Pratite nas

Kolumne

„HAŠKI TRIBUNAL“ – NEPROFESINALNA I NESAVJESNA POLITIČKA INSTITUCIJA!

Objavljeno

na

Duboko potreseni smrću dragog generala Slobodana Praljka ipak ne smijemo potonuti u depresiju već moramo ostati pribrani i sagledati mnoge činjenice vezane za ovaj tragičan događaj. Jasno je kako je to vrlo teško jer je bol radi ovog gubitka izuzetno traumatična no sjetimo se njegove čvrstine i sabranosti u svim trenutcima teškog i krvavog Domovinskog rata.

Sretan sam što sam imao čast upoznati ga jer je bio čovjek koji je govorio samo istinu, pošten i osjećajan no čvrst i veliki domoljub. Bio je spreman priznati svoje pogreške, saslušati svakoga i donositi vrlo teške i odgovorne odluke. To kako je bio pravi erudita govori i sama činjenica o završena tri fakulteta. Gospodin Praljak nije bio  samo puko akademski obrazovana osoba već stvarni intelektualac. Svakako odvojite malo vremena i pogledajte ovaj video:

https://vimeo.com/244124117

Osobno mislim kako je on žrtva političkog sudovanja Haškog tribunala  kao i neprofesionalnog te nesavjesnog postupanja te institucije  što je rezultiralo njegovom smrću. Ako napravimo vrlo jednostavnu i kratku analizu uočit ćemo kako se ta neprofesionalnost i nesavjesnost očituje se u slijedećim točkama:

Povreda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 5.1  točke 3. i 5.

  1. Pretres osoba lišenih slobode.

Osobe lišene slobode moraju se detaljno pretresti pri dolasku u zatvorski prostor kao i pri svakom izvođenju i vračanju u zatvorsku sobu. Sve ono čime bi mogao ugroziti vlastiti ili život drugih osoba mora se izuzeti. Sigurnost “čistoće osobe i prostora“ može se i mora kontrolirati pretresom prostorije u kojoj osoba lišena slobode boravi. Očito je da je u načelu i slučaju generala Slobodana Praljka ova radnja propuštena, što se može smatrati nesavjesnim i neprofesionalnim obavljanjem službe čija je posljedica smrt osobe lišene slobode.

  1. Vođenje osoba lišenih slobode

 

Za vođenje osoba lišenih slobode mora se osigurati onaj broj djelatnika pravosudne policije koji jamči punu sigurnost osobe koja se vodi (vanjski napad) kao i mogućnost sprječavanja bijega osobe lišene slobode. Pri izricanju presude generalu Slobodanu Praljku i ostalim okrivljenicima određen je nedovoljan broj pravosudnih policajaca koji su bili postavljeni tako da nisu mogli kontrolirati čuvane osobe, kako od pravljenja nereda i međusobnog sukoba, tako i od pokušaja suicida. Svakog okrivljenika trebala su voditi po dva pravosudna policajca , jedan s lijeve, a drugi s desne strane okrivljenika. U sudnici su trebali sjediti tako i da lijeva i desna strana završavaju pravosudnim policajcem, a između okrivljenika trebali su također sjediti pravosudni policajci.

Drugim riječima za ovo privođenje trebalo je biti  osigurano 12 pravosudnih policajaca. Pri čitanju presude 7 pravosudnih policajaca sjedilo bi pored okrivljenika, dva bi stajala iza njih sa svake strane, a troje bi bilo pripravno ispred sudnice. Da je ovaj uvjet bio zadovoljen policajci bi mogli reagirati i spriječiti suicid koji se nažalost dogodio.

  1. Potrebne prateće službe

Pri visoko-rizičnim suđenjima, a osobito pri izricanju presuda starijim i zdravstveno ugroženim osobama  nužno je osigurati hitnu zdravstvenu službu. Kako se u ovom slučaju radilo o osobama lišenim slobode u starijoj životnoj dobi koje mogu imati određenih zdravstvenih tegoba, svakako se o tome trebalo voditi računa. Da je to učinjeno gospodinu Pralju bi se moglo odmah pružiti pomoć.

 

  1. Davanje lažne izjave

Već nekoliko minuta nakon ispijanja otrova general Slobodan Praljak je potpuno sigurno preminuo jer je otrov bio u tekućem stanju pa je tako vrlo brzo djelovao. Jano je da djelovanje ovisi o tipu i snazi otrova. U točno neutvrđeno vrijeme, negdje oko 30 minuta nakon incidenta, jedan od djelatnika suda izvijestio je kako se poduzimaju sve potrebite mjere i kako je general Praljak živ. Ova izjava sramotna je i  trebala bi biti kazneno sankcionirana.

Kola hitne pomoći došla su gotovo sat vremena nakon incidenta što je potpuno nedopustivo. U direktnom televizijskom prijenosu bilo je vidljivo kako osoblje kola hitne pomoći još dugo nakon dolaska nije postupalo. Zašto? Vjerojatno zato što je general Praljak već bio mrtav.

Ako je ova laž o stanju generala Praljka trebala poslužiti kako bi se dovršilo izricanje presude dok je on još navodno živ, onda je to stravično i to jednako tako kao i ova nakaradna politička presuda svim okrivljenima. Takav postupak ne zaslužuje samo moralnu već i vrlo strogu kaznenu odgovornost.

 Povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Članak 6.1 pravo na pošteno suđenje točka 1. 3. stavak d.

  1. Pravo na pravednu presudu u razumnom roku.

Je li ovaj postupak morao trajati tolike godine? Sasvim sigurno nije. Duljina procesa je bitno utjecala na psihičko stanje okrivljenika, a naročito na ponos generala Slobodana Praljka, što je na koncu pokazao njegov postupak.

Ne prihvaćanjem  relevantnih činjenica i izvedenih dokaza obrane od strane Tribunala rezultiralo je nepravednom presudom. Time je direktno povrijeđeno pravo na pošteno suđenje izrečeno u članku 6. točci 3. stavku d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Sud u presudi spominje UZP (udruženi zločinački poduhvat) koji je imao za cilj osvajanje bošnjačkog teritorija. Kolika je to neistina dokazuje činjenica kako je Hrvatska prema podacima Ureda Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice primila i zbrinjavala 670.000 izbjeglica i prognanika Muslimana – žena, djece i muškaraca – starijih od 55 godina. Kad se tome pridoda činjenica kao je Hrvatska obukla, opremila, naoružala bošnjačke postrojbe te izvršila njihovu obuku onda je sigurno suludo govoriti o tame kako je Hrvatska nakon sveg tog htjela i napravila sukob s Bošnjacima   ili   kako to tvrde neki primitivni mozgovi izvršila agresiju na BiH.

HVO je dopustio prolaz mnogih konvoja s oružjem preko svog teritorija, a i sam je naoružao dio Bošnjaka kako bi se mogli suprotstaviti srpskoj agresiji. Bilo bi dobro da taj „ČASNI „ tribunal kaže barem jedan primjer u kojem je netko naoružao svog neprijatelja pa onda krenuo u napad protiv njega. To ne može biti logično ni najvećoj budali, pa se onda s pravom pitam kako je sud mogao donijeti takav zaključak. Spada li to u postupak poštenog i pravednog sudovanja?

Gospodo iz Tribunala morat će te preuzeti odgovornost za ovu presudu, a isto tako za smrt časnog i poštenog čovjeka koji nije mogao podnijeti teret nepravde koju ste mu nanijeli.

Ponekad treba biti i malo ironičan i reći ono što se nekom ni malo neće sviđati. Ovu presudu donio je  sud koji je osnovan 25. svibnja 1993. godine, a presudu generalima HV-a i HVO-a iznio  29. studenog 2017. Koje li znakovitosti???

Bez obzira na ovu lakrdijašku presudu i sramotu koja se želi nametnuti našim generalima oni će za nas i dalje biti heroji. Posebnu čast u povijesti Hrvata imati će zauvijek general Slobodan Praljak koji je odlučio radije umrijeti no nepravedno biti proglašen ratnim zločincem. Poput nepravedno osuđenog Sokrata ispio je otrov.

Imaju li i miligram takve časti svi oni zastupnici koji su nedolaskom izbjegli odavanje počasti pokojnom generalu i svim drugim u ratu stradalim hrvatskim vojnicima. To je ideološka paradigma onih koji su napustili sabornicu 25. lipnja 1991. kad je Hrvatski državni sabor usvajao povijesnu odluku o osamostaljenju Republike Hrvatske. Oni nisu zaslužili biti zastupnici Hrvatskog sabora.

Gospodo –  sram vas bilo!

Zoran Čapalija Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari