Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Na unutarnjim SDP-ovskim izborima mali prostak Milanović odlazi u zaborav

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec – Hrvatske kronike – Hrvatska početkom 2016.

[ad id=”93788″]

Ili ja ili ti„, rekla je 2016. godini 2015. pa se stara povukla s kalendarske scene bez pravog otpora, znajući da ništa dobro nije donijela svijetu koji je zgađen ratovima i zagađen smogom. Da ne bi zaostala za zaslugama stare, nova je godina otvorila novu krizu na Bliskom istoku nemirima u Saudijskoj Arabiji koji mogu imati dalekosežne posljedice i dodatno zakomplicirati ionako složenu situaciju koja će se prelijevati u Europu, ako ne drukčije, a onda još većim migrantskimim valovima i džamijama s minaretima višim od katedrala.

Dobra, stara zapadna Europa kojoj je liberalna demokracija toliko oslabila obrambene instinkte da usred sebe trpi stvarne i ili potencijalne terorističke oaze, vrlo je začuđena i zgranuta što nova, istočnounijska Europa drukčije promišlja i niti ne pomišlja ponavljati pogrješke zapadnounijske te se od Baltika nadolje sve više orbanizira s naglaskom na Poljskoj. Zemlje na crti Baltik-Crno more- Jadran nikako ne bi htjele šerijatske zakone, niti da im netko rubi glave ako budu neposlušni. Dosta su im rezali glave u ne tako davnoj komunističkoj prošlosti.

Glede smoga, stakleničkih plinova i ostaloga smeća u zraku i u zemlji, situacija postaje dramatičnom ne samo u Pekingu i Tuzli. Na sjevernom polu plus dva stupnja, u mojim brdima minus dvanaest i pola metra snijega. Da je Amundsen živ, sada ne bi poduzimao ekspedicije na Južni i Sjeverni pol niti spašavao Nobila, nego bi došao k meni na čaj, sa zapregom haskija ili cepelinom.

Kada uskoro na Sjevernom polu bude dvadeset stupnjeva, mladi nezaposleni Hrvati naći će tamo posao. Pa dok njih dvjesto tisuća mladih i nezaposlenih čeka da se još malo zagrije Sjeverni pol, gornjih dvjesto tisuća Hrvata hrpimice odlazi na skijanje preko žice u Sloveniju, u Austriju i Italiju, čak i u Bosnu, gdje se Dodik opasno skliže prema Srbiji, to jest „velikoj Srbiji“. U tom skijaškom i klizačkom zanosu Srbija se opet uporno miješa u unutarnje hrvatske stvari, pa na našu nabavku raketa većega dometa (300 kilometara) vrišti od užasa i s velikom pozornošću prati kako hrvatska predsjednica obilazi vojne poligone u Sjedinjenim Državama i sudjeluje na manifestacijama koje se zovu „Žene vojne vođe“ ili slično.

Urbani politički primitivac

Kolindu je Milanović nazivao „vojnikušom“ u svom otmjenom rječniku, koji obiluje izrazima poput hajdučije, špijuna, kriminalaca i sličnim. Sada kada je sve izgubio, najednom su i u SDP shvatili da imaju posla s čovjekom bez kontrole, urbanim političkim primitivcem koji jednostavno nije smio voditi čak ni neoboljševički jurišni dio stranke satkan od različitih jovanovića, marasa i baukova i obersnela. Vidjevši da je vrag odnio šalu, prvi se javio Baldasar, nešto prozborio Vidović, iz daljine kuhao Picula, mali Račan koji ima određenu težinu, a onda je i Flego istupio iz sjene. Leko još mrzovoljno šuti, ali se distancira od velikoga vođe, pa će na unutarnjim es-de-peovskom izborima biti manje ezopovskih govora, a više petardi u čijoj će buci jadni, mali prostak Milanović zauvijek otići u zaborav. Ne posve, da se to ne dogodi pobrinuo sam se ja, knjigom „Hrvatske kronike“ koja obuhvaća sedam glupih godina, od kojih četiri pripadaju Zokiju. Usput, sada se na mojoj liniji našao i Josipović pa govori što sam ja pisao o glupim godinama, premda one obuhvaćaju i njegove.

No, nakon što su svi oni otišli i nakon što definitivno odu, ostat će mediji i nadalje širiti smrad jugoslavenštine, polaziti u boj, u boj protiv svega hrvatskog. Oko Nove godine ponašali su se kao da je Vlastoljubna koalicija mentalnih pobijedila i ostaje na vlasti, crvene ministre i nadalje nazivaju ministrima, na zagrebačkoj „špici“ nepogrješivo susreće likove poput Krunislava Olujića ili Tvrtka Jakovine, prenose čak informaciju o sjednici nepostojeće Vlade koja je nelegalno donijela nekakve zaključke. Samo da su još malo na ekranu. Slično je bilo nakon u razdoblju nakon inauguracije predsjednice Kolinde i njezina konačnog preuzimanja Pantovčaka. A nakon što je minutu od Božića uspješno konstituiran Hrvatski sabor i proizveden Reiner – po prvi put bez jednoglasja, što je bio zadnji drski čin porazom sluđenog Zokija – informbiro HTV-a odmah se bacio na uljuđenog i uljudnog novog predsjednika Sabora zbog najave da će se Hrvatski sabor opet zvati Hrvatski državni sabor. Ma kako državni, pa to je sablazan.

Posve razumijem urednike Dnevnika koji bi što manje države, što manje Hrvatske (državni proračun im ne smeta, kao što su mnogi zapazili). Zato predlažem da se Hrvatski sabor preimenuje u Hrvatski regionalni sabor, no to bi i dalje bilo malo neobično jer ostaje pridjev hrvatski, pa mijenjam prijedlog u Regionalni sabor republike Hrvatske, s malim „r“ jer veliko miriše na državu, što je nedopustivo. Ili možda prihvatljivije: Sabor regija u republici Hrvatskoj kao filijala središnje Skupštine Regije naroda i narodnosti u Beogradu . Ali nikako Hrvatski državni sabor. Nikako! To je maslo hajdučije, špijuna, kriminalaca i neoustaša koji su prijevarom pobijedili na izborima i preuzeli Sabor, premda su po Zokijevoj matematici dobili na izborima manji broj glasova od njega. Navodno je brat Pusić profesor matematike, a Zoki njegov najbolji učenik.

Ministarstva

No dosta o gubitnicima. Pobjednici, domoljupci i mostovci upravo dok ovo pišem sastaju se (ako ih snijeg nije spriječio) da vide tko će dobiti koja ministarstva i koliko će ih biti. Novo Ministarstvo domovinske sigurnosti, ako bude, jedna je od boljih ideja, a najbolja je zamisao da će bude razjurena većina parazitskih agencija u kojima ima i podosta agenata. Valjda će biti financijski potkresana krila i stotinama protuhrvatskih udruga koje paradokslano egzistiraju (parazitiraju) na hrvatskom d r ž a v n o m proračunu.

Bit će i bilo je već riječi o imenima ministara, koja već neko vrijeme kolaju medijima. Dr. Ćorušić za zdravstvo, zašto ne – čovjek je naravno stručan, a i inače na mjestu, Demo za branitelje, zašto ne, u uredu, a ne u šatoru, Krstičević za obranu – više nego dobro. Kada se sve uskladi, a možda ne će doći do težih prijepora osim kada je riječ o Ministarstvu unutarnjih poslova, kada uštimavanja prođu više-manje glatko (ne daj Bože da dođe do teže svađe), svi idu Timu Mandataru koji će oblikovati svoj tim imajući u vidu tko ga je predložio za mandatara. Tako bismo uskoro mogli dobiti novu Vladu i Hrvatska bi mogla napokon iz glupih godina prijeći u pametnije.

S ovim riječima se oproštam, poštovane čitateljice i čitatelji, jer moram iskopati barem tri tone snijega kako bih se dočepao automobila, a zatim još dvije tone da izađem na cestu. Ako ikada izađem. A možda sretnem Amundsena.

Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Američko veleposlanstvo i hrvatska policija izveli vježbu evakuacije nakon napada na štićenu kolonu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država u Zagrebu u ponedjeljak je na Policijskoj akademiji održalo vježbu evakuacije u kojoj su sudjelovali i hrvatski policajci iz Uprave za posebne poslove sigurnosti i Antiterorističke jedinica Lučko, izvijestio je MUP.

U sklopu vježbe prikazan je simulirani napad na štićenu kolonu improviziranom eksplozivnom napravom koja je ‘oštetila’ blindirano vozilo sa štićenom osobom.

U vježbi su sudjelovala i dva helikoptera Pave Hawk Zračnih snaga SAD-a s pripadnicima američkog spasilačkog tima koji su iz vozila izvukli ‘ozlijeđene’ osobe. Evakuacija štićene osobe od mjesta događaja do helikoptera, odvijala se u pratnji policijskih službenika neposrednog osiguranja uz potporu snaga Antiterorističke jedinice Lučko.

“Kroz ovu vježbu željela se provjeriti spremnost i procedura Uprave za posebne poslove sigurnosti koja provodi neposrednu zaštitu štićenih osoba i Antiterorističke jedinice Lučko u slučajevima ugrožavanja sigurnosti štićene kolone, kao i tijekom evakuacije štićene osobe iz blindiranog vozila. Također, cilj vježbe bio je uspostava još bolje suradnje u kriznim situacijama između hrvatske policije i američkih specijalnih snaga”, izvijestio je MUP.

Dodaju i da je zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić izrazio zadovoljstvo vježbom u kojoj su svi sudionici pokazali veliku profesionalnost i spremnost sa sve najsloženije policijske poslove.

Veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst je također rekao da je zadovoljan provedenom vježbom.

“Pripadnici američke vojske ponosni su što sudjeluju u ovakvim vježbama s hrvatskom policijom koja je izrazito profesionalna. Ovo je još jedan primjer kako SAD i Hrvatska mogu surađivati i štititi građane. Hrvatska je sigurna zemlja u kojoj sam siguran, ali sada kada sam vidio ovu vježbu, postupanje hrvatske policije, osjećam se još sigurniji”, rekao je veleposlanik, prenosi MUP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

U ponedjeljak nastavak suđenja za ratne zločine u Lovasu

Objavljeno

na

Objavio

Završnim riječima odvjetnika obrane i samih optuženika u ponedjeljak pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu bit će nastavljeno suđenje optuženima za ratne zločine protiv hrvatskih civila u Lovasu, koje su u listopadu i studenom 1991. počinili pripadnici srpskih snaga.

Kazneni postupak za zločine u Lovasu pred srbijanskim sudovima traje već cijelo desetljeće i ušao je u 11. godinu i još nije pravomoćno okončan.

U svojoj završnoj riječi 28. siječnja, zamjenik tužitelja za ratne zločine Dušan Knežević naveo je da su sve točke optužnice dokazane i predložio da se okrivljeni proglase krivima i osude na zatvorske kazne.

Tužitelj je zatražio da se optuženi Milan Devčić i Željko Krnjajić osude na po 10 godina zatvora, a Darko Perić na pet godina.

Sva trojica optuženika su bili mještani Lovasa, dok je za pripadnike protudiverzantske postrojbe bivše JNA Radovana Vlajkovića i Radisava Josipovića tužitelj zatražio pet, odnosno četiri godine zatvora.

Za pripadnike paravojne postrojbe “Dušan Silni” Jovana Dimitrijevića i Sašu Stojanovića zatraženo je po osam godina zatvora, a za Zorana Kosjera devet godina.

Oni se terete da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti teritorijalne obrane Tovarnika, potčinjene tadašnjoj JNA, i paravojne postrojbe „Dušan Silni“, sudjelovali u napadima na Lovas i civilno stanovništvo.

Po ulasku u selo, navodi se u optužnici, nekontrolirano su i nasumično pucali, bacali bombe u dvorišta, na kuće i razne lokacije pri čemu su ubili najmanje 21 osobu.

Prvooptuženi Ljuban Devetak, te Milan Devčić i Milan Radojčić optuženi su i da su svojim ponašanjem potakli nepoznate pripadnike oružanih skupina da na raznim lokacijama u selu ubiju ukupno 27 ljudi.

Najmasovniji zločin u Lovasu počinjen je 18. listopada 1991. kada su pripadnici TO i paravojne postrojbe „Dušan Silni” natjerali 51 mještana Lovasa, koristeći ih kao živi štit, da očiste minsko polje koje je prethodno, po navodima optužnice, postavila tadašnja JNA.

Od eksplozija mina poginulo je 20-ak mještana, dok ih je većina bila ranjena, navodi se u optužnici.

Srbijansko pravosuđe podiglo je 2007. optužnicu protiv 14 osoba za ubojstvo oko 70 mještana Lovasa, hrvatske nacionalnosti, ali su petorica optuženih u međuvremenu umrla.

(Hina)

 

NEKAŽNJENI ZLOČINI – KRVAVA JESEN U LOVASU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari