Pratite nas

Kolumne

Habulin u dvojbi: Ako je odmazda iz 1945. opravdana, 
vrijedi li to i 2019.?

Objavljeno

na

Kada bi se na nekom zamišljenom referendumu naše ljude pitalo je li u redu pobiti zarobljene neprijatelje i civile, treba vjerovati da bi odgovor uglavnom bio negativan.

Radikala i ekstremista svih fela u Hrvatskoj je mali broj pa većina Hrvata smatra da civilizacijski nije opravdano tamaniti i likvidirati protivnike i neistomišljenike. A još je manji broj onih koji bi se, makar i opravdavali likvidaciju iz 1945., danas time ponosili.

Kako to, nažalost, još uvijek spada u crnu stranu naše povijesti, ni danas ne znamo točno koliko je pripadnika vojski NDH i civila koji su bježali od komunista likvidirano nakon predaje partizanima, piše Davor Ivanković/VečernjiList

Možda ih je bilo 50 tisuća, možda i 150 tisuća. U svakom slučaju riječ je o masovnom istrebljenju. No ima i onih koji se, nevjerojatno, i danas time ponose. Savez antifašističkih boraca i antifašista RH uputio je predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću furiozno otvoreno pismo. Antifašisti iz SABA-e podsjećaju ga da su se na Bleiburgu predale vojske NDH, nacističke Njemačke, četnici i drugi kolaboracionisti nacista.

Civili su, kažu, odmah pušteni kućama, a “jugoslavenska armija nije ubijala žene i djecu, već je smaknula određeni broj ustaša, četnika, kao i civila koji su ustašama služili tijekom cijelog Drugog svjetskog rata”. Ne kažu, doduše, kako su uspjeli, a bez suda, utvrditi da su ubijeni civili “služili” ustašama. A onda u tom otvorenom pismu slijedi ledena rečenica koja je zgrozila sve naše normalne ljude: “to je bila i odmazda za sve one zločine počinjene od travnja 1941. do svibnja 1945… Slične odmazde provodile su sve oružane snage europskih država nakon Drugog svjetskog rata, ali samo vlast HDZ-a komemorira i nariče nad poraženim nacističkim snagama…”.

U SABA-i, dakle, priznaju odmazdu iz 1945. Odmazda je druga riječ za masakr jer je riječ o masovnim likvidacijama i ona je brutalna i, za razliku od obične osvete, nerazmjerna, okrutna i u kojoj se radi kažnjavanja jednog zločina čini onaj još brutalniji.

I mogu sada u SABA-i braniti i te likvidacije, premda to u Hrvatskoj 2019. zvuči strašno i morbidno, no ponositi se tim činom u današnje vrijeme, to već spada u patologiju. SABA-u danas, naravno, ne vode bivši partizani, oni su, kao i njihovi tadašnji protivnici ustaše i domobrani, uglavnom već pomrli, pa je i SABA-u prije šest godina preuzeo Franjo Habulin, rođen 1957. Zamijenio je Ivana Fumića koji je u tom ratu bio mlađi i od Boška Buhe.

Habulin nije bio ekstremist, Zagorec ponosan na svoju partizansku obitelj, svoju tetu Mariju, koja je sudjelovala još u Španjolskom građanskom ratu i bila s Titom u ilegali. Partizani su mu bili i otac i djed, a Franjo rezervni oficir JNA.

No, kada je počeo Domovinski rat, Habulin je od 1991. do 1995. bio u Zagorskoj 103. brigadi HV-a i prošao, kažu, i karlovačko, banovinsko, brodsko-posavsko ratište, bio na položajima iznad Sinja, a u Oluju krenuo iz Ogulina.

Tako je iz prve ruke svjedočio nacionalnom pomirenju za koje se toliko zalagao njegov Zagorec i imenjak Franjo Tuđman. Ratovao je Habulin u Hrvatskoj vojsci koja je napokon okupila zajedno potomke partizana i ustaša, koji su zajedno i pobijedili.

Što se Habulinu nakon tog sveg životnog iskustva dogodilo da njegova SABA sada objavi morbidno sročen proglas koji opravdava likvidacije iz 1945.?

Pita li se što o tome sada misle njegovi suborci iz 1990-ih, čiji su preci pobijeni bez suđenja i oznake na grobu, a kojima oni pale svijeće svakog svibnja. Veliki Zagorec Tuđman, koji je s Habulinovim ocem i djedom bio u partizanima, bio je duboko svjestan te rane na hrvatskom nacionalnom biću pa je stoga i nastojao jedanput za svagda pomiriti one u grobovima.

Veliki Franjo mislio je da je pomirenje potomaka gotova stvar, ali se, izgleda, prevario. Manji Franjo odustao je od pomirenja. Što začuđuje jer još prije tri godine Habulin se sramio poslijeratnih zločina.

U jednom intervjuu nakon posjeta Jazovki, gdje je zapalio svijeću i donio cvijeće, kazao je da su partizani prilikom zarobljavanja ustaških vojnika nakon završetka rata “očito koristili tu jamu, što je također za svaku osudu”. Da se ne radikalizira samo Habulinova glava, dokazao je i jednako morbidni istup SDP-ova zastupnika u Saboru Stazića koji je izjavio da “izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito, kakva šlampavost pobjednika!”. Što znači to “temeljito”?

Prema kriterijima SABA-e odmazda je, dakle, trebala zahvatiti te 1945. barem pola nacije. A tolika temeljitost nije uspjela ni Crvenim Kmerima koji su uspjeli istrijebiti “samo” trećinu nacije. I tako je Habulin sada u dvojbi: ako je odmazda iz 1945. bila opravdana, a on i SABA i sada posvuda vide ustaše, vrijedi li to i 2019.?

Davor Ivanković/VečernjiList

Nenad Stazić dosegnuo je dno dna svojom izjavom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Davor Dijanović: Što se trenutno događa u SAD-u?

Objavljeno

na

Objavio

Lijevi antifa teror pod krinkom borbe protiv rasizma

Smrt Georga Floyda 25. svibnja u Minneapolisu pokrenula je prosvjede diljem Sjedinjenih Američkih Država. Prosvjedi su vrlo brzo poprimili nasilne oblike i pretvorili se u vandalizam i pljačku, a uključuju i napade na policiju.

Sve pomalo podsjeća na rasne nemire iz 1991. godine. I dok smrt Georgea Floyda treba bezuvjetno osuditi (neovisno o njegovoj kriminalnoj prošlosti nikoga se prilikom uhićenja ne smije tretirati na nehuman način), a ista bezuvjetna osuda vrijedi i za rasizam kao ideologiju (ni za jednoga katolika i općenito normalnog čovjeka nije normalno bilo koju rasu smatrati višom ili nižom) prosvjedi koji su uslijedili čini se da se sve više pretvaraju u teror antifa falange gdje se smrt nesretnoga tamnoputog Amerikanca koristi kao opravdanje za nasilne političke akcije.

Teror antifa

Američki predsjednik Donald Trump nije se komunikacijski proslavio nakon što se zbio nesretni čin, no ispravno je detektirao djelovanje tzv. antifa kao terorističko.

U stručnoj literaturi ne postoji konsenzus oko definicije terorizma, no ako se antife i ne može proglasiti terorističkom skupinom očigledno je da u svome djelovanju koriste teror. Pustošenje centara gradova, uništavanje privatne imovine koju su ljudi stjecali godinama i napadi na policiju ne mogu imati opravdanje ni u kakvim prethodnim aktima. Riječ je o politički motiviranom teroru.

Povijesne ucjene

Rasizam predstavlja neslavnu stranicu američke, i ne samo američke prošlosti. Međutim, ono što danas imamo na djelu diljem zapadnog svijeta je jedan pokušaj da se rasistička ili kolonijalna prošlost nastoje nametnuti kao permanentna krivnja i jedna vrste povijesne ucjene. A današnji naraštaji Europljana i Amerikanaca jednostavno ne mogu snositi odgovornosti za ono što je bilo u prošlosti.

Uostalom, jeste li ikada čuli bilo kojega, primjerice, turskog političara da se ikada ispričao za turske zulume diljem Europe? Naravno, niste. Od zapadnjaka se, međutim, traži da svaki dan kleče i posipaju se pepelom, do te razine da se čitavu prošlost Zapada nastoji izjednačiti s rasizmom i kolonijalizmom.

Povijesna krivnja nabija se jedino državama Zapada, a u tome vodeću ulogu igraju upravo i tzv. antifa skupine kao elementi ljevičarskoga establishmenta.

Postoji li sustavni rasizam?

Imamo li danas u SAD-u recidive rasizma? Nedvojbeno je da i danas postoje pojedinci koji podupiru rasističku ideologiju. I, protivno uvriježenom mišljenju, takve stavove zastupaju ne samo bijelci, nego i crnci, da uporabimo možda danas već i politički nekorektne termine.

No ključno je pitanje to postoji li sustavno nametanje rasne nejednakosti? Ako pitate ljevičare, oni će reći da postoji. Druga pak strana tvrdi suprotno i rasizam vidi u izoliranim slučajevima. A postoje i pripadnici afroameričke populacije koji ističu kako sustavna rasna nejednakost ne postoji.

Primjerice, popularna konzervativna autorica afroameričkog porijekla Candace Owens odbija narativ o rasizmu prema crnoj populaciji i protivi se političkim manipulacijama i bilo kakvim privilegiranim kvotama na temelju nečije rasne pripadnosti.

Mržnja prema neistomišljenicima

Što kažu statistike? Pozivajući se na Bureau of Justice Statistics John Perazzo apostrofira ovaj podatak:

„Kad su bijeli prijestupnici u 2018. godini počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali bijele žrtve u 97,3 posto vremena, a na crne žrtve u 2,6 posto vremena. Suprotno tome, kad su crni prijestupnici te iste godine počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali na bijele žrtve u 58 posto vremena, a crne žrtve u 42 posto vremena”.

Matematika i statistika su egzaktne znanosti. Hoće li i one ipak uskoro postati fašističke ili rasističke znanosti?

Jedno je osuda rasizma, koja se podrazumijeva neovisno od kojeg aktera dolazila, a sasvim su nešto druge političke i ideološke manipulacije. Ljevica je ta koja danas iskorištava ubojstvo Georga Floyda u političke svrhe, a istodobno je sama prepuna mržnje prema neistomišljenicima (američka ljevica danas je radikalnija od europske).

Danas se uništavaju gradovi i napada policija, a sutra će vrlo lako padati glave i političkim neistomišljenicima. Već mnogo puta viđeno u povijesti lijevoga terora.

Davor Dijanović/HKV

Donald Trump: Američko gospodarstvo doživljava snažan uzlet poput ‘rakete’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Koja je to sila ili tamna strana koja šalje Škoru da bude HDZ-ov protivnik

Objavljeno

na

Objavio

Kažu da se neke stvari događaju jer na njih najviše utječu osobne pogreške. U slučaju HDZ-a najveći krivac za stanje u stranci i lošu perspektivu na nadolazećim parlamentarnim izborima je predsjednik stranke Plenković i sateliti, poslušnici kojima se okružio.

Ti poslušnici, izravni su krivci za stanje u kojoj se HDZ nalazi. Upravo su ti poslušnici krivci što nisu od prvog dana ukazivala na probleme i njihovo besmislenom spremanje pod tepih u nadi da će probleme rješavati netko drugi ili će nestati sami od sebe.

Piše: Ante Rašić

Nesposobni i korumpirani ministri, nered u stranci od najniže razine u svim organizacijama i isplivavanje loših kadrova na površinu, dok se sposobne i obrazovanje guralo na marginu bilo je samo dio nepotističko, klijentelističko korumpirane hobotnice koja je pustila pipke u HDZ-u.

U takvom okruženju bez obzira na trud i uloženu energiju nitko pa ni Plenković ne može raditi. Narod kaže da je svatko kovač svoje sreće pa je tako i Plenković kovač svog uspjeha ili neuspjeha.

Plenkoviću je od prvog dana najveći problem bio odabrati ljude od povjerenja i to je bilo normalno jer Plenković je od prvog dana bio netko izvan struktura ili strano tkivo u strukturi.

Upravo je odabir prvih suradnika i ministara Plenkovićev najveći krimen. Opterećenje njihovim aferama, Grupom Borg pa i zadnjom u nizu Afera unijele su u njega strah, strah od neuspjeha. Strah je vidljiv, možda ne običnom pučanstvu no vidljiv je onima kojima je to posao da vide i to iskoriste u kampanji.

Naravno da će Plenković nastojati maksimalizirati neugodne doživljaje, to nije samo u njegovoj prirodi, već u prirodi svih nas, no to neće eliminirati problem. Problem je već nastao u težnji za izbjegavanjem neuspjeha na izborima i ta težnja će nadjačavati težnju za poticanjem uspjeha.

Sjetimo se samo jedne rečenice iz poznatog filmskog serijala „Ratovi zvijezda„ gdje Gospodar Yoda izgovara „ Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev vodi do mržnje. Mržnja vodi do patnje”.

Možda bi se Plenković trebao zapitati zašto ima dva protivnika, pogotovo onog s kojim dijeli biračko tijelo. Za SDP zna da je njegov stalni suparnik, no trebao bi si postaviti pitanje, zašto Škoro, tko je kriv što se pojavio Škoro. Koja je to sila ili tamna strana koja šalje Škoru da bude njegov, HDZ-ov protivnik.

Treba se priupitati čemu služe poluge vlasti i zašto njegov stranački aparat nije detektirao pojavu u vidu Škore na vrijeme.

Nije pitanje tko stoji iza Škore, već zašto stoji iza Škore. Koji su to motivi, porivi da mu netko pokušava preuzeti birače.
Samo slaganje listi bit će Plenkovićeva noćna mora. U moru neprepoznatljivih likova, političkih diletanata, karijerista bez pokrića s jako puno onih koje baza ne želi, ne poznaje, a guraju ih oni koji svoju prepoznatljivost nisu nigdje i nikada izgradili među onim koji odlučuju, biračima.

Na njegovu sreću, a na nesreću Tamnih sila koje guraju Škoru, ni oni nisu bolje sreće pri odabiru kandidata za liste ili velikih pojačanja kako ih žele prezentirati.

Riječ je o nakupini isluženih političkih marginalaca, bolje rečeno otpadnika iz nekoliko političkih stranaka ili udruga uz nekoliko časnih pojedinaca koji su zalutali u to društvo, vođeni nečijim slatkim i uhu ugodnim obećanjem.

Društvo iz interesne skupine, kodnog naziva Domovinski pokret, gdje je interes i osobna korist na prvom mjestu, društvo koje izgleda kao kazalište lutaka na koncu, kojim upravljaju Tamne sile, neodoljivo podsjeća na Neretljansku skupinu i njihove želje da pod krinkom Domovine, ostvare prije svega interese svojih osnivača iz dubine. Što modus operandi nije prepoznatljiv?

Hoće li ta ekipa biti pokretač one čuvene rečenice – Čovjek koji je postao teret mora otići.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari