmanu. Što je zbilja bilo na stvari – o čemu mogu osobno posvjedočiti jer sam bio na užarenom sastanku u Osijeku 31. srpnja 1991. – rečeno je i na predstavljanju knjige u Mimari: izložena, ugrožena istočna Slavonija držala je da „Zagreb” previše oklijeva i uzda se u Kadijevića koji ne će – mislilo se, pogrješno – dopustiti da JNA bude uvučena u sukob na strani Srbije. Slavonci su ogorčeno upozoravali da se JNA već svrstala i da će oni biti prve žrtve rata koji je na vidiku. To jest, rata koji je već započeo. Spomenutoga zadnjeg dana srpnja 1991. bio sam u podne u Vinkovcima upravo kada je počelo (prvo) granatiranje grada iz Mirkovaca, popodne u Vukovaru, navečer u Osijeku.

No, uza sve što se događalo, uza sve strepnje, sumnje i nepovjerenje, neobične kadrovske kombinacije (zasigurno bi barem dvadesetak ljudi u tom trenutku bili bolji ministri informiranja od mene), podmetanja pete kolone, prva polovica 1991. ostat će zapisana zlatnim slovima u hrvatskoj povijesti kao vrijeme kada je rođena samostalna, suverena, demokratska hrvatska država (25. lipnja). Da je bilo po SDP-u, ne bi se dogodilo – i na predstavljanju knjige je ponovljeno gradivo: račanovci su tražili da u tekst Deklaracije uđe odredba po kojoj se Hrvatska doduše razdružuje s ostalim republikama, ali se istoga trena opet udružuje u neki konfederalni savez. HDZ i Tuđman nisu pristali, račanovci su se pokupli iz sabornice, ali neki su ostali, malo njih.

U svakom slučaju, Šeks je igrao važnu ulogu u svim zbivanjima, da ne spominjem božićni Ustav, kao i tekst rečene Deklaracije o neovisnosti. Na predstavljanju knjige, sada s povijesnim odmakom, govorio je o Tuđmanu sve najbolje, kako i treba.

Manolić u feljtonu

I Manolić ima knjigu, a dijelovi se objavljuju u novinama – u prvom Manolić opisuje svoj nevoljko prihvaćen oznaški posao u Bjelovaru kada se danomice žestoko borio s revanšistima iz srpskih redova. I inače svoju ulogu u tadanjim krvavim zbivanjima prikazuje na privlačan način, s tim da poantira kako s križnim putovima koji su prolazili kroz Bjelovar – nije imao ništa. Samo se križao i gledao što se događa. U Udbi je bio „samo malo”. Šezdesetih je već u Saboru SRH s kompanjonom Mesićem. Mladu hrvatsku javnost uvjerava da je Deklaracija o položaju hrvatskoga jezika napisana u Službi državne sigurnosti, što je novi podatak za povjesničare. (Kompanjona Mesića u svezi s Deklaracijom ne spominje, to jest da je ovaj tražio uhićenje potpisnika – valjda neupućen da je SDS pravi autor. Ako u cijeloj toj zbrci, tempinaroj za izbore, ima zrnce istine, onda je to zrnce vezano uz Bakarića za kojega se u to vrijeme ali i dugo vremena poslije držalo da je imao prste u pekmezu, da je štoviše „odobrio” Deklaraciju. No i to su kavanske priče.

Regionalne Dubrovačke ljetne igre

HolullexOko Huellebecqa i njegovih „Elementarnih čestica” na Dubrovačkim ljetnim igrama podigla se bila prašina i prije ljeta i prije otvorenja Igara. Oprezni i racionalni ljudi upozoravali su da taj Michel nije vrijedan mogućeg rizika od terorističkog napada, ali su zastupnici „umjetnosti” stali u obranu antiislamističkoga francuskoga pisca, pa će komad ipak biti prikazan. Da baš sve ne padne na Hrvate, „Čestice” su smišljene kao regionalna predstava, to jest slovensko-hrvatsko-srpska. SHS glumce čuva hrvatska policija.

Za one koji ne znaju elemente „Elementarnih čestica” jutarnje su novine donijele crtice s pokusa, ističući da su neki glumci zaslužili poziv redatelja poradi prethodnih uspjeha kao što je masturbiranje pred publikom. Reporter odaje i dijelove teksta, koji očito zrači umjetnošću i umijećem pisanja („Sinoć sam svršio u snu. Sanjao sam svoju prvu ševu.” Ili „ Erekcije su vam sve teže i sve kraće”). Eh, moj Flaubert! Sve te umne (sve kraće) rečenice tumače se kao „neumjereno poimanje kapitalizma i uloge seksa.” Senzibilne erotske aluzije iz romana bit će na sceni vjerojatno obogaćene dometima tjelesnog teatra i urnebesnom glazbom .

Riječkom skatološkom kazališnom slučaju tako se pridružuje primitiva u biti protuerotska, balkanski prostačka. Da ima duhovne i tvarne veze između Rijeke i ovoga „projekta” kazuje podatak da će se „uz glumce” pojaviti i letovac Zoran Prodanović Prlja. S čepovima u stražnjici ili bez njih, pitanje je sad, zamislio bi se Hamlet koji na Lovrijencu ustupa mjesto novoj „frančezariji”, huellebecqovskoj.

Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

U Moskvi predstavljeno rusko izdanje knjige Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Rusko izdanje knjige Zlatka Dalića “Rusija naših snova“ predstavljeno je u petak u Moskvi, na dan kada je prije godinu dana počelo Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, na kojemu je hrvatska nogometna reprezentacija, predvođena izbornikom Dalićem, ostvarila povijesni uspjeh.

U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske, a s ciljem pozicioniranja Hrvatske na gospodarskoj i turističkoj mapi svijeta, Podravka, kojoj je Dalić brend ambasador, u Moskvi je priredila prigodan program uz promociju, te u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji i Hrvatskom turističkom zajednicom, okupila brojne uzvanike, među kojima je bio i izbornik ruske reprezentacije Stanislav Čerčesov.

Zlatko Dalić je tom prigodom rekao kako mu je bio poseban osjećaj doći u Rusiju i osvježiti sjećanja na veličanstven uspjeh, a veseli ga što je njegova knjiga sada dostupna i na ruskom jeziku kao “zahvala ruskom narodu na gostoprimstvu i svim lijepim trenucima koje nikada nećemo zaboraviti.“

Predsjednik Uprave Podravke Marin Pucar podsjetio je na više od 50 godina dugu vezu Podravke i Rusije. “Sve je započelo s Vegetom, a danas su na stolovima naših potrošača u Rusiji omiljeni i brojni drugi naši proizvodi”, napomenuo je.

Iz Podravke je priopćeno kako su na promociji bili i Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti koje su objavile knjigu, bivši Vatreni Stipe Pletikosa i Ivica Olić koji su dio svoje karijere proveli u Rusiji, Tomislav Car, veleposlanik Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji Tomislav Car, a na svečanosti je nastupio Petar Grašo.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

U pripremi stroži zakon o sportskim huliganima

Objavljeno

na

Objavio

Zbog suzbijanja nereda i nasilja koji često prate sportska natjecanja Ministarstvo unutarnjih poslova priprema izmjene Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima, i to tako da se znatno prošire ponašanja koja će se sankcionirati visokom novčanom kaznom od 1000 do 25.000 kuna, zatvorom do 60 dana i zabranom odlaska na utakmice, piše u petak Jutarnji list.

Policija predlaže da se ubuduće kažnjava već samo posjedovanje odjevnih predmeta za maskiranje. U Zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima vratila bi se i djela sudjelovanje u tučnjavi i organiziranje tučnjave, zatim uništavanje stvari ili imovine manje vrijednosti, ali i odbijanje testiranja na alkohol i droge, navodi dnevnik.

I za ova ponašanja, ističe Jutarnji, sudovi bi mogli odrediti spomenute novčane kazne, do dva mjeseca zatvora, te najvažnije zabraniti odlazak na utakmice.

Iz obrasca prethodne procjene za nacrt prijedloga izmjene Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima, koji je MUP uputio na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, vidljivo je kako su policija i sudovi u nizu situacija koje vode u nered i nasilje na sportske susrete bili nemoćni zbog ‘rupa’ u zakonu.

Posebno se to odnosi na primjenu zaštitne mjere zabrane prisustvovanja sportskom natjecanju koja se pokazala kao jedno od najefikasnijih sredstava za suzbijanje huliganizma, piše Jutarnji list. Dnevnik navodi da bi se i za razbijeno svjetlo na autobusu koji prevozi navijače nasilnik ubuduće mogao oprostiti od odlaska na tribine.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari