Pratite nas

Razgovor

Hassan Haidar Diab: Gdje su migrantima dokumenti? Koja to država pušta ljude bez dokumenata?

Objavljeno

na

Prijeti li nam usred turističke sezone nova izbjeglička kriza? Zašto su migranti iz Bihaća preseljeni u kamp Vučjak uz samu granicu s Hrvatskom? Kako žive stanovnici gorskih krajeva na migrantskoj ruti?

Gosti emisije Otvoreno koju je vodio Mislav Togonal bili su načelnik Općine Mrkopalj Josip Brozović,zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Čelić, zamjenik župana Primorsko-goranske županije (SDP) Petar Mamula, saborska zastupnica HDZ-a Irena Petrijevčanin Vuksanović, novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab i Sandra Benčić iz Političke platforme “Možemo”.

Prošle godine u BiH je zabilježeno 25.000 ilegalnih ulazaka, a od početka ove gotovo 11.000. Stanovnici Bihaća u kojem je nekoliko tisuća migranata prosvjeduju. Prosvjeduju i građani koji žive u nekoliko sela blizu Bihaća, većinom Hrvati, jer  na stotine migranata premješteno je na novu lokaciju, u improvizirani kamp i bivši ilegalni deponij – na Vučjaku.

UN-ova agencija za izbjeglice još prije je upozorila da taj prostor nije primjeren za zbrinjavanje – vode nema za sve, ne postoje sanitarni čvorovi, a blizu su i minska polja. Kamp na Vučjaku smješten je samo nekoliko kilometara od granice s Hrvatskom, pa granična policija, uz ionako pune ruke posla, sada mora dodatno paziti. Jer većini su cilj – zapadnoeuropske zemlje.

– Ljudi koji dolaze nakon dana provedenih u šumi provaljuju u domove, vikendice, obiteljske kuće jer su gladni. Nanose velike materijalne štete, a neki oskrnavljuju križeve. Gorski kotar je na pragu izumiranja trenutačno ima oko 18.000 stanovnika. Begovo razdolje ima 30-ak stanovnika, staračka domaćinstva, zaključavaju se čim zađe sunce, opisao je situaciju Brozović.

Višnja Starešina: Migranti između velike Njemačke, Velike Kladuše i male Hrvatske

Na pitanje hoće li policija zaštititi građane, Čelić je rekao da može, mora i hoće.

– Provale se prijavljuju sa zakašnjenjem jer su objekti inače prazni. Imamo informacije, organizirali smo službu tako da smo sada tamo stalno na terenu. Ako bude potrebe, aktivirat ćemo i pričuvni sastav policije. Prijave o nasilnosti policije se analiziraju, dosad nije utvrđeno nasilje, rekao je Čelić.

Benčić je rekla da o policijskoj brutalnosti na granici svjedoče izvještaji relevantnih organizacija, a ne samo migranti.

– Događa se da je politika tzv. odvraćanja od ilegalnog ulaska prerasta u nasilje. Ne možemo govoriti da u Hrvatskoj imamo legalan način dolaska na granicu i traženja azila. Stvorena je situacija koja je problematična i onda ilegalno prelaze granicu, gladni su. Ako se ljudima provaljuje u kuće i vikendice to je veliki problem, ali to je posljedica europske politike smatra Benčić.

Imamo puno pritužbi na policiju da tuku, uzimaju mobitele, uzimaju novce, ali to nije točno, uključio se Čelić. Nije točno da nema prostora za legalan ulazak u RH. Kao policija smo dužni štititi RH, rekao je.

Diab je rekao kako je nedavno bio u Vučjaku.

– Uvjeti su katastrofalni, tamo je deponija, 38°C u hladu. Migranti vjeruju da su ih tamo doveli da što prije prijeđu u Hrvatsku ili da se vrate u Sarajevo ili da se vrate doma jer je nemoguće živjeti u Vučjaku. Više se vjeruje migrantima nego hrvatskoj policiji. Većina migranata su Afganistanci, Pakistanci, Egipćani, dolaze iz Jemena, Libije, Alžira, Maroka, a svi tvrde da su iz Sirije. A ja znam jezik, nisu to Sirijci, sad dolaze neki u zadnje vrijeme. Gdje su im dokumenti? Koja to država pušta ljude bez dokumenata?, upitao je Diab.

Benčić je odgovorila kako oni kreću bez dokumenata ili im krijumčari uzmu dokumente, a Diab je odmah uzvratio kako dokumente ostavljaju u Bihaću.

– I sam sam vidio, rekao je Diab.

Ogromne su razlike u brojkama onih koji su zatražili azil od onih koji prelaze granicu. Zašto bi ilegalno prelazili granicu ako mogu tražiti azil, upitala je Benčić.

– Sustav azila nedostupan je u Hrvatskoj. Imamo potpunu dehumanizaciju migranata, kao da nisu ljudi. Primjenjuju se postupci koji nisu u skladu s Ustavom ni međunarodnim propisima o zaštiti ljudskih prava. Odvraćanje na granici ne postoji kao postupak. Ljude koje prelaze granicu treba prepratiti i pitati žele li zatražiti azil, smatra.

Vuksanović je rekla da bi Benčić trebala biti objektivna kao članica nevladine udruge. Na opasku voditelja Togonala da je u stranci a ne više u nevladinoj udruzi rekla je da joj je onda jasno zašto nije objektivna.

– Slažem se s gospodinom Diabom. Promijenila se paradigma migracije na razini EU. To više nije tzv. willkommen politika Njemačke koja je počela 2015. i trajala nekoliko godina. To je sada politika koja se drastično promijenila. Zapadne zemlje i Njemačka ne žele više takvu radnu snagu. Sada posežu za radnom snagom iz EU, pa i Hrvatske. RH nema problem, ako je netko tražitelj azila on će taj azil i dobiti. Ti migranti su većinom sada ekonomski migranti i Hrvatsku doživljavaju kao tranzicijsku rutu. Ne postoji više takva opasnost od migranata kao i 2015. U Turskoj ima oko 4 milijuna ljudi, dok je 2015. Njemačka dnevno primala 600 migranata, rekla je Vuksanović.

I ona je nedavno bila u Vučjaku.

Što se tiče Vučjaka, tamo se radi o nesposobnosti vlasti Unsko-sanskog kantona. Dva su kampa odlučili prebaciti 6 km uz hrvatsku granicu na područje koje je pogodno za ilegalne migracije. Namjerno su to napravili – to je “brigo moja prijeđi na drugoga”. U Velikoj Kladuši i Bihaću 20% stanovništva su migranti koji slobodno šeću. Nesposobni su se nositi s tim problemom, treba ima 10 milijuna eura za opremanje kampa u Vučjaku. Stavili su ga uz sam rub s granicom RH i žele pogurati te migrante prema Hrvatskoj. Nemamo problem s nekim tko želi legalno ući u Hrvatsku, No, t ljudi žele doći u Njemačku koja ih ne želi više primiti, rekla je Vuksanović.

Mamula je rekao da se svakodnevno susreće s ljudima s kojima priča i zna kakvo je stanje.

– Postoji strah ljudi koji žive u Gorkom kotaru. Strah je rezultat nepoznavanja i jedne i druge strane. Moramo puno više poraditi kao država da se u javnom prostoru što više govori o migrantima što je uzrok, koji su to ljudi, od kuda dolaze, koje su im želje, kamo idu. Treba razgovarati o uzrocima nego smo o posljedicama određenih ratova ili ekonomskih nepogodnosti u tim zemljama, rekao je Mamula.

 

Davor Domazet Lošo: Stižu migranti, a ovo je istina o kojoj se šuti

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Tomislav Sunić: Seoba naroda tek je započela

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor s dr. sc. Tomislavom Sunićem

Migrantska kriza ne jenjava, svakodnevno smo svjedoci ilegalnih prelazaka granicu i u Hrvatsku i uništavanja imovine. Sve se ovo događa u situaciji dok je intenzitet migracija smanjen u odnosu na 2015. Međutim, odlukom Erdogana nekoliko milijuna ljudi može ponovno krenuti prema Europi. Ukupan broj ljudi koji bi htjeli napustiti mjesto boravka broji se možda i u stotinama milijuna. Kako komentirate ovu problematiku? Kome je u interesu sada već očigledno identitetsko, kulturološko i sigurnosno uništavanje Europe?

Migrantska kriza, ili bolje rečeno nova seoba naroda, ili još bolje rečeno zamjena stanovništva, tek je započela. Naivno je gajiti iluzije da će u Europu stići još samo 2 ili 5 milijuna neeuropskih migranata i da će tada migracijski tokovi misteriozno prestati.

Tom Sunic

Stotine miljuna ljudi od sjeverne Afrike do zemalja istočne i južne Azije i Pacifika sanjaju o boljem životu na Zapadu i o svom mogućem dolasku u Europu ili Sjevernu Ameriku. Konačno i tekst tzv. Marakeške deklaracije izravno daje pravo svakom pojedincu da se odseli iz svoje matične zemlje i da se useli u zemlju svoga izbora. U načelu to su zemlje Europe i sjeverne Amerike koje još slove kao relativno funkcionalne države s višim standardom života.

Afroazijski migranti ne snose nikakvu krivicu za novonastalu krizu. Kritizirati individualna razbojstva migranata, a pritom zaboravljati sociološke i geopolitičke uzroke migracija, gubljenje je vremena.

Navedimo neka uzroke tzv. migrantske krize koju je bolje nazvati zamjenom stanovništva. Kritizirati migrante, a ujedno hvaliti kapitalizam i njegov glavni temelj slobodno tržište, puko je protuslovlje, tj. contradictio in adiecto. Srž kapitalizma, odnosno liberalizma je brisanje granice, brisanje svake nacionalne svijesti i stalno isticanje „slobodnog i neometanog protoka ljudi i kapitala“.

„Slobodni protok ljudi i kapitala“ glavni je pravni temelj, ali i glavna floskula u svim dokumentima Europske unije. Trgovcu i špekulantu sasvim je svejedno koje je nacionalnosti njegov kupac. I obrnuto, kritizirati kapitalizam, kao sto to čine brojni tzv. antifašisti i radikalna ljevica, te ujedno otvarati granice neeuropskim migrantima također je vrsta logičkog protuslovlja. Jedno ne ide bez drugog.

Drugi čimbenik o kojem se u konzervativnim intelektualnim krugovima u Europi, a pogotovo u Hrvatskoj ne voli govoriti, je štetna uloga visokog katoličkog klera i Vatikana u poticanju neeuropskih migrantskih tokova odnosno zamjene stanovništva. Sam papa Franjo veliki je zagovornik bezgraničnog dolazaka neeuropskih migranata u Europu i sjevernu Ameriku.

Njemačka biskupska konferencija, na čelu sa kardinalom Reinhardom Marxom ili Američka biskupska konferencija na čelu sa kardinalom Daniel DiNardom podstrekači su neograničenih dolazaka afroazijskih i latinoameričkih migranata u Europu odnosno u sjevernu Ameriku.

Glede turskog čelnika Erdogana treba istaknuti da je on osoba sa dobrim osjećaj za real-politiku. Politička i intelektualna klasa u Turskoj ima punu dulju povijesnu memoriju nego što je to slučaj sa hrvatskom političkom i intelektualnom klasom. U povijesnoj memoriji prosječnog Turčina, Hrvatska tj. Hrvatistan, kao i dobar dio Mađarske i dalje su dio Otomanskog carstva.

S obzirom na etno-mazohizam koji je odlika sadašnje političke garniture u Hrvatskoj, ali imajući u vidu urođenu povijesnu servilnost hrvatskih intelektualno-političkih krugova prema europskim centrima moći, ne treba čuditi ako se uskoro Marulićeva Judita bude micala iz hrvatskog školskog kurikuluma radi svoje navodne rasističke, šovinističke i proturske poruke.

Nedavno je francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio da dolazi kraj zapadne hegemonije, ali i NATO saveza. Kako komentirate te izjave?

Macron, koji je u biti glasnogovornik visokih francuskih financijskih krugova i izabranik francuske visoke buržoazije, rekao je ono što većina francuskih i europskih političara zna, ali ne smije u javnosti kazati. Stoga njegove riječi treba pozdraviti.

Zastarjelost NATO-a i kraj zapadne hegemonije nisu više nikakva novost. To što su se službena Njemačka i kancelarka Merkel morali odmah ogradila od Macronovih riječi, bilo je za očekivati. Njemačka je iz povijesnih razloga polu-suverena država. Francuska, iz povijesnih razloga, ima nešto više suverenosti.

Diljem Europe jačaju tzv. suverenistički pokreti. Možemo li dočekati da se i u Hrvatskoj formira jak suverenistički blok koji bi mogao konkurirati za vlast?

Suverenistički pokreti i njihova stranačka utjelovljenja veoma su jaki u Europi. Hrvatska uvijek kaska u začelju. Treba pozdraviti nedavno osnivanje Hrvatske suverenističke stranke. Velika prednost europskih suverenista je što oni odbacuju zastarjele podjele između ljevice i desnice i umjesto toga inzistiraju na političkoj autonomiji i očuvanju identiteta raznovrsnih nacija.

Hrvatska danas nije suverena država. Što znači biti suveren? Biti suveren znači imati slobodu odlučivanje u izvanrednom stanju. Hrvatska i cijela Europa nalaze se danas u polu-izvanrednom stanju premda sadašnja vladajuća klasa u Hrvatskoj i u Europskoj uniji ne voli u javnost to kazati.

Sljedeće godine očekuju nas predsjednički izbori u SAD-u. Kako procjenjujete Trumpove izglede za reizbor?

Donald Trump je presedan u novijoj američkoj politici upravo stoga što on ima potporu većine američkih građana, ali on uživa također simpatije vojske i policije. Njegove izgledi za dobivanjem drugog predsjedničkog mandata su veliki.

Trumpova velika zasluga je što je razotkrio lažnu stranu liberalizma i njegovog glavnog temelja, tzv. slobodnih medija. Upravo što se Trump usudio napasti tu glavnu okosnicu liberalne mistike, veliki broj Amerikanaca iz financijsko-medijskih-akademskih krugova našao se ugrožen.

Stoga ti krugovi, popularno zvani u Americi „dubokom državom“ (a koje bismo mogli u Hrvatskoj usporediti sa post-udbaškim i neojugoslavenskim krugovima) izmišljaju fantastične priče i koriste nadrealne uvrede kako bi Trumpa diskreditirali i uklonili sa vlasti. Mogućnost daljnje balkanizacije i polarizacije Amerike, kao i opasnosti od građanskog rata ne mogu se isključiti.

Dugo ste godina radili u diplomaciji. Kako gledate na postupak u vezi s diplomatom Damirom Sabljakom?

Sabljak je ideal-tip karakternog hrvatskog diplomata koji ukazuje na nepravilnosti u Ministarstvu vanjskih poslova u Republici Hrvatskoj (MVEP). Takvih mogućih Sabljaka ima nešto u MVEP-u, no to su pretežno beskičmenjaci i pojedinci koji žive u patološkom strahu od gubitka posla. Sabljak je dobar primjer kako se hrvatski diplomati moraju oslobodit straha i samocenzure.

Predložit ću svojim kolegama Suverenistima, koji će za godinu dana biti ključni u sastavljanju nove vlade u Hrvatskoj, da donesu zakonski prijedlog na temelju kojeg bi se retroaktivno napravila revizija trošenja novaca u MVEP-u i nepotrebno luksuziranje i nepotizam, koji su od 1991. g. glavna odlika MVEP-a. Potrebno je također rezati broj djelatnika MVEP-a. Sasvim je dovoljno da u MVEP-u radi 600 ljudi, a ne preko 1000, kao što je to danas slučaj.

Pripremate li neku novu knjigu?

Da, i to na drugom izdanju moje La Croatie; un pays par défaut? Tehnički se mučim s francuskim nakladnikom. Lakše je knjigu napisati nego objaviti.

Davor Dijanović / HKV

 

TRAGEDIJA ILI ORGANIZIRANA DIVERZIJA : ‘Saudijski princ nudi 5000 dolara svakom tko iz islamskih zemalja ode u Europu’?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Marko Miljanić: Pupovac ni jednom nije došao u Škabrnju

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja, a u povodu 28. obljetnice stradanja ovog mjesta

U hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu Škabrnja je doživjela teške trenutke, baš kao i Vukovar, Pakrac, Lipik, Saborsko, Voćin… To je danas mirno mjesto koje nažalost još uvijek živi i živjet će od – prošlosti. Oni koji nisu stradali uglavnom su se vratili na svoja ognjišta. A nema kuće u Škabrnji koja ne nosi neku bolnu uspomenu na velikosrpsku agresiju.

Nedaleko ovog mjesta rođen je i „veliki borac“ za ljudska prava, Srbin po zanimanju, Milorad Pupovac, koji obilazi Hrvatsku i pričao o ustaškim zločinima.

– Kako to da ni jednom nije došao u Škabrnju, na neko naše obilježavanje stradalih iz Domovinskoga rata, da na licu mjesta čuje što su to četnici uradili u njegovu rodnom kraju? – pita se ratni zapovjednik obrane Škabrnja legendarni Marko Miljanić, Junak Domovinskoga rata.

Čovjek koji je branio ovo mjesto sa svojim iznimno hrabrim mještanima i koji je izgubio više od pola svoje obitelji, danas na 28. obljetnicu stradanja jako je ogorčen.
Tako nam djeluje u razgovoru.
Podsjeća nas da kad su se preživjeli vratili u Škabrnju da ih je u osnovnoj školi koja još uvijek nosi ime po partizanu-komunisti Vladimiru Nazoru, umjesto po nekom Junaku Domovinskoga rata, dočekala stravična krilatica „Živjela smrt i dobro došli u mrtvo selo“. Inače, pokraj ove škole nalazi se i masovna grobnica, koja ih također podsjeća na prošlost.

– Imamo Hrvatsku i mi bi hrvatski branitelji trebali biti sretni. A nismo – kaže Miljanić. Tuga, nezadovoljstvo i sve takve negativne stvari dobrano su se uvukle među nas. Nema pravde. I dalje se gone ljudi koji su stvarali hrvatsku državu, ali ne i oni koji su je rušili. Za teške zločine u Škabrnji dosad su odgovarali neki četnici u odsustvu, što znači da nikada nisu bili ni dana u hrvatskom zatvoru. Odgovarala je Zorana Banić, medicinska sestra. Dobila je šest godina zatvora, a ni jedan četnički zapovjednik. Do njih „ne mogu“ doći. A ja sam im svojedobno dostavio i adrese većine onih koji su krivi za zločine u Škabrnji.

Malo vas ima u hrvatskim medijima, kako to? Naime, ranije ste više govorili, više su vas novinari posjećivali, slikali… Što se dogodilo?
– Istina, teško mogu u hrvatske medije. Ne samo ja već i drugi koji žele govoriti istinu i samo istinu. Ne daju nam javno svjedočiti. Čekaju da umremo. Nekoliko puta sam bio i svjedok na Haaškom sudu. Medije to ne zanima. Više prostora dobije neka srpska „pevaljka“ nego mi koji smo branili Hrvatsku. Dobro se biraju ljudi koji će govoriti na televiziji. Mi očito nismo podobni. Kad nam nešto i dopuste kazati onda se to ne dopadne pupovcima i onima „tamo daleko“, pa nas maknu. Brišu naša imena i kad nastupamo na nekim domoljubnim tribinama. Sa svih strana javljaju mi se branitelji, pa i ratni zapovjednici da ih se uskraćuje, da nisu zadovoljni.

Vaša draga i ponosna majka doživjela je 97. godina. Supruga su joj četnici zaklali, izgubila je pola svoje obitelji. Nema tome dugo nažalost je umrla…
– U Škabrnji su mnoge majke zavijene u crno. Moja majka je patila do zadnjih dana. Nekoliko godina pred smrt zvali su je i svjedočiti u svezi Domovinskoga rata, a nisu je se sjetili 30 godina, nego pred smrt. Željeli smo je smjestiti u starački dom. Imao sam sve preporuke, od svih ministarstva, ali ništa nije pomoglo. I onda pričaju da branitelji imaju prednosti i pogodnosti. Sram ih može biti. Sin mi imam neko poljoprivredno dobro. Želio je i on otići van, ali sam ga molio da ostane, jer se nismo borili da nam sinovi i kćeri budu radnici u Njemačkoj i drugdje.

Nego, nismo čitali ni čuli da je 18. 10. obilježen dan općine Škabrnja! Kako to?
– Što da vam kažem? Sramota je to. To zavisi od našeg općinskog načelnika. Mislim da sam vam sve rekao.

Na obljetnicu stradanja u Škabrnji, u programu obilježavanja nema vašeg imena. Jer to znači da ni ove godine nećete govoriti na ovom skupu, 18.11.?
– Kao ratnog zapovjednika mene ovdje, a ni na državnoj razini, nitko ne obavještava o ovom i takvim programima. Ne žele da ja govorim u Škabrnji, koju sam branio!. Ne odgovara im. Možda i ne ja, nego istina.
Godinama se pričalo da bi trebalo postrojiti pripadnike ratnih brigada…
– To bi bilo jako dobro. Da se vidi koliko nas ima, i tko su pravi, a tko laži branitelji. Lažni se ne bi tada ni usudili doći. A mnogi od njih su itekako jaki na riječima, čak ih i slikaju i od njih prave heroje.

Kao ratni zapovjednik niste dobili ni jedno visoko odličje…
– Dobio sam kao i ratni zapovjednik 117. brigade Dragutin Kralj – trolista. Neki imaju i po desetak visokih državnih odličja. Očito, nismo bolje ni zaslužili.
Kako to da se u svezi toga ne bune hrvatski generali?
– I među njima ima svakakvih. Neki vjerojatno za Škabrnju i mene nikada nisu ni čuli.
Zbog čega je, po vama, dosad čak blizu 3500 branitelja i članova njihovih obitelji učinilo suicid?

– Zbog nepravde. Ljudi su mislili da jedan dio onih koji su na ili oko vlasti, koji odlučuju, vole hrvatsku državu i poštuju ljude koji su im donijeli slobodu. Gadno su se prevarili. Biti branitelj, što to znači, osim broj u nekakvom registru?

Mnogo je mladih Hrvata dosad napustilo državu, otišli su van. Jesmo li se za to borili?
– Borili smo se i ljudi su ginuli za pravu, istinsku Hrvatsku, gdje neki pupovci i slični neće biti u prvom planu. A sada imamo to što imamo. Branitelji su brojke, a ne ljudi. Dok Hrvati odlaze u Njemačku, Australiju, Irsku, Kanadu… Srbi dolaze u Hrvatsku i preko veze dobivaju čak i odlične poslove. To je nama naša borba dala, kako bi rekli i vi u brojnim svojim domoljubnim komentarima- istaknuo je Marko Miljanić, uz podsjećanje da je u Škabrnji u vrijeme Domovinskoga rata izvršen pokolj 84 Hrvata, od toga 26 hrvatskih branitelja i 58 civila te da su četnici uništili svaku kuću, školu, pa i crkvu.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari