Pratite nas

Istaknuto

HASANBEGOVIĆ ILI PUPOVAC? – „Kuda plovi hrvatski brod“?

Objavljeno

na

Osluškujući bilo svog naroda i analizirajući korake demokršćanske politike u ovim postizbornim, pobjedničkim  danima, nisam jedini koji postavlja ovo pitanje, a ono u sebi sadrži puno više od pukog  retoričkog upitnika. Hasanbegović ili Pupavac? Različiti legitimni stilovi, različitih dobronamjernih „desnih“ analitičara, neki ostrašćeni, neki racionalni i odmaknuti od svake mogućnosti ulaska u „ultranacionalizam“, svi od reda imaju isti zaključak.

Na kušnji je vjerodostojnost gospodina Andreja Plenkovića i odluka o budućoj ulozi ministra Hasanbegovića u Hrvatskoj vladi dati će konačan odgovor na neka ključna pitanja.

„Kuda plovi hrvatski brod“?

„Vjerodostojno“! Slogan HDZ-a s kojim je izborena ova povijesna pobjeda dobiva svoj puni demokratski smisao u samom stavu gospodina Plenkovića. Izborni legitimitet ima samo onaj kandidat kojemu je narod poklonio najviše povjerenja, onaj kandidat koji je relativni pobjednik izbora. Samo gospodin Plenković ima tu privilegiju konkurirati za prvog među jednakima. „Žrtva kvalitete“, žrtva jake „figure“, žrtva Karamarka nakon predzadnje relativne izborne pobjede, zapravo je pokazala sve slabosti stranke i ljudi koji su donijeli jednoglasnu odluku o odstupanju Karamarka i na drastičan način je kažnjeno odstupanje od vjerodostojnosti i elementarnog poštivanja pravila političke igre. Prekršena su demokratska načela, a Karamarkov potez „korak natrag“ svi su lakonski proglasili velikim državničkim činom razbora i skromnosti. Kasnije se pokazalo da je taj potez bio prvi korak u samouništenju peterostrukog pobjednika nad objektivno puno jačim protivnikom. Pobjednik je otišao, ali ostale su pobjede i ljudi koji su s Karamarkom gradili pobjede u nemogućim uvjetima izloženi najmonstruoznijim napadima od kada pamtimo politički parlamentarizam u Hrvatskoj.

Gospodin Plenković, racionalno i pragmatički je prepoznao ljude pobjednike i vjerodostojno u skladu sa uzusima demokracije postavio ih je na izborne liste šaljući ih na još jednu provjeru  vjerodostojnosti pred sud naroda. Nakon potpunog kraha pravaške scene u Hrvatskoj, a poglavito na zadnjim izborima, nije teško u objektivnoj analizi izborne pobjede procijeniti da su upravo ljudi koji unutar HDZ-a figurativno, u lepezi od političkog centra do desnog krila, predstavljaju hrvatsku desnicu, bili onaj ključni čimbenik  ove pobjede ili barem jednako vrijedni kao i novi jaki ekonomski tim gospodina Plenkovića. Nije teško zaključiti da samo sinergija gospodarske i svjetonazorske politike može donijeti pobjedu i bolju budućnost Hrvatskoj, jer svjetonazor od ekonomije je neodvojiv, kao što su duša i tijelo neodvojiva pretpostavka za svaku ljudsku egzistenciju. Nije teško zaključiti da su svjetonazorske kontroverze, od monstruoznih gebelsovskih napada na Željku Markić, Tomislava Kramarka i Zlatka Hasanbegovića, zapravo mobilizirali hrvatski puk koji je u svojevrsnom kolopletu bunta na bezbroj manifestacija pokazao svoje domoljublje i na svojim plećima iznjedrio svih šest pobjeda u nizu, pobjeda koje konačno garantiraju buđenje velike većine demokršćanskog korpusa hrvatskog naroda koji je u stanju pobijediti i sedmi put i potpuno promijeniti sadašnji umjetno stvoreni privid odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Uz vjerodostojnost i poštivanje demokratskih pravila igre, moguće je   u budućnosti iznjedriti dvotrećinsku pobjedu i izmjenama Ustava do kraja demokratizirati politički ustroj Domovine.

Gospodin Andrej Plenković, na recentnim iskustvima nedavnih nespretnih ili nesretnih odluka HDZ-a, vjerodostojno i demokratski, čvrsto drži konce u svojim rukama i jedini on ima legitimitet koji mu je dao hrvatski narod kreirati budući ustroj Vlade. Kao što tu demokratsku vjerodostojnost s punim pravom  prisvaja sebi, isto tako svoje povjerenje vjerodostojno treba pokloniti onim ljudima koje je hrvatski narod preferencijalno izabrao za pobjednike lista ili ih je s vrlo nepovoljnih mjesta na listama svojim glasovima vrlo jasno nominirao za svoje kandidate koji bi trebali obnašati najodgovornije funkcije u Plenkovićevoj Vladi.

Pupovac-ugroženMilorad Pupavac, kombinacija četnika i neojugoslavena, samoproglašeni „premijer i predsjednik“ Hrvatske, samoproglašeni vožd, arbitar i moderator hrvatsko-srpskih odnosa, lik koji jedva zastupa interese 0,5% udjela srpske manjine od ukupno minornih 4,3% te manjine u Hrvatskoj, daje si za pravo, u potpunoj suprotnosti s demokratskim pravilima kadrovirati buduću hrvatsku Vladu sistemom snishodljivih ucjena. Lavinu mržnje protiv Zlatka Hasanbegovića pokrenuo je upravo Pupavac preko svojih „Srpskih novosti“, preko morbidnog „žutog smeća“, koje je na žalost, obilato financirano iz džepova hrvatskih poreznih obveznika. „Ustaštvo“ Zlatka Hasanbegovića provaljena je floskula, njegov predani rad na otkrivanju povijesnih istina i njegov angažman na donošenju novog zakona o arhivskoj građi kako bi se olakšala dostupnost  svim jugoslavenskim arhivima bivšeg diktatorskog režima objektivna je opasnost za neojugoslavensku i velikosrpsku oligarhiju kao i za „petu kolonu“ u Hrvatskoj kojoj nesumnjivo u samom vrhu pripada i sam Pupavac.

Ima li u Pupavčevom ataku na Zlatka Hasanbegovića elemenata rasizma? Postoji li sumnja da su bezočni napadi na Zlatka Hasanbegovića motivirani njegovom islamskom vjeroispoviješću u kombinaciji s hrvatskim nacionalnim opredjeljenjem? Nije potrebno trošiti energiju i egzaktno na povijesnim primjerima dokazivati svu odioznost i velikosrpsku mržnju prema ljudima muslimanske vjeroispovijesti, već je dovoljno prošetati Srebrenicom, poprištem eruptivne velikosrpske mržnje, da bi shvatili kako ta mržnja nema svoje granice.  Zlatko Hasanbegović latentna je opasnost velikosrpskoj ideji zbog toga, što bi taj političar u datom momentu, s pozicija visokog političkog položaja u Hrvatskoj vladi mogao postati relaksirajući faktor u stvaranju novog ozračja suradnje i prijateljstva hrvatskog i bošnjačkog naroda. Ako bi se to dogodilo, a moralo bi se dogoditi, Republika srpska stvorena na zločinu i mržnji prema muslimanskom i katoličkom življu, došla bi u smrtnu opasnost i prestala bi biti most novih nestabilnosti, most koji vodi u velikosrpsku dominaciju nad ovim cijelim važnim geostrateškim „regionom“!

Ali na kraju, stvari se svode na sasvim jednostavne formule nakon složenih analiza. Da bi nekoga kojemu je hrvatski narod poklonio povjerenje na demokratskim izborima onemogućio raditi ono što najbolje zna, ono za čega je apsolutno kvalificiran i kompetentan morali bi postojat valjani, vjerodostojno i ozbiljno obrazloženi razlozi. Dakle koji su to valjani razlozi i dokazi zbog kojih Zlatko Hasanbegović ne bi moga i nadalje obnašati funkciju ministra kulture u Plenkovićevoj Vladi?

Nadalje, koji su to valjani, vjerodostojno i ozbiljno obrazloženi razlozi i dokazi zbog kojih bi Pupavac uopće participirao u hrvatskoj vladi? Pa makar i kao portir?

Zbog vjerodostojnosti budućeg predsjednika Hrvatske vlade, gospodina Andreja Plenkovića, pitanje Hasanbegović ili Pupavac, doista postaje potpuno irelevantno! Mirne savjesti to pitanje može predati u ruke hrvatskom narodu na temelju demokratskog izbornog legitimiteta! Mirne duše stvar može predati u ruke hrvatskom narodu koji nije kukavički uzmaknuo pred mrzilačkim naletom mentalno komunističkog, medijskog „vučjeg čopora“!

Vjerodostojnost ovaj put ne smije pasti na ispitu, jer probuđeni domoljubni i demokršćanski korpus imati će vrlo brzo novi ispit na dolazećim lokalnim izborima, na kojima ova pobjeda Andreja Plenkovića, iznjedrena jednom mudrom taktikom, mora doživjeti novu potvrdu strategije stvorene na sinergiji svjetonazorske i gospodarske politike, na dobrobit našoj dragoj Domovini.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari