KOME U HAZU-U SMETA PREZIME PEČARIĆ UZ PREZIME TUĐMAN?

0

Nedavno mi je jedan prijatelj rekao:

“Na Filozofskom fakultetu mogu ‘progutati’ prezime Tuđman, mogu progutati i prezime Pečarić, ali zajedno oba prezimena – ne mogu!”

Čini se kako je Glavni tajnik HAZU u Hrvatskom saboru pokazao koliko je ispravno postaviti pitanje dano u naslovu ovog teksta.

akademik Pečarić

Zapravo pokušao je dokazati kako dokazati da ta dva prezimena ne mogu ići skupa, tj. pokušao je pokazati kako se veliki hrvatski predsjednik može iskoristiti u napadu na kolegu Popovića i mene.

Napadajući nas govorio je o našem predsjedniku akademiku Franji Tuđmanu kao o „Najveličanstvenijim čovjekom na ovim prostorima“.

Njegove riječi su doista točne, samo je bilo smješno kako je to rečeno u kontekstu pohvale Prvog razreda HAZU, onog istog razreda koji je kasnije predlagao za akademika prof. dr. Iva Goldsteina. Predlagali su čovjeka kojemu je dr. Tuđman, najveličanstveniji čovjek na ovim prostorima, zapravo  najveći revisionist među hrvatskim povjesničarima, ili mu je prof. Brandt konvertit Tuđmanovskog tipa. Netko tko zna malo i logično razmišljati itekako bi znao da to baš nema smisla. A takav čovjek bi znao da je dr. Tuđman to zbog stvaranja RH, pa bi znao i da su veliki doprinos tomu dali i admiral Domazet i prof. dr. sc. Miroslav Tuđman dali svoj veliki doprinos tome.

Ali Glavni tajnik je ipak znanstvenik pa moramo pretpostaviti da zna logično razmišljati.

Zato sam ismijao njegove “argumente” o tome kako je netko tko živi u Srbiji – Srbin, kao činjenicu da je donio knjigu koja je u Akademiji nagrađena deset godina prije nego što je Glavni tajnik uopće i izabran u Akademiju. Sve to je asociralo na nedavnu slikanje Arsena Bauka pored Tuđmanove slike u partizanskoj uniformi.

A kad netkome tako očito smeta moje prezime uz prezime Tuđman, logično je pokušati im pomoći u tome. Zato ću pokušati prisjetiti sve ono što me povezuje s najveličanstvenijim čovjekom na ovim prostorima, što doista slijedi iz mnogobrojnih mojih tekstova, i njegovom obitelji.

Već sam upozorio kako je akademik Popović više puta nastupao u Velikom Trgovišću na Danima dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća. To je hrvatski znanstveno-stručni skup koji je pokrenuo Milan Vuković 2008. godine, umirovljeni sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, a ja sam bio član Organizacionog odbora.

S dr. Vukovićema smo i prof. Tuđman i ja znali sudjelovati na nekim tribinama:

http://www.hkv.hr/vijesti/najave/15374-tribina-horvatic-tudman-pecaric-vukovic-medimorec-kovacevic-i-seselj.html

Također sam bio čest sudionik rasprava za okruglim stolom uz obljetnicu smrti našeg predsjednika, koje je organizirala udruga na čijem čelu je bio prof. dr. sc. Miroslav Tuđman.

Prof. Tuđman je bio potpisnik niza otvorenih pisama koje sam ja inicirao.

Blisko je pameti da Glavnom tajniku HAZU danas itekako smeta činjenica da je nedavno postalo poznato da je upravo on onaj koji je spriječio najavu akademicima predstavljanja  moje knjige koju je predstavljao prof. dr. sc. Miroslav Tuđman.

https://kamenjar.com/dr-stjepandic-znanstvenom-nepostenju-hazu/

A prof. Tuđman je danas saborski zastupnik i član vladajuće stranke!

S druge strane prof. Tuđman je predstavljao čitav niz mojih knjiga, a ne samo tu za koju Glavni tajnik nije dozvolio slanje pozivnice ostalim akademicima.

Već sam pisao kako je Tuđmanov Prikaz knjige  “Brani li Goldstein NDH?”, A. G. Matoš, Zagreb, 2002., str. 328. dan na Predstavljanju održanom u Zagrebu, hotel Panorama, 2. listopada 2002.; objavljen u Glas koncila, 20. Listopada 2002.; i u knjigama: M. Tudjman, Krivi za zločin samoodredjenja? Zagreb, 2003.109-114.; “Prikazalište znanja”, Zagreb, 2004. (koristili su je student Filozofskog fakulteta dok je Tuđman tamo bio professor) ; J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003. 131-136; M. Pavković, Razgovori s Josipom Pečarićem, Koprivnica, 2006, 100-107. U nizu drugih svojih knjiga prof. Tuđman koristio je moje knjige i tekstove.

Sve to je još zabavnije kada se zna da je prof. Tuđman pisao predgovore ili recenzije mojim knjigama:

  1. Za hrvatsku Hrvatsku, Element, Zagreb, 2001.
  2. Rasizam Suda u Haagu / 15 godina ponavljanja istoga: Je li bilo uzalud? Zagreb, 2011.
  3. Rasizam domaćih slugu, Zagreb, 2013.
  4. Propade im crvena Hrvatska, Zagreb, 2015. pp.372

Spomenut ću i to da knjiga J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009. ima pogovor poznatog hrvatskog književnika Hrvoja Hitreca u kome se govori o prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu.

Ime oca modernę hrvatske države je i u naslovu dvije moje knjige. U vrijeme najcrnje detuđmanizacije tiskana je moja knjiga karakterističnog naslova: Trijumf tuđmanizma, Zagreb, 2003. Kao da sam najavio Baukovu sliku, zar ne? A s akademikom Dubravkom Jelčićem objavio sam knjigu:

  1. Jelčić i J. Pečarić, Tuđmanove tri sekunde, Zagreb, 2004.

Drugo prošireno izdanje, Zagreb, 2007.

Dr. sc. Marko Tokić, docent na Sveučilištu u Mostaru prestavljao je više mojih knjiga. Predstavljajući moju knjigu “Ako voliš Hrvatsku svoju” u Mostaru 05. 12. 2014. govorio je (Glas Brotnja, 05. 12. 2014.)  o četiri stupa moje Hrvatske. Naravno prvi stup je Franjo Tuđman. Ali jedan od tih stupova je i biskup dr. sc. Vlado Košić.

Zašto ga spominjem?

Iste godine, kada u Akademiji ne dozvoljavaju da se poziv na predstavljanje moje knjige, koju predstavlja prof. Miroslav Tuđman, proslijedi svim akademicima biskup Košić je predvodio Misu za Franju Tuđmana povodom 15. godišnjica smrti u Crkvi Sv. Mati Slobode, Zagreb, 10. prosinca 2014. U njegovoj homiliji možete naći i slijedeće:

Mislim da je to potrebno danas istaknuti jer smo nakon smrti prvog, i mogu reći citirajući akademika Josipa Pečarića – do sada i jedinog pravog hrvatskog predsjednika, svjedoci neprestanog rastakanja onoga što je njemu bilo na srcu kao najveća svetinja – a to je hrvatska domovina. Zašto kažem da je predsjednik Tuđman bio ne samo prvi nego i jedini pravi hrvatski predsjednik? Jer on je volio svoj narod, živio je za njega i za njegovu slobodu. Označio sam u njegovu dnevniku, na Uskrs 15. travnja 1976. riječi koje je zapisao Franjo Tuđman, nakon što je pročitao uskrsnu poruku nadbiskupa Franje Kuharića pod naslovom „Trinaest stoljeća uskrsne nade“. On je zapisao, zapravo uskliknuo: „O puče moj, kad će te tvoja uskršnja nada izbaviti križnih muka!“ (I, str.257) Tako je on osjećao muke svoga naroda svojima jer je bio jedno sa svojim narodom, želeći mu konačnu slobodu i mir poslije toliko trpljenja.

http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/biskup/homilije/2643-homilija-na-15-godinjici-smrti-franje-tumana

Ipak ću završiti s mojim rodnim krajem, kada već u HAZU više vole spomenuti republiku u kojoj sam rođen, a ne Kotor i Boku kotorsku.

Podrugljiv naziv za političke prevrtljivce koji su spremni stati pod bilo čiju zastavu, tj. prilagođavati se svim političkim promjenama kod nas je

sette bandiere (čit. sete bandijere – tal.) sedam zastava.

A da to nisam ja možete se uvjeriti i u mom nedavnom tekstu u kome sam dao i moj govor u Adelaideu dan nakon smrti najveličanstvenijeg čovjekom na ovim prostorima akademika Franje Tuđmana:

Akademik Pečarić: “Nemamo tuđmanizam već agresivni jugosrpski fašizam”

https://kamenjar.com/akademik-pecaric-nemamo-tudmanizam-vec-agresivni-jugosrpski-fasizam/

A tko je ovdje sette bandiere, tko su politički prevrtljivci koji su spremni stati pod bilo čiju zastavu, tj. prilagođavati se svim političkim promjenama prosudite sami!

Akademik Josip Pečarić

facebook komentari