Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Tim Mandatar se vratio s izleta u poznato skijalište gdje nije skijao niti se dao nasanjkati

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec – Hrvatske kronike – Sredinom siječnja 2016.

Vrijeme za povratak Ministarstva kulture u ustavno-pravni poredak RH

Vrijeme pristojno prohladno s neuljudnim naletima bure, gornjih dvjesto tisuća vratilo se sa skijanja i godina može napokon krenuti. Hrvati se, za razliku od medvjeda, bude oko 15. siječnja, što je i međunarodno priznato. Najednom se prekida hrvatska šutnja, počnu raditi telefoni, SMS-ovi, međumrežna pošta i oralna komunikacija u kavanama gdje se sastaju infomirani bez dobrih informacija i neinformirani koji znaju sve. Na primjer, znaju tko će biti ministar, a tko će biti ministrica, tko podministar i podministrica, tko župnik, a tko ministrant.

Tim Mandatar se vratio s izleta u poznato skijalište gdje nije skijao niti se dao nasanjkati, razgovarao je s vlasnicima hrvatskoga duga na koje je, kažu, ostavio dobar dojam. Na mene je nešto manje dobar dojam ostavila izjava vlasnika duga koja se ne tiče samo financija (premda povezana), a sadrži tihu prijetnju koja se jednostavno ne smije i ne može uputiti suverenoj državi: da, naime, od Hrvatske očekuju distanciranje od Poljske i Mađarske koje postaju zločesta djeca EU. Uvjereni su, dodaju, da Tim Mandatar ne će slijediti te negativce, što je, rekoše, i predvidljivo „s obzirom na njegovo porijeklo“. Koje porijeklo? Kanadsko?

Oreškovićevo je porijeklo hrvatsko, što dodatno otežava rješenje zagonetke. S geostrateške strane, citirane poruke na stanovit način znače lagano zabijanje noža u leđa inicijativi Baltik-Crno more-Jadransko more.

S Hrvatskim državnim saborom stvari su kadrovski već puno jasnije, osim oko tajnog odbora koji tradicionalno pripada oporbi, pa bi ga sada trebao voditi Ranko Ostojić kojemu će na stol doći predstavka o praćenju Petrova u radionici Ranka Ostojića, a koju će saborski Ranko Ostojić odbiti s indignacijom. Ranko Ranku non prescribit leges, a dok je srca bit će i Kroacije. Već se uz stare oblikuju i novi saborski klubovi, pa se neposlušni dio manjinaca priključuje Bandiću, a poslušni samo gleda i pokušava se dovinuti kako ostati pri vlasti. Predsjednik HDS-a (Hrvatskoga državnog sabora) sastaje se dotle s kardinalom Bozanićem, a papa Franjo s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve. Za sada je poznato samo da bi papa rado u Moskvu, a malo bi se na putu zaustavio i u Beogradu, što je veliki korak u čemu smeta samo Stepinac, koji bi trebao biti žrtvovan na oltaru prevladavanja davnoga raskola. Šuška se u Hrvatskoj i oko nje o preinaci ugovora dobre naše zemlje katoličke s Vatikanom, malo-malo pa netko potegne to pitanje s lijeva i zdesna, tek toliko da zamuti vodu.

Razmjena studenata KOS-a

Glede Vlade, rekoh, imena se skrivaju kao zmija noge (eto je Josipović došao na svoje), a sve će biti poznato do svršetka tjedna kada će Tim Mandatar svesti pedesetak imena na manje od polovicu i odlučno ih povesti u boj za više-manje normalnu Hrvatsku. A kad on nešto odluči, onda ide do kraja, veli mama Đurđa, pa ima izgleda da potraje do kraja mandata. Domoljubna koalicija i Most ponašaju se koncilijantno, što izluđuje novinare, a pomalo i javnost koja ne može smisliti crvene na ekranima pa zahtijeva da se sve dovrši što brže, a ako ima kakvih prijepora – neka se rješavaju u hodu, kao što smo mi činili početkom devedesetih kada su neki ministri ostajali ministrima tako kratko da su sami sebe sretali na stubama.

Situacija je, doduše, sada naoko drukčija, tada smo imali pred vratima rat, a sada ga, Bogu budi hvala, nemamo, već i zato što se Srbija nije još dobro naoružala niti joj Rusi daju badave što traži, pa otud vika i povika iz Beograda da se Hrvatska pretjerano naoružava tenkovima i raketama većih dometa. Trebala bi valjda pričekati Srbiju. A da se mi ne bismo smjeli naoržavati, može se čuti i u emisijama HTV-a gdje nastupa poznati kadar KOS-a, to jest Lazanski, što je i publici koja ne zna o komu se radi postalo malo čudnim. Vjerojatno se radi o nekom članku ugovora HRT-a i Televizije Srbije o razmjeni studenata KOS-a. U svakom slučaju, otrovne lazanje i nadalje se nude hrvatskoj publici koja plaća, plače i šuti.

U cijelom ovom političkom metežu najbolje se ipak snalazi Kolinda koja je između Pantovčaka, Visoke ulice i Banskih dvora izabrala – Vukovar, te s sastala sa svim s kojima se trebala sastati, osim s onima koji zabunom nisu pozvani, jer su organizatori mislili da Jastreb živi u Jastrebarskom. Za sada na retoričkoj razini, ali s puno optimizma može se naslutiti da bi Vukovar mogao postati ono što je već trebao postati, snažnim mostobranom na Dunavu u svakom smislu riječi, a ne samo u prometno-trgovačko-pretovarnom. A glede ćirilice, Kolinda je elegantno izbjegla decidiranosti i govorila o osjećajima većine, što je uostalom u skladu s Ustavnim zakonom o manjinama.

O hrvatskom teritoriju preko Dunava nije bilo riječi, s tim bi se trebala baviti izvršna vlast, Ministarstvo vanjskih poslova, ali i obrane, budući da nije točno kako Hrvatska na istoku završava Dunavom. A gdje završava na zapadu, posve je zagonetno: već mjesecima nisam bio na Žumberku i čim se slegne bljuzga otići ću vidjeti je li žilet-žica ispred ili iza sv. Gere, i je li u Istri ispred ili iza sv. Odorika. Stanje na rijeci Kupi je alarmantno, stradaju životinje, a mogli bi i ljudi. Da se sada Vladimir Nazor uputi čamcem preko Kupe, nikada ne bi stigao u partizane. Iz istoga je razloga Milanović odustao od odlaska u šumu.

Izbjeglička će kriza biti u prvom planu, posebno kada već sada katastrofalna europska situacija s migrantima eruptira zatvaranjem njemačke granice. Koridor povratka migranata nije dogovoren, ali nije ni neproziran kao ni posljedice koje donosi. Migrante koji se nalaze u Austriji, vraća se u Sloveniju, Slovenija ih vraća Hrvatskoj, Hrvatska ih vraća Srbiji. I sve će to nekako, premda manje idilično nego na dolasku, funkcionirati sve do te zadnje navedene etape kada će Srbija zatvoriti granicu i reći da ih ne prima, neka ostanu u Hrvatskoj. Što će tada Hrvatska? Scenarija je nekoliko, ali ni jedan ne zvuči dobro. Svi su vrući. Hot. Hotel Hrvatska.

Tako će buduća hrvatska Vlada imati golemih problema, prema kojima se dug od 90 posto BDP-a čini malenim, a vatru će sa strane kuriti oporba, u biti sretna što je izgubila izbore i vlast pa se može poigravati s ozbiljnim stvarima, kao što je uostalom činila i u vrijeme svoje infantilne vladavine. Da se radi o neodgovornim i komičnim crvenim balavcima, svjedoče i ocjene koje su sami sebi dali za četiri godine štetočinjske vlasti – sve sami odlikaši kumrovečke škole koji, međutim, nisu položili državnu maturu. Neko će vrijeme oporba biti zabavljena i sama sa sobom jer se jakobinskoj garnituri koja je Hrvatsku odvela na giljotinu sprema pobuna mangupa u vlastitim redovima koji tvrde da znaju što je socijaldemokracija, a ne znaju.

Napad na ubogog Milanovića

Uz pjesmu „Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug…“ sa svih strana polaze u napad na ubogog Milanovića koji je u četiri godine ostario više nego normalan čovjek u deset (vidi usporedne fotografije), a i iscrpljen je mahanjem hrvatskom zastavom u kampanji. S južnih mora kreće Baldasar, sa sjevernih Komadina, sa zapadnih strana omladinac Bernardić i flegmatični Flego, iz Bruxellesa se kotrlja Picula, a bit će toga još. Moglo bi tu doći i do raskola, s toliko Raskoljnikova. Milanović doduše govori da „nema predaje“, što nikoga ne zabrinjava. Da je rekao kako „nema primopredaje“ (državne vlasti) eh, to bi već bio cirkus. Očekuju se promjene i u HNS-u koji se u početku karijere predstavljao kao hrvatskoproljećarska stranka, dotično narodna, a onda se transfomirao u pusićevskočačićevsku građevinsku i nenarodnu pa na kraju samo pusićevsku protunarodnu.

Zašto Međimurje, primjerice, naginje toj strančici, tom posljednjem orjunaškom uporištu, što bi rekao Stanimirović – ja doista ne znam. Ove je godine 450. obljetnica opsade i pada Sigeta, a hrvatski Leonida to jest Nikola Šubić Zrinski stigao je u Siget iz svoga Čakovca. Da je živ, sada bi branio Međimurje od HNS-a, a obranu Sigeta prepustio Gašparu Alapiću. Ali nema više junaka, samo vrdoljaka.

Kada se crveni uskoro počupaju, vjerojatno će jedna od jezivih tema biti i HNS, strančica koju je SDP desetljećima vukao na leđima kao teret, strančica koja je oduzimala mjesta nadajućim se es-de-peovcima i oni zbog nje ostajali bez lukrativnih mjesta i važnih ministarstava. Ako u SDP-u i jesu štetočinje, u HNS-u su oberštetočinje pa nije čudo da je njima u zadnje četiri godine prepuštena hrvatska kultura. Ministarstvo kulture nakrcali su anonimnim glodavcima u tolikom broju da su sjedili (i sjede) na podovima ili ležali na policama, a hrvatski umjetnici nisu mogli stići dalje od portira.

Svojim su ideološkim partnerima dijelili novac na neviđeno a služili su usput i za pranje novca u posve nekulturnim poslovima, što će sada doći na vidjelo, nadam se. Nigdje nije regionalizam u zapadnobalkanskom to jest jugoslavenskom smislu tako snažno i duboko zaživio kao u Ministarstvu kulture, nigdje ideološka represija nije bila toliko drska, nigdje ignoriranje doista kreativnih i doista hrvatskih autora nije bilo tako bezočno. Pa je sada došlo vrijeme za veliko pospremanje i povratak Ministarstva kulture u ustavno-pravni poredak RH, mirnom ili nemirnom integracijom – svejedno.

Usporedo, treba napraviti reda u mnoštvu ne samo zavoda i agencija nego i udruga kojih ima bezbroj, a veliki broj prima velik novac iz proračuna da bi radio veliku štetu Hrvatskoj. Dobra je zamisao da se taj golem novac prebaci za demografsku obnovu pod sloganom – manje Documenta, više djece.

I na kraju, sve one koji šalju upite gdje se može nabaviti moja knjiga „Hrvatske kronike“ (izbor iz kolumna na portalu HKV-a) slobodan sam obavijestiti da će autor potpisivati primjerke nakon predstavljanja knjige u ponedjeljak 1. veljače u 19 sati, Histrionski dom.

Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi prijavljena za ratni zločin nad zarobljenicima i civilima u Vukovaru 1995.

Objavljeno

na

Objavio

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi kazneno su prijavljeni za ratni zločin zbog sumnje da su na području Vukovara 1995. mučili i tukli hrvatske civile i ratne zarobljenike, no obojica nisu dostupni hrvatskim tijelima progona.

MUP je u četvrtak priopćio da su osječko-baranjski policajci iz Odjela za ratne zločine, u suradnji s osječkim Županijskim državnim odvjetništvom i Sigurnosno-obavještajnom agencijom, dovršili višegodišnje kriminalističko istraživanje nad 75-godišnjim srbijanskim i 55-godišnjim hrvatskim državljaninom.

Osumnjičeni su da su, postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata te onih o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Tako se 75-godišnjak tereti da je krajem 1995., kao pripadnik Obavještajnog odsjeka u sastavu 11. korpusa Vojske tzv. Republike Srpske Krajine, u podrumu privatne kuće u Vukovaru oko četiri mjeseca držao zatočenog tada 41-godišnjeg zarobljenika, pripadnika 5. gardijske brigade Hrvatske.

Ratnog zarobljenika u podrumu mučili elektrošokovima, izgladnjivali, uskraćivali mu vodu

Tamo ga je, zajedno sa skupinom nepoznatih pripadnika srbijanskih paravojnih formacija, psihički i fizički zlostavljao tako što su ga šakama i nogama te palicama udarali po cijelom tijelu, mučili elektrošokovima, izgladnjivali i uskraćivali mu vodu. Takvo zlostavljanje se ponavljalo svakodnevno u trajanju od oko četiri mjeseca, kada je upućen na razmjenu zarobljenika 22. ožujka 1996. godine, kažu u MUP-u.

Njega i 55-godišnjaka, koji je zapovijedao spomenutom paravojnom postrojbom u sastavu tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, tereti se da su zatočili i grubo fizički zlostavljali trojicu civila.

Riječ je o zaposlenicima komunalnog poduzeća UNIKOM iz Osijeka koje su pripadnici paravojnih formacija podređenih spomenutom 55-godišnjaku 24. lipnja 1995. protupravno lišili slobode te ih prevezli u vojarnu u naselju Sajmište u Vukovaru.

Jedan od otetih civila i danas se vodi kao nestala osoba, sumnja se da je ubijen 

Nakon toga su ih odveli u kuću u Vukovaru gdje su ih dvojica osumnjičenika grubo fizički zlostavljali. Potom su dvojicu od njih prevezli u prostorije 35. slavonske brigade tzv. Vojske Republike Srpske Krajine u Dalju, a nakon toga i u zatvor u Belom Manastiru gdje su bili do razmjene, 24. kolovoza 1995.

Treći civil, tada 54-godišnjak tom prilikom nije prevezen te se i danas vodi kao nestala osoba, a sumnja se da je ubijen uslijed grubog fizičkog zlostavljanja. Njegovo tijelo niti posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni.

Protiv dvojice osumnjičenih, koji nisu dostupni hrvatskim tijelima progona, podnijeta je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

(Hina)

 

Bujica: VJEROVALI ILI NE; Lik iz HRT-ove ankete o ćirilici u Vukovaru je poručnik okupatorske vojske! (VIDEO)

 

 

 

Penava: I dalje stojim iza tvrdnje da je Vukovar ‘epicentar puzajuće velikosrpske agresije’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zdravku Mustaču potvrđeno 40 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Vrhovni sud potvrdio je odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je bivšem čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču u travnju izrekao 40 godina zatvora zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Muenchena 1983. godine, zbog čega ga je njemački sud ranije osudio na doživotni zatvor.

Nakon odluke velikogoričkog suda, koji je 40-godišnju kaznu izrekao ‘prevodeći’ njemačku presudu u hrvatski pravni sustav, Mustač je podnio žalbu, a Vrhovni sud ju je odbacio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Obrana stoga Mustača u hrvatskom zatvoru očekuje početkom rujna.

Budući da je Vrhovni sud zaključio kako “ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu te da pri ispitivanju prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba osuđenog odbijena kao neosnovana”, izvijestio je Vrhovni sud na svojoj internetskoj stranici.

Zajedno sa 77-godišnjim Mustačem na njemačkom sudu je zbog istog zločina osuđen i Josip Perković (74) koji je 11. srpnja izručen Hrvatskoj.

Iako im je njemački sud izrekao istu kaznu Perkoviću je zagrebački Županijski sud, koji mu je nadležan jer je živio u Zagrebu, odredio 30-godišnju kaznu prema hrvatskim propisima koju treba odslužiti u domaćem zatvoru.

Obrazlažući odbijanje Mustačeve žalbe Vrhovni sud je ustvrdio da činjenica što je Perkoviću “u drugom postupku priznanja strane sudske odluke za isto kazneno djelo i na temelju iste strane presude izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina”, nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Mustač je, pak, tvrdio da je različitim kaznama došlo do nejednake primjene zakona i povrede ustavnih načela o jednakosti građana pred zakonom.

Vrhovni sud podsjeća da i kada je potvrđivao kaznu zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevu slučaju “jasno izrazio stav da je tom prvostupanjskom presudom u pogledu visine kazne” povrijeđen kazneni zakon u korist osuđenog Perkovića, “koju pogrešku Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, bez žalbe državnog odvjetnika, nije mogao ispraviti”.

Vrhovni zemaljski sud u Muenchenu Perkovića i Mustača osudio je u kolovozu 2016. na doživotnu zatvorsku kaznu zbog odgovornosti za ubojstvo emigranta Đurekovića kojeg su u srpnju 1983. u Wolfratshausenu ubili zasad nepoznati počinitelji.

Obojica su od početka odbacivali krivnju, a nakon njemačke presude obratili i Europskom sudu za ljudska prava od kojega očekuju da zatraži novo suđenje.

Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat kazala je da Vrhovni sud svoju odluku mora dostaviti na prijevod prvostupanjskom sudu koji ju šalje u Njemačku, nakon čega se dogovara predaja Hrvatskoj gdje će, kao i Perković, odslužiti kaznu. Očekuje da bi, s obzirom na rokove, Mustač u hrvatskom zatvoru trebao biti početkom rujna.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari