Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Psihoza o nepostojećem “ustaštvu” kao sredstvo za dresiranje

Objavljeno

na

Tipično travanjsko vrijeme uz netipične epizode, toplo-hladno, tlak pada i raste – ljudima s niskim tlakom je lako u životu, samo uzmu dnevne novine, ne troše zdravstvene „resurse“, ne trebaju dopunsko. Mediji su ostali kakvi su bili, pomaci se osjećaju tek na HTV-u gdje više nema protuhrvatskih arbitara političke elegancije (barem na ekranu), no nema sumnje da se okupljaju u kružoke, ohrabreni najavama raznih milanovića i jovanovića da će se vratiti i na vlast i na HRT („pripremite se“, što pomalo zvuči kao „spremte se, spremte“). Milanovići i jovanovići osokoljeni su danonoćnim toplo-hladnim suradništvom Domoljubne i Mosta, u čemu se Most sve više ukazuje kao skupina misionara koji su došli obratiti divlju hrvatsku politiku, ali ne razumiju do kraja političke tehnike niti okrutnu zbilju političke scene.

[ad id=”93788″]

Za to vrijeme vodi se specijalni rat protiv Hrvatske koji je upravo u punom zamahu, iznutra i izvana, okuražen nedostatno odlučnim otporom vladajućih. Iznutra rovare različite financijski pogođene udruge s dobrim vezama u lijevom inozemstvu, čuje se glasno njakanje kulturnjaka (mogli su se barem ukusnije nazvati) koje su pusići uzeli u okrilje, vrište lažni antifašisti i drsko optužuju vlast da je ustaška, što onda posreduju inozemstvu i angažiraju strane veleposlanike pokušavajući podići „slučaj Hrvatska“ na međunarodnu razinu. Naravno da se u svemu tome dobro snalazi i Srbija koja vrijeđa Hrvatsku i Hrvate kada stigne, ponavlja laži o „progonu 250.000 Srba „u Oluji – o čemu je pisao već i Shakespeare, reći će uskoro Srbijanci, u drami „Oluja“.

Dan planeta Zemlja

Dogodilo se tako, slučajno ili ne, da je Noć knjige pala na Dan planeta Zemlje, a mene su angažirali da u jednoj školi spojim dan i noć jer se bavim i knjigama i planetom. Ne može se reći da nisam već svršetkom sedamdesetih prošloga stoljeća na zabavan način načeo ozbiljnu temu o zagađivanju jedinoga planeta koji (za sada) imamo, vjerujući da ću „osvijestiti“ barem budući naraštaj, ali su stvari krenule naopako, te sada imamo što imamo. Ni tada nisam bio uvjeren da ljudi, takvi kakvi jesu, mogu sami nešto učiniti pa sam uveo u priču izvanzemaljca. Kada tragedija postane potpunom, i opet će u igri biti izvanzemaljci, to jest ljudi će postati izvanzemaljci i naseliti neki drugi planet – ako do tada uspiju svladati tehnološke probleme. Potpisivanje Pariškog sporazuma u New Yorku, s potpisima velikih i malih zagađivača, to jest nemilosrdnih gadova, samo je još jedna velika predstava pod kapom UN, no dobro je da se barem o tome govori i možda nešto pomakne, prekasno i presporo. Jer, planet Zemlja se već pobunio protiv dvonogih, bezglavih bića koja mu rade o glavi.

Hrvatska u svemu rečenom ne sudjeluje ni s 0,001 promila, ali to Zemlju ne zanima. Hrvati se pak odlučuju učiniti ono što će čovječanstvo uraditi za koje stoljeće, naime i oni napuštaju zemlju kad već ne mogu Zemlju, napuštaju jednu od najljepših zemalja na svijetu i nastanjuju dijelove Planeta EU koji su i njima, a ne samo bliskoistočnim muslimanima (koji imaju i druge namjere) vrlo zanimljivi u svrhu preživljavanja. U školi koju sam spomenuo, još ponešto dobrostojećoj, čujem podatak da u obližnjoj školi na Banovini od dvadeset četiri đačkih roditelja samo četiri imaju stalan posao i primanja. Može se pretpostaviti da će barem polovica njih krenuti trbuhom za kruhom, povesti sa sobom djecu, đake, kojih ionako ima sve manje.

Tako mnogi đaci ne će postati objektima reforme obrazovanja koja se – što više to dublje – ukazuje kao papirnata konstrukcija koja možda i ima nekih povoljnih elemenata, ali joj temelji leže na ideološkim podmetanjima iz stare crvene garniture. Nakon što je popisom lektire izazvala ogorčenje i prijezir javnosti te je razvidno da takav kakav je predloženi „spisak“ ne može i ne smije opstati, reforma je svratila pozornost zainteresiranih i na nastavu hrvatskoga jezika u cjelini, s pitanjima (primjerice) kojim će se pravopisom služiti i ekstenzijom prema prirodnim znanostima u kojima je već pokazala namjeru da poništi hrvatsko nazivlje. Nakon kuriku-hrvatskoga koji je – na sreću – odmah izazvao bunt jer je hrvatski ipak svetinja i ne može se samo tako prošvercati njegovo nagrizanje, na red je došla nastava povijesti i tu se, naravno, bolje nego igdje drugdje vidjelo da je riječ o orjunaškoj, jugoslavenskoj matrici.

Detalji još nisu posve poznati, ali se već sada može reći da je glede novije povijesti opsegom i stanovitom simpatijom najbolje prošla upravo Jugoslavija, to jest Hrvatska u Jugoslaviji, što je valjda najbolje i najsretnije razdoblje Hrvata u naddržavama od Kolomana do danas (u naddržavi EU). Pokazalo se također da je kuriku-skupina toga nesretnog Jokića i Nevena Budaka organizirana na način partijskih ćelija koje dobro provjeravaju ima li u njoj kakvih hrvatskih agenata, o čemu je posvjedočio Ante Nazor, odbijen kao uskogrudan.

Uskoumna reforma obrazovanja

Imamo, znači, prijedlog reforme obrazovanja koji dolazi iz redova uskoumnih. I što sada? Hoće li oni prosvjetari, profesori u školama i na sveučilištima, preneraženi takvom reformom – postaviti šator ispred Ministarstva znanosti i obrazovanja i fućkati za ministrom Šustarom koji se zaljubio u Jokića i njegovu reformu, ili će Šustar, s naknadnom pameću kao Orepić u policiji, dati šansu superreviziji prijedloga, uključujući stručnjake (i povjesničare pogotovo) hrvatske provenijencije. Da Šustar glavinja dokazuje i činjenica da do sada (koliko mi je poznato) nije izvolio primiti u audijenciju vodstvo Akademske zajednice dr. Ante Starčević koja djeluje u sklopu HDZ-a, a Šustar je zakleti hadezeovac kako je barem izjavio, te se tu krivnja ne može svaliti na Most koji ionako već ima dosta putra na glavi.

Rekao sam da možda ima i prihvatljivih elemenata, a mislio sam pritom na međupredmetnu nastavu koja meni, po vokaciji i diplomi komparatistu, zvuči privlačno. Primjerice, prirodni odnos zemljopisa (koji i u kurikul-uputniku ostaje geografijom) i povijesti, pri čemu se uvijek prisjećam knjige Gordona Easta „Poviestni zemljopis Europe“, objavljene u Londonu 1935., a prevedenu na hrvatski u Zagrebu 1944., kao i na „Povijest čovječanstva“ Hendrika Willema van Loona, koju sam uvijek držao uzorom kako treba pričati povijest a da ne bude dosadna, popularno, ali vrlo stručno, pitko, zanimljivo. Eto baš tako bi trebalo predavati povijest u školama, ali ne.

Tragom van Loona i ja sam prepričao hrvatsku povijest u „Hrvatskoj povjesnici“, na, nadam se, zanimljiv način, ali ne, valjda sam i ja uskogrudan pa me ne žele uskoumni… Međupredmetna nastava u predloženom uputniku, koja se ne odnosi samo na zemljopis i povijest, pruža tračak nade da se skupina predlagača u jednom trenutku našla na dobrom putu, no da bi se takva komparativna nastava mogla izvoditi treba krenuti ab ovo u školovanju nastavnika sa širokom naobrazbom – jer prije toga predložena reforma ni u tom dijelu ne može krenuti s mjesta.

A glede sadašnjega stanja – upitah djecu u spomenutoj školi, govoreći o dvije obljetnice, Shakespeareovoj i sigetskoj, znaju li tko je bio Nikola Šubić Zrinski. Ne znaju. No dobro, još imaju vremena saznati.

Zrinski je na neko vrijeme zaustavio prodor Turaka prema Beču, ali nisu odustali, osvojili su potom i Kanižu pa se našli nadomak Međimurju, a razjureni su tek svršetkom sedamnaestoga stoljeća. U Slavoniji ih nije ostalo mnogo, ni u ostalim dijelovima Hrvatske koje su bili držali duga stoljeća. Podosta Hrvata koji su prešli na islam vratili su se kršćanskoj vjeri, dotično katoličkoj, ali ne svi – kao Hrvati islamske vjeroispovijesti potpuno su se integrirali u hrvatsko društvo koje ih je prije stotinu godina i službeno prigrlilo te sve do danas, kako i sami izjavljuju, žive u Hrvatskoj u miru Božjem. I u ratu (ratovima) su se držali dobro. U Hrvatskoj. Djeluju u kulturi, u medijima. Sa Šefkom Omerbašićem bio sam od početka devedesetih u dobrim odnosima, a vidio sam ga sada opet na ekranu, kada je davao izjavu (i) o Hasanbegoviću s kojom se slažem.

Znači, muslimani u Hrvatskoj nemaju problema, nisu ugroženi, za razliku od Srba koji su uvijek ugroženi – točnije rečeno pupovčevi Srbi. Ni zucnuti ne smiju, nema ih u Hrvatskom saboru, dopušteno im je samo da u ilegali sastavljaju popise nepoćudnih Hrvata. Kad je tako kako jest, zlurado se ne zanimaju za sudbinu Hrvata u Srbiji koji ondje uživaju sve beneficije, osim što ne sastavljaju popise nepoćudnih Srba, a i zašto bi kad im je tako dobro.

No, da se ipak vratim muslimanima u Hrvatskoj. Nije li sada prilika, kada su se i nove hrvatske vlasti počele zanimati za položaj Hrvata u BiH, odnosno FBiH, da upravo muslimani koji žive u Hrvatskoj aktivnije rade na sprječavanju tendencija pretvaranja formalno ravnopravnih Hrvata u nacionalnu manjinu, da se opru idejama stvaranja isključivo bošnjačke, muslimanske države u naddržavi BiH? Ne bi li na taj način vratili dug za svoj dobar položaj u Hrvatskoj i odužili se hrvatskim Hrvatima koji su u srpskoj agresiji primili stotine tisuća muslimanskih izbjeglica? Kao što bi Srbi koji žive u Hrvatskoj i uživaju sve blagodati, mogli (da hoće, ali ne će) nastojati na boljem tretmanu Hrvata u Srbiji, odnosno Vojvodini, ali naravno i u RS-u. Pupovčevim Srbima je to izvan pameti, a na pameti im je samo kriminaliziranje Hrvata i hrvatske države u zajedništvu s pusićima i mesićima, koji i dalje propovijedaju dogme komunističke i velikosrpske. Je li njima prihvatljiva bilo kakva hrvatska država? Jest. Prihvatljiva im je svaka hrvatska država u kojoj na vlasti nisu Hrvati.

I kad smo kod RS-a koji je odahnuo nakon presude Karadžiću jer ta genocidna tvorevina nije izrijekom proglašena genocidnom tvorbom, dolazak šefa CIA-e u Sarajevo i jest i nije bio povezan samo s islamističkim skupinama u BiH, nego i s ruskim specijalnim jedinicama koje su upravo udarile bazu blizu Banje Luke, u Laktašima, to jest utemeljile centar za izvanredne situacije. Koja i kakva se to izvanredna situacija predviđa?

Lonac i poklopac

To je ono što se oko nas kuha, oko Hrvatske, što se kuha u bosanskom loncu slabo prekrivenom poklopcem koji svakoga trena može eksplodirati. I nisu to jedine opasnosti, niti ne dolaze sve iz „regije“ nego i iz zapadnih Europa gdje mnoge zaostale staljinističke snage – preodjevene od svršetka šezdesetih u ljubiteljice „jugoslavenskog komunizma s ljudskim likom“ – zdušno rade da prikažu Hrvatsku upravo po Milanovićevu slučajnom receptu, a najbolji je način prokazati ju kao ustašku, nacističku zemlju, bez obzira što za to ne postoje ni indicije. „Budi se istok i zapad“, a Hrvatska se kao i uvijek nalazi u defanzivi, osluškuje, nešto razumije, a nešto ne, nešto malo samostalno smisli pa se povuče, osjeća da nešto smrdi ali nikako da shvati.

[ad id=”93788″]

Korporativna, „liberalna“ osvajanja sa zapada samo su suptilnije naličje barbarskih zamisli s istoka. S tim da su neki na istoku, poput Turske, shvatili da ima i boljih načina od sablje i kolca, pa rade „dubinski“, prvenstveno preko kulture, ali i poslova, da bi se opet ugnijezdili u izgubljene svoje sandžake koji su se nalazili umnogome na tlu hrvatske povijesne baštine (Bosna) te Trojedne kraljevine. U ovom trenutku, kada još nisu snažne spone s Višegradskom skupinom, Hrvatska se našla u situaciji bez saveznika, zahvaljujući i vanjskoj politici prethodne Vlade predvođene sestrom Pusić. Drugi su dotle radili i sada imamo zapadneuropsku (germansko-galsko-britansku), tursku i rusko-srpsko pravoslavnu ekspanziju, svaku sa svojim interesima na štetu Hrvatske.

Umjetno izazvana psihoza o nepostojećem „ustaštvu“ u Hrvatskoj, samo je pomoćno sredstvo za dresiranje naše domovine i slabljenje njezina otpora rečenim naprednim ekspanzijama. Za promidžbu te histerije zaduženi su uglavnom domaći petokolonaši, u sprezi s veleposlanicima naprednih zemalja. S tim u svezi, baš me zanima kako je agilni austrijski veleposlanik, tragač za „ustašama“ u Hrvatskoj, dočekao vijest da će na predsjedničkim izborima u Austriji pobijediti „radikalni desničar“.

Hajdmo biti optimistični: na kraju krajeva Hrvatska je najjača kada se osloni na sebe. Ne znam kako vi, poštovane čitateljice i čitatelji, ali ja zadnjih dana osjećam isti onaj gnjev kao svršetkom osamdesetih prošloga stoljeća kada nije bilo odlučnog ili nije bilo nikakvog otpora očitim planovima da se Hrvatska pošalje u pakao. A onda smo krenuli, demonima usprkos, i toga se moraju sjetiti svi koji su se sada ustremili na Hrvatsku. Trebaju se sjetiti što se događa kada se hrvatska šutnja pretvori u hrvatsku ljutnju.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Anušić: Za ostanak ljudi u Slavoniji ključne su plaće

Objavljeno

na

Objavio

Danas se u Belom Manastiru održava 6. sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem. Na sjednici će premijer Andrej Plenković i ministri potpisati ugovore vrijedne 640 milijuna kuna na području slavonskih županija. Na sjednici Savjeta bit će i povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku Corina Cretu.

Tim su povodom u emisiji Dobro jutro Hrvatska gostovali Velimir Žunac, državni tajnik u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU, te Tomislav Rob, gradonačelnik Belog Manastira i Ivan Anušić, osječko baranjski župan.

Ova sjednica koja se održava u Belom Manastiru, lijepa je poruka premijera i svih članova Vlade, da Baranja nije zaboravljena, da će projektom iz konkurentnosti i kohezije, tj. Intervencijskim planom za ratom pogođena područja, ogromna sredstva biti uložena u sam grad i u dio Općine Darda koja je s nama u projektu, istaknuo je Rob.

Anušić je istaknuo kako Projekt Slavonija ima veliku ulogu za čitavu Slavoniju, Baranju i Srijem, te da se nada da će upravo on doprinijeti poboljšanju demografske situacije koja je loša. Plaće su ključne za ostanak ljudi. Moramo početi otvarati radna mjesta, koja trebaju biti normalno plaćena, rekao je Anušić. Ovdje su plaće ponekad duplo manje nego u ostatku Hrvatske.

Proces osiromašivanja i oslabljivanja Slavonije, Baranje i Srijema nije počeo jučer. Ovo je kontinuirani proces od samog završetka Domovinskog rata i od tada se nitko ozbiljno nije bavio ovim krajem, istaknuo je Anušić. Napokon smo nakon 27 godina počeli sustavno, planski i strateški razmišljati. Krenuli smo pravim smjerom i nadam se da će to u skoro vrijeme konkretno rezultirati, naglasio je Anušić. Žunac je istaknuo kako su svi zadovoljni napretkom Projekta Slavonija.

Ukupna alokacija od dvije i pol milijarde eura, je s današnjom sjednicom dosegla alokaciju od 42 posto ugovorenih projekata, a to je 7,9 milijardi kuna.
Danas se u Belom Manastiru potpisuje 11 ugovora ukupne vrijednosti 640 milijuna kuna. Područje zdravstva, zaštite šuma, prometa, obrazovanja, socijalne skrbi, poljoprivrede. To su projekti koji se tiču svih 5 slavonskih županija, napomenuo je Žunac. Nadam se da ćemo svim ovim projektima promijeniti trendove u Slavoniji i vratiti optimizam ljudima koji tamo žive, zaključio je Žunac.

Što se tiče demografske slike u Belom Manastiru, mislim da smo uspjeli donekle zaustaviti odlazak mladih. Broj prvašića ostao je na istoj razini od prošle godine, ali bez novih radnih mjesta i urednih plaća teško možemo zadržati mlade, istaknuo je Rob. Potencijali Baranje su nevjerojatni, ali će zaživjeti u potpunosti i završetkom 5C prometnog koridora koji će ići kroz Baranju do mađarske granice, napominje Anušić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Sever: Liječnici i informatičari neće za 1.000 kuna ostati u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Hoće li nastavak porezne reforme dati novi zamah gospodarstvu, pomoći radnicima i poslodavcima ili je riječ o kozmetičkim promjenama? Ima li ipak prostora za znatnije rasterećenje plaća? Je li povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje rješenje za nagomilane dugove zdravstva? Što će donijeti smanjenje PDV-a na 24 posto od 2020.?

O ovome su u Otvorenom odgovore pokušali dati Zdravko Marić, ministar financija, Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata te prof. dr. sc. Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti.

Na konstataciju da kritike na danas predstavljene izmjene paketa poreznih zakona stižu sa svih strana, ministar Marić odgovara da će ih uvijek biti, posebno iz oporbe. Ovo je treći krug u okviru jedne porezne reforme i sve ove mjere su konzistentne, kaže, s onima prije.

Ukupno rasterećenje ovim izmjenama je 6,3 milijardi kuna ravnomjerno raspoređenih između građana i poduzetnika, istaknuo je ministar. Što se tiče poreza na dohodak, Marić je istaknuo kako treba uzeti u obzir da ga više od polovice građana uopće ne plaća.

Brkić: Nema bitnih pomaka

Za profesora Brkića ovo nije reforma u punom smislu riječi. Prava reforma koju pamtim je 2000.-tih godina kad se mijenjao mirovinski sustav, dodao je. Smatra da je prevelik naglasak na poreznoj reformi s obzirom na ostale probleme te navodi kako se problem primjerice zdravstva, ne može riješiti zadiranjem u poreze.

Podsjetio je kako su kritike Europske komisije usmjerene na probleme konkurentnosti, inovacija, obrazovnog sustava – a tek na kraju liste dolazi javni dug kao posljedica lošeg činjenja vezanog uz sve ostalo. Sva izvješća govore da nema bitnih pomaka na teme koje naglašava Europska komisija, naglasio je.

Pitanje je slažemo li se u dijagnozi… u terapiji se svakako ne slažemo, slikovito se izrazio. Dodao je kako do izostanka reformi dolazi zbog niza, kako je rekao, “vrlo opasnih politički uvjetovanih poteza”.

Sever: Liječnici i informatičari neće za 1.000 kuna ostati u Hrvatskoj

Sever se osvrnuo na stavku prema kojoj će se najviša stopa poreza na dohodak primjenjivati tek od 30.000 kuna, a ne od 17.500 kuna kao sada. Prema njegovom mišljenju ona neće polučiti ono zbog čega se mijenja – kako bi se zadržalo u Hrvatskoj visoko obrazovani kadar – liječnike, informatičare… Oni su većinom ispod te razine, ova mjera ide u korist vršnih menadžera. Liječnicima i informatičarima koji imaju tako visoku plaću tisuću kuna neće biti razlog da ostanu u Hrvatskoj, istaknuo je.

Podsjetio je kako je medijalna plaća u Hrvatskoj oko 5200 kuna i ispod toga su primanja više od 700 tisuća građana. Tragedija je da toliki veliki broj ljudi ima tako male plaće i da oni neće biti obuhvaćeni ovom reformom. Povećanje minimalne plaće i povećanje neoporezivog dijela plaće možda bi dalo neki efekt, smatra Sever.

Majetić: Država bi nam trebala uzimati manje

Za Majetića je svako smanjenje opterećenja dobro, pa tako i danas predloženo. Ono čime nije zadovoljan je djelovanjem države i okruženja koje stvara.

Bez promjene države mi ne možemo podići konkurentnost. Mi od države tražimo reforme u svim važnim dijelovima – pravosuđu, javnoj nabavi, zdravstvu, upravi…, rekao je Majetić. Prema njegovu mišljenju, država bi trebala manje uzimati poslodavcima kako bi oni taj novac prelili u plaće radnicima. Ponovio je kako na tržištu rada nedostaje 50 tisuća radnika zbog čega poduzetnici često nisu u mogućnosti izvršavati svoje obveze, a to utječe na njihovu nekonkurentnost.

Sever: Poslodavcima na naplatu dolazi odnos prema radnicima

To naricanje od strane poslodavaca o nedostatku radne snage… dolazi im na naplatu dugogodišnji odnos prema radnicima – male plaće, rad na određeno…, odgovorio je Sever na Majetićevo izlaganje. Pogrešna politika sad dolazi na naplatu. Poruka je poduzetnicima – podignite plaće radnicima, istaknuo je Sever.

Kamo sreće da poreznim sustavom možemo riješiti sve probleme… 6,3 milijarde nije mali iznos. Moramo voditi brigu o fiskalnim obvezama, javni dug smanjujemo i time otvaramo prostor za ova rasterećenja. Na smanjenje PDV-a na osnovne živežne namirnice išli smo jer će to zahvatiti i osjetit će ga najveći broj naših građana, rekao je Marić.

Sever se slaže, no ponavlja – nešto će dobiti oni koji imaju najviše; oni kojima najviše treba, njih neće dotaknuti porezne promjene.

Majetić očekuje da će zajedno s radnicima utjecati na državu da smanji davanja poslodavcima kako bi im ostalo više novca koji bi usmjerili na plaće radnicima. Mi danas dižemo plaće u nekim sektorima na uštrb investiranja i ulaganja u razvoj. Poduzetnik nema otkud dati veću plaću, a mora kako bi zadržao radnika, istaknuo je Majetić. Pozvao je Vladu da krene što prije u ozbiljne promjene. Kada smanjimo namete, povećamo plaće i zaposlenost, bolje će se puniti i državni proračun, rekao je.

Ministar Marić kaže kako parafiskalni nameti nisu u njegovu djelokrugu no očekuje da će u Vladi i to u skoro vrijeme doći na dnevni rad.

Profesor Brkić je rekao kako fiskalna politika “nije znanost već alkemija”. Ovdje je riječ samo o preraspodjeli i to ne omogućuje podizanje plaća. Produktivnost može samo donijeti povećanje plaća. Ne možete očekivati od fiskalne politike da poluči rezultate, rekao je Brkić.

U smanjenju PDV-a s 25 posto na 24 ne vidi smisla jer smatra da bi taj 1 posto nedostajao u državnoj blagajni, ne bi se osjetilo na smanjenju cijena proizvoda već bi taj novac završio u džepovima poslodavaca. Možda bi se smanjenjem PDV-a poslala određena politička poruka vladajućih, no građani to ne bi posebno osjetili, uvjeren je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari