Pratite nas

Analiza

Hassan Haidar Diab: Samo je pitanje dana kad će izbiti rat između Izraela i Hezbollaha

Objavljeno

na

Osim što čekaju kraj mjeseca ramazana i dolazak najvećeg muslimanskog praznika Ramazanskog bajrama, Libanonci očekuju i formiranje nove libanonske vlade koja bi stabilizirala zemlju i poboljšala uvjete života.

Međutim, polaganje nada Libanonaca u stabilnost njihove zemlje ne ovisi o njihovim političarima, nego ponajprije o međunarodnim i regionalnim faktorima.

Šetajući ovih dana glavnim libanonskim gradom Bejrutom, koji je još podijeljen na etničke i vjerske skupine, sjetio sam se riječi koje mi je, još dok sam imao deset godina i kada je počeo građanski rat u Bejrutu, rekao jedan stari i mudri čovjek: „Sine, kad pada kiša u Washingtonu, Moskvi, Riyadu ili Teheranu, Libanonci nose kišobrane jer ta kiša koja ondje pada više šteti nama nego njima“.

Libanon se, nakon parlamentarnih izbora i velike pobjede Hezbollaha, našao u opasnom političkom vrtlogu.

Analitičari su uvjereni da je samo pitanje dana kada će izbiti rat između Izraela i Hezbollaha, jer prema tome vode reakcije koje su stigle iz Washingtona, Tel Aviva i Riyada, koji pobjedu Hezbollaha smatraju opasnim presedanom koji će destabilizirati ne samo Libanon nego cijelu regiju.

Odmah nakon objave rezultata, Trump i saudijski princ Bin Salman uveli su nove sankcije Hezbollahu i najavili još drastičnije, piše Hassan Haidar Diab / Večernji list

Osovina otpora

Hezbollah, libanonska politička stranka i militantni šijitski pokret, doživio je velik izborni uspjeh na posljednjim libanonskim parlamentarnim izborima održanima početkom svibnja i imat će glavnu riječ u budućoj vlasti te države.

Zbog stalnog sukobljavanja s izraelskim interesima u regiji, kao i otvorene borbe protiv izraelske vojske tijekom izraelske okupacije Libanona, Izrael i SAD, a nedavno su im se pridružile i Zaljevske zemlje na čelu sa Saudijskom Arabijom, Hezbollah su proglasile terorističkom organizacijom. A koalicija Amal-Hezbollah osvojila je 41 od 128 mjesta u libanonskom parlamentu.

Jedan od koalicijskih partnera Hezbollaha je i SSNP, Sirijska socijalistička narodna stranka koja, poput Hezbollaha, ima oružano krilo koje se bori u Siriji na strani sirijskog režima.

Druga stranka po snazi je Slobodni patriotski savez, libanonska najveća kršćanska stranka, koja je još 2006. godine potpisala sporazum o međusobnom razumijevanju s Hezbollahom, koji uključuje „obrambenu strategiju zaštite Libanona od izraelske prijetnje“.

Stranka aktualnog premijera Saada Haririja, koji ima potporu Washingtona i Riyada, osvojila je 21 zastupničko mjesto. Kompliciran libanonski politički i izborni sustav praktički garantira da će te stranke morati surađivati kao poslijeizborna koalicija vladajućih stranaka.

Na izborni uspjeh Hezbollaha osvrnuli su se i neki izraelski dužnosnici pa je tako ministar obrazovanja Naftali Bennett poručio: „Rezultati izbora u Libanonu znače sljedeće – Hezbollah jednako Libanon.

Država Izrael neće praviti razliku između suverene države Libanon i Hezbollaha te će Libanon smatrati odgovornim za svaku akciju koja krene s njegova teritorija.“ Tu Bennettovu izjavu analitičari su protumačili najavom rata Libanonu.

S druge strane, Hezbollah svoju pobjedu smatra potporom libanonskog naroda sudjelovanju u ratu u Siriji na strani režima Bashara Al-Assada te pružanje otpora američkoj, saudijskoj i izraelskoj politici u Libanonu.

“Ovo je jedna velika moralna i politička pobjeda za naš pokret otpora”, kazao je vođa Hezbollaha šeik Hassan Nasrallah ističući da se “danas može reći da je cilj ostvaren te da sastav novog parlamenta predstavlja jamstvo i veliku snagu u zaštiti jednadžbe zapisane zlatnim slovima: vojska, narod, otpor”.

Hezbollah i njegovi politički saveznici osvojili su 67 od 128 zastupničkih mjesta. Nakon takvih rezultata parlamentarnih izbora u Libanonu kao i izlaska Sjedinjenih Država iz iranskog nuklearnog sporazuma, mijenja se odnos snaga u korist “osovine otpora” koju čine Iran, veći dio Iraka, Sirija, Hezbollah i palestinske militantne islamističke skupine.

Iako je Libanon mala zemlja, u njemu se prelamao utjecaj ne samo velikih sila SAD-a i Rusije, nego i velikih regionalnih i neprijateljskih sila Saudijske Arabije i Irana. Nema dileme za analitičare koji smatraju da Iran protiv SAD-a i Saudijske Arabije vodi 3:0. Naime, u Iraku, Iran je povećao svoj utjecaj, u Siriji uz Rusiju vodi glavnu riječ, a u Libanonu pobijedili su njihovi saveznici.

Zasigurno, najveći politički gubitnik je Saad Hariri, dosadašnji premijer i mandatar za formiranje nove libanonske vlade. Haririjev Pokret za budućnost osvojio je samo 21 zastupničko mjesto, što je velik pad uzmemo li u obzir da je na prošlim izborima dobio 34 mandata.

Posebno je znakovito da je Hariri, sin premijera Rafika Haririja ubijenog u atentatu 2005. godine, za čiju su smrt optuženi Hezbollah i sirijski režim, od Hezbollaha i Amala izgubio okruge u kojima su u Bejrutu, Saidi i Tripoliju, glavnim uporištima muslimanskih sunita, tradicionalno pobjeđivali sunitski kandiddati.

Analitičari navode da je Hariri izgubio glasove i zbog iznenadne najave ostavke iz Riyada gdje je bio jedno vrijeme i zatočen, da bi je povukao nakon povratka u Libanon. To je u libanonskim medijima protumačeno kao otmica premijera koju je počinila Saudijska Arabija. Iako je Saad Hariri gubitnik izbora, ipak je od libanonskog predsjednika Michaela Aouna dobio mandat za formiranje nove libanonske vlade. Po ustavu, u Libanonu predsjednik mora biti maronitski kršćanin, premijer sunitski musliman, a predsjednik parlamenta šijit.

Politička scena u Libanonu duboko je podijeljena i pitanje je može li bilo koja vlada dovesti do ujedinjenja, s obzirom na to da se njihove razlike čine nepremostive, jer tu su dva glavna suprotstavljena politička bloka, pokret 8. ožujka naklonjen Iranu i Assadu s proiranskim Hezbolahom kao i pokret 14. ožujka koji predvodi Saad Hariri a podržavaju ga Saudijska Arabija i SAD te neke europske zemlje, poput Francuske i Velike Britanije.

Samer: Gorjet će cijela regija

Krizu je pojačalo i to što je u Libanon došlo više od milijun i pol sirijskih izbjeglica, tako da se broj stanovnika Libanona u kratko vrijeme povećao za petinu.

Međutim, iako je neko vrijeme izgledalo kao da je zemlja na rubu ponora i građanskog rata zbog velikih tenzija koje su nastale zbog rata u Siriji jer su dvije suprotstavljene libanonske političke opcije u Siriji međusobno ratovale, jedna na strani režima, druga na strani opozicije, odnosno džihadista, Libanon je ostao stabilan i zasad je izbjegao krvavi građanski i vjerski rat.

Prema mišljenju analitičara, Libanonci to mogu zahvaliti upravo sirijskim izbjeglicama. Naime, analitičari, smatraju da Libanon, zasad, nije zahvaćen građanskim i vjerskim ratom jer velike sile, a prije svega EU, tu zemlju vide kao veliki izbjeglički kamp pa žele sačuvati njezinu stabilnost i podržavaju je i financijski te na različite načine rade pritisak na političke aktere u Libanonu kako ne bi došlo do sukoba i ratova koji bi prouzročili novi veliki val izbjeglica prema Europi, što bi dodatno moglo stvoriti problem s izbjeglicama i dovesti do destabilizacije zemalja Europske unije.

Koliko je libanonsko društvo podijeljeno uvjerili smo se i sami dok je obilazao Bejrut i cijelu zemlju te razgovarao s ljudima različitih političkih opcija. Gotovo nijedna osoba s kojom smo razgovarali nije obznanila da su Libanonci već umorni od ratovanja koje njihova zemlja trpi još od davnih 70-ih godina 20. stoljeća.

U Tarik Al Jadidu, glavnom uporištu Saada Haririja, gdje su na svakom koraku plakati a u svakoj trgovini i po nekoliko njegovih slika, izrazili su zabrinutost pobjedom Hezbollaha na parlamentarnim izborima. Vlasnik slastičarnice Samer kaže da pobjeda Hezbollaha na izborima neće pogoditi samo Libanon nego i cijelu regiju.

Zbog Hezbollaha Libanonci svakih nekoliko godina trpe veliku štetu. U prosjeku svakih pet godina Izrael napada Libanon upravo zbog djelovanja libanonskog Hezbollaha. Svaki rat iznova razori Libanon gotovo do temelja – kazao je Samer ističući da ne vidi nikakvu perspektivu ni budućnost u Libanonu jer je svaki dan život sve teži.

I Omer dijeli Samerovo mišljenje.

– Svaki dan očekujemo novi izraelski napad na Libanon. Ali, ovaj put taj će rat zasigurno potpuno razoriti Libanon. Hezbollah je od Irana dobio naoružanje kojim može gađati gotovo sve dijelove Izraela. Tko zna, možda će ovaj put Izrael upotrijebiti i atomsku bombu – zabrinut je Omer koji, kako kaže, pod svaku cijenu želi svoju obitelj odvesti u neku od europskih zemalja.

Dok u Tarik Al Jadidu nemaju dobre riječi za Hezbollah i smatraju ga krivim za sve nevolje koje pogađaju Libanon, u predgrađu Bejruta, gdje se nalazi glavno uporište Hezbollaha, slika je potpuno drukčija. U tom dijelu Bejruta još vlada slavljeničko raspoloženje iako je gotovo dva mjeseca prošlo od parlamentarnih izbora.

Za razliku od zapadnog dijela Bejruta gdje se vide samo slike Haririja ili saudijskog kralja, predgrađe Bejruta oblijepljeno je slikama glavnog tajnika Hezbollaha šeika Hassana Nasrallaha, iranskog vjerskog vođe Alija Hamneija ili vođe iranske revolucije imama Homeinija. Svuda su polijepljene i slike mučenika, boraca Hezbollaha, poginulih u ratu u Siriji u kojoj su pomagali sirijskoj vojsci.

Upravo zahvaljujući ulasku Hezbollaha u rat u Siriji, prema mišljenju mnogih analitičara, Assad je opstao na vlasti do ruske vojne intervencije. Prema procjenama, u ratu u Siriji poginulo je između dvije i tri tisuće boraca Hezbollaha. Jafar, vlasnik automehaničke radionice, pristaše Haririja smatra izdajnicima jer su se prodali Trumpu i Netanyahuu.

– Svi pristaše Haririja saudijski su pijunčići koji slave kad neprijatelj, Izrael ili Trump, bombardiraju Siriju. Kakva je to sramota! Bez obzira na to koliko smo mi puno žrtava dali u Siriji i Libanonu braneći svoju čast i vjeru, spremni smo to ponoviti – energično govori Jafar naglašavajući da je veliki američko-izraelski i zapadni projekt u Siriji, koji su provodile zemlje Zaljeva, pao u vodu, i to zahvaljujući upravo borcima Hezbollaha i njihovoj krvi koja je tekla u Siriji.

Vozač taksija Ali, koji nas je vozio iz predgrađa Bejruta do zapadnog dijela grada, cijelo vrijeme slušao je motivacijski govor vođe Hezbollaha šeika Nasrallaha.

– To je pravi borac i revolucionar, a ne ovi u zemljama Zaljeva koji su prodali Jeruzalem i Palestinu ni za što. Svijet je imao mnogo revolucionara, od Che Guevare do vašeg Tita, ali naš je revolucionar veći od svih njih. Ako Bog da, s njim ćemo osloboditi glavni grad svih muslimana Jeruzalem – uvjeren je Ali.

Iako tenzije i podjele vise u zraku, stanovnici glavnoga libanonskoga grada Bejruta pokušavaju živjeti uobičajenim životom. Bejrut je postao simbol rata, ali ga još nazivaju i Parizom Bliskog istoka.

Njegovo moderno središte smješteno je na obali Sredozemlja, a poznat je i pod nazivom “Majka zakona” jer je upravo ondje otvorena prva biblioteka zakona na svijetu te je jedan od najmodernijih gradova Bliskog istoka s poviješću duljom više od tisuću godina, grad u kojem na istome trgu možete vidjeti kršćansku crkvu i islamsku džamiju.

Unatoč političkim nesuglasicama, Libanon je poznat kao najtolerantnija zemlja na svijetu u kojoj živi više od 28 različitih vjerskih i etničkih skupina, a zakonom su svi zaštićeni i žive u ravnopravnosti. Papa Ivan Pavao II. uvijek je znao istaknuti kako treba učiti ljubav i toleranciju od Libanonaca.

Sunce da grije, a ne da ubija Bejrut je danas impresivan grad u kojem stanovnici žive punim životom. Premda je čak sedam puta strašno oštećen u razornim potresima (najrazorniji pogodio je grad 555. godine) te je u svojoj burnoj povijesti pretrpio i mnoga druga razaranja (najveća u 15-godišnjem građanskom ratu), Bejrut je brzo ponovo obnavljan i opet je postao pravi ljepotan i privlačna destinacija. Usprkos ratu u Siriji i upozorenjima turističkih agencija i zapadnih vlada građanima da ne putuju u Bejrut zbog opasnosti, taj je grad pun stranih turista, najviše baš iz zemalja članica EU.

U najatraktivnijim četvrtima, kao što je Hamra, stara jezgra grada u kojoj je mnogo suvenirnica, restorana i pubova, teško je naći slobodno mjesto, pogotovo navečer. Isto vrijedi i za Downtown, novi dio grada, koji vrvi trgovačkim centrima i novim stambenim građevinama.

Najatraktivnije šetalište za turiste je Rouche, mjesto gdje ćete pronaći najljepši prirodni fenomen Bejruta – litice Rouche. Iako gotovo svi Libanonci očekuju veliki rat između Hezbollaha i Izraela koji će se, uvjereni su, zasigurno proširiti i na Siriju a možda i na Iran, 90-godišnji Khalid, moj nekadašnji učitelj matematike u osnovnoj školi, ipak se nada nekom čudu.

– Možda Bog ovaj veliki tmurni oblak koji je već prekrio Libanon ipak otpuše dalje i podari nam sunce koje će nas grijati, a ne ubijati – tiho je, ali riječima punim nade, prozborio stari profesor Khalid.

Hassan Haidar Diab / Večernji list

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Što Davor Bernardić ne razumije o preuzimanju eura, ulasku u Schengen, funkciji ESB-a, djelovanju EU u cjelini

Objavljeno

na

Objavio

Euractiv.hr prati izjave hrvatskih i važnijih europskih političara vezanih uz funkcioniranje Europske unije te ih analizira i ocjenjuje njihovu podudarnost sa stvarnim činjenicama. Tako u novoj analizi Željka Trkanjeca Euractiv.hr donosi:

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, dao je intervju Jutarnjem listu u kojem je govorio i o problematici odnosa Hrvatske i EU.

1. “Hrvatska je zadnja u EU po iskorištenosti sredstava iz fondova EU, Hrvatska zbog nesposobnosti ove vlade nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”.

Uglavnom netočno

“Hrvatska je 2019. godine dosegla prosjek EU-a u povlačenju tog novca, ocijenjeno je u Bruxellesu, gdje se održava četverodnevna konferencija Europski tjedan regija i gradova … Na začelju je Španjolska s 58 posto ugovorenih projekata”. Hina, 8. listopad 2019.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU), koordinacijskog tijela, na dan 31.10.2019. godine s prijaviteljima iz RH ugovoreno je ukupno 78% ukupne alokacije u okviru svih Operativnih programa, međutim isplaćeno je samo 37% sredstava.

Hrvatska je imala problema s iskorištavanjem sredstava iz fondova, ali u posljednje tri godine (od 2016.) situacija se bitno popravila.

Dakle, potpuno je netočna tvrdnja da “Hrvatska nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”: dio sredstava još nije isplaćen, ali je ugovoren.

2. “Hrvatska treba iskoristiti Europski stabilizacijski mehanizam”.

Potpuno netočno

“Države članice europodručja koje se susreću s financijskim poteškoćama, ili kojima prijete takve poteškoće, mogu dobiti financijsku pomoć putem Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) – financijske institucije koju su osnovale države članice europodručja”. Izvor ovdje.

Dakle, sredstava iz ESM-a su dostupna samo zemljama koje imaju euro.

3. “Vlada nije iskoristila europski kanal likvidnosti s Centralnom bankom”.

Potpuno netočno

“Hrvatska narodna banka dogovorila je s Europskom središnjom bankom (ESB) uspostavljanje linije za valutni ugovor o razmjeni, tzv. valutni swap (engl. swap line), koji će joj stajati na raspolaganju u slučaju potrebe. Valutni swap omogućuje razmjenu kuna za eure u iznosu od 2 milijarde eura”. Izvor ovdje.

Vlade ne sklapaju aranžmane s ESB-om već to radi isključivo Središnja banka, u Hrvatskoj HNB.

Dodajmo ovome i sljedeći detalj: Drugi tjedan zaredom izostao je interes banaka za dodatnom likvidnošću putem jednotjednih kredita po kamatnoj stopi od 0,05 posto, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Hina, 25. svibnja

4.“Premda se Viktor Orban slika ispred zastave Velike Mađarske…ministar vanjskih poslova na to šuti”.

Potpuno netočno

“Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u četvrtak je komentirao objavu mađarskog premijera Viktora Orbana s kartom velike Mađarske … Generalno su bilo kakve teritorijalne pretenzije u Europskoj uniji nezamislive jer su sve države priznale jedna drugu …uvijek se znala granica između Mađarske i Hrvatske. Postojanje povijesnih karti koje se mogu kupiti u antikvarijatu, a ne tražiti po ormaru, ne odražavaju stvarnost i mislim da su na neki način skretanje pozornosti s tema koje nisu stvarni život, a to je gradnja zajedničke budućnosti“. Izvor ovdje.

5. “Hrvatska još nije u Schengenu iako smo ispunili sve tehničke pretpostavke”.

Potpuno netočno

“Europska komisija je danas (22. 10. 2019.) izvijestila o napretku Hrvatske u ispunjavanju potrebnih uvjeta za pristupanje schengenskom području”. Izvor ovdje.

Dakle, prije sedam mjeseci su zadovoljeni tehnički uvjeti za pristupanje Schengenskom prostoru. Nakon toga je Hrvatska preuzela predsjedavanje EU pa je sasvim razumljivo da nije mogla stavljati na dnevni red raspravu u primanju u Schengen.

Odluka o prijemu u Schengen je politička, ne tehnička. Donose ju zajedničkom odlukom sve članice Schengenskog prostora među kojima i nečlanica EU. Bugarska i Rumunjska su također ispunile tehničke uvjete, ali je izostala politička podrška. Slovenija se snažno protivi ulasku Hrvatske u Schengen. Dakle, vlada je učinila sve što se od nje očekivalo. Sada je riječ o političkom procesu.

5. “Nismo u eurozoni, premda smo krenuli u taj proces, doduše prekasno”.

Potpuno netočno

Ulazak u Euroskupinu uvjet je koji je Hrvatska preuzela ulaskom u članstvo EU. Hrvatska taj proces nije mogla pokrenuti dok nije izašla iz procedure prekomjernog proračunskog manjka (2017. godine) te prekomjerne makroekonomske ravnoteže. Nacionalna strategija za uvođenje eura je prihvaćena u travnju 2018. godine. U srpnju 2019. godine je Euroskupina na svom sastanku prihvatila pismo namjere o ulasku Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II), prvi korak prema članstvu u Euroskupini. Od tog trenutka je počeo teći procesu pristupanja Euroskupini koji može trajati do tri do deset godina. Više o tome: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Dodajmo i sljedeći podatak: Zoran Milanović, kao predsjednički kandidat SDP-a, rekao je kako ne smatra da treba preuzeti euru. “Kakva je takva je, kuna je naša”. Davor Bernardić na tu izjavu nije reagirao.

6. “Hrvatska nije reformirala Dublinski protokol, nije nametnula agendu njegove promjene kad su u pitanju migranti”.

Potpuno netočno

Dublinski protokol (u punom naziv Konvencija) odnosi se na utvrđivanje kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva. Riječ je o dokumentu Europske komisije koji ne može reformirati neka zemlja članica.

Kad je riječ o nametanju agende, na sastanku ministara unutarnjih poslova EU 24. siječnja u Zagrebu, ministar Davor Božinović je rekao: “Novi institucionalni ciklus Komisije prilika je da odgovorimo na očekivanja naših građana kada je riječ o sigurnosti i postavljanju temelja vezanih za novi pristup zaštite načela slobode kretanja, migracijama i azila”. Po pitanju izrade novog Pakta o migracijama i azilu trenutno se provode savjetovanja u državama članicama kako bi se došlo do najdjelotvornijeg rješenja. Božinović je rekao da mjere i koraci ”o kojima su danas razgovarali moraju biti provedene na sve tri migrantske rute” (istočno, srednjoj i zapadnomediteranska).

Ylva Johansson, povjerenica za unutarnju politiku, tom je prigodom rekla: “Do proljeća ćemo predstaviti novi Pakt o migracijama i azilu”. Sve je zastalo zbog pandemije, ali je povjerenica Johansson 18. svibnja izjavila: “Nadam se da ćemo moći predstaviti (Pakt) početkom ljeta”. Mediji spominju lipanj.

7. “Nismo uspjeli izboriti ni datum početka pregovora za Albaniju i Makedoniju”.

Potpuno netočno

Odluku o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom su u listopadu prošle godine blokirale Francuska i Nizozemska. U ožujku ove godine na summitu Europskog vijeća donesena je odluka o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Nije donesena odluka o datumu zbog protivljenja tih dvaju, ali i nekih drugih članica.

Odluka o početku pregovora je politička i mora biti donesena jednoglasno. Hrvatska je učinila korak više od Finske koja je predsjedala u jesen 2019. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza – Izrael vs Turska

Objavljeno

na

Objavio

Današnja epizoda Cro Opsa uspoređuje odnos snaga glavnih bliskoistočnih sila. Izrael i Turska vodeće su sile na Bliskom istoku, no neo-osmanske ambicije Erdoganova režima su narušile njihove međusobne odnose, te zategnule odnose Turske i NATO-a, a okretanje Rusiji dovelo je i do zabrane isporuke borbenih aviona F-35 Turskoj, koje je Izrael već primio u službu.

Izrael pak preustrojava svoju vojsku u sklopu plana Gideon, i zadržava jednu ultimativnu prednost nad Turskom. Saznajte koji su im odnosi snaga, čime ove dvije države raspolažu i kako će se u budućnosti razvijati njihove oružane snage, te može li Turska doista parirati Izraelu u ostvarivanju svojih ambicija regionalne sile Sredozemlja.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari