Pratite nas

Razgovor

Hasanbegović: Da je opstala koalicija s Mostom, priče o ploči ne bi bilo

Objavljeno

na

Gosti Točke na tjedan bili su Zlatko Hasanbegović iz stranke Nezavisni za Hrvatsku i SDP-ov Joško Klisović.

Andrej Plenković je bio uvjerljivi pobjednik na izborima 11. rujna prošle godine. Je li dobro kapitalizirao tu izbornu pobjedu?

“Ne može se govoriti o uvjerljivoj pobjedi jer ona podrazumijeva samostalnu parlamentarnu većinu iz koje proizlazi Vlada. To je bio vrlo dobar rezultat. Formalno gledano, to je još uvijek Vlada HDZ-a, no u godinu dana dogodili su se tektonski parlamentarni politički poremećaji.

Odnosi u Saboru i sam sastav Vlade nam ukazuju da imamo jednu potpuno novu situaciju neusporedivu s onom prije godinu dana. Sada imamo potpuno drugo situaciju i to bez presedana u povijesti hrvatskog parlamentarizma. Takozvano preslagivanje je sada uspjelo i to je nešto potpuno novo tako da mi uopće ne možemo se refeerirati na izbore prije godinu dana i rezultate jer prema mom sudu ova sadašnja Vlada nije odraz volje biračkog tijela.

Imamo paradoksalnu situaciju, uz gospođu Esih i mene, koji smo značajno pridonijeli tom dobrom rezultatu, a sada smo u oporbi. A vladu podržavaju Tomislav Saucha ili HNS, točnije njegovi ostaci ostataka, ljudi koji su u Sabor ušli u koaliciji s SDP-om kao nositelji najizrazitijeg protuhadezeovskog stava”, rekao je Hasanbegović.

Klisović priznaje da predizborni dogovor SDP-a i HNS-a danas izgleda kao loša procjena “ali je HNS godinama bio stabilan partner SDP-u”.

“Nije se mogao očekivati ovakav okret HNS-a jer smo imali i pretkoalicjiski ugovor kojeg je HNS prekršio. To nismo mogli predvijeti. Treba na umu imati da je Plenković dobio 64 tisuće glasova manje nego Karamarko, no SDP je još više podbacio. Prvu godinu mislim da nisu kapitalizirali. Tu je neodlučnost u donošenju odluka o važnim pitanjima koja opterećuju zemlju kao i nevoljkost i neodlučnost u provođenju reformskih mjera. Izgubili smo još jednu godinu i to se valjda neće tako lako moći nadoknaditi”, rekao je Klisović.

Još uvijek aktualne ideološke rasprave

“Ono što se naziva ideološkim raspravama su zapravo vrlo važne teme koje se ne mogu staviti pod tepih pod dosjetkom okretanja budućosti. To su temeljna pitanja. Kad raspravljamo o prošlosti raspravljamo o sadašnjosti i budućnost, o temeljnim vrednotama na kojima postupa hrvatska država. One se ne mogu riješiti činovničkim pristupom, one se mogu riješiti jasnim državničkim stavom, a on je iz svih poznatih razloga, izostao”, smatra Hasanbegović.

Hasanbegović vjeruje da je opstala koalicija s Mostom, cijele priče oko ploče HOS-a u Jasenovcu ne bi niti bilo: “Odmah mogu reći da je ostala ta koalicija čiji sam ja bio zagovornik, da sam siguran da tog problema na taj način ne bi uopće bilo. Ovo je vrsta jednog iskontsruiranog pitanja. Neovisno o samoj ploči, tog pitanja na taj način ne bi bilo. Ta ploča je sad samo instrument u stanovitoj političkoj ucjeni i trgovini ključnih partnera gospodina Plenkovića”.

Jedan od događaja koji su obilježili tjedan je i ploča HOS-a koja je iz Jasenovca premještena u Novsku. Premijer Plenković rekao je kako je to tek prvo rješenje.

“Ja to uopće ne bih nazvao rješenjem, to je improvizacija, manipulacija, kupnja vremena. Ako mislimo da je ZDS neprihvatljiv da jednom dijelu teritorija Hrvatske, a prihvatljiv na drugom, onda ne razumijemo što je vladavina prava. Mislim da se Plenković nije htio involvirati u povijesne dileme, nije to htio ni na agendi, to je iskrsnulo i eksplodiralo mu u lice kada nije donio instant odluku da odmah makne ploču. Angela Merkel odmah odlučno reagirai na fašističke simbole u Njemačkoj. Vi svojim odlučnim činom, stavom Vlade s političke scene mičete to pitanje. Nije se odmah reagiralo I stvorila se sumnja u javnosti da tu nešto ne štima. Ja sam siguran da je Plenković uvjereni antifašist, ali kao šef HDZ-a jako olsuškuje tko mu radi probleme u stranci”, rekao je Klisović.

Klisović smatra da nam nije potreban zakon o simbolima totalitarnih režima jer su Ustav i sadašnji zakoni poprilično jasni.

“Treba nam odlučan stav Vlade da odlučno i odmah makne svaki fašistički simbol iz Republike Hrvatske.

Vladajuću koaliciju Klisović vidio kao “stabilnu od tjedna do tjedna jer ima tanku većinu”.

“HNS si kao partner ne može dozvoliti da Vlada padne jer u slučaju novih izbori oni ne bi ušli u Sabor. Podržavat će HDZ, ukoliko pritisak oko obrazovne reforme i “Za dom spremni” ne bude toliki da se neće moći izdržati. SDSS će mislim isto nastaviti podržavati Vladu”, rekao je.

Hasanbegović o uklanjanju ploče: Ovo je jedno bizarno i neprincipijelno rješenje

facebook komentari

Razgovor

Dragutin Berghofer: Gledao sam kako tuku Sinišu Glavaševića i onog Francuza

Objavljeno

na

Objavio

Dragutin Berghofer je jedan od preživjelih svjedoka brutalnog premlaćivanja i ubijanja zatočenika na Ovčari 20. studenog 1991. godine.

Punih 26 godina je pričao o onome što je doživio u Vukovaru. Svjedočio je na Haškom sudu 5 puta kaže, bio je u Beogradu, Zagrebu… “No ništa to ne vrijedi, sve je to danas biznis, rade se knjige i filmovi o tome, a u medijima je nemoguće prikazati pravu istinu”, objašnjava Berghofer u razgovoru za Narod.hr.

Dragutin Berghofer, sada 78-godišnji umirovljenik svjedočio je i brutalnom premlaćivanju Siniše Glavaševića, novinara Radija Vukovar i francuza Jean-Michela Nicoliera, dobrovoljca hrvatskog Domovinskog rata.

U svjedočanstvu koje je dao u Haagu 2006. godine na suđenju troje bivših oficira JNA, rekao je da su JNA i srpski rezervisti odveli oko 350 civila iz vukovarske bolnice ujutro 20. studenog, izvršavajući zapovijedi optuženog majora Veselina Šljivančanina.

Nakon što su ih zlostavljali u vojarni JNA, Berghofer je ispričao da su autobusima odvezeni na farmu Ovčara gdje je on sam proveo dva sata. U ta dva sata vidio je da su doveli Sinišu Glavaševića, novinara Radija Vukovar i francuza Jean-Michela Nicoliera, dobrovoljca hrvatskog Domovinskog rata.

S Ovčare ga je spasio doktor Mladen Ivanković, pravoslavac s kojim je bio dobar prijatelj. “Ako možeš pomogni Belome”, rekao je doktor Ivanković svome sinu koji je bio u JNA, prepričava Berghofer čiji je nadimak Beli. Ivankovićev sin poštedio je Berghofera i još šestoricu zarobljenika koje je vidio na Ovčari i s ‘kojima si je bio dobar’.

Dok je na Ovčari dobio nadu u život, na Veleprometu se situacija promijenila i postala je onakva kakvu i ostali svjedoci ratnih zločina ističu. Dotadašnji susjedi i prijatelji preko noći su postali neprijatelji.

“Kad su me vodili u Velepromet Pero Krtinić je počeo vikati: ‘Ovakvog, ovakvog kao ovaj Drago treba ubiti’. Ja sam već tada napustio Ovčaru i u tom svom strahu sam mu rekao: ‘Zašto? Zato što su tvoja mama i moja mama bile 40 godina komšije? A on ni ‘a’ nije kazao, a mogao me je ubiti.”, kaže Berghofer.

“Puno njih nisu našli koje sam vidio da su mučili”, kaže Berghofer, oni nisu daleko, oni su tamo, ali eto, Grujić je bio velika zvjerka. Kad sam mu htio pokazati gdje da kopaju nije se htio sa mnom ni upoznati.”, objašnjava Berghofer.

Od svibnja 1991. bio je uključen u obranu grada. Ima pet godina staža u Hrvatskoj vojsci. ‘Prebili’ su ga, kako kaže u Mitrovici. Četiri i pol mjeseca je bio bos. Nove gojzerice su mu otuđili. U prostoriji je spavalo njih 150 na zemlji. Izgubio je 22 kilograma na težini jer su bili prisilno izgladnjivani, nisu spavali, jer se nije moglo leći na leđa, tri puta je pao u nesvijest pod težinom udaraca koje je primio. U Mitrovici je s njim bio i sin od Kate Šoljić koji je tamo i ubijen, prepričava Berghofer.

“Poredali su nas na igralištu, gole na minus 7 stupnjeva, rekli su da dignemo tog sina Kate Šoljić, koji se već smrznuo. Ovaj se nasmijao i rekao ‘ma vidi ovaj se najeo sladoleda’… To se taj Duško smijao, a ne bih ja ni znao kako se zove da ovaj drugi nije rekao ‘Duško, pa kako možeš tako tući’. Isto sam tako čuo da se onaj koji je na Ovčari mlatio francuza zove Kemo, jer je rekao ‘Kemo će tebi pokazat’. Ja ne bih ništa znao o Kemi, a on je stanovao blizu moje radnje.”, ispričao je Berghofer.

Berghofer se u razgovoru za Narod.hr osvrnuo i na suđenje zločincima gdje je sudjelovao kao svjedok.

“Vidio sam jednoga koji je za ove bio ‘deda’, bio je dobar sa mnom i prije, kaže meni sudac Veljko Krstajić: ‘Gospon Berghofer, pa nije taj deda dobri, taj je 27 Hrvata zakl’o.’ Zato je moja pretpostavka da su Glavaševića zaklali. Strašno je to za pričati, mene su tukli četvorica, petorica, a njega je njih 12 tuklo. Vidio sam i onog Francuza, vidio sam kako su ga tukli.”, ispričao je Berghofer.

Dragutinu Berghoferu su ubili kćer od 27 godina, te nevjenčanu suprugu i majku.

“Nikakvog zlodjela nisam počinio, ali sam imao dvije radnje, bio sam situiran”, kaže nekadašnji uspješni tapetar, Vukovarac Berghofer koji danas živi u Osijeku.

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Vilim Karlović: Bog me spasio da svjedočim o zlu koje se dogodilo

Objavljeno

na

Objavio

Kad je utihnulo oružje i Vukovar se u ruševinama i strahu predao okupatorima, Vilim Karlović, pripadnik Zbora narodne garde, odložio je oružje i otišao u vukovarsku bolnicu da bude sa svojim suborcima. Dvadesetog studenog ujutro izveden je u dvorište sa stotinama drugih. Evakuacijom je upravljala JNA.

Odmah uz bolničko dvorište su bili i ostali dobrovoljci, teritorijalci i četnici i taj prvi susret je ustvari već tad dao naznačiti, obzirom na prijetnje koje su osobito dolazile od tih dobrovoljaca i četnika, da taj dan neće dobro završiti za nas, govori za HRT umirovljeni satnik Vilim Karlović.

Prva postaja – vukovarska vojarna

Iza tih hangara čulo se jaukanje, zapomaganje, pucnjevi. Četnici su ulazili u autobuse, izvodili ljude. U jednom trenutku su u toj vukovarskoj vojarni čak iz jednog kamiona podijelili ta sredstva, lopate, toljage, lance, krampove, i znam da sam onako gledajući to razmišljao, pa neće nas valjda ovime tući, ispričao je Karlović.

Čekali su satima. Poslije je shvatio zašto: Oni su vidjeli koliki je to bio broj ljudi i grobnica koju su imali pripremljena nije bila dovoljno velika pa im je to bio jedan tehnički problem – kako još organizirati mjesta gdje će pokapati ljude koje su imali namjeru streljati. A čekali su i odluku Generalštaba vojske JNA.

Dolazak na Ovčaru. U kordonu ih dočekuju batinaši, razulareni alkoholom i mržnjom. Vilima Karlovića tada neočekivano spašava vojnik JNA s kojim ima zajedničkog znanca. Batine nije izbjegao. Imao je možda malo sreće, kaže, što su se u trenutku kad je ulazio u hangar oni fokusirali na Sinišu Glavaševića.

Može se i sada sjetiti, kaže kako su ljudima kosti pucale doslovno kao grane od tih batina jer je bilo teških toljaga, držala od lopata kojima su tukli ljude, i ti zvukovi zapomaganja, jaukanja ljudi, ta lomljava kostiju je i dan danas u njegovim sjećanjima.

Sljedećeg dana na Veleprometu je proveo najgore trenutke. Podivljali zlostavljači birali su žrtve nasumično, ubili su 15-tak ljudi.

I na Ovčari su ih skidali do gola i na Veleprometu, svakog čovjeka kojeg su izvodili, skidali su i do gola i onda teško mučili, uglavnom su ih mučili sa hladnim oružjima, i kako su oni poslije to nazivali, potvrđivali sa pucnjevima iz automatskih oružja, kaže Karlović.

A onda su došli i po njega. Rezali su me po tijelu sa staklom, palili su me upaljačem, svijećama, najgori je bio jedan trenutak, među njih dvadesetak je bila jedna žena koja ih je nagovarala da me siluju.

Nekako je, kaže, izdržavao te batine i kad su ga sjekli, ali najgore mu je bilo kad su ga palili. Onda bih ja skočio svaki put sa stolice, a oni su me kažnjavali na način da su te moje dijelove tijela, uha, oči, dijelili među sobom, tko će mi to poslije odrezati.

I tada se dogodilo čudo. U tu kuću upadaju druga dvojica četnika, i počinju borbu za moj život. Na svu sreću uspijevaju me iščupati od njih, ispričao je Karlović.

Sljedećih šest mjeseci ostaje zatočen u logoru Srijemska Mitrovica. Vratio se u rat i branio Hrvatsku na svim bojištima.

Kao jedan od rijetkih preživjelih svjedočio je o zločinima na Ovčari  – i u Haagu i na beogradskom suđenju koje naziva farsom. U Beogradu je njegovo svjedočenje iz zatvora izvuklo Šešeljevog četnika koji ga je spasio s Veleprometa.

Najveći dio zlostavljača i ubojica, kako sa Ovčare tako i sa Veleprometa, nisu procesuirani. Tu ima svega, tu ima i promjena identiteta, čak i lažiranja da su umrli, uvjeren je Karlović.

Iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 200 osoba. Za osam od njih još se ne zna tko su. Kao što se ne zna ni koliko je bilo žrtava na Veleprometu.

Vilim Karlović, otac šest sinova, nikad neće zaboraviti te jezive dane između 20. i 22. studenog 1991. O tome je napisao knjigu, i kaže – Bog me spasio da  svjedočim o zlu koje se dogodilo.

 

NEK’ VIJORI, ZA NJIH BARJAK SVETI!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari