Pratite nas

Politika

Hasanbegović: ‘Za dom spremni’ je povijesni hrvatski slogan kao i ‘Bog i Hrvati’

Objavljeno

na

Zlatko Hasanbegović komentirao je u N1 studiju uživo aktualna zagrebačka gradska pitanja, a osvrnuo se i na predsjedničinu promjenu stava oko pozdrava “Za dom spremni” koja je naišla na prilično podijeljene reakcije u hrvatskoj javnosti.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić osniva Sportski holding, pretpostavlja se zbog novog zaduživanja grada.

“Pretpostavke su potpuno utemeljene. Zagrebačke financije nalaze se pred kolapsom. Dva desetljeća vođenja Zagreba na način da mu je ključno obilježje koruptivno-klijentelistički sustav došao je do kraja.

Holding je sinonom za neracionalno raspolaganje gradskim novcem, uhljebljivanje podbnika… i potpuno je svejedno govorimo li o Zagrebačkom ili ovom Športskom holdingu. Ovaj prijedlog koji se pojavio od nikud… Zanimljivo, njegov je duhovni otac osoba koja je na sudu optužena za koruptivna djelovanja.

Teško je u gradskoj upravi naći nekoga bez optužnice. U zagrebačkom slučaju nema spasonosvnog modela sve dok se korijenito ne promijeni klijentelističko-koruptivni sustav…”, kaže Hasanbegović.

Milan Bandić naglašava da će ga se pamtiti po investicijama. U novom holdingu trebalo bi biti pet direktora.

“Uvijek se radi o direktorima. Ova, kao i svaka druga odluka, ovisi o volji HDZ-a u Skupštini. Oni djeluju kao pouzdan satelit Milana Bandića i ne moramo gubiti vrijeme o modelima i konceptima. Usmjerimo se na direktorska mjesta. Putem podjela sinekura Bandić vješto održava vlast duže od desetljeća”, govori.

Što se tiče ideje da bi u Zagrebu neki drugi dobio ime maršala Tita sad kad su NHR napustili skupštinsku većinu, Hasanbegović kaže: “Ne znam ništa o tome, to su bizarne zamisli. Poznavajući Bandića i njegov ideološki stav sve je moguće.

Njegov političko-ideološki model se sastoji od toga da ujutro na procesiji nosi križ, a popodne na sakou bedž Josipa Broza Tita. Da je po njegovom intimnom uvjerenjju, nikada ne bi došlo ni do promjene imena Trga maršala Tita jer je on jedan od autentičnih titoista.”

Je li onda moguće da neki trg ponese ime maršala Tita? “Ako pridobije zastupnike HDZ-a, to će proći. O svemu odluku donosi Skupština. U Skupštini postoji nova većina i ako ona to želi, može učiniti bilo što”, kaže.

Zakon o privatizaciji INA-e

“Što se tiče događaja u Saboru, treba jasno reći – ja sam glasovao protiv tog zakona. Cijela je situacija nastala iz toga da se Bernardić probudio iz zimskog sna i pokušao se nametnuti kao vođa oporbe. Pozvao je zastupike da napuste sabornicu. Mi ne djelujemo na daljinski upravljač Bernardića i gospođe Pusić. U tom trenutku je postojao kvorum, u sabornici je sjedilo 76 zastupnika parlamentarne većine. Cijela ova situacija je nastala zbog politikantskog manevra Darinka Kosora koji nije uspio na vrijeme stisnuti tipku za glasovanje”, kaže Hasanbegović.

“Da je Kosor bio suzdržan i da oporba nije napustila sabornicu, zakon ne bi bio usvojen. Radi se o pokušaju prebacivanja odgovornosti na one koji nisu odgovorni. Sve je ovo smokvin list i manupulacija koja prikriva odgovor na ključno pitanje: Tko je odgovoran za stanje u INA-i?”, govori.

Na pitanje bi li ostao u Sabornici da je znao da će biti onaj koji održava kvorum, kaže da je to “nebitno tehničko pitanje”.

“Da su gospoda Kosor i Hrg bili brži dvije sekunde zakon bi bio usvojen. Postojao je kvorum vladajućih u samoj sabornici, a ne na hodnicima”, kaže.

Što se tiče Zakona o privatizaciji INA-e, kaže kako je sudbina ove kompanije zapečaćena kad se vlada obvezala na to prilikom ulaska u Europsku uniju. “Kad je zapečćena sudbina INA-e? Riječ je o odgovornosti Račanove, a onda Sanaderove vlade, kad su INA-i predana upravljačka prava”, kaže.

“Nad cijelim kompleksom INA-e stoji Damaklov mač druge arbitraže i njezin ishod može biti da hrvatski porezni obveznici mogu platiti dvije do pet milijardi kuna što bi bio konačni udar na javne financije”, govori Hasanbegović.

Bojkot HRT-a

Na pitanje hoće li se i NHR pridružiti bojkotu Hrvatske radio televizije koji su pokrenule organizacije civilnog sektora, a pridružilo im se i nekoliko političkih stranaka, Hasanbegović kaže da su iste te organizacije bile “pouzdan oslonac SDP-a i HNS-a kad su oni upravljali HRT-om”.

“Sve ovo je potpuno smiješno. Za deset dana će zaboraviti na bojkot jer oni politički preživljavaju preko medijskog prostora. NHR ne može biti u bojkotu jer HRT prema nama pokrenuo bojkot. To je njihovo pravo i ne uznemirujem se zbog toga”, rekao je Hasanbegović.

Kratko je komentirao i pitanje kurikula iz povijesti koje je uzbudilo javnost.

“To je epilog trakavice koja je krenula u vrijeme Milanovićeve vlade kad se pokušalo provesti nasilje nad hrvatskim obrazovnim sustavom. Podsjećam na Borisa Jokića i njegove suradnike koji su pokušali obrazovni sustav instrumentalizirati za svoje ciljeve. Izgubili smo dvije godine na stranačke trgovine i ovo je sad epilog te trgovine.

Divjak je pustila niz vodu Jokićeve pouzdanike i preko koljena u tri tjedna je stvoren novi kurikul koji je bolji nego stari… Ali… Trebalo je bez gubljenja vremena jasnom političkom odlukom raspustiti tadašnje ekspertne skupine, zahvalti se Jokiću…

Ovako imamo trakavicu u kojoj je obrazovni sustav instrument političke trgovine. Mi vama kurikul iz povijesti, a vi nama STEM i tzv. informatizaciju i sve ono što je povezano s lukrativnim područjem prodaje informatičke opreme. Ovo je sve običan eksperiment nad obrazvnim sustavom”, kaže naglašavajući kako će uvijek biti polemika, ali da je osnovno pravilo da se ne može svakoga zadovoljiti.

Predsjednica i “Za dom spremni”

“Ja sam o tome sve jasno rekao. Od odgovornih državnika, a ne prolaznih političara, traži se jasan stav u svemu pa i u ključnim povijesnim prijeporima”, smatra.

“Cijeli je ovaj slučaj nastao zbog pokušaja kriminalizacije simbola zakonite ratne postrojbe HOS-a. Ne može u tom kontesktu biti rasprave jesu li obilježja HOS-a doborodošla bilo gdje u Hrvatskoj. Jesu u svom intergralnom obliku. Drugi kontekst je povijesna pozadina samog pozdrava.

Kao povjesničar sam jasno rekao da nije riječ o prastarom pozdravu već o pozdravu koji je proizašao iz baštine ustaškog pokreta. Samim tim je taj pozdrav i hrvatski, jer nije proizašao iz baštine bugarskog i kineskog pokreta. To je jedan od povijesnih hrvatskih slogana poput “Vjera u Boga i seljačka sloga”, “Bog i Hrvati”… “, rekao je Hasanbegović za N1

 

Predsjednica: Treba razlikovati kompromitirani ustaški pozdrav od pokliča branitelja u Domovinskom ratu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Ruža Tomašić: U drugom krugu izbora glasat ću za Kolindu Grabar-Kitarović

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednička utrka postaje sve zanimljivija, posebno nakon što je gotovo riješeno da na izbore ide i bivši šef SDP-a Zoran Milanović.

Njegova kandidatura mogla bi ići u prilog aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović jer će, ako u utrku uđe i kandidat desnice kao suparnik aktualnoj predsjednici (što je posve izvjesno), amortizirati udarce na nju pošto će morati biti raspoređeni i na lijevog kandidata Milanovića.

Osim toga, ulazak Milanovića u ring nakon što je tri godine bio izvan političkog stroja mogao bi mobilizirati birače HDZ-a, a možda ih i vratiti toj stranci u strahu da na Pantovčak ne dođe predsjednik lijeve provenijencije.

S obzirom na to da će Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a, svaka mobilizacija HDZ-ovih glasača nakon što je ta stranka na euroizborima osvojila tek 22,7 posto glasova ići će njoj u prilog.

Desnica, koju je Andrej Plenković odstranio iz HDZ-a i koja je na euroizborima osvojila ukupno 17 posto glasova, nezadovoljna Plenkovićevom i politikom Kolinde Grabar-Kitarović, sprema svojeg predsjedničkog kandidata. Još je nepoznato hoće li to doista biti glazbenik Miroslav Škoro kojeg ankete plasiraju na treće mjesto nakon aktualne predsjednice i Zorana Milanovića.

Hrvatski suverenisti koji su na euroizborima osvojili jedan mandat (Ruža Tomašić) već su se unaprijed odredili da neće podržati K. Grabar-Kitarović iako se ona još službeno nije ni kandidirala.

Činjenica da u utrku ulazi Milanović ne mijenja odluku Hrvoja Zekanovića iz stranke Hrast, koja je dio platforme Suverenista, da Grabar-Kitarović neće imati podršku te stranke. Ruža Tomašić, pak, jasno poručuje da će, ako u drugom krugu budu aktualna predsjednica i Milanović, ona dati podršku Kolindi Grabar-Kitarović. Ali ne bezuvjetnu.

“Bude li takva situacija, tražit ću s njom sastanak da se očituje kakvu će politiku voditi. Glavna tema na kojoj ću inzistirati bit će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić za kojeg je ona izjavila da bi ga ponovno pozvala u Hrvatsku. Pa on je radio budalu od nje i Plenkovića kad je bio u Hrvatskoj, zašto bi ga opet zvala? Ako mi ne bude dala čvrsta jamstva, odnosno ako ne odredi crtu ispod koje neće ići, posebno u slučaju Vučić, onda ću ostati kod kuće i neću glasati za nju”, rekla je Ruža Tomašić Večernjem listu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Tomislav Karamarko: Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište

Objavljeno

na

Objavio

Kako ja to mogu ustavnom tužbom protiv jedne odluke izvršiti “udar” na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?!

Zamolio sam svoje pravne zastupnike, gospođu Vesnu Alaburić i gospodina Ivu Farčića, da mi objasne kakvu su to ustavnu tužbu napisali i u kakav su me to “udar” na Povjerenstvo “uvalili”. Evo što su mi odgovorili:

Medijski komentari o Vašem navodnom “udaru” na Povjerenstvo odnose se samo na osporavanje dijela odluke Povjerenstva kojim se utvrđuje da ste propustom deklariranja svojih ranijih poslovnih odnosa s Josipom Petrovićem “počinili povredu načela djelovanja” iz čl.5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Mi u tužbi tvrdimo da Zakon ne propisuje sankciju utvrđenja “povrede načela djelovanja” i da Povjerenstvo nije Zakonom ovlašteno odlučivati o kršenju “načela djelovanja” kao samostalnoj/posebnoj povredi Zakona, pa da stoga odluka nije temeljena na Zakonu.

Znam da je spominjanje propisa zamorno, ponekad čak i pravnicima, ali ću Vam ipak ukratko prezentirati relevantne zakonske odredbe:

(I) Zakon u članku 5. navodi određena načela djelovanja dužnosnika (dužnost treba obavljati časno, pošteno, savjesno, odgovorno, nepristrano; čuvajući vjerodostojnost i dostojanstvo dužnosti i povjerenje građana; ne koristeći javnu dužnost za osobne probitke, a građani imaju pravo biti informirani o ponašanju dužnosnika koje je u vezi s obnašanjem dužnosti).

(II) Člankom 42. stavak 1. Zakon utvrđuje da Povjerenstvo može izreći (samo) tri vrste sankcija za povredu odredaba Zakona: opomenu, obustavu isplate dijela plaće i javno objavljivanje odluke. Zakon, dakle, ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima bi “samo” deklariralo povredu nekog načela djelovanja ili neke zakonske odredbe.

(III) Stavkom 2. članka 42. Zakon propisuje koja se sankcija može izreći za povredu pojedine od taksativno nabrojenih zakonskih odredbi. Članak 5., koji utvrđuje načela djelovanja, uopće se ne spominje u tom kontekstu, što znači da se za povredu tih načela ne može izreći nikakva sankcija.

U spomenutim načelima djelovanja dužnosnika nema ničeg posebno spornog. Radi se o uopćenim, općeprihvaćenim načelima političkog djelovanja. Netko bi se stoga mogao zapitati: ako su načela zapisana u Zakonu, zašto Povjerenstvo ne bi imalo pravo utvrđivati povredu tih načela? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što to proturječi jednom temeljnom pravnom načelu – načelu zakonitosti. To pravno “načelo svih načela” temelj je vladavine prava.

Ono, uz ostalo, zahtijeva da (i) svaka sankcija izrijekom bude propisana javno dostupnim zakonom i (ii) da zakon bude dostatno precizan i predvidljiv kako bi mu građani mogli prilagoditi svoje ponašanje.

Dakle, zahtijeva se određena nomotehnička kvaliteta pravne norme, kako u pogledu sadržaja kažnjivog ponašanja tako i u pogledu sankcija. A takva norma o načelima djelovanja dužnosnika u Zakonu ne postoji.

Osim toga, za tijela javne vlasti vrijedi pravno pravilo da mogu raditi samo i isključivo ono za što su propisima ovlaštena, za razliku od građana, kojima je dopušteno sve osim onog što je izričito zabranjeno.

Zato, ako Zakon izričito ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima utvrđuje povredu načela djelovanja dužnosnika, Povjerenstvo tako nešto ne smije činiti.

Nekoliko riječi o tome može li se utvrđenje neke relevantne činjenice smatrati sankcijom. U pravu nema dvojbe da takvo utvrđenje ima odgovarajući pravni učinak.

Deklaratorno utvrđenje o neetičkom ili nečasnom postupanju dužnosnika predstavlja veću društvenu stigmu od izricanja bilo koje druge sankcije (izrijekom) propisane Zakonom (opomena, obustava isplate dijela mjesečne plaće i javno objavljivanje odluke Povjerenstva). Reakcije javnosti to nedvojbeno potvrđuju. Zato takva deklaracija po svojoj pravnoj naravi jest sankcija.

Načela djelovanja dužnosnika iz članka 5. Zakona važna su za tumačenje Zakona, ali nikako ne mogu biti samostalna/posebna osnova za izricanje bilo kakvih sankcija/utvrđenja.

Zakon regulira situacije sukoba interesa, njegovog spriječavanja i razriješavanja. Taj Zakon ne predstavlja etički kodeks dužnosnika (niti mu je to svrha), pa posljedično ni Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište.

Ipak, dakle, nisam “izvršio udar” na Povjerenstvo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari