Pratite nas

Povijesnice

HAŠKI SUD: Napad na Mostar izvršili su muslimanski dezerteri iz HVO-a

Objavljeno

na

Nakon svečanosti Lipanjske zore koju priređuju bivši pripadnici HVO-a, u Mostaru su u tijeku brojni događaji, a koje organiziraju boračke organizacije nekadašnje Armije BiH. Kraj lipnja i početak srpnja 1993. godine iz ovih boračkih organizacija obilježavaju kao dane deblokade istočnog Mostara, piše Dnevni list.

Međunarodni promatrači: Cilj spajanje Mostara s Jablanicom i Konjicom. No, u prvostupanjskoj presudi u predmetu ‘Prlić i ostali’ pred haškim sudom protiv nekadašnjih visokih političkih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne, konkretno kada je u pitanju Mostar i zbivanja iz ovog perioda, stoje nešto drukčiji zaključci.

Naime, haško sudsko vijeće zaključilo je da je u pitanju napad, a ne deblokada Mostara, a takav zaključak, između ostalog, temelji i na izvješćima Međunarodnih promatrača prisutnih na mjestu događaja. Oni su u svojim izvješćima naglasili da je “po svemu sudeći, vojni cilj ove akcije ABiH bio spajanje područja Mostara s područjem Jablanice i Konjica”.

U paragrafu 103 Optužnice, spominje se da je 30. lipnja 1993. ABiH napala i zauzela kasarnu HVO-a “Tihomir Mišić” (poznatu i pod nazivom Sjeverni logor) u Sektoru Sjever grada Mostara, a u brojnim dokazima uvrštenim u spis, uključujući izvješća i naređenja HVO-a i ABiH, izvješća predstavnika međunarodne zajednice prisutnih na mjestu događaja, kao i iskaze međunarodnih promatrača, stanovnika mostarskog područja i nekadašnjih pripadnika HVO-a, tijek događaja 30. lipnja 1993. u Sektoru Sjever, grada Mostara, opisuje se na sličan način.

Dnevni list prenosi dijelove prvostupanjske presude u predmetu ‘Prlić i ostali’, a koji se odnose na Mostar iz navedenog perioda.

“…Napad na vojarnu “Tihomir Mišić” 30. lipnja 1993. godine. U paragrafu 103 Optužnice, spominje se da je 30. lipnja 1993. ABiH napala i zauzela kasarnu HVO-a “Tihomir Mišić” (poznatu i pod nazivom Sjeverni logor) u Sektoru Sjever grada Mostara.

U brojnim dokazima uvrštenim u spis, uključujući izvještaje i naređenja HVO-a i ABiH, izvještaje predstavnika međunarodne zajednice prisutnih na mjestu događaja, kao i iskaze međunarodnih promatrača, stanovnika mostarskog područja i nekadašnjih pripadnika HVO-a, tijek događaja 30. lipnja 1993. u Sektoru Sjever grada Mostara opisuje se na sličan način. Rano ujutro 30. juna 1993. između 3:00 i 3:45 sati, snage ABiH su krenule u ofenzivu na kasarnu “Tihomir Mišić” HVO-a, poznatu i pod nazivom Sjeverni logor ili Sjeverna kasarna, koja se nalazila u sjevernom dijelu grada Mostara, da bi u daljem tijeku napada udarile na položaja HVO-a, naročito na području Bijelog Polja”, stoji u prvostupanjskoj presudi haškog sudskog vijeća u predmetu ‘Prlić i ostali’.

Dezertirali iz HVO-a u ArmijuTakođer se navodi da je 30. lipnja i tijekom nekoliko sljedećih dana ABiH tako uspjela staviti pod svoju kontrolu zonu sjeverno od istočnog Mostara, u pravcu Drežnice i Jablanice pa sve do brane u Salakovcu, a naročito kasarnu “Tihomir Mišić”, Bijelo Polje, Raštane, Vrapčiće i Salakovac kao i nekoliko drugih mjesta u pojasu od 26 km sjeverno od Mostara, uključujući i područje Potoka.

“Vijeće ističe da je ABiH izvršila napad 30. lipnja 1993. godine u suradnji s vojnicima HVO-a muslimanske nacionalnosti koji su dezertirali iz HVO-a i stupili u redove ABiH, naročito sa muslimanskim vojnicima 1. i 3. brigade HVO-a, kao i 2. brigade, uključujući 1. bojnu

“Bijelo Polje” i 2. bojnu. Međunarodni promatrači prisutni na mjestu događaja su naglasili da je, po svemu sudeći, vojni cilj ove akcije ABiH bio spajanje područja Mostara s područjem Jablanice i Konjica”, zaključuje se u prvostupanjskoj presudi Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Slobodanu Praljku, Bruni Stojiću i Berislavu Pušiću.

VAŽNO VJEŠTAČENJE Armija naložila napad na HVO u Mostaru sa šifrom ‘RAK-625’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1995. – Potpisan Daytonski mirovni sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Daytonskim mirovnim sporazumom koji su 21. studenog 1995. parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević službeno je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Nakon gotovo mjesec dana pregovora, u Parizu je 14. prosinca 1995. svečano potpisan „Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“, poznatiji kao „Daytonski sporazum“.

Time je završen strahovit oružani sukob u Bosni i Hercegovini, tijekom kojeg je poginulo oko 105 tisuća ljudi, dok je dva milijuna raseljeno.

Mirovni sporazum u Elizejskoj palači potpisali su predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman, Srbije Slobodan Milošević i Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Uz njih su bili i šestorica svjedoka: premijer Španjolske, koji je predsjedao Europskom Unijom, Filipe Gonzales, predsjednik SAD Bill Clinton, predsjednik Francuske Jacques Chirac, njemački kancelar Helmuth Kohl, premijer Velike Britanije John Major i premijer Rusije Viktor Černomidin, kao i drugi najvažniji svjetski i europski dužnosnici.

Nakon što su združenim udarima hrvatske snage i one Armije BiH u oslobodilačkim operacijama nanijele velike poraze bosanskim Srbima, srpska strana bila je prisiljena napokon pristupiti mirovnim pregovorima. Inicijativom službenog Washingtona Mirovna konferencija održana je u zrakoplovnoj bazi White-Patterson u Daytonu.

U nimalo lakim pregovorima, postignut je sporazum kojim zaraćene strane priznaju BiH kao suverenu državu sastavljenu od dva, u velikoj mjeri, autonomna entiteta: muslimansko-hrvatske federacije BiH i Republike Srpske.

Hrvatskoj je pak donio garanciju da će se okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema vratiti u sklopu procesa mirne reintegracije.

Zanimljivo, u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma o BiH Srbi su s položaja u okupiranome naselju Grbavica ispalili četiri tromblonske mine prema hotelu „Holliday Inn“ u središtu Sarajeva.

To je na neki način simbolično najavilo da će mirovni dokument potpisan na Pariškoj konferenciji, kojim je završen rat u BiH, u stvarnosti zbog brojnih nedostataka biti vrlo teško provediv bez daljnjih napetosti između tri naroda te države.

 

Od ratnih pobjednika do političkih gubitnika – U Daytonu je počela pacifikacija Hrvata u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Ratni put 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina nikada nije mirovala kada je u pitanju bitka za Hrvatsku. Stala je, u prvome trenutku, u Pologu pred tenkove. Na tisuće mladića s potvrdom o krštenju ide u Zbor Narodne Garde  i brani Domovinu od Vukovara do Dubrovnika. Hrvatski čovjek, tvrd i čvrst kao hercegovački kamen, znao je obraniti svoje ognjište i svoju obitelj.

Na Zapovijedi Predsjednika HR Herceg-Bosne , mr. Mate Bobana, 29.prosinca 1993. godine utemeljena je 2.gardijska brigada, a temelj njenog ustroja čine postrojbe  „Kažnjenička bojna“, bojna „Jure i Boban“, da bi koncem 1995. god. u njen sastav ušle i postrojbe 60. gardijska bojna „Ludvig Pavlović“ i postrojba  „Gavran-2“.  Brigada je smještena u vojarni „Stanislav Baja Kraljević“-Heliodrom, nadomak Mostara.

Postrojavanje i prisegu pripadnici  2. gardijske brigade položili su u vojarni „Božan Šimović“ u Čapljini.

Utemeljena od već iskusnih bojovnika 2 .gardijska brigada odmah pristupa provođenju bojnih djelovanja na najugroženijim prostorima HR Herceg- Bosne.

– operaciji  TVIGI-94  Uskopaljsko-Ramska bojišnica.  2. gardijska brigada, veže snage neprijatelja, zauzima nekoliko dominantnih objekata prema planini Vranici, te na taj način rasterećuje postrojbe HVO-a i otupljuje oštricu neprijateljskih snaga u srednjoj Bosni. Istovremeno dio postrojbi  2.gbr provodi bojna djelovanja na Stolačkoj bojišnici.

-operacija CINCAR kupreška bojišnica. 2.gbr provodi napadna djelovanja na  pravcu Karagin vrh – Runjavi vrh – Ivazovi vrhovi,  zauzima dominantne objekte Jaram – Tikva – Ristića vrh kao i vrhove Osječenica i Kurljaj, omogućivši brz prodor snagama na smjeru napada Šuica – Malovan – Kupres.

-operacija ZIMA-94 Livanjsko-Glamočka bojišnica. 2.gbr zauzima planinski objekt Male Golije, koji dominira u odnosu na grad Glamoč, ostvaruje vizuelni nadzor nad većim dijelom Glamočkog polja  stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje grada Glamoča.

-operacije „VRILO-95 “, „SKOK-1“ i „SKOK-2 Livanjsko-Glamočka bojišnica. 2.gbr  izvodi aktivnu obranu u zoni odgovornosti s.Šegrti – Mali vrh  Velike Golije u dužini 30 kilometara.

-operacija LJETO-95“, Glamočko-Grahovska bojišnica. 2.gbr  presijeca  prijevoj Korićina, izbija na Glamočko polje, ulazi u grad Glamoč, nastavlja napadna djelovanja, ovladava dominantnim objektima  Kurozeb – Paripovac – Čemernica.

-operacija OLUJA , Glamočka bojišnica. 2.gbr veže snage neprijatelja, provodi taktički manevar improvizirajući napad prema planinskom masivu Vitorog, zauzima nekoliko dominantnih objekata što olakšava Hrvatskim  snagama da izbiju na granicu Republike Hrvatske.

-operacija MAESTRAL , Jajačka bojišnica, 2.gbr provodi napadna djelovanja na glavnom pravcu napada, udara u bok i leđa neprijatelja i u prvoj etapi napada izbija na rijeku Vrbas. U nastavku operacije Zapovjednik Hrvatski snaga,  general Ante Gotovina, formira operativni pravac , zapovjednikom snaga na tom pravcu imenuje brigadira Stanka Soptu, a zamjenika brigadira Zlatana Miju Jelića. Snage na operativnom pravcu čine 2.gbr, Specijalna policija MUP-a HR HB, 81.gb HV,  bojna Jajce i Gavran-2. Težište napada usmjereno je prema gradu Jajce i nakon dano-noćnih neprekidnih borbi  u ranim jutarnjim satima 13.rujna postrojbe 2.gbr ulaze i sa ostalim postrojbama oslobađaju  hrvatski kraljevski grad Jajce. Paralelno  na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1.gbr „Ante Bruno Bušić“, 60.gb „Ludvig Pavlović“, 22.diverzantski odred, sts GS HV i 12.rujna u večernjim satima  oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan. U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.grb izbijaju na rijeku Ugar i rijeku Riku i s.Vinac zauzimaju hidroelektrane Jajce-1 i Jajce-2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

operacija JUŽNI POTEZ“, Mrkonjićkogradska i Banjolučka bojišnica. 2.grb forsira pravac kanjonom rijeke Vrbas, izbija u širi rajon Manjače, posjeda hidroelektranu Bočac, forsira rijeku Vrbas, osvaja dominantne objekte na smjeru prema Banja Luci i prema planini Čemernica, zauzima širi rajon s. Baljvina i prelazi u aktivnu obranu na dostignutim crtama.

Tijekom studenog 1995. godine pripadnici 2.gbr aktivno sudjeluju u pripremama za oslobađanje istočne Slavonije/Vukovara.

Nakon toga, postrojbe 2. gbr razmještene su na Južnom bojištu, Stolac – Ravno – Ivanjica – Dubrovačko zaleđe,   gdje ostaju do zvaničnog završetka rata, lipanj 1996. god.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari