Pratite nas

Šport

Hajduk: ‘Nećemo sudjelovati u organizaciji utakmice nogometne reprezentacije’

Objavljeno

na

Hajduk je na svojoj službenoj stranici objavio još jedno priopćenje vezano uz domaćinstvo hrvatske nogometne reprezentacije na Poljudu. Prenosimo ga u cijelosti.

“Hrvatski nogometni klub Hajduk odbacuje silom nametnutu tezu u javnosti da je jedina prepreka odigravanju utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na Poljudu “dobra volja” Uprave, Nadzornog odbora i navijača Hajduka.

Više puta smo jasno rekli da s nestrpljenjem iščekujemo dolazak hrvatske nogometne reprezentacije na Poljud. Međutim, način na koji već duži niz godina, a posebice posljednjih dana, HNS komunicira s Klubom i njegovim navijačima, Gradom Splitom i njegovim stanovnicima, ostavlja razloga za dvojbu je li Savez u svojoj odluci potpuno iskren i dobronamjeran. Štoviše, postavlja se pitanje je li Hrvatski nogometni savez svjestan stvarnog raspoloženja u navijačkoj javnosti u Splitu i Dalmaciji.

Nije dovoljno nekoliko puta u medijima komunicirati kako su “zatrpani pozivima iz Dalmacije” i kako “cijela Dalmacija želi nastup Hrvatske u Splitu odmah” da bi to postala neupitna istina. To, nažalost, ne odgovara stvarnosti. Sve ankete i drugi izvori informacija posljednjih dana pokazuju da je nogometni puk u Splitu i Dalmaciji duboko podijeljen oko ove utakmice. Mi ne želimo da se ta atmosfera podjela i antagonizma prelije na utakmicu reprezentacije i sigurno nećemo sudjelovati u organizaciji dvoboja u takvim okolnostima. 

Tko bi i zašto želio na silu, mimo javnog mnijenja, u ovakvim okolnostima pod svaku cijenu organizirati utakmicu? Naša reprezentacija ne zaslužuje biti izložena podjelama, nego atmosferi zajedništva i navijačkog jedinstva! Hrvatska reprezentacija već predugo nije nastupala u Splitu. Od 1998. do danas u Hrvatskoj je odigrano 66 službenih utakmica, od kojih u Splitu – samo dvije! Od te dvije, čak je jedna bila odigrana i bez gledatelja. Stoga, sljedeći nastup reprezentacija na Poljudu zaslužuje atmosferu snažne podrške, lišene bremena neriješenih problema u hrvatskom nogometu. Hrvatski nogometni savez mora prihvatiti svoj dio odgovornosti za to, a ne nekorektno pokušavati prebaciti cjelokupnu odgovornost na HNK Hajduk i Grad Split stavom da je “sve na njima, žele li ili ne reprezentaciju u Splitu”.

Do tog cilja možemo doći, ali isključivo u atmosferi međusobnog uvažavanja, argumentiranog dijaloga i jasnih i mjerljivih ciljeva za boljitak ukupnog hrvatskog nogometa. Hrvatska je naša i želimo je na Poljudu. Prije svega, želimo ju kao predstavnika uređenog i transparentnog hrvatskog nogometa i na klupskoj razini, s osjećajem da je HNS-u Split jednako važan kao i hrvatska reprezentacija Splitu, bez ikakvih tenzija, s konstruktivnim razgovorima i prijedlozima na obje strane, s osobama koje ne predstavljaju vrlo uske i partikularne interese u javnosti i društvu.

Želimo Hrvatsku s ljudima u Savezu koji neće Grad Split i HNK Hajduk dovesti u situaciju koja se može ocijeniti samo podcjenjivačkom. Zaobilazio se Poljud godinama, a dojma smo da se aktualnim ponašanjem prema Gradu Splitu i HNK Hajduk želi sve nas nesklone “brzinskom rješenju preko koljena” etiketirati kao pojedince koji ne žele svoju reprezentaciju na Poljudu i da je to razlog dugogodišnjeg izbivanja. Upravo suprotno, HNK Hajduk želi i jedva čeka svoju Hrvatsku u Splitu, na svojem stadionu. Ali Hrvatsku koju i u upravljačkim strukturama predvode ljudi spremni na argumentirani, iskreni i konstruktivni dijalog, temeljen na poštivanju zakona hrvatske države i moralni načela prihvatljivog ponašanja nogometnih dužnosnika, s jednakim senzibilitetom za sve klubove u Hrvatskoj i za sve hrvatske regije i krajeve. 

Čekali smo svoju reprezentaciju godinama, neće nam biti teško strpjeti se i još malo te u nekim drugim okolnostima, zdravijim, iskrenijim i kvalitetnijim za sve, dočekati svoju Hrvatsku kao najbolji domaćini. 

Stav je to upravljačkih i nadzornih struktura HNK Hajduk, pa stoga kako bismo sve ovo ostvarili što prije na radost sveukupne hrvatske nogometne javnosti, izvršnom direktoru HNS-a gospodinu Marijanu Kustiću ne zatvaramo vrata. Naprotiv, rado bismo ga vidjeli na sastanku u Splitu. Gospodin Kustić je na inicijalnom sastanku prije više od mjesec dana obećao da će HNS napokon početi s nužnim reformama organizacije. U proteklom razdoblju nismo uočili značajne pomake u tom smjeru. Usprkos tome, i dalje stojimo iskreno iza gospodinu Kustiću prezentiranih stavova i namjera HNK Hajduk. Otvoreni razgovori i atmosfera stvarnog dijaloga nemaju alternativu. Oni su nužan preduvjet rješavanja nagomilanih problema”, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Fenomen malog hercegovačkog grada: ‘Ono što je nekada bio Metković, danas je Ljubuški’

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska rukomet 2020

Hrvatski navijači preplavili su ovih dana austrijski Graz. Stigli su iz svih krajeva Hrvatske sa svojim crveno-bijelim obilježjima. Na tribinama Messe Arene prava je ludnica kad igra Hrvatska.

A kad kamera krene u obilazak tribina, na zastavama se može pročitati Ljubuški, Mostar, Tomislavgrad, Livno, Posušje, Široki Brijeg, Čapljina, Rama…

Poznavatelji zemljopisa s pravom bi se mogli zapitati otkud imena svih tih gradova kad u Grazu ne igra reprezentacija Bosne i Hercegovine. No, ponosni navijači euforično kažu: – Ovo je naša reprezentacija, naš ponos!, pišu Sportske novosti.

Hrvatski dres je svetinja

Teško je možda ljudima iz drugih zemalja razumjeti kako je moguće da u reprezentaciji Hrvatske igraju sedmorica Hercegovaca. Igor Karačić i Marino Marić su iz Mostara, Marin Šego iz Međugorja, a Željko Musa, Matej Hrstić, David Mandić i Josip Šarac iz Ljubuškog.

Naravno, ima Hercegovaca i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Čapljinac Nikola Prce, Mostarac Ivan Karačić, rođeni Igorov brat, te Ljubušaci Josip Perić, Marin Vegar i Mirko Herceg.

Uz toliko sjajnih igrača nameće se pitanje zašto na Euru nema reprezentacije Hercegovine.

Odgovor je jednostavan – Hercegovina nije država, ali je u sportu jača i od većih država, pogotovo u rukometu. U tome je možda i odgovor zašto su Hercegovci toliko privrženi dresu hrvatske reprezentacije i zašto srce ostavljaju na parketu kad igraju u hrvatskom dresu, a ljudi u Hercegovini, oni koji nisu uspjeli uživo svjedočiti igrama hrvatskog izabranika Line Červara, tijekom prijenosa utakmica ostavljaju sve poslove, oblače hrvatske dresove i idu u kafiće na zajedničko gledanje prijenosa i bučno navijanje.

– Povijesne prilike odredile su ponašanje Hercegovaca. Stalno su sanjali hrvatsku državu, ginuli su za nju, borili se za svoje ideale, no san nisu dosanjali. Uvijek su se na kamenitom hercegovačkom tlu smjenjivali neki drugi vladari i neke druge države. No, nacionalni ponos izrastao u genima prenosio se s koljena na koljeno. Današnji naraštaj dosanjao je san da privrženost Hrvatskoj može dokazati u sportu, konkretno u rukometu. Nije to od danas, tako je bilo i jučer, tako će biti, vjerujem, i u budućnosti. Dečki koji sad igraju za Hrvatsku zaslužili su povjerenje svojim radom, stalnim dokazivanjem i igrama. To je prepoznato i dres reprezentacije za njih je svetinja – kaže rukometni trener Zdravko Medić koji je sve do prošle sezone trenirao mostarski Zrinjski i koji živi u Metkoviću.

– Ono što je nekada u rukometu bio Metković, danas je Ljubuški. Vidite koliko na ovom Europskom prvenstvu igra igrača koji su ponikli u Izviđaču ili koji su u Ljubuški došli kao dječaci, prošli školu rukometa Izviđača i afirmirali se. To je fenomen u svijetu. Ne možete naći nijedan drugi gradić s toliko vrhunskih rukometaša – dodao je Medić.

I doista, pogled na imena u reprezentaciji BiH otkriva nevjerojatan podatak. Četiri reprezentativca Hrvatske – Musa, Mandić, Hrstić i Šarac – ponikla su u Izviđaču, Šego je jedno vrijeme branio za Izviđač, u Ljubuškom su prve korake napravili reprezentativci BiH Marin Perić, Marin Vegar i Mirko Herceg, a u Ljubuškom su se afirmirali i Nikola Prce, Mirsad Terzić, braća Benjamin i Senjamin Burić te Dejan Malinović.

Svi su oni protagonisti rukometne priče koju su nekoć počeli Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Vladimir Jelčić, Mirko Alilović i Denis Buntić.

Oni su naš ponos

– Naravno, svi mi koji smo vezani uz rukomet ovih dana pratimo Europsko prvenstvo. Ponosni smo na naše momke u reprezentaciji Hrvatske koja je posljednjih godina uvijek u samom vrhu. Igrači iz Mostara i Ljubuškog naš su ponos. Teško je ljudima izvan Hercegovine objasniti taj fenomen privrženosti reprezentaciji. No, za mene su igre koje pokazuju moji susjedi Igor Karačić i Marino Marić očekivani slijed njihova rukometnog razvoja, talenta i odricanja. To što su danas izrasli u vrhunske rukometaše ponajviše je njihova zasluga, a onda i zasluga ljudi koji vode HRS i koji su prepoznali njihovu vrijednost. Osobno sam mogla svjedočiti njihovu radu u mlađoj dobi, njihovoj posvećenosti treninzima i velikom odricanju njihovih roditelja koji su se trudili djeci omogućiti sportski razvoj. I ta žrtva obitelji za djecu sad se vraća rezultatima te njihove roditelje i sve nas čini ponosnima – istaknula je rukometna trenerica Zlata Zubac, nekada sjajna vratarka i reprezentativka bivše Jugoslavije, a danas nesumnjivo najveći autoritet u ženskom rukometu u BiH koja vodi peterostruke prvakinje BiH, rukometašice Gruda.

Ponosni roditelji Igora i Ivana Karačića, majka Ankica i otac Ante, iz grada na Neretvi preselili su se ovih dana u Graz.

– Osjećaj je fantastičan. Hrvatska igra sjajno, a atmosfera na tribinama je posebna priča. U Austriju su došli ljudi iz Hrvatske, Hercegovine, Njemačke, iz cijele Europe, toliko je zajedništva na svakom koraku, toliko pozitivne energije, toliko emocija da je to neopisivo – kaže Ante Karačić koji je ponosan na svoje sinove.

Igora bodri uživo, a Ivana prati preko malih ekrana jer daleko je Norveška, nije se mogao upustiti u avanturu da obojicu sinova pogleda uživo. No, spreman je Hrvatsku ispratiti do kraja.

– Pitao me Domagoj Duvnjak dokad ću ostati, a ja sam odgovorio da sam spreman do Stockholma (finale Eura) i sad je sve do njih – otkrio je razgovor s kapetanom hrvatske reprezentacije Ante Karačić.

Ante, kao i tisuće hrvatskih navijača u Austriji ili onih koji su ostali doma praviti atmosferu po gradovima Lijepe naše ili Ponosne Hercegovine, vjeruju da Červarovi izabranici mogu daleko. No, najvažnije je da u momčadi nema euforije. Kako kaže Igor Karačić, treba ići utakmicu po utakmicu i dizati samopouzdanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Šport

Lino Červar: Igrači su pokazali da na kraju pobjeđuje vještina i upornost

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski rukometaši su junačkom igrom u Beču pobijedili Njemačku sa 25-24 (11-14) i osigurali plasman u polufinale Eura, a izbornik Lino Červar istaknuo je da su igrači pokazali mentalnu snagu, te da na kraju pobjeđuje vještina i upornost.

“Nametnuli su nam oštru igru, na koju smo mi nasjeli, a na to su se nadovezali promašeni sedmerci. Izgubili smo živce, a nervoza je bila i na klupi. Ja sam im rekao da se moramo primiriti. Dogovorili smo se na poluvremenu da nema predaje, da moramo izdržati jer dosta smo imali nepravdi s njima, zadnji puta na SP su nam oteli polufinale.

Kako je utakmica odmicala naša obrana je bila sve čvršća, a na kraju je i vratar Šego dao svoj doprinos. Oni su igrali na snagu, a na kraju se pokazalo da pobjeđuje vještina i upornost”, izjavio je za RTL televiziju izbornik Červar i dodao: “Čestitam igračima koji su na poluvremenu prihvatili moju tezu da ne prihvaćam poraz i da kolektivnom igrom moramo preokrenuti rezultat. Možeš izgubiti samo ako odustaneš. Kad je bila kriza nismo klonuli, pokazali su mentalnu snagu i to je ono što čini vrhunske igrače”.

“Vodio sam reprezentaciju 13 puta na velikim natjecanjima a deset puta smo bili u polufinalu. Vratili smo Hrvatsku tamo gdje joj je mjesto, u vrh europskog i svjetskog rukometa. To mi je drago, jer neki su izgubili nadu.

Naši dečki imaju budućnost i samo im treba dati potporu. Na ovom prvenstvu smo zasad ispunili dva zadatka i sada idemo u Stockholm pokazati što možemo”, istaknuo je Červar i dodao: “Zahvaljujem se našim navijačima koji su se nevjerojatno iskazali, ovo su utakmice koje se pamte”.

Kod Hrvatske je najefikasniji bio Igor Karačić, koji je zabio sedam golova.

“Bila je to izuzetno teška utakmica, ponosan sam na svoje suigrače i stožer. U prvom poluvremenu smo bili nestrpljivi, htjeli smo sve riješiti u pet minuta.

Nismo smjeli tako krenuti i na poluvremenu smo se dogovorili da moramo preostalih 30 minuta igrati borbeno i da će na kraju naše vrijeme doći, i to se je i dogodilo. Morate vjerovati, a mi smo vjerovali u pobjedu. Zahvaljujem se navijačima koji su cijelo vrijeme bili uz nas. Ova utakmica je pokazala da imamo karakter i momčadski duh, da se znamo izvući kad smo u teškoj situaciji”, rekao je Karačić. (Hina)

Jesmo mali, al’ smo i junaci!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari