Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Psihoza o nepostojećem “ustaštvu” kao sredstvo za dresiranje

Objavljeno

na

Tipično travanjsko vrijeme uz netipične epizode, toplo-hladno, tlak pada i raste – ljudima s niskim tlakom je lako u životu, samo uzmu dnevne novine, ne troše zdravstvene „resurse“, ne trebaju dopunsko. Mediji su ostali kakvi su bili, pomaci se osjećaju tek na HTV-u gdje više nema protuhrvatskih arbitara političke elegancije (barem na ekranu), no nema sumnje da se okupljaju u kružoke, ohrabreni najavama raznih milanovića i jovanovića da će se vratiti i na vlast i na HRT („pripremite se“, što pomalo zvuči kao „spremte se, spremte“). Milanovići i jovanovići osokoljeni su danonoćnim toplo-hladnim suradništvom Domoljubne i Mosta, u čemu se Most sve više ukazuje kao skupina misionara koji su došli obratiti divlju hrvatsku politiku, ali ne razumiju do kraja političke tehnike niti okrutnu zbilju političke scene.

[ad id=”93788″]

Za to vrijeme vodi se specijalni rat protiv Hrvatske koji je upravo u punom zamahu, iznutra i izvana, okuražen nedostatno odlučnim otporom vladajućih. Iznutra rovare različite financijski pogođene udruge s dobrim vezama u lijevom inozemstvu, čuje se glasno njakanje kulturnjaka (mogli su se barem ukusnije nazvati) koje su pusići uzeli u okrilje, vrište lažni antifašisti i drsko optužuju vlast da je ustaška, što onda posreduju inozemstvu i angažiraju strane veleposlanike pokušavajući podići „slučaj Hrvatska“ na međunarodnu razinu. Naravno da se u svemu tome dobro snalazi i Srbija koja vrijeđa Hrvatsku i Hrvate kada stigne, ponavlja laži o „progonu 250.000 Srba „u Oluji – o čemu je pisao već i Shakespeare, reći će uskoro Srbijanci, u drami „Oluja“.

Dan planeta Zemlja

Dogodilo se tako, slučajno ili ne, da je Noć knjige pala na Dan planeta Zemlje, a mene su angažirali da u jednoj školi spojim dan i noć jer se bavim i knjigama i planetom. Ne može se reći da nisam već svršetkom sedamdesetih prošloga stoljeća na zabavan način načeo ozbiljnu temu o zagađivanju jedinoga planeta koji (za sada) imamo, vjerujući da ću „osvijestiti“ barem budući naraštaj, ali su stvari krenule naopako, te sada imamo što imamo. Ni tada nisam bio uvjeren da ljudi, takvi kakvi jesu, mogu sami nešto učiniti pa sam uveo u priču izvanzemaljca. Kada tragedija postane potpunom, i opet će u igri biti izvanzemaljci, to jest ljudi će postati izvanzemaljci i naseliti neki drugi planet – ako do tada uspiju svladati tehnološke probleme. Potpisivanje Pariškog sporazuma u New Yorku, s potpisima velikih i malih zagađivača, to jest nemilosrdnih gadova, samo je još jedna velika predstava pod kapom UN, no dobro je da se barem o tome govori i možda nešto pomakne, prekasno i presporo. Jer, planet Zemlja se već pobunio protiv dvonogih, bezglavih bića koja mu rade o glavi.

Hrvatska u svemu rečenom ne sudjeluje ni s 0,001 promila, ali to Zemlju ne zanima. Hrvati se pak odlučuju učiniti ono što će čovječanstvo uraditi za koje stoljeće, naime i oni napuštaju zemlju kad već ne mogu Zemlju, napuštaju jednu od najljepših zemalja na svijetu i nastanjuju dijelove Planeta EU koji su i njima, a ne samo bliskoistočnim muslimanima (koji imaju i druge namjere) vrlo zanimljivi u svrhu preživljavanja. U školi koju sam spomenuo, još ponešto dobrostojećoj, čujem podatak da u obližnjoj školi na Banovini od dvadeset četiri đačkih roditelja samo četiri imaju stalan posao i primanja. Može se pretpostaviti da će barem polovica njih krenuti trbuhom za kruhom, povesti sa sobom djecu, đake, kojih ionako ima sve manje.

Tako mnogi đaci ne će postati objektima reforme obrazovanja koja se – što više to dublje – ukazuje kao papirnata konstrukcija koja možda i ima nekih povoljnih elemenata, ali joj temelji leže na ideološkim podmetanjima iz stare crvene garniture. Nakon što je popisom lektire izazvala ogorčenje i prijezir javnosti te je razvidno da takav kakav je predloženi „spisak“ ne može i ne smije opstati, reforma je svratila pozornost zainteresiranih i na nastavu hrvatskoga jezika u cjelini, s pitanjima (primjerice) kojim će se pravopisom služiti i ekstenzijom prema prirodnim znanostima u kojima je već pokazala namjeru da poništi hrvatsko nazivlje. Nakon kuriku-hrvatskoga koji je – na sreću – odmah izazvao bunt jer je hrvatski ipak svetinja i ne može se samo tako prošvercati njegovo nagrizanje, na red je došla nastava povijesti i tu se, naravno, bolje nego igdje drugdje vidjelo da je riječ o orjunaškoj, jugoslavenskoj matrici.

Detalji još nisu posve poznati, ali se već sada može reći da je glede novije povijesti opsegom i stanovitom simpatijom najbolje prošla upravo Jugoslavija, to jest Hrvatska u Jugoslaviji, što je valjda najbolje i najsretnije razdoblje Hrvata u naddržavama od Kolomana do danas (u naddržavi EU). Pokazalo se također da je kuriku-skupina toga nesretnog Jokića i Nevena Budaka organizirana na način partijskih ćelija koje dobro provjeravaju ima li u njoj kakvih hrvatskih agenata, o čemu je posvjedočio Ante Nazor, odbijen kao uskogrudan.

Uskoumna reforma obrazovanja

Imamo, znači, prijedlog reforme obrazovanja koji dolazi iz redova uskoumnih. I što sada? Hoće li oni prosvjetari, profesori u školama i na sveučilištima, preneraženi takvom reformom – postaviti šator ispred Ministarstva znanosti i obrazovanja i fućkati za ministrom Šustarom koji se zaljubio u Jokića i njegovu reformu, ili će Šustar, s naknadnom pameću kao Orepić u policiji, dati šansu superreviziji prijedloga, uključujući stručnjake (i povjesničare pogotovo) hrvatske provenijencije. Da Šustar glavinja dokazuje i činjenica da do sada (koliko mi je poznato) nije izvolio primiti u audijenciju vodstvo Akademske zajednice dr. Ante Starčević koja djeluje u sklopu HDZ-a, a Šustar je zakleti hadezeovac kako je barem izjavio, te se tu krivnja ne može svaliti na Most koji ionako već ima dosta putra na glavi.

Rekao sam da možda ima i prihvatljivih elemenata, a mislio sam pritom na međupredmetnu nastavu koja meni, po vokaciji i diplomi komparatistu, zvuči privlačno. Primjerice, prirodni odnos zemljopisa (koji i u kurikul-uputniku ostaje geografijom) i povijesti, pri čemu se uvijek prisjećam knjige Gordona Easta „Poviestni zemljopis Europe“, objavljene u Londonu 1935., a prevedenu na hrvatski u Zagrebu 1944., kao i na „Povijest čovječanstva“ Hendrika Willema van Loona, koju sam uvijek držao uzorom kako treba pričati povijest a da ne bude dosadna, popularno, ali vrlo stručno, pitko, zanimljivo. Eto baš tako bi trebalo predavati povijest u školama, ali ne.

Tragom van Loona i ja sam prepričao hrvatsku povijest u „Hrvatskoj povjesnici“, na, nadam se, zanimljiv način, ali ne, valjda sam i ja uskogrudan pa me ne žele uskoumni… Međupredmetna nastava u predloženom uputniku, koja se ne odnosi samo na zemljopis i povijest, pruža tračak nade da se skupina predlagača u jednom trenutku našla na dobrom putu, no da bi se takva komparativna nastava mogla izvoditi treba krenuti ab ovo u školovanju nastavnika sa širokom naobrazbom – jer prije toga predložena reforma ni u tom dijelu ne može krenuti s mjesta.

A glede sadašnjega stanja – upitah djecu u spomenutoj školi, govoreći o dvije obljetnice, Shakespeareovoj i sigetskoj, znaju li tko je bio Nikola Šubić Zrinski. Ne znaju. No dobro, još imaju vremena saznati.

Zrinski je na neko vrijeme zaustavio prodor Turaka prema Beču, ali nisu odustali, osvojili su potom i Kanižu pa se našli nadomak Međimurju, a razjureni su tek svršetkom sedamnaestoga stoljeća. U Slavoniji ih nije ostalo mnogo, ni u ostalim dijelovima Hrvatske koje su bili držali duga stoljeća. Podosta Hrvata koji su prešli na islam vratili su se kršćanskoj vjeri, dotično katoličkoj, ali ne svi – kao Hrvati islamske vjeroispovijesti potpuno su se integrirali u hrvatsko društvo koje ih je prije stotinu godina i službeno prigrlilo te sve do danas, kako i sami izjavljuju, žive u Hrvatskoj u miru Božjem. I u ratu (ratovima) su se držali dobro. U Hrvatskoj. Djeluju u kulturi, u medijima. Sa Šefkom Omerbašićem bio sam od početka devedesetih u dobrim odnosima, a vidio sam ga sada opet na ekranu, kada je davao izjavu (i) o Hasanbegoviću s kojom se slažem.

Znači, muslimani u Hrvatskoj nemaju problema, nisu ugroženi, za razliku od Srba koji su uvijek ugroženi – točnije rečeno pupovčevi Srbi. Ni zucnuti ne smiju, nema ih u Hrvatskom saboru, dopušteno im je samo da u ilegali sastavljaju popise nepoćudnih Hrvata. Kad je tako kako jest, zlurado se ne zanimaju za sudbinu Hrvata u Srbiji koji ondje uživaju sve beneficije, osim što ne sastavljaju popise nepoćudnih Srba, a i zašto bi kad im je tako dobro.

No, da se ipak vratim muslimanima u Hrvatskoj. Nije li sada prilika, kada su se i nove hrvatske vlasti počele zanimati za položaj Hrvata u BiH, odnosno FBiH, da upravo muslimani koji žive u Hrvatskoj aktivnije rade na sprječavanju tendencija pretvaranja formalno ravnopravnih Hrvata u nacionalnu manjinu, da se opru idejama stvaranja isključivo bošnjačke, muslimanske države u naddržavi BiH? Ne bi li na taj način vratili dug za svoj dobar položaj u Hrvatskoj i odužili se hrvatskim Hrvatima koji su u srpskoj agresiji primili stotine tisuća muslimanskih izbjeglica? Kao što bi Srbi koji žive u Hrvatskoj i uživaju sve blagodati, mogli (da hoće, ali ne će) nastojati na boljem tretmanu Hrvata u Srbiji, odnosno Vojvodini, ali naravno i u RS-u. Pupovčevim Srbima je to izvan pameti, a na pameti im je samo kriminaliziranje Hrvata i hrvatske države u zajedništvu s pusićima i mesićima, koji i dalje propovijedaju dogme komunističke i velikosrpske. Je li njima prihvatljiva bilo kakva hrvatska država? Jest. Prihvatljiva im je svaka hrvatska država u kojoj na vlasti nisu Hrvati.

I kad smo kod RS-a koji je odahnuo nakon presude Karadžiću jer ta genocidna tvorevina nije izrijekom proglašena genocidnom tvorbom, dolazak šefa CIA-e u Sarajevo i jest i nije bio povezan samo s islamističkim skupinama u BiH, nego i s ruskim specijalnim jedinicama koje su upravo udarile bazu blizu Banje Luke, u Laktašima, to jest utemeljile centar za izvanredne situacije. Koja i kakva se to izvanredna situacija predviđa?

Lonac i poklopac

To je ono što se oko nas kuha, oko Hrvatske, što se kuha u bosanskom loncu slabo prekrivenom poklopcem koji svakoga trena može eksplodirati. I nisu to jedine opasnosti, niti ne dolaze sve iz „regije“ nego i iz zapadnih Europa gdje mnoge zaostale staljinističke snage – preodjevene od svršetka šezdesetih u ljubiteljice „jugoslavenskog komunizma s ljudskim likom“ – zdušno rade da prikažu Hrvatsku upravo po Milanovićevu slučajnom receptu, a najbolji je način prokazati ju kao ustašku, nacističku zemlju, bez obzira što za to ne postoje ni indicije. „Budi se istok i zapad“, a Hrvatska se kao i uvijek nalazi u defanzivi, osluškuje, nešto razumije, a nešto ne, nešto malo samostalno smisli pa se povuče, osjeća da nešto smrdi ali nikako da shvati.

[ad id=”93788″]

Korporativna, „liberalna“ osvajanja sa zapada samo su suptilnije naličje barbarskih zamisli s istoka. S tim da su neki na istoku, poput Turske, shvatili da ima i boljih načina od sablje i kolca, pa rade „dubinski“, prvenstveno preko kulture, ali i poslova, da bi se opet ugnijezdili u izgubljene svoje sandžake koji su se nalazili umnogome na tlu hrvatske povijesne baštine (Bosna) te Trojedne kraljevine. U ovom trenutku, kada još nisu snažne spone s Višegradskom skupinom, Hrvatska se našla u situaciji bez saveznika, zahvaljujući i vanjskoj politici prethodne Vlade predvođene sestrom Pusić. Drugi su dotle radili i sada imamo zapadneuropsku (germansko-galsko-britansku), tursku i rusko-srpsko pravoslavnu ekspanziju, svaku sa svojim interesima na štetu Hrvatske.

Umjetno izazvana psihoza o nepostojećem „ustaštvu“ u Hrvatskoj, samo je pomoćno sredstvo za dresiranje naše domovine i slabljenje njezina otpora rečenim naprednim ekspanzijama. Za promidžbu te histerije zaduženi su uglavnom domaći petokolonaši, u sprezi s veleposlanicima naprednih zemalja. S tim u svezi, baš me zanima kako je agilni austrijski veleposlanik, tragač za „ustašama“ u Hrvatskoj, dočekao vijest da će na predsjedničkim izborima u Austriji pobijediti „radikalni desničar“.

Hajdmo biti optimistični: na kraju krajeva Hrvatska je najjača kada se osloni na sebe. Ne znam kako vi, poštovane čitateljice i čitatelji, ali ja zadnjih dana osjećam isti onaj gnjev kao svršetkom osamdesetih prošloga stoljeća kada nije bilo odlučnog ili nije bilo nikakvog otpora očitim planovima da se Hrvatska pošalje u pakao. A onda smo krenuli, demonima usprkos, i toga se moraju sjetiti svi koji su se sada ustremili na Hrvatsku. Trebaju se sjetiti što se događa kada se hrvatska šutnja pretvori u hrvatsku ljutnju.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Culej: Pravosuđe je rak-rana hrvatskog društva

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej kritizirao je u srijedu odluku Vrhovnog suda kojom je potvrđena oslobađajuća presuda za ratni zločin u Borovu Selu 1991. godine Radenku Alavanji, komandantu štaba obrane Borova Sela, a odgovornost za takve presude i stanje u pravosuđu pripisao je HDZ-u i svim dosadašnjim saborskim sazivima.

“Alavanja je bio komandant štaba obrane Borova Sela tijekom ratne 1991. godine, a riječ je o čovjeku osumnjičenom po zapovjednoj odgovornosti za ubojstvo 43 zarobljenika dovedenih nakon pada Vukovara. Odgovoran je i za moguće više ubojstava od onih za koje ga je DORH progonio u odsutnosti, ukupno 83 civila i policajaca“, rekao je Culej na konferenciji za novinare.

U Borovu Selu provodile su se egzekucije, privođenja i maltretiranja, a pod Alavanjinim zapovjedništvom izvršen je i napad na Dalj, ustvrdio je Culej dodavši da se Alavanju ne spominje u tom napadu, a on je procesuiran samo za ono za što su ga sumnjičili nakon pada Vukovara.

Temelj za oslobađajuću presudu, pojasnio je Culej, pronađen je u dokazu DORH-a pribavljenog s Haškog suda u predmetu Ovčara.

“Oni su našli odgovornost u JNA, a iz JNA nikada nitko nije odgovarao za zločine počinjene u Borovu Selu, dok je Alavanja procesuiran i oslobođen u odsutnosti čak i za ono što je moguće počinio, a za što ga nisu ispitivali ni sumnjičili“, istaknuo je.

Culej kaže kako je upitno koliko je Srba u tom slučaju dalo iskaz, jer nijedna dokazna radnja nije provedena protiv Srba uključenih u Teritorijalnu obranu.

Ustvrdio je da se zločini nisu istraživali, a zločinci su pogrešno isprocesuirani. “Zbog čega Vukovarci prosvjeduju zajedno sa svojim gradonačelnikom Ivanom Penavom – odgovor je u ovakvim odlukama sudstva”, kaže Culej dodavši kako je i Branimir Glavaš rekao da je “Vrhovni sud izvor svega zla u hrvatskom pravosuđu”.

Hrvatske branitelje se poziva na razna saslušanja, ispituje ih se za sudjelovanje u obrani domovine, a one koji su rukovodili klaonicama i zločinima u Borovu Selu i na drugim stratištima ne propituje se, a kada se propituje onda to traje 20 i više godina i na kraju su oslobođeni, ogorčen je Culej.

Poručio je kako je “pravosuđe rak-rana hrvatskog društva” i ustvrdio da su u njemu i suci naslijeđeni iz bivšeg sustava, te suci koji su bili u vrijeme okupacije i mirne reintegracije u Vukovaru i koji su jako dobro upoznati s onim što se tamo događalo, pa i počinjenim zločinima.

“Suci, a i policajci koje smo naslijedili u mirnoj reintegraciji, koji znaju sve podatke o tome što se događalo za vrijeme okupacije, jesu li to ikada rekli našim službama, podastrijeli izjavu i je li ih ikada itko pitao, kao što se naši branitelji propituju kada su u pitanju naši zapovjednici i organizatori obrane”, zapitao je.

Na pitanje je li njegova stranka u najmanju ruku suodgovorna, ako ne i najviše odgovorna za to, Culej je odgovorio da je “HDZ ne samo odgovoran nego su odgovorni svi u Hrvatskom saboru od prvog dana pa do danas, a i dalje će biti odgovorni za sve ovo što se događa”.

(Hina)

 

Ivo Lučić: Doći će vrijeme kada će se i sudu suditi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Roko Antić pisao Predsjednici – Ukazao na težak položaj i životne probleme u Općini Kistanje

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani,

kao nositelji najviših državnih vlasti u proteklih godinu i pol dana imali ste prigode službeno nas posjetiti ovdje u Kistanjama. Takve su prigode u prošlosti bile iznimno rijetke. Cijenili smo da Vaši posjeti imaju za cilj konkretniju spoznaju o problemima koji općenito tište ljude na našem području i da ćete u svome djelovanju doprinijeti njihovu rješavanju.

Kao izabrani predstavnik hrvatskog naroda u Općini Kistanje, u tim prigodama nastojao sam Vam ukazati na težak položaj i neke životne probleme koji doslovno onemogućavaju opstanak naše zajednice na ovim prostorima. Osim sporosti u rješavanju pitanja stambenog zbrinjavanja, što je bio i razlog iseljavanja mnogih naših mladih obitelji, a koji u novije vrijeme dostiže dramatične razmjere, govorio sam Vam i o nemogućnosti zapošljavanja naših ljudi u javnim poduzećima i ustanovama u našoj Šibensko-kninskoj županiji. To se ne događa samo unatrag nekoliko godina, već u kontinuitetu, od našeg doseljenja, 1997. godine, do danas. Potaknut najnovijim slučajem, smatram svojom dužnošću, ponovno upozoriti na to.

Radi se o slučaju koji u sebi sadrži sve elemente nepotizma i političkog klijentelizma, i to, usudim se reći,  najgore vrste. Gospodin Nediljko Dujić, aktualni predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, predsjednik skupštine Šibensko-kninske županije i još k tome član skupštine Trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, koristeći svoju političku moć i utjecaj, u spomenutom je poduzeću, u kojemu je ponavljam član skupštine, u posljednjih 18 mjeseci zaposlio svoja dva nećaka. Ti su mladići zaposleni na vodovodnom području naše Općine Kistanje, čiji bi stanovnici po svemu trebali imati prednost pri zapošljavanju. Smatram svojom moralnom dužnošću i obavezom, savjest mi to nalaže, upozoriti na tu nepravdu koja ima iznimno jak negativan odjek u našoj sredini. Među našim ljudima zavladala je potpuna konsternacija nakon što se saznalo da je na mjesto člana naše zajednice koji je kao djelatnik Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik otišao u mirovinu, zaposlena osoba s područja Grada Skradina.

Ljudi su jednostavno zgroženi takvim nepravednim, nekorektnim i krajnje nepoštenim i za cijelu zajednicu iznimno štetnim ponašanjem najodgovornijeg čovjeka naše Županije gospodina Dujića! Zapošljavanjem svojih nećaka na našem području dodatno je srozao povjerenje naših ljudi u sustav što će imati daljnje teške posljedice za naš kraj. Umjesto da se osnaži naša zajednica na ovome području na ovaj se način rastače i sebičnim postupcima nositelja vlasti koji bi trebali biti predvodnici u osnaživanju ostanka ljudi, dovodi u pitanje njezina budućnost.

Sam je gospodin Dujić uoči prošlih parlamentarnih izbora pred mnoštvom ljudi u našem općinskom središtu Kistanju posvjedočio da je svjestan koliko su nam u prošlosti političke strukture, pa i one koje smo podržali svojim glasovima, znale nanositi nepravdu i da će on to svojim djelovanjem promijeniti i ispraviti. Mi nikad nismo tražili nikakve privilegije nego samo ono što nam po pravu pripada. On nam je to jamčio i mogu sada potpuno otvoreno reći, prevario nas je.

Stoga Vam, kao najodgovornijim nositeljima državnih vlasti, upućujem ovaj apel da svojim autoritetima zaustavite ovu nepravdu i političko nasilje kojemu smo izvrgnuti i koje ugrožava egzistenciju naših ljudi na ovome području. Vi to možete! Ne dopustite da se nepravda čini bez ikakvih posljedica i da naš ispaćeni narod izgubi povjerenje u vlast, a onda i želju da svoju budućnost gradi u ovom divnom kutku naše lijepe Hrvatske.

Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam.

zamjenik načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda u Općini Kistanje

Roko Antić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari