Pratite nas

Politika

Hasanbegović: Reći da rodna ideologija nije dio Konvencije je kao reći da štrukle sa sirom nemaju sira

Objavljeno

na

Nakon saborskog aktualca i kratke pauze, sjednica Sabora nastavljena je raspravom o Istanbulskoj konvenciji.
U ime kluba Neovisni za Hrvatsku govorio je Zlatko Hasanbegović, Oštro je komentirao raspravu o Istanbulskoj konvenciji. Rekao je da je vještom političkom i medijskom manipulacijom učinjeno to da u javnosti vrijedi stav da se može biti ili bezuvjetno za ili bezuvjetno protiv ratifikacije.

“Klub Nezavisni za Hrvatsku bezuvjetno je protiv ratifikacije i pristupanja Istanbulskoj konvenciji. O tome smo iznosili jasna stajališta i argumentaciju, nismo se skrivali iza takozvane savjesti ili kao politički hermafroditi izbjegavali stav”, naglasio je Hasanbegović.

Hasanbegović je dodao kako u idućem sazivu Sabora Neovisni za Hrvatsku želi sudjelovati u onoj saborskoj većini koja će aktivirati članak 80. Istanbulske konvencije i otkazati je.

Govor dr. Zlatka Hasanbegovića donosimo u cijelosti:

Poštovane zastupnice i zastupnici,

posljednjih tjedana i mjeseci toliko je toga rečeno i napisano o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno nazvanoj Istanbulska konvencija, da je teško dodati nešto novo.

Vještom političko-medijskom manipulacijom nametnuta je dihotomija koja glasi: Ili si bezuvjetni zagovornik ratifikacije i time građanski emancipiran, protivnik nasilja nad ženama, ili si, s druge strane, protivnik ratifikacije i time zagovornik svakovrsnog nasilja nad ženama, suptilno i rafinirano, u duhu tolerancije označen kao takozvani „katotaliban“, Baukov „moderni križar“, vjerski fundamentalist, zatucani konzervativac, desni ekstremist i slično.

Pojednostavljeno, ili si oduševljeni sljedbenik i poštovatelj gospode Jean Claude Junckera, Andreja Plenkovića, gospođe Rade Borić ili si neostvareni i potencijalni Joseph Fritzl i Ebu Bekr al-Bagdadi. Nema, niti smije postojati bilo kakvo drugo stajalište ili shvaćanje.

“Neovisni za Hrvatsku jedini su zastupnički klub koji će glasovati protiv IK”

Klub Neovisni za Hrvatsku bezuvjetno je protivnik ne samo ratifikacije nego i samog čina pristupanja Istanbulskoj konvenciji. O tome smo kao saborski zastupnici i političari proteklih mjeseci iznosili jasna stajališta i argumentaciju. Nismo se skrivali iza takozvane savjesti ili kao politički i svjetonazorski „hermafroditi“ izbjegavali jasan stav.

Hrvatska javnost, napose birači, čijim je glasovima ustoličena vlast gospodina Plenkovića koji sada gazi njihovu izbornu volju i najdublja uvjerenja znaju ii trebaju znati da su Neovisni za Hrvatsku jedini, ponavljam, jedini zastupnički klub u Hrvatskom saboru koji će glasovati protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.

Budući da zbog političko-medijske manipulacije s obilježjima Agitpropa i širenja lažnih vijesti, izmaklo, u čemu su točke prijepora, o čemu prijepora uopće nema, treba se vratiti na meritum stvari.

Razlozi za protivljenje ratifikaciji

Neovisni za Hrvatsku odbijaju ratifikaciju iz sljedećih razloga:

1. Ukoliko prihvatimo da je navodno jedina svrha Konvencije, zanemarujući na trenutak ideološku i rodno teorijsku pozadinu i stvarne dugoročne ciljeve, ono što stoji u članku 1.A., citiram, zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, ukloniti, progoniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji i to putem više od 40 različitih točaka konvencije, u tom slučaju ne samo njezina ratifikacija već i usvajanje postaju bespredmetni uz neoborivi argument da su sve ove odredbe već ugrađene u hrvatsko zakonodavstvo.

Budući da je stvarna i prikrivena svrha ove konvencije na drugoj strani i da joj je zaštita žena od nasilja tek smokvin list i sredstvo za ostvarivanje drugih ideoloških ciljeva suprotstavljenih ne samo onome što nazivamo tradicionalnim obiteljskim vrijednostima i antropologiji, proizašloj iz monoteističke judeo-kršćansko-islamske baštine, već suprotstavljenih i znanosti, biološkim činjenicama te na kraju i zdravoj pameti i razumu.

2. Drugi razlog je povezan s temeljnim svjetonazorskim i vrijednosnim pitanjima na kojima počiva ne samo hrvatski narod, već i ljudski rod kao takav. Nasuprot tim temeljima stoji izazov onoga- što možemo zvati rodnom ideologijom, rodnom teorijom, ili kako god hoćemo, a kojim je nadahnuta i ova Konvencija, što njezini stvarni autori i ne kriju.

Dakle, njezin stvarni autor nije gospodin Plenković, niti gospođa Murganić već jedan vrlo jasan lobi stručnjaka za ono što se i kao akademska disciplina naziva rodna teorija.

Temelj ove ideologije ili teorije je manipulacija s fluidnim, konfuznim i višeznačnim pojmom „roda“, nažalost već penetriranog u hrvatsko zakonodavstvo putem HDZ-SDP vlada, koji postupno treba nadomjestiti biološki određen spol, kao puku zakonsku klasifikaciju i navodni izvor nejednakosti i različitih diskriminacija.

Budući da ovo nije mjesto ni vrijeme za akademsku raspravu i nadmudrivanje, već za iznošenje političkih stajališta, osvrnut ću se tek na argumentaciju Vlade i različitih rodnih aktivista po kojoj u ovoj Konvenciji nema rodne ideologije (rodne teorije), iako je svakom imalo upućenom, i bez da je stručnjak za takozvane rodne studije, jasno da je ona upravo tom teorijom nadahnuta.

“Interpretativna izjava po kojoj “RH smatra da IK ne sadrži obavezu uvođenja rodne ideologije” ima jednaku težinu kao izjava da RH smatra da štrukle sa sirom ne sadrže sir”

Zanemarujući dio interpretativne izjave po kojoj, citiram, „Republika Hrvatska smatra (!) da odredbe ne sadrže obavezu uvođenja rodne ideologije“, što nakon ratifikacije sa stajališta činjeničnog stanja i obveze provedbe, ima pravnu težinu jednaku izjavi da Republika Hrvatska smatra da štrukle sa sirom ne sadrže sir, po svojo subinteligentnosti, da ne kažem glupavosti, i podcjenjivanju pameti je argument da u Konvenciji nema rodne ideologije jer se, citiram, „u tekstu nigdje ne spominje“!

Po toj kvazilogici, niti Marxov Komunistički manifest nije izraz marksizma jer su njemu ne spominje riječ marksizam, primjerice, Evanđelje po Ivanu ili Mateju ne bi se mogli nazivati kršćanskim spisima jer se u njima ne spominje izrijekom riječ „kršćanstvo“, Starčevićevi spisi izrazom hrvatske nacionalne ideologije ili nacionalizma jer se u njima ne spominju riječi „ideologija“ i „nacionalizam“ itd.

“Definicija “roda” nema nikakvo znanstveno utemljenje”

Dakle, ključni argumenti Konvencije i Vladina objašnjenja, trebala bi biti definicija pojma „rod“ koja ne niječe spol, ali od kojega se ipak razlikuje kao, citiram „društveno oblikovane aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce.“

No upravo ova, paušalna definicija sama po sebi ukazuje na ideološku pozadinu cijele Konvencije budući da nema nikakvo znanstveno objašnjenje već je proizašla kao jedna od definicija iz rodno-teorijske retorte, jer je u društvenoj zbilji ono što se u Konvenciji naziva rodnim ulogama i rodnim stereotipima koje u društvenim inženjeringom treba ukloniti, nemoguće svesti samo na naučene i kulturalne čimbenike bez bilo kakve poveznice s biološkim čimbenicima proizašlim iz spola, a posebice motivaciju i nasilje prema ženama kao i prema bilo kome drugome izvoditi i svoditi isključivo na takozvane rodne uloge i stereotipe.

Dakle, sankilotski, ideološki i totalitarno nadahnut. To je, gospodine (ne vidim ga ovdje) Bauk, primjer totalitarnog mentaliteta i konteksta.

Pravila povjerljivosti za liječnike, odvjetnike i svećenike više neće predstavljati zapreku za prijavljivanje!

Totalitarno nadahnut rodno-teorijski duh ove Konvencije vidljiv je upravo iz onoga što se naziva „Pojašnjujuće izvješće“ i komentara uz njezine odredbe. Tek nekoliko navoda:

Traže se, citiram, „DALEKOSEŽNE promjene.”

„Obveze iz Konvencije temelje se na uvjerenju priređivača Nacrta, da na postojeće obrasce ponašanja žena i muškaraca utječu predrasude, rodni stereotipi te običaji i tradicija koje treba poništiti, a koji su rodno polarizirani.“

Dalje, u totalitarnom duhu od stranaka Konvencije se zahtjeva da poduzmu mjere nužne za provođenje promjena u, citiram Orwela, „mentalitetu i stavovima“: „treba se utjecati na srce i umove pojedinaca” koji svojim ponašanjem, prema autorima, “pridonose održavanju oblika nasilja koje pokriva opseg ove Konvencije“.

Ovakav pseudoznanstveni i totalitarni koncept, prema čl. 14 treba promicati „na svim razinama obrazovanja“– od vrtića do Sveučilišta „putem odgovarajućih nastavno-radnih materijala“.

Tu je i totalitarna odredba promicanja takozvanih nestereotipnih rodnih uloga i na „sve neformalne obrazovne aktivnosti, kulturne, športske aktivnosti“ (što uključuje vjerske obrazovne ustanove!).

Na tom tragu su, što je posebice promaknulo javnosti, i čl. 27 i 28– prijavljivanje od strane stručnjaka od kojih država traži da pravila povjerljivosti ili tajne koje su propisane Zakonom i drugim aktima, primjerice, liječnicima, odvjetnicima ili svećenicima više ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja nadležnim organizacijama ili tijelima, ako se ima „opravdana razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije“.

Ovime se, među ostalim, otvara mogućnost zlouporaba i različitih, osobito u postkomunističkim društvima duboko ukorijenjenih, denunciranja sa nesagledivim društvenim posljedicama.

Konvencija propisuje “rodnu ravnotežu” kod članova GREVIO-a, a sve su članice žene

Ratifikacija predstavlja i dodatno sužavanje suvereniteta hrvatske države ispod razine članstva u EU, to se vidi u tutorstvu takozvane „skupine stručnih osoba za djelovanje“,-GREVIO-a
O ideološkoj pozadini stvarnih ciljeva ove Konvencije, uključujući prvorazredno licemjerje, svjedoči nešto što je promaklo u svim raspravama i polemikama.

Naime, u Konvenciji stoji da će se GREVIO sastojati od najmanje 10 i najviše 15 članova uzimajući u obzir „rodnu ravnotežu“! Nasuprot načelu takozvane „rodne ravnoteže“ članove GREVIO-a čini ISKLJUČIVO 10 žena, prekaljenih rodnih aktivistica i „stručnjakinja“.

Iz toga se mogu izvući samo dva zaključka:
1. Ili da Vijeće Europe krši odredbe vlastite Konvencije
2. ili da je takozvana „rodna ravnoteža“ zadovoljena mogućim polimorfnim usmjerenjima i ulogama članica GREVIO-a, što lažnu zagonetku o tome ima li ili nema u Konvenciji rodne ideologije, čini – trajno riješenom.

Jasna poruka Plenkoviću i vladajućima: “Vrijeme brzo leti, a potcjenjivanje bila naroda bit će kad-tad kažnjeno”

Na kraju, da ne budem prestrog, ima li u Konvenciji nešto dobro? Naravno da ima.

Primjerice, članak 80. i zove se „otkazivanje“ i u članku 1. glasi: „Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe.“

Neovisni za Hrvatsku kao jedan od ciljeva svoga političkog djelovanja vide i nastojanje da nakon sljedećih izbora budu dijelom one saborske većine, utemeljene u istinskoj narodnoj volji, a koja će to i učiniti, otkazati Konvenciju.

Za to postignuće nam ne treba ideološko sektaštvo, besplodna društvena i narodna polarizacija te referendumski ekshibicionizam putem kojega će marginalne skupine tražiti svoj politički prostor.

Na ovome ne treba stranački parazitirati, treba nam suverenistička poliltika, jasan stav i izbori kao jedini argument kojim se može iskazati stvarna narodna volja i raspoloženje.

Gospodine Plenkoviću – kojega ne vidim ovdje, gospodo iz HDZ-a, ponekad i o tome razmislite, vrijeme vrzo leti, a svaka oholost, prepotencija i potcjenjivanje bila naroda ima svoj rok trajanja i na kraju će, kad- tad, biti kažnjena.

O pobjedama i porazima će odlučivati hrvatski narod, ne briselski birokrati, samozvani marketinški stručnjaci, Sluškinje, Babe, genderolozi, Macan i odabrani novinski kolumnisti na stalnoj vezi sa svima poznatim, takozvanim „neimenovanim izvorima“ iz vrha HDZ-a.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Schumann i Gasperi: Tvorci moderne Europe i budući svetci Katoličke Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Konrad Adenauer, Alcide De Gasperi i Robert Schumann

Mit o Europi je na vrhuncu svojega uozbiljenja. Silovanje Feničanke više nije grčka rapsodija o ženi velikih očiju i širokoga lica koju je zaveo gordi Zeus. Vodeći je sve do Krete – simboličke granice i vêza između azijskih utjecaja i svega onoga što će se na Kreti i Europi izroditi u samostalni i autentični oblik kulture, jezika, pisma, filozofije i umjetnosti po kojima jednom bijasmo prepoznatljivi

Robert Schumann

– Europa koja je utemeljena na ideji antičke slobode, postala je danas samoj sebi mitom. Urušenim, razvaljenim i pregaženim kršćanskim svjetonazorom i civilizacijskim zaboravom, početno formirane ideje o građanskoj liberalnoj parlamentarnoj demokraciji ostale su bez svoga temeljnog uporišta. Autodestrukcija duhovnoga korpusa, proizvela je frenetičnu unijsku karikaturu, koja po Schumannovom proroštvu neizbježno tone u tiraniju. Lider europskih integracija navjestio je smrt ovakvoj demokraciji.

Europa se svjesno i odlučno odrekla povijesno-moralne okosnice vlastitoga bítka, lomeći je anarhijskom stihijom nihilističke uobraženosti. Sekularizacija kao najveći izraz europske modernosti, produkt je racionalizacije novovjekovnog optimizma i slobode globalnog uma pred kojim je bezrezervno ukinut doticaj između svetoga i svjetovnoga, uzdajući se u svekoliki ekonomski prosperitet i nadnacionalnu sigurnost donošenja općih odluka za čitavu populaciju, izoliravši je od religijskih utjecaja.

Desakralizacija politike i priznavanje pluralizma bez istine o čovjeku, potisnula je svako iskustvo konzervativizma, učinila ga nepoželjnim akterom u oblikovanju društvenih silnica, oduzela mu pravo na izvornu misao o vrijednostima i ekskomunicirala ga na periferiju privatnog mišljenja. Iako naizgled marginalno, sveto je izraženije u okvirima moralnog relativizma ako mu se otkrije snaga otajstvene moći.

Na pragu mistike, umire svaka umišljena politika i religijsko ograničenje – zabluda da je svijet nespojiv s tajnom Božje objave o dostojanstvu čovjeka. Svakoga, jer jedan je Bog svima ljudima. Upravo na ovakvom stavu pomirenja mnogih i drugačijih, tvorci suvremenih europskih integracija, Robert Schumann i Alcide De Gasperi postavili su temelje modernoj Europi. Osnova na kojoj su Njemačka i Francuska uspjele prevladati poslijeratnu krizu, povijesno je poznata činjenica prvih integracijskih zamaha koji su imali odlučujući utjecaj na europsku stabilnost i mir. Ideja Jean Monneta, vizionara političke unije i modernizatora gospodarskih kretanja, realizirana je kroz Schumannov plan.

Ono što se činilo nedostižnim, postignuto je kroz ekonomsku integraciju tzv. Male Europe osnivanjem EZUČ-a pa je rat između Njemačke i Francuske postao „nezamisliv, ali i materijalno nemoguć.“

Alcide De Gasperi

S druge strane, Alcide De Gasperi  bio je premijer čak osam demokršćanskih vlada i jedini čovjek koji je uspio biti predsjednik sabora, predsjednik republike i premijer. Bio je pokretač studentskog kršćanskog pokreta u Beču, urednik  katoličkog časopisa La Voce Cattolica i utemeljitelj stranke Kršćanska Demokracija koja je u bitnome odredila funkcioniranje moderne talijanske države i uspostavu demokratskog društva, oslobođenog od fašističkih aspiracija. Schumann je prepoznao slabosti Versailleskog ugovora i znao je da se takve pogreške više ne smiju ponoviti, kako se ne bi opet oformila neka nova totalitaristička struja koja bi dovela do novog svjetskoga rata. Svoju političku karijeru doživljavao je kao duhovni poziv, bio je praktični vjernik i organizator Katholikentaga, blizak isusovačkoj duhovnosti.

Protivnik svakog oblika destruktivnog nacionalizma i autoritarizma, bio je zagovornik kršćanske demokracije zasnovane na socijalnoj pravdi, ljudskim pravima, dostojanstvu čovjeka i slobodi. Kao i Gasperi, primio je 1958. godine prestižnu mirovnu nagradu u Aachenu, kao jedan od glavnih sudionika u stvaranju mirne i jedinstvene Europe.

Konrad Adenauer

Ovom iznimnom političkom društvu, pripadao je i prvi njemački kancelar Konrad Adenauer, također katolik i osnivač CDU – a, zaslužan za uspostavu efikasnog sustava mirovina i za model „socijalne tržišne ekonomije“ čijoj su se stabilnosti Hrvati uvijek divili. Posebno je ostao upamćen po Povratku njih 10.000, njemačkih ratnih zarobljenika iz SSSR-a. Ljudi koji su zaslužni za uspostavu mirne i jedinstvene Europe, nisu bili obični političari koji su svojim snagama promijenili lice zemlje i toga su bili duboko svjesni. Religiozni, ali slobodni od ograničenja religijskog koncepta ponudili su europskom kontinentu istinu o čovjeku i vrijednostima bez kojih je nemoguće nadići probleme pluralnog društva. Opravdali su svoje poslanje gledajući svijet budnim očima i širinom duhovnoga kapaciteta premostili su naizgled nemoguće razlike među zaraćenim svijetom.

Zato je njihova politika neiscrpno vrelo dobra, izvor Ode radosti koja presušuje pred onima koji nisu baštinili njihov mentalitet, ne poznaju mu temelje niti mu umiju naslutiti mističnu suptilnost – od buke ukrštenih jezika zloće koji jedino mogu integrirati kaos. Beznadni, slijepi i gluhi, onaj kaos koji postaje nesavladiv u disperziji zatočenog uma – vraćenog u mrak platonske špilje, okovan mitološkom sjenom duhovnoga ropstva. Politika nije dovoljna, ovdje se otvara prostor za filozofski aspekt proučavanja neistraženog pojma Zla koji je Dante opisao u svom Infernu, kroz čije se koncentrične krugove provlači potresena Delorsova Europa s epicentrom u Bruxellesu. Pa ipak, nećemo ostaviti svaku nadu mi koji smo ušli u zajedništvo s vraškim konstruktima novoga svijeta, jer njima ne pripada zadnja riječ. Gledano iz hrvatske perspektive, mogli bismo reći da je dr. Franjo Tuđman bio „Schumannov blizanac“, tvorac hrvatske državotvornosti i njene integracije, europske i kršćanske.

Baš kao što su budući svetci Katoličke Crkve, Alcide De Gasperi i Robert Schumann izbavili Europu iz ralja totalitarizma, napose onoga nacističkoga, tako je bl. Alojzije Stepinac izbavio Hrvatsku iz ralja komunizma, stvorivši preduvjete za stvaranje moderne hrvatske države koju šešeljarija ne priznaje.

Bogu hvala, imamo se komu moliti – i kao Hrvati i kao Europljani – da nam se Srbija ispriča kao što se Nijemci do dana današnjega ispričavaju Židovima i klanjaju se njihovim žrtvama poput najrevnijih muslimana, noseći ustrajno biljeg svoje otkupljene krivnje. Otkupljene svetačkom žrtvom svojih i naših, europskih velikana!

Slavica Mustapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Mario Karamatić: Sarajevo je crna rupa Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

U gostima kod urednika i voditelja Marija Vrankića kroz talk show “Dobar, loš, zao” zanimljiv i otvoren nastup, kao i inače, vidjeli smo od Marija Karamatića, predsjednika HSS-a BiH i izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Vijugav životni put koji je isprepleo školovanje u Zagrebu prekinuto ratom u kojemu je aktivno sudjelovao, slanje u mirovinu u tridesetim godinama, u konačnici ga je odvelo u političke vode, pa do Hrvatske seljačke stranke. “Volim povijest i uvijek me je fascinirao Vladko Maček i njegov životni put, naravno, Stjepan i Antun Radić također, ali da budem iskren htio sam HSS jer ga nije bilo, nisam morao opravdavati nešto što je netko drugi radio prije mene, ne volim biti nečiji poslušnik”, opisuje Karamatić.

U zatvoru nikada nije bio radi kriminala, no dok je služio JNA često je znao završiti u tzv. “vojničkom pritvoru”, a najbizarnija situacija je bio bijeg iz karaule na granici tadašnje Jugoslavije i Rumunjske, jer je htio ići na nastup grupa Judas Priesta i Panthere što dovoljno govori o ljubavi prema rocku, metalu i sviranju gitare. “Baš bih volio s kolegom Vjekoslavom Bevandom raspraviti jeli bolji album Metallice “Justice for All” ili “Black”, komentira tvrdnju kako i ministar Bevanda ima sklonost toj vrsti glazbe.

Mario Karamatić je inicirao u Domu naroda više prijedloga zakona, inicijativa, rasprava i zaključaka nego kompletan Dom naroda BiH, od čega je velika većina inicijativa usvojena. Po pitanju političkog opredjeljenja sebe smatra normalnih Hrvatom koji baštini tradicionalne vrijednosti. “Iako nas smještaju u desno krilo, HSS je oduvijek bio progresivna, takoreći lijeva opcija, i to je danas. Mi jesmo uz tradicionalne vrijednosti i nacionalno svjesni, ali zalažemo se za sva ljudska prava”, tvrdi Karamatić. “Ako potražite priče o meni i Zakonu o zabrani diskriminacije naći ćete da sam bio jedini protiv njega, jer nije bio usmjeren protiv diskriminacije, već je krio promicanje određenih ideologija, dodaje.

“Bilo da čovjek sadi krumpir ili se bavi politikom, minimum pristojnosti zahtjeva da odradi dionicu koja mu se zada”, komentira neaktivnost nekih kolega političara na svim razinama.

Nevjerojatnim smatra i odnos države prema nekim granama ljudskih djelatnosti poput toga da akcize na kilogram rezanog duhana iznose 118 konvertibilnih maraka, bez PDV-a i drugih davanja. “SIPA po mom kraju traži i upada babama od 80 godina i traži koliko su struka duhana posadili, dok dileri droga hodaju oko naših škola i prodaju djeci te nude smrt”, kaže. Zato Karamatić predlaže stavljanje stvari u istu ravan i legalizaciju narkotika na koje bi država “natovarila” svoje obveze i počistila dilere u sivoj zoni djelovanja.

Na optužbe da je fašist iz stranaka kao što su SDP ili DF odgovara da je to kombinacija socijalizma i nacionalizma koji podsjeća na Hitlerovu stranku, stoga bi trebalo razmisliti koga se etiketira fašistom. “Zanimljivo, nikada nisam vidio nekog Muhameda i sl. u partizanskim filmovima koji kaže “drugovi za mnom”. To je zato što su muslimani, danas Bošnjaci bili rijetki u tim postrojbama”, kaže Karamatić.

Karamatić tvrdi da zaista voli Bosnu i Hercegovinu koji je cijelu prošao, ali ne shvaća mržnju Sarajeva prema svemu što nije Sarajevo. “Oni su kao neka crna rupa Bosne i Hercegovine koju treba zašiti” slikovito opisuje situaciju u glavnom gradu.

Hrvati su apsolutno svjesni da ne mogu ništa promijeniti bez suglasnosti Srba i Bošnjaka, isto tako Srbi, a samo dio političkog Sarajeva ne shvaća da bez druga dva naroda (i u slovu zakona) ne mogu silom nametati i mijenjati stvari u državi čija će je tzv. ljubav i ubiti.

“Ne vjerujem u usvajanje Izbornog zakona i ja više nemam namjere spašavati Bosnu i Hercegovinu, Federaciju i jedina opcija će biti vratiti se na Herceg-Bosnu”, komentira Karamatić mučne pregovore bez perspektive.

Ostale izuzetno zanimljive tvrdnje o politici i drugim temama pogledajte u prilogu.

(NašaTV)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati