Pratite nas

Intervju

Hasanbegović: Ne postoji nikakvo zakonsko uporište za micanje ove ploče

Objavljeno

na

Uoči sutrašnje sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba na kojoj će, po svemu sudeći, biti promijenjeno ime Trga maršala Tita, gost Novog dana je bio Zlatko Hasanbegović.

Hasanbegović je prvo upitan za komentar premijerove najave rješenja problema koje je izazvala ploča u Jasenovcu na kojoj stoji pozdrav Za dom spremni.

‘Ne znam koje će biti rješenje, iz ovoga što možemo čuti čini se da je gospodin Plenković podlegao političkih pritiscima svojih koalicijskih partnera, HNS-a i Milorada Pupovca te da je donio političku odluku da se pronađe rješenje koje on nazvao ne – micanje ploče, nego izmjena dijela saržaja ploče i slično. Sad treba pronaći pravni modalitet, jer u ovom trenutku ne postoji bilo kakvo zakonsko uporište za micanje ove ploče.

Inače, po mom mišljenju, jedino moguće rješenje je da ova ploča ostane, da se slične ploče i spomen obilježja pripadnicima HOS-a bez ikakvih ograničenja podižu diljem Hrvatske, jer je potpuno neprihvaljtivo da zakoniti simbol jedne zakonite ratne postrojbe bude predmet bilo kakvih preispitivanja i dovođenja u pitanje’, kazao je Hasanbegović za N1.. Intervju donosimo u nastavku:

Kako vidite rješenje koje premijer Andrej Plenković najavljuje zbog ploče HOS-a u Jasenovcu? 

Ne znam koje će biti rješenje. Iz ovoga što možemo čuti, čini se da je gospodin Plenković podlegao političkim pritiscima svojih koalicijskih partnera, HNS-a i stranke gospodina Milorada Pupovca te da je donio političku odluku da se pronađe rješenje koje on nazvao ne micanje ploče, već izmjena dijela sadržaja ploče i slično. Sad treba pronaći pravni modalitet, jer u ovom trenutku ne postoji bilo kakvo zakonsko uporište za micanje ove ploče. Inače, po mom mišljenju, jedino moguće rješenje je da ova ploča ostane, da se sve slične ploče i spomen obilježje pripadnicima HOS-a bez ikakvih ograničenja podižu diljem Hrvatske, jer je potpuno neprihvatljivo da zakoniti simbol jedne zakonite ratne postrojbe bude predmet bilo kakvih preispitivanja i dovođenja u pitanje.

Kako komentirate izjavu Plenkovića nakon jučerašnjeg sastanka?

To je traženje kvazi rješenja sukladno političkoj filozofiji Andreja Plenkovića. U ovom slučaju jedini relevantan kontekst Jasenovca je taj da je Jasenovac bio izložen brutalnoj srpskoj agresiji ’91. Protjerani su svi Hrvati, oslobođen je tek ’95. godine. U obrani i hrvatske države i tog kraja sudjelovali su i hrvatski branitelji iz postrojbi HOS-a i pod simbolima HOS-a i jedino relevantno stajalište ne samo ovog predsjednika vlade, nego i svakog drugog i budućeg u kontekstu ove ploče i Jasenovca je da ode i zapali svijeću na mjestu ove spomen ploče i time oda počast vojnicima koji su poginuli za obranu hrvatske države. Zbog njihove žrtve i Plenković i svi mi u hrvatskoj državi ne bi mogli obnašati svoje dužnsti. Bez njih ne bi bilo političke elite koja obnaša svoje dužnosti.

Što je s ustaškim žrtvama u Jasenovcu?

Mjesto i kraj Jasenovac ne može nositi hipoteku jasenovačkoga logora iz Drugoga svjetskog rata.

Je li Jasenovac zločinački logor?

U kontekstu toga svako mjesto gdje su stradali ljudi je mjesto zločina, a u kontekstu ove ploče je to potpuno irelevantno i jedna vrsta je licemjernoga stajališta, jer ovdje imamo pokušaj rješenja po kojem bi se simboli HOS-a mogli postavljati u drugim dijelovima Republike Hrvatske, a ne u Jasenovcu. Pupovac zagovara stajalište da jasenovački kraj treba izdvojiti iz obilježja i pretvoriti u mjesto posebnoga pijeteta, upravo ono što je odbijao u gradu Vukovaru, kad je aktualno bilo postavljanje ploča i kontroverze oko toga.

Ne smatrate spornim pozdrav Za dom spremni?

Ta spomen ploča se ne nalazi na području spomen-područja Jasenovac, ona se nalazi u mjestu Jasenovac i zakonito je podignuta. Grb HOS-a je zakonit i ne postoji bilo kakvo zakonsko uporište za zabranu simbola i grba HOS-a. O pozdravu Za dom spremini sam govorio i kao povjesničar i kao ministar kulture, jasno sam rekao da je neprijeporno da je proizašao iz baštine ustaškog pokreta i opterećen hipotekama koje dolaze iz te ideologije. Nema potrebe u modernoj Hrvatskoj posezati za simbolima propalih režima, nego koristiti službene simbole Republike Hrvatske, uz jednu jednu iznimku, a to je da je taj pozdrav Za dom spremni sastavni, neodvojivi i zakoniti dio grba jedne hrvatske ratne postrojbe u sastavu hrvatske vojske. Tu počinje i završava sva rasprava.

Treba li zabraniti taj pozdrav?

Za to nema potrebe. U kontekstu očekivanih rješenja o zabrani ili modelima isticanja onog što se naziva simbolima totalitarnih pokreta, osobno sam protivnik bilo kakvih zabrana. Zabranama se ne može postići ništa, one izazvivaju bunt i prkos. Nama treba jedna nova politička kultura i jedna nova državna i nacionalna paradigma koju sam zastupao i kao političar i kao ministar kulture, a to je da je istinski temelj na kojem počiva hrvatska država pobjeda u Domovinskom ratu. Sve drugo znači zazivanje beskrajnih podjela bez početka i kraja.

Kako komentirate reakcije u HDZ-u? Ivan Aralica rekao je da je skidanje ploče politički kraj Andreja Plenkovića.

Nisam vidovit, ali sam siguran da birači HDZ-a, ali i svi oni koji drže do vrijednosti i temelja na kojima počiva moderna hrvatska država, iz toga trebaju povući konzekvence. Ovo je vrsta kapitulantske politike prema koalicijskim partnerima. Način na koji je nastala ova koalicija je bio jedan od ključnih razlgoa zašto sam napustio HDZ. To je bio političko ideloški konkubinat i to se sada pokazuje kao istina.

Je li ovo pitanje svojevrsna opasnost za Vladu?

Ne bih rekao. Ova Vlada ne počiva na bilo kakvim svjetonazorskim ili idejnim programima. HNS je u politici i javnom životu simbol klijentelizma i kad u pozadini takve politike stoji podjela funkcija, čini je čvršćom.

Ima li takva vaša izjava političku vjerodostojnost, obzirom na to da ste u Gradu Zagrebu u koaliciji s HDZ-om?

To se ne može ni na koji način uspoređivati iz samog načina konstituiranja vlasti u Zagrebu i Vlade koji su potpuno različiti. Mi smo prije ulaska u sporazum o konstituiranju skupštinske većine istaknuli svoje uvjete. Samo jedan od njih bio je promjena imena trga, a sve ostalo tek dolazi na dnevni red. Ako će se taj sporazum ostvarivati, bit će i većine u Gradskoj skupštini.

Kako biste sad glasali, da je u tijeku izglasavanje povjerenja Vladi?

Kad se glasovalo za povjerenje Vladi HDZ-a i HNS-a i stranke Milorada Pupovca, mi smo jasno bili protiv. Mogu čitati u medijima neke komentare, primjerice, Tonino Picula je neutemeljeno naveo da se i mi nalazimo u koaliciji s Pupovcem i HDZ-om, što je potpuno apsurdno i vidljivo iz našega glasanja povjerenja.

Je li moguće novo preslagivanje u Vladi ili bi to bio konačan kraj?

Ne vjerujem da bi moglo doći, mislim da je ovo bura u čaši vode. Gospodin Pupovac je, sjetimo se, gospodina Plenkovića označio suhim zlatom koje treba čuvati, sebe je predstavio kao kreditora ove vlade. Neki dan je rekao da je taj kredit istekao, ali zapravo kreditor i vjerovnik nikada ne želi, posebice kad se radi o lihvarskim političkim kreditima, političku likvidaciju svojeg dužnika, nego održavanje na životu kako bi se mogle održavati lihvarske političke kamate. Iza ovoga se kriju čisto prozaični interesi vezani uz lukrativna područja za koja je stranka specijalizirana ili višemilijunske alokacije iz državnog proračuna za političko glasilo gospodina Pupovca – tjednik Novosti.

Mnogi ovu situaciju održavanja stabilnosti Vlade označavaju kao obranu od jačanja ekstremne desnice. Kako to komentirate?

Postoji taj politički kliše o ekstremnoj desnici, to je netočno. Mi smo slobodarska stranka utemeljena u nacionalnim vrednotama i siguran sam da postoji strah od našega jačanja i zato se po svaku cijenu inzistira na održavanju ovakve situacije. Birači će vrednovati svaki potez Andreja Plenkovića, uključujući i ovo mazohističko i kapitulantsko ponašanje u slučaju obilježja HOS-a.

Je li Hrvatska politički stabilna?

Politička stabilnost je politička floskula, iza nje se krije bezidejnost kao politička ideologija Andreja Plenkovića. Ona je sinonim za status quo, za izostanak korjenitih društvenih, političkih i gospodarskih promjena. Ovo je tehničko održavanje vlasti bez ostvarivanja dubljih ciljeva.

Zalažete se za zabranu slavljenja antifašizma. Nisu li to potezi koji izazivaju strah jednog dijela javnosti?

Potpuno je neopravdano, a izaziva strah pojedinih političih struktura, čija moć proizlazi iz jugoslavenskog komunizma, općenito manipulacija pojmom antifašizma. Način na koji se koristi ili zloupotrebljava pojam antifašizma uistinu ga pretvara u floskulu. Prije koji dan mogli smo vidjeti bizaran politički skup ispred HDZ-a, na kojemu je bilo oko 123 sudionika. Organizatori su bili 23 udruge, koje nisu mogle okupiti niti 200 ljudi, na kojemu su se isticali simboli SFRJ, Sovjetskog saveza, srpa i čekića i to pokazuje da iza korištenja toga pojma antifašizma stoji sektaško ideološko nastupanje i održavanje relikata propalog jugoslavenskog komunizma.

Kako komentirate izjavu bivšeg predsjednika Franje Tuđmana o HOS-u?

Politika Franje Tuđmana je državnička politika i vezana je uz kontekst stvaranja hrvatske države. Nemoguće je u 21. stoljeću preslikavati bitno drugačije okolnosti kojima je u ratu i uz državno vodstvo Franje Tuđmana stvorena i obranjena hrvatska država. Ovo je vezano uz političko – stranačku pozadnu nastanka HOS-a. Mogu se složiti, kad je riječ o tadašnjim i današnjim manekenima koji koriste crne odore i znakovlje. Ovdje govorimo isključivo u kontekstu ratne postrojbe HOS-a, njezinih simbola i ljudi koji se nisu slikali za strane postaje, nego izvan kamera i javnosti ginuli na prvim crtama i stvarali hrvatsku državu, od Srđa preko Škabrnje i Vukovara do Jasenovca.

Kad smo kod fotografiranja, jeste li požalili fotografiju s ustaškom kapom?

Ta fotografija je privatna fotografija, koja uopće nije nastala za javnu distribuciju prije 20 i nešto godina. Ona nikada nije korištena, na nju sam potpuno zaboravio i ona je izvučena u sklopu difamacijske kampanje kojoj sam bio izložen kao ministar kulture.

Je li promjena ploče u Jasenovcu politička amortizacija preimenovanja Trga maršala Tita?

Ja to ne znam, ali to su dvije potpuno različite stvari. HDZ je i u proteklom razdoblju imala prigodu promijeniti ili tražiti promjenu imena toga trga. Do toga nije došlo dok ljudi s liste Brune Esih nisu to postavili kao ključan politički uvjet za početak pregovora. Ovdje se ne radi o politikanstvu, nego o načelnom vrijednosnom i svjetnonazorskom stavu koje smo postavili kao uvjet za postavljanje nove većine. Nema potrebe za politiziranjem, ovo sutra treba biti epilog dugog četvrtstoljetnog građanskog i političkog napora, koji nije mogao uspjeti dok se za to nisu stvorile političke pretpostavke.

Hoće li to ime biti ponovno promijenjeno s novom vlašću i trgu biti vraćeno ime maršala Tita?

Mi nismo vidoviti. Sve odluke u Gradskoj skupštini su političke. Vjerojatnost da se SDP vrati na vlast u Zagrebu jednaka je vjerojatnosti da vas pogodi meteorit dok hodate ulicama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari