Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Tim Mandatar se vratio s izleta u poznato skijalište gdje nije skijao niti se dao nasanjkati

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec – Hrvatske kronike – Sredinom siječnja 2016.

Vrijeme za povratak Ministarstva kulture u ustavno-pravni poredak RH

Vrijeme pristojno prohladno s neuljudnim naletima bure, gornjih dvjesto tisuća vratilo se sa skijanja i godina može napokon krenuti. Hrvati se, za razliku od medvjeda, bude oko 15. siječnja, što je i međunarodno priznato. Najednom se prekida hrvatska šutnja, počnu raditi telefoni, SMS-ovi, međumrežna pošta i oralna komunikacija u kavanama gdje se sastaju infomirani bez dobrih informacija i neinformirani koji znaju sve. Na primjer, znaju tko će biti ministar, a tko će biti ministrica, tko podministar i podministrica, tko župnik, a tko ministrant.

Tim Mandatar se vratio s izleta u poznato skijalište gdje nije skijao niti se dao nasanjkati, razgovarao je s vlasnicima hrvatskoga duga na koje je, kažu, ostavio dobar dojam. Na mene je nešto manje dobar dojam ostavila izjava vlasnika duga koja se ne tiče samo financija (premda povezana), a sadrži tihu prijetnju koja se jednostavno ne smije i ne može uputiti suverenoj državi: da, naime, od Hrvatske očekuju distanciranje od Poljske i Mađarske koje postaju zločesta djeca EU. Uvjereni su, dodaju, da Tim Mandatar ne će slijediti te negativce, što je, rekoše, i predvidljivo „s obzirom na njegovo porijeklo“. Koje porijeklo? Kanadsko?

Oreškovićevo je porijeklo hrvatsko, što dodatno otežava rješenje zagonetke. S geostrateške strane, citirane poruke na stanovit način znače lagano zabijanje noža u leđa inicijativi Baltik-Crno more-Jadransko more.

S Hrvatskim državnim saborom stvari su kadrovski već puno jasnije, osim oko tajnog odbora koji tradicionalno pripada oporbi, pa bi ga sada trebao voditi Ranko Ostojić kojemu će na stol doći predstavka o praćenju Petrova u radionici Ranka Ostojića, a koju će saborski Ranko Ostojić odbiti s indignacijom. Ranko Ranku non prescribit leges, a dok je srca bit će i Kroacije. Već se uz stare oblikuju i novi saborski klubovi, pa se neposlušni dio manjinaca priključuje Bandiću, a poslušni samo gleda i pokušava se dovinuti kako ostati pri vlasti. Predsjednik HDS-a (Hrvatskoga državnog sabora) sastaje se dotle s kardinalom Bozanićem, a papa Franjo s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve. Za sada je poznato samo da bi papa rado u Moskvu, a malo bi se na putu zaustavio i u Beogradu, što je veliki korak u čemu smeta samo Stepinac, koji bi trebao biti žrtvovan na oltaru prevladavanja davnoga raskola. Šuška se u Hrvatskoj i oko nje o preinaci ugovora dobre naše zemlje katoličke s Vatikanom, malo-malo pa netko potegne to pitanje s lijeva i zdesna, tek toliko da zamuti vodu.

Razmjena studenata KOS-a

Glede Vlade, rekoh, imena se skrivaju kao zmija noge (eto je Josipović došao na svoje), a sve će biti poznato do svršetka tjedna kada će Tim Mandatar svesti pedesetak imena na manje od polovicu i odlučno ih povesti u boj za više-manje normalnu Hrvatsku. A kad on nešto odluči, onda ide do kraja, veli mama Đurđa, pa ima izgleda da potraje do kraja mandata. Domoljubna koalicija i Most ponašaju se koncilijantno, što izluđuje novinare, a pomalo i javnost koja ne može smisliti crvene na ekranima pa zahtijeva da se sve dovrši što brže, a ako ima kakvih prijepora – neka se rješavaju u hodu, kao što smo mi činili početkom devedesetih kada su neki ministri ostajali ministrima tako kratko da su sami sebe sretali na stubama.

Situacija je, doduše, sada naoko drukčija, tada smo imali pred vratima rat, a sada ga, Bogu budi hvala, nemamo, već i zato što se Srbija nije još dobro naoružala niti joj Rusi daju badave što traži, pa otud vika i povika iz Beograda da se Hrvatska pretjerano naoružava tenkovima i raketama većih dometa. Trebala bi valjda pričekati Srbiju. A da se mi ne bismo smjeli naoržavati, može se čuti i u emisijama HTV-a gdje nastupa poznati kadar KOS-a, to jest Lazanski, što je i publici koja ne zna o komu se radi postalo malo čudnim. Vjerojatno se radi o nekom članku ugovora HRT-a i Televizije Srbije o razmjeni studenata KOS-a. U svakom slučaju, otrovne lazanje i nadalje se nude hrvatskoj publici koja plaća, plače i šuti.

U cijelom ovom političkom metežu najbolje se ipak snalazi Kolinda koja je između Pantovčaka, Visoke ulice i Banskih dvora izabrala – Vukovar, te s sastala sa svim s kojima se trebala sastati, osim s onima koji zabunom nisu pozvani, jer su organizatori mislili da Jastreb živi u Jastrebarskom. Za sada na retoričkoj razini, ali s puno optimizma može se naslutiti da bi Vukovar mogao postati ono što je već trebao postati, snažnim mostobranom na Dunavu u svakom smislu riječi, a ne samo u prometno-trgovačko-pretovarnom. A glede ćirilice, Kolinda je elegantno izbjegla decidiranosti i govorila o osjećajima većine, što je uostalom u skladu s Ustavnim zakonom o manjinama.

O hrvatskom teritoriju preko Dunava nije bilo riječi, s tim bi se trebala baviti izvršna vlast, Ministarstvo vanjskih poslova, ali i obrane, budući da nije točno kako Hrvatska na istoku završava Dunavom. A gdje završava na zapadu, posve je zagonetno: već mjesecima nisam bio na Žumberku i čim se slegne bljuzga otići ću vidjeti je li žilet-žica ispred ili iza sv. Gere, i je li u Istri ispred ili iza sv. Odorika. Stanje na rijeci Kupi je alarmantno, stradaju životinje, a mogli bi i ljudi. Da se sada Vladimir Nazor uputi čamcem preko Kupe, nikada ne bi stigao u partizane. Iz istoga je razloga Milanović odustao od odlaska u šumu.

Izbjeglička će kriza biti u prvom planu, posebno kada već sada katastrofalna europska situacija s migrantima eruptira zatvaranjem njemačke granice. Koridor povratka migranata nije dogovoren, ali nije ni neproziran kao ni posljedice koje donosi. Migrante koji se nalaze u Austriji, vraća se u Sloveniju, Slovenija ih vraća Hrvatskoj, Hrvatska ih vraća Srbiji. I sve će to nekako, premda manje idilično nego na dolasku, funkcionirati sve do te zadnje navedene etape kada će Srbija zatvoriti granicu i reći da ih ne prima, neka ostanu u Hrvatskoj. Što će tada Hrvatska? Scenarija je nekoliko, ali ni jedan ne zvuči dobro. Svi su vrući. Hot. Hotel Hrvatska.

Tako će buduća hrvatska Vlada imati golemih problema, prema kojima se dug od 90 posto BDP-a čini malenim, a vatru će sa strane kuriti oporba, u biti sretna što je izgubila izbore i vlast pa se može poigravati s ozbiljnim stvarima, kao što je uostalom činila i u vrijeme svoje infantilne vladavine. Da se radi o neodgovornim i komičnim crvenim balavcima, svjedoče i ocjene koje su sami sebi dali za četiri godine štetočinjske vlasti – sve sami odlikaši kumrovečke škole koji, međutim, nisu položili državnu maturu. Neko će vrijeme oporba biti zabavljena i sama sa sobom jer se jakobinskoj garnituri koja je Hrvatsku odvela na giljotinu sprema pobuna mangupa u vlastitim redovima koji tvrde da znaju što je socijaldemokracija, a ne znaju.

Napad na ubogog Milanovića

Uz pjesmu „Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug…“ sa svih strana polaze u napad na ubogog Milanovića koji je u četiri godine ostario više nego normalan čovjek u deset (vidi usporedne fotografije), a i iscrpljen je mahanjem hrvatskom zastavom u kampanji. S južnih mora kreće Baldasar, sa sjevernih Komadina, sa zapadnih strana omladinac Bernardić i flegmatični Flego, iz Bruxellesa se kotrlja Picula, a bit će toga još. Moglo bi tu doći i do raskola, s toliko Raskoljnikova. Milanović doduše govori da „nema predaje“, što nikoga ne zabrinjava. Da je rekao kako „nema primopredaje“ (državne vlasti) eh, to bi već bio cirkus. Očekuju se promjene i u HNS-u koji se u početku karijere predstavljao kao hrvatskoproljećarska stranka, dotično narodna, a onda se transfomirao u pusićevskočačićevsku građevinsku i nenarodnu pa na kraju samo pusićevsku protunarodnu.

Zašto Međimurje, primjerice, naginje toj strančici, tom posljednjem orjunaškom uporištu, što bi rekao Stanimirović – ja doista ne znam. Ove je godine 450. obljetnica opsade i pada Sigeta, a hrvatski Leonida to jest Nikola Šubić Zrinski stigao je u Siget iz svoga Čakovca. Da je živ, sada bi branio Međimurje od HNS-a, a obranu Sigeta prepustio Gašparu Alapiću. Ali nema više junaka, samo vrdoljaka.

Kada se crveni uskoro počupaju, vjerojatno će jedna od jezivih tema biti i HNS, strančica koju je SDP desetljećima vukao na leđima kao teret, strančica koja je oduzimala mjesta nadajućim se es-de-peovcima i oni zbog nje ostajali bez lukrativnih mjesta i važnih ministarstava. Ako u SDP-u i jesu štetočinje, u HNS-u su oberštetočinje pa nije čudo da je njima u zadnje četiri godine prepuštena hrvatska kultura. Ministarstvo kulture nakrcali su anonimnim glodavcima u tolikom broju da su sjedili (i sjede) na podovima ili ležali na policama, a hrvatski umjetnici nisu mogli stići dalje od portira.

Svojim su ideološkim partnerima dijelili novac na neviđeno a služili su usput i za pranje novca u posve nekulturnim poslovima, što će sada doći na vidjelo, nadam se. Nigdje nije regionalizam u zapadnobalkanskom to jest jugoslavenskom smislu tako snažno i duboko zaživio kao u Ministarstvu kulture, nigdje ideološka represija nije bila toliko drska, nigdje ignoriranje doista kreativnih i doista hrvatskih autora nije bilo tako bezočno. Pa je sada došlo vrijeme za veliko pospremanje i povratak Ministarstva kulture u ustavno-pravni poredak RH, mirnom ili nemirnom integracijom – svejedno.

Usporedo, treba napraviti reda u mnoštvu ne samo zavoda i agencija nego i udruga kojih ima bezbroj, a veliki broj prima velik novac iz proračuna da bi radio veliku štetu Hrvatskoj. Dobra je zamisao da se taj golem novac prebaci za demografsku obnovu pod sloganom – manje Documenta, više djece.

I na kraju, sve one koji šalju upite gdje se može nabaviti moja knjiga „Hrvatske kronike“ (izbor iz kolumna na portalu HKV-a) slobodan sam obavijestiti da će autor potpisivati primjerke nakon predstavljanja knjige u ponedjeljak 1. veljače u 19 sati, Histrionski dom.

Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Penava o optužbama iz SDSS-a: Ti ljudi kreiraju kaos i sada se čude ako nešto ne štima

Objavljeno

na

Objavio

Učenik 3. razreda Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru koji pohađa nastavu na srpskom jeziku “ozlijeđen” je u srijedu oko 19 sati na Autobusnom kolodvoru u Vukovaru nakon fizičkog sukoba u kojem je sudjelovalo više mlađih osoba.

Prema informacijama koje je objavio portal Srbi.hr Zajedničkog vijeća općina, riječ je o mladiću iz Mirkovaca, koji je rekao da su ga napala šestorica maskiranih maloljetnika, ali i jedan bez kape kojega je on prepoznao kao učenika iste škole, koji pohađa nastavu na hrvatskom jeziku.

“U ovom trenutku vam mogu samo reći da je u srijedu oko 19 sati policiji dojavljeno da se oko pet, šest mlađih osoba nalazi na autobusnom kolodvoru u Vukovaru i da je među njima došlo do fizičkog sukoba. Policija je izašla na teren i tamo smo zatekli jedan dio sudionika tog događaja. Međutim, još uvijek radimo na slučaju, odnosno utvrđujemo sve okolnosti. Vjerujem da ćemo to obaviti do kraja današnjeg dana pa će javnost o svemu biti obaviještena u priopćenju koje bi trebali objaviti u petak”, kazao je za medije Domagoj Džigmunović iz PU vukovarsko-srijemske.

U medijima je taj napad odmah povezan s nedavnim istupom Ivana Penave, gradonačelnika Vukovara koji je prozvao srpsku zajednicu između ostalog i jer djeca srpske nacionalnosti nisu poštovala hrvatsku himnu kod njezina intoniranja uoči finalne utakmice nogometnog kupa Vukovara između Vuteks-Sloge i Vukovara 91.

Riječ je bilo o učenicima Tehničke škole Nikola Tesla, a video zapis tog događaja objavljen je Internet stranici Grada Vukovara, pa se sada postavilo pitanje je li to možda potaknulo napad na učenika.

– Takve teze dolaze iz SDSS-a i ne želim ih uopće komentirati, jer ti ljudi kreiraju kaos i sada se čude ako nešto ne štima – kratko nam je rekao Penava za Jutarnji list

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

 

 

 

Ivan Penava: U Hrvatskoj postoji kontinuitet velikosrpske politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Putin gubi Balkan – ostaju mu samo Srbija i Dodik

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin bio je četvrti puta u posjetu Srbiji. Uoči dolaska poručio je da SAD i neke zapadne zemlje destabiliziraju regiju nastojanjima da ojačaju svoj utjecaj.

Tko pobjeđuje u vječnoj borbi svjetskih sila za dominaciju na području jugoistočne Europe i što za državu koja je kandidat za ulazak u Europsku uniju znači bliskost s Rusijom?

Gosti HRT-ove emisije Otvoreno bili su doc. dr. sc. Jelena Jurišić, profesorica na Hrvatskim studijima i politička analitičarka, dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za međunarodne odnose, prof. dr. sc. Goran Bandov, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije “Dag Hammarskjöld”, Zagreb, Željko Trkanjec, novinar Jutarnjeg lista i Zoran Kusovac, politički analitičar.

Ne dijele svi euforiju koja je bila prisutna, komentirao je Kusovac posjet Putina Srbiji.

– Netko je to vrlo dobro opisao – kao posjet Pape Hrvatskoj pa još više. Mediji pod državnom kontrolom danima su od ovoga radili ogroman događaj. Drugi razlog zašto je taj posjet na ovaj način percipiran u Srbiji su bili pozivi da se dođe u Beograd i bude na tom velikom događaju ispred crkve Svetoga Save na koji je Putin otišao kao donator velikog mozaika. Među tim ljudima koji su došli u Beograd, najveći dio bili su organizirani posjetitelji, uglavnom pristaše vladajuće Srpske napredne stranke te je bilo mnogo državnih zaposlenika. To vlast nije objavljivala, ali je to zato objavila oporba. Međutim, bilo bi to krivo gledati samo kao na organizaciju od strane države. Od 100.000 ljudi koji su došli vidjeti Putina bilo je i dosta Srba koji ne pripadaju tom populističkom sloju kojim Vučić tako uspješno vlada i koji on modelira kao glinu, nego je tu bilo i dosta pristojnog svijeta, tihe srednje klase koja je došla pokazati svoju podršku nekome za koga vjeruje da ga eto, možda ne konkretno, ali barem formalno podržava. To su ljudi koji su u velikoj mjeri razočarani Zapadom, koji su uvjereni da je Srbija bez razloga bombardirana 1999. godine, da Zapad Srbiju i kad je smijenila Miloševića nije odmah primio u Europsku uniju i koji i dalje žive od plaće od 200 do 400 eura. To je jedna kompleksna situacija, ali je ovo bio veliki događaj koji Srbija odavno nije vidjela, rekao je Kusovac.

Na pitanje zašto je Putin tako brzo došao ponovno u Beograd Jurišić je podsjetila kako jeVučić bio kod Putina prije 4 mjeseca i tada dogovorio ovaj posjet.

– Znamo da su ove dvije zemlje u iznimnim političkim odnosima, ali ne treba to stavljati na neku enormnu razinu. Niti su gospodarski odnosi takvi da se može govoriti da je Srbija veliki gospodarski partner Rusije, a niti su politički odnosi takvi. Vidjeli smo npr. izjavu Putina vezanu uz Kosovo da su bile neke provokacije, da je to kršenje rezolucije UN-a. Njegove riječi su praktički bile iste kao i zapadnih zemalja koje su kritizirale Kosovo, odnosno SAD koje su ih podržale za osnivanje vojske. Naravno da je Rusiji bitno i važno u trenutnoj geopolitičkoj situaciji da u našem području imaju zemlju s kojom su u tako velikim odnosima, koju možda i doživljavaju, možda je i teška riječ, mekani trbuh Europe, ali ni u kojem slučaju taj mekani trbuh Europe nije onoliko bitan Europi kao što je mekani trbuh Rusije, a to je Ukrajina gdje Zapad radi puno veću štetu Rusiji nego što Rusija radi Zapadu sa svojim odnosima sa Srbijom, rekla je Jurišić.

Na tvrdnju kako je Putin prije posjeta poručio da SAD i Zapad u pokušaju da ojačaju pozicije zapravo destabiliziraju regiju Vidmarović je rekao da je to standardna retorika koju koristi Putin.

– No u ovom slučaju imamo jednu malu caku. Rusiji je važno zadržati status quo s Kosovom i jedan suptilni status quo u političkim odnosima sa Srbijom zbog toga što u slučaju, a to će u nekom trenutku doći na red, da Srbija doista pristupi u EU i u slučaju da se odnosi Kosova i Srbije normaliziraju, njihova granica normalizira i da Kosovo bude priznato onda Rusija gubi poziciju u tom dijelu svijeta. Vučić i srbijanska politika neće nastaviti takvu politiku i odnose s Rusijom, možemo sumnjati u to da će oni biti tako prijateljski. U slučaju da se sada Putin ponaša konstruktivno na način kako bi to Zapad htio onda je to pucanje u nogu svojim pozicijama tamo. Čim se dogodi nekakav pomak Vučić i politika će se okrenuti prema Zapadu i onda će Rusija biti svedena na ulogu distrubutera plina u regiji. To baš nije nešto što je potrebno Putinu u ovom trenutku. Vučić sa svoje strane isto ima kalkulacije – on bi htio ući u EU, no čekaju ga još izbori za par godina. Dobar dio populacije i stranka SNS podržavaju Putina i u njemu vide jedno krilo, jednu podršku i to je za Vučića opasno budući da u bilo kojem trenutku Putin može pokrenuti kampanju protiv Vučića. Onda bi ti bio politički kraj Vučića. To je balansiranje, to nije igra između SAD-a i Rusije nego je to pronalaženje načina Rusije i Srbije kako da svaki ostane s onim što ima u ovom trenutku, rekao je Vidmarović.

Na pitanje koliko Vučić može ići daleko u koketiranju, u svojoj vagi koju ima u odnosu prema EU i Rusiji Trkanjac je rekao kako ima jedna izjava Putina na kraju razgovora s Vučićem.

– Putin je rekao da se nada kako će do kraja godine biti potpisan ugovor o suradnji Srbije i Euroazijske unije. To je skupina država koju Rusija drži oko sebe, bivših članica SSSR-a, s kojima ima ekonomsku suradnju. Prije godinu i pol dana ta je ponuda stavljena Srbiji na stol i Srbija ju do danas nije prihvatila. Još uvijek Srbija kalkulira i ovo je bila jasna poruka Vučiću. Bez obzira što Rusija prema Srbiji polaže silno puno interesa, Srbija lagano otklizava prema Zapadu i Putin je toga svjestan. On na svaki način želi zaustaviti odlazak Srbije i u EU. Tako je Euroazijska unija postavljena svjesno kao balans tom odgovoru. Srbijanski mediji nisu opće spomenuli spor između Srbije i Rusije, a to je visoki intezitet odnosa vojske Srbije s NATO-om. Srbija ima bitno više vojnih vježbi s NATO-om nego s Rusijom. Lani je bilo samo šest vježbi Srbije i Rusije, a više od 60 između Srbije i NATO-a. Kad govorimo o ekonomskim odnosima treba znati da se Putin hvali velikim unosnim ugovorima, a radi se o ugovorima vrijednim 320 milijuna eura. Toliko Srbija dobije mjesečno od EU-a u donacijama, a ne u poslovima. Ukupni godišnji izvoz Srbije u EU je veći nego ukupna trgovinska razmjena Srbije i Rusije. Vučić je svjestan da još neko vrijeme treba Putina, a Putin silno želi sačuvati Vučića u svom području. Izgubio je Crnu Goru koju će još pokušati vratiti, gubi Makedoniju jer je otišao Zaev. Putin gubi i Grčku jer je došlo do sukoba ruske pravoslavne crkve i patrijarha Bartolomeleja u Carigradu koji je Grk, a Grčka neće lako prijeći preko toga. Putin gubi teren na Balkanu – ostaju mu samo Srbija i Dodik. To je ono zbog čega je Putin ovdje i doveo veliku delegaciju, rekao je Trkanjac.

– Dolazak Putina u Beograd prvenstveno je potreban Vučiću kako bi na neki način pokazao da je on dobar s Putinom. Putin je strani državnik u Srbiji sa najvećim ugledom. Preko 56% državljana Srbije podupire Putina i smatra da je on najbolji svjetski lider. Drugi je kineski predsjednik, a treća Angela Merkel. Bliskost Vučića s Putinom u konačnici osigurava određenu poziciju samome Vučiću u Srbij.i Ta pozicija je uzdrmana provjedima koji su svaki vikend, a koje organiziraju građani. Izrazito je bitno reći da to ne organiziraju opozicijske stranke koje su slabe, nego to rade građani Srbije koji su nezadovoljni razvojom države, rekao je Bandov.

 

Putin u Srbiji: Podržat ćemo uzajamno prihvatljivo rješenje Beograda i Prištine o Kosovu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari