Pratite nas

Pregled

Hashim Thaci: Osjećam se ponosan kao predsjednik jer su sinovi i kćeri moga naroda stali na stranu Hrvata u borbi za samostalnost

Objavljeno

na

Hashim Thaci dao intervju Bujici: Politika Beograda je agresivna, a prikazuju se kao žrtve!

U temeljima naše suradnje su dečki iz Hrvatske i sa Kosova, branitelji koji su se u rovovima, na prvim linijama zajedno borili protiv našeg zajedničkog neprijatelja – izjavio je u razgovoru za Bujicu predsjednik Kosova Thaci.

Susret Hashima Thacija i hrvatske predsjednice komentriali su za Bujicu dr. Ivo Banac, Ivica Pandža – Orkan i predsjednik Unije Albanaca u RH Kiki Čollaku koji je pored ostaloga, pozvao i našeg najpopularnijeg pjevača na Kosovo: “Thompson je dobrodošao na Kosovu, stadion u Prištini bio bi premalen!”

Povijesnim posjetom predsjednika Kosova Hashima Thachija Zagrebu, otvoreno je novo poglavlje u sjajnim odnosima dviju nezavisnih država koje su se za svoju samostalnost izborile u krvavim ratovima protiv velikosrpskog agresora – rečeno je sinoć u Bujici na Z1 televiziji.

Povodom posjeta Hrvatskoj i susreta sa našom predsjednicom Kolindom Grabar – Kitarović, Thachi je dao ekskluzivni intervju za Bujicu, u kojoj su gostovali Esad Čollaku – Kiki, predsjednik Udruge Albanaca branitelja Hrvatske u Domovinskom ratu, predsjednik Unije Albanaca u RH i zamjenik ratnog zapovjednika Oslobodilačke Vojske Kosova te Ivica Pandža – Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a.

“Odnosi između Republike Kosovo i Republike Hrvatske su više nego odlični. Poznato je da oni nisu započeli našim posjetom, već traju dosta dugo. Mi smo prošli sličan put u borbi za samostalnost. Danas ponovo težimo istim ciljevima, jer Kosovo želi biti dio Europske Unije, isto kao i Hrvatska. Hrvatska je zaslužila biti članicom NATO-a i EU, ponajprije svojim radom i vjerodostojnošću. I moj sastanak s predsjednicom Grabar – Kitarović i predsjednicima Vlade i Sabora ukazao je na obostranu želju za suradnjom između Kosova i Hrvatske, a u temeljima te suradnje su dečki iz Hrvatske i sa Kosova, branitelji koji su se u rovovima, na prvim linijama zajedno borili protiv našeg zajedničkog neprijatelja,” rekao je na početku intervjua Thaci.

JASNA PORUKA ALEKSANDRU VUČIĆU!

Indikativno je da je predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović kosovskog kolegu u prvi službeni posjet Hrvatskoj pozvala samo dan nakon inauguracije novog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Sviđalo se to nekome ili ne – Hrvati i kosovski Albanci ovime su demonstrirali savez koji nikada nije bio upitan.

“Osjećam se ponosan kao predsjednik jer su sinovi i kćeri moga naroda stali na stranu Hrvata u borbi za samostalnost. Napominjem da naša suradnja sa Hrvatskom nije okrenuta na štetu nekog drugog naroda, već je usmjerena na međusobno dobro, očuvanje slobode i mira te stabilnosti u regiji. A izjave koje daje predsjednik Srbije zapravo služe za njihovu unutarnjo-političku uporabu. Kosovo je samostalna i suverena država, radit ćemo na nastavku dijaloga sa Srbijom da bi u konačnici postigli međusobni sporazum koji će uroditi uzajemnim priznanjem. Vjerujem da će do toga doći u skoroj budućnosti.”

Zanimljivo je da srpski političari spominju Veliku Albaniju, a tendencije o Velikoj Srbiji koja je jedini problem naših prostora – još uvijek postoje, što se najbolje ogleda u nastojanjima za odcjepljenjem tzv. Republike Srpske od BiH, ali i pokušajima destabilizacije Crne Gore, Makedonije pa i Kosova…

“Cijela balkanska regija, ali i šire – dobro znaju kakva je politika Beograda. Ona je često vrlo agresivna, dok se s druge strane prikazuju kao žrtve. Svima je poznato da su sve ratove u bivšoj Jugoslaviji upravo oni započeli i da su počinili mnoge zločine – od onih protiv čovječnosti do onih veličine genocida. Svi počinjeni zločini dirigirani su upravo iz Beograda bilo da su počinjeni u Bosni, Hrvatskoj ili na Kosovu.

Treba istaknuti da je priča o Velikoj Albaniji njihova politička i medijska propaganda jer na Kosovu o tome nitko ne razmišlja. Sam termin o Velikoj Albaniji oni su sami izmislili da bi destabilizirali regiju. To čine svojom retorikom i postupcima u Hrvatskoj, Bosni kroz ‘Republiku Srpsku’, Crnoj Gori, Makedoniji i na sjeveru Kosova. Želim biti jasan: mi radimo na otvaranju, a ne promjeni naših granica. Radimo na slobodnom protoku ljudi i roba i na demokratizaciji društva.

Kosovo zajedno sa Makedonijom, isto kao i Albanija želi što prije postati dio NATO-a i Europe. To je naš glavni cilj,” rekao je Thachi i komentirao nedavni posjet bivšeg hrvatskog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića i ministra branitelja Tome Medveda Kosovu. Medved je kao izaslanik Predsjednice tada odlikovao heroje Albance – HOS-ovca Rasima Krasniqija i pripadnika 4. Brigade HV-a Nuhija Krasniqija koji su ustali u obranu Hrvatske i poginuli u Domovinskom ratu:

“Mišljenja sam da naše dvije države imaju odlične temelje za suradnju. Zajednički je cilj još više je unaprijediti jer to od nas zahtijevaju naše žrtve, naši poginuli branitelji i njihove obitelji. Upravo zbog njih to je važno učiniti na svim razinama, u svim društvenim porama – od udruga i veteranskih klubova do ministara i predsjednika,”

THACHI: SRBIJA ZLOUPOTREBLJAVA OPTUŽNICE PROTIV KOSOVSKIH I HRVATSKIH BRANITELJA!

Koliko mu znači da ljudi koji su Kosovo vodili u ratu, sada državu vode i u miru – zanimalo je voditelja Bujice koji je napomenuo da bi upravo Ramush Haradinaj trebao postati novim kosovskim premijerom.

“Ja ne dijelim građane na one koji su bili u ratu i one koji nisu, jer u biti – svi smo izašli iz rata i osjetili njegove posljedice. Srpski teror i nasilje prema svima su bili jednaki. Naš oslobodilački rat bio nam je nametnut, ali isto tako čist kao suza.

Nasilje srpske vojske i policije nad Kosovom bilo je toliko veliko da smo se naprosto morali organizirati i braniti od njihovih zločina. Vodili smo rat protiv snažne i dobro organizirane srpske vojske i politike. Rat smo i dobili uz potporu NATO-a i drugih međunarodnih aktera. Puno smo truda uložili da bi dobili rat i izborili mir i zato danas političke oponente na Kosovu ne dijelim na one koji su bili u ratu i koji nisu bili. Bilo bi opasno da to činim kao predsjednik svih građana Kosova.

Jednako cijenim sve političke stranke i koja god pobijedi na izborima, moja suradnja neće biti upitna. Kosovo se susreće sa jasnim problemima, potrebna nam je demokratska reforma, a na vanjskom planu imamo viziju postati članicom NATO-a i Europske unije. Prošlost svakog našeg političkog lidera je takva kakva jest i ne može se promijeniti niti izbrisati. Kod nekih je ona ispunjena domoljubljem, dok drugi imaju praznine u tom smislu. Ipak, svi su oni građani Republike Kosovo. Tako da je manje bitno tko će voditi novu kosovsku Vladu. Moju će potporu imati svaki onaj koji je u stanju osigurati prosperitet Kosova.“

HRVATI ĆE BITI ZASTUPLJENI U KOSOVSKOM PARLAMENTU!

Mogu li Hrvatska i Kosovo zajedno naći rješenje za progone branitelja koje potencira Beograd – pitao je Bujanec navodeći slučaj Haradinaj, ali i neke slučajeve u Hrvatskoj…

“Riječ je o iznimno osjetljivom pitanju. Srbija zloupotrebljava optužnice i protiv naših i protiv vaših branitelja, a mi intenzivno radimo na tome da takvoj nedopustivoj praksi jednom zauvijek stanemo na kraj. To su optužnice još iz vremena Slobodana Miloševića, no na žalost, Kosovo još uvijek nije članica Interpola, ali zato radimo sa svakom državom posebno da tjeralice protiv naših ljudi ne budu na snazi. Radimo na tome da zauvijek budu izbrisane, jer nam to stvara probleme i kod unapređenja dijaloga sa Srbijom. I ja sam, isto kao i Ramush Haradinaj, imao problema sa takvim tjeralicama,” objasnio je kosovski predsjednik.

Hashim Thaci u Zagrebu je obećao ustavne promjene koje će i kosovskim Hrvatima donijeti zastupničko mjesto u prištinskom parlamentu.

“Pokrenute su promjene Ustava Republike Kosovo nakon kojeg će hrvatska i crnogorska manjina na Kosovu u našem parlamentu imati svoje zastupnike. Vjerujem da će se to uskoro i dogoditi. Jako sam ponosan što su Albanci zastupljeni u Hrvatskom saboru sa zastupnicom Erminom Lekaj – Prljaskaj koja je vrlo aktivna i djeluje pozitivno,“ zaključio je Thachi intervju za Bujicu.

ČOLLAKU I ORKAN O HEROJIMA ALBANCIMA KOJI SU USTALI U OBRANU HRVATSKE

Godine 1991. u Hrvatskoj je živjelo 18.000 Albanaca, od toga ih je 2.500 bilo u Domovinskom ratu i to doborovoljno! Za Hrvatsku je poginulo 87 Albanaca, 386 je teško ranjeno, a 37 se vode kao nestali. Impresivne podatke u Bujici su komentirali Esad Čollaku – Kiki, predsjednik Udruge Albanaca branitelja Hrvatske u Domovinskom ratu i predsjednik Unije Albanaca u RH te Ivica Pandža – Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a. Čollaku je bio i zamjenik ratnog zapovjednika Oslobodilačke Vojske Kosova.

Kiki Čollaku je priznao da su promjenom vlasti u Hrvatskoj, odnosno dolaskom Kolinde Grabar – Kitarović na Pantovčak, napokon isplivali točni podaci o Albancima u Domovinskom ratu. Otkrio je nešto više i o herojima koje su na Kosovu odlikovali ministri Hasanbegović i Medved…

“Rasim Krasniqi bio je pripadnik HOS-a, ubijen u zasjedi s generalom Blažem Kraljevićem. Njegovi posmrtni ostaci 24 godine bili su nadomak sela Vitina, a Nuhi Krasniqi bio je pripadnik 4. gardijske brigade koji je poginuo na Visočici braneći grad Dubrovnik ’92. godine. Po punomoći njihovih obitelji ekshumirali smo njihova tijela i prebacili ih na Kosovo uz veliku pomoć ministra Medveda.

Predsjednica je s najvećim posmrtnim odlikovanjem odlikovala njihove obitelji. Više nema bojazni kao nekada kada je srpski teror na Kosovu bio prevelik da bi netko od obitelji smio priznati da mu je sin poginuo braneći Hrvatsku… No, na žalost, sve je manje živih roditelja… Ipak, nije ovo prvi slučaj, oni su šesti i sedmi branitelji čiji su posmrtni ostaci prebačeni na Kosovo gdje nam Srbi sada ipak nemogu oskrnaviti groblja,” rekao je Čollaku.

Orkan je progovorio o drugom albanskom i hrvatskom heroju – Bekimu Berishi.

“Rođen je u okolici Peći, živio je u mjestu Graboc, studirao je hotelijerstvo u Opatiji, 89. je otišao u bijeli svijet, da bi se u ljeto 91. pojavio u Sisku i selu Komarevo na prvoj crti obrane RH. Dijelili smo isti vojnički krevet u zgradi škole dok je četnici nisu polupali… Odlikovao ga je predsjednik Franjo Tuđman Spomenicom Domovinskog rata, Ivo Josipović Redom hrvatskog križa, bivši predsjednik Kosova Fatmir Sejdiu priznanjem Heroj Kosova te albanski predsjednik Bujar Nishani Ponosom albanske nacije – četiri predsjednika u tri zemlje! Branio je Hrvatsku i u Gospiću, dragovoljno je otišao u BiH, teško je ranjen u Bosanskoj Posavini, kasnije se otišao boriti na Kosovo, gdje je 10. kolovoza 1998. u strateški bitnoj bitci za Junik položio svoj život,“ ispričao je Orkan.

ČOLLAKU: STADION U PRIŠTINI BIO BI PREMALEN ZA THOMPSONA!

Čollaku je rekao i kako bi prošao Marko Perković – Thompson na Kosovu…

“Stadion u Prištini bio bi premalen! Na Kosovu nitko ne želi i ne može zabraniti Thompsona. On je čovjek koji pjeva svom narodu i vjeri, još nisam čuo da je osobno povrijedio bilo koga svojim pjesmama… Preko njegovih se pjesama duhovno i patriotski hranimo, isto kao što majka hrani svoje dijete svojim mlijekom. On je ikona i davao nam je preko svojih pjesama moral za našu borbu i pravedno ratovanje.

Njegovu Bojnu Čavoglave obradili smo i na albanskom, iako je svi znamo pjevati na hrvatskom! Grupa Albanaca u braniteljskim odorama bila je pozvana na 100. obljetnicu Republike Albanije, kada smo se vratili u grad ljudi su nam puštali Thompsona, a nikada neću zaboraviti scenu iz Prizrena kada je nas 2.000 pjevalo njegove pjesme.

Albanci su napamet znali sve riječi, iako ne govore hrvatski. Zato mislim da bi najbolje bilo da Thompson svoj prvi nastup na Kosovu ima upravo u Prizrenu. Došlo bi 50.000 Albanaca! Siguran sam,“ zaključio je Čollaku.

(Ekskluzivni razgovor sa Hashimom Thacijem snimljen u petak ujutro u zagrebačkom Westinu možete pogledati od 28. minute emisije…)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

ICTY danas izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se danas suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će iza 10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari