Pratite nas

Razgovor

Hebrang: Da je narod birao domoljubne političare, nitko se ne bi usudio ‘gaziti’ Bleiburg

Objavljeno

na

Razgovor s prof. dr. sc. Andrijom Hebrangom u povodu zabrane održavanja mise na Bleiburškom polju

Prošloga je tjedna u političkoj i medijskoj žiži bila zabrana koruške biskupije održavanja svibanjske komemorativne mise na Bleiburškom polju. Tim povodom razgovarali smo s prof. dr. sc. Andrijom Hebrangom o prikrivenim razlozima takve odluke, kao i o teškom “probijanju” inicijative proglašenja Spomen-područja Macelj.

Koruška biskupija Gurk-Klagenfurt uskratila je HBK dopuštenje za održavanje mise na Bleiburškom polju, zbog “političkog instrumentaliziranja”. Što se po Vašem mišljenju krije iza takve odluke?

Spomenuta odluka nema nikakve veze s održanim misama na mjestu najvećega mirnodopskog pokolja u europskoj povijesti. Svima koji su nazočili tim misama jasno je da nije nikada bilo nikakvih ispada u nošenju obilježja totalitarnoga nacističkog sustava. To se sporadično događalo na rubnim dijelovima obilježavanja te hrvatske tragedije ili pak u blizini govornice za vrijeme govora političara. Pravi je razlog u protuhrvatskom ozračju koje desetljećima vode rigidni ljevičarski krugovi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pri tome možemo razumjeti inicijative koje dolaze iz proengleskih krugova, jer s optuživanjem Hrvata za ustašluk žele isprati svoju savjest što su izručili stotine tisuća nevinih bez suđenja komunističkim zločincima. Tom orkestru pridružuju se povremeno i oni kojima je savjest nečista zbog nedavne srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku jer u optužbama Hrvata za njegovanje ustaške simbolike žele umanjiti svoje zločine. Jasno, austrijski pokrajinski ljevičari priključili su se da operu svoju savjest jer su opsjednuti samooptužbom da je Hitler rođen u njihovoj zemlji, ali i zbog krimena nepružanja otpora engleskom izdajstvu razoružanih vojnika i civila. No srž svih napada na Hrvatsku u domaćim je redovima. Oni koji optužuju svoju zemlju i svoj narod, učinili su da je Hrvatska postala država koja sama gazi svoje dostojanstvo, svoj identitet i ponos. Sjetimo se optužbi notornoga Josipovića u sarajevskom parlamentu, istovrsnoga Mesića kojemu je opsesija vrijeđanje domoljubnog Tuđmana, ili Milanovića koji tvrdi da je Hrvatska „slučajna država“! Da je narod nakon Tuđmana izabrao domoljubne političare umjesto Mesića, Josipovića, Račana, Milanovića i sličnih, Hrvatska bi danas bila suverena i ponosna država i nitko se ne bi usudio gaziti hrvatske svetinje. Događaj na Bleiburgu samo je kruna planiranih političkih i povijesnih laži prenošenih ljevičarskim medijima u narod.

Prof. dr. sc. Hebrang: Zašto je važno osnovati Spomen-područje Macelj?

Sudjelovali ste na misnim slavljima na kojim se komemoriralo žrtvama Bleiburga i Križnih putova. Koja su Vaša iskustva s tih komemoracija?

Pozadinu maskiranih statista u ustaškim odorama otkrio sam 2011. godine, kada sam na Bleiburgu držao govor u ime Hrvatskoga sabora. U govoru sam spomenuo zločine komunista, ali i žrtve Jasenovca. Među deset tisuća nazočnih nije bilo ni jednoga jedinog zvižduka jer hrvatski kršćanski narod poštuje sve žrtve. Tada sam s govornice vidio u udaljenijim redovima tri ili četiri ustaške odore. Nakon govora sišao sam među ljude, uputivši se ravno prema jednoj djevojci u ustaškoj odori. Pitao sam ju tko joj je dao odoru koju nosi, a ona mi je na njemačkom jeziku odgovorila da ne razumije što ju pitam jer ne govori hrvatski. Jasno je da se radilo o statistima plaćenima od domaćih ili stranih ljevičara, baš poput svastike na Poljudu ili miniranja Židovske općine u Zagrebu. To je poznati rukopis rigidnih sljednika nekadašnje Udbe.

Što znači Bleiburg za Hrvatsku, što znači za EU?

Za Hrvatsku to je mjesto pijeteta i zahtijeva da se otkopaju sve žrtve i pokopaju dostojanstveno jer u kršćana svaka žrtva ima pravo na obilježeni grob. Za Europsku uniju to je kost u grlu jer njezine članice nisu reagirale na engleski zločin ni 1945. godine, ali ni na srpsku agresiju devedesetih. Politika i većina hrvatskih čelnika nikada nije o tomu rekla istinu, nego ju uporno skriva.

Što je s Nacrtom zakona o Spomen-području Maceljska gora, jednom od najvećih komunističkih stratišta nakon Drugoga svjetskog rata? Smatrate li da bi hrvatska Vlada mogla odlučno pristupiti otkopavanju poratnih komunističkih masovnih grobnica?

Udruga “Macelj 1945.” izradila je nacrt Zakona o spomen-području Macelj samo zato da napokon pokrene dostojno obilježavanje najvećega hrvatskog stratišta iz 1945. godine i najvećega hrvatskog groba u kojemu smo 2005. godine pokopali 1163 ekshumirane žrtve, nakon što su dvanaest godina bile skrivene u crnim vrećama. Istodobno, Spomen-područje vodilo bi daljnja iskapanja svih žrtava koja su do sada nekoliko puta zaustavljana. Prvi put to je učinio Ivica Račan, 2002. godine. Drugi put to je učinio Zoran Milanović kada je zatvorio Ured za pronalaženje i otkopavanje grobova žrtava komunističkog režima i nastavak prenio u Ministarstvo branitelja. Danas je na sceni treće zaustavljanje jer isto ministarstvo otkopavanja tih žrtava provodi po istom SDP-ovu zakonu čiji je cilj bio usporavanje ekshumacija. Ured koji je ukinut nakon što smo otkopali prve tri grobnice u Gračanima, nije ni do danas obnovljen. Svjesni smo da ni jedno ministarstvo, koliko god imalo kvalitetnih ljudi, taj posao ne može obaviti. U dvije godine pokopana su 331 posmrtna ostatka, ako ne računamo njemačke vojnike ekshumirane temeljem međudržavnog ugovora. Tom dinamikom za istraživanje 940 policijski utvrđena lokaliteta i pokop stotina tisuća ubijenih trebalo bi više od 300 godina! Prošle godine potrošeno je na iskopavanja 996 351 kuna, a na partizanske mirovine 70. 063.521 kn! Zato smo predložili u novom Zakonu osnivanje županijskih ispostava i otkapanje po 200 lokaliteta godišnje, kao i financiranje novcem EU-a, jer nas je upravo Rezolucija Vijeća Europe 1481. o komunističkim zločinima naučila da bez istine nema pomirbe. A Hrvatskoj pomirba treba da bi se konačno odlijepila od europskog dna na kojemu tavori po gospodarskim, političkim i moralnim kriterijima. Bojim se da se to ne će dogoditi prije negoli narod prestane uporno birati bivše komuniste ili njihove sljednike.

Marko Curać
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Dragutin Kralj: Ne zovu nas, a oni se dolaze samo – slikati. Činove generala dobivaju i neki ratni dezerteri

Objavljeno

na

U vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Dragutin Kralj bio je ratni zapovjednik slavne 117. brigade, ratni zapovjednik Grada Koprivnice,. a prije i zapovjednik Narodne zaštite. Kao i većina sudionika rata, nije zadovoljan odnosom prema onima koji su stvarali državu, pa često ističe da takve i poput njega nitko „ne doživljava“ ozbiljno ni u zdravstvenim ustanovama, gdje mora čekati na red za liječenje, iako se zna da su mnogi oboljeli baš zahvaljujući ratu. Dosad je predložen za četiri visoka državna odličja, a dobio je samo jedno- Red hrvatskog trolista! Također je i pohvaljen od generala Antona Tusa, prvog načelnika Glavnog stožera OSRH. I to je s tim u svezi – sve.

Kad smo ga pitali, kakav je bio doprinos 117. brigade, kroz koju je prošlo nekoliko tisuća ljudi, uz ostalo je rekao:

Bili smo 1991. jedna od prvih hrvatskih vojnih postrojbi koja je sudjelovala u napadnim djelovanjima, pretežno na novljanskom bojištu. To se nažalost danas ne4 cijeni dovoljno. U našim redovima bili su branitelji gotovo iz cijele Koprivničko – križevačke županije. Imali smo i 38 smrtno stradalih i nekoliko stotina ranjenih. To novljansko bojište ostalo je nekako „po strani“,iako su tamo ratovale i brigade iz drugih krajeva Hrvatske. Na Trokutu, nedaleko Lipika, u čijem oslobođenju smo i mi sudjelovali podignuti su spomenici s velikim brojem poginulih imena ljudi koji su ratovali na ovim Jednom godišnje se tamo okupimo, ali „glavnu“ riječ sve više preuzimaju pojedini političari, kojih nije bilo nigdje u vrijeme rata. Mi smo i tu u „drugom planu“. A političari se pojavljuju, istina ne svi, samo kad se pale svijeće i nose vijenci – da se slikaju-naglasio je.

Zbog čega se danas ne vrednuju ti rezultati, zašto malo tko spominje ovu brigadu, i njezine branitelje?

Nije samo tako u Koprivnici, tako je i drugdje. Domovinski rat i njezini branitelji sve više odlaze u „ropotarnicu“. Jedan koprivnički „specijalac“ na jednom otvorenju ratne izložbe je izjavio da je naša brigada „ratovala od petka do petka“. I što mu se dogodilo? Ništa, odnosno izabrali su ga za predsjednika „svih“ ovdašnjih braniteljskih udruga. Oni koji su najviše dali nažalost su se  povukli, bore se s bolestima, financijama… Politika u tom zaboravu Domovinskog rata i njezinih sudionika ima najveći značaj. Evo, meni nije poznati gotovo  ni jedan visoki politički dužnosnik s naše županije koji je bio s nama 1991. A oni odlučuju o svemu, pa čak i o novcima za vijence našim poginulim suborcima.

Nisu vas pozvali ni da govorite na Danu koprivničkih branitelja (30. rujna), pa čak ni u bivšoj vojarni, iz koje ste kretali na bojišta. Kako to tumačite?

O tome odlučuju oni koji su trenutačno na vlasti i njihovi poltroni, koji si umišljaju da su bili veliki borci. No, nisu samo mene, kao ratnog zapovjednika brigade i ratnog zapovjednika obrane grada zaobišli, zaobišli su i druge, poput Milana Jurića, koji je s postrojbom ZNG-a zajedno s policijom prvi ušao u oslobođenu vojarnu, 30. rujna 1991. I na toj proslavi govorili su neki drugi, neki koji su trebali i neki koji su se i tu došli samo slikati. Nas koji smo bili prvi naravno nisu ni spomenuli, jer bi im „pokvarili“ dojam o njihovu junaštvu. U koprivničkoj vojarni postoji i Križ života s imenima stradalih. Žalosno je da nitko ni od političara nema volje da se barem na tom mjestu postave spomen ploče sa svim imenima ljudi koji su poginuli. Ako se ne cijene poginuli, kako će se cijeniti nas?

Tko je kriv što branitelji nemaju „težinu“ u društvu kakvu zaslužuju?

Jednim dijelom za to su krivi i branitelji. Vjerovali su da će s oslobođenjem Domovine sve biti riješeno. Čim su odložili oružje, došli su, ne svi, drugi koji su vrlo dobri u „prodavanju magle“. Istina, nisu svi isti i ne može se generalno govoriti da su svi loši ili da su svi dobri. Meni se često javljaju pripadnici bivše brigade i pitaju za pomoć. Ako nisu bili ranjeni, a prošli su cijeli rat, za njih su jedino „rezervirane“ uspomene, a od njih se ne može živjeti niti prehranjivati obitelj. Takvi ljudi dosad su najlošije prošli. Svaka općina i svaka županija morala bi voditi skrb o ljudima koji su je u ratu branili. Ali, ne, oni čak ni ne znaju niti ih je briga, tko su imenom bili ti koji su ratovali dok su oni „studirali“, završavali fakultete, dobro se zapošljavali ili „spavali“. Krajem 1991. kod nas u brigadu stigao je dopis da se ne zovu u ratne postrojbe direktori i slični, da im se ne daj Bože što ne dogodi.

Kako to da su pripadnici 117. brigade dobili neznatan broj hrvatskih odličja?

O tome treba osobito pitati generala Marinka Krešića, dok nas je u mnogome podržao admiral Davor Domazet Lošo. General Krešić nam je učinio velike nepravde, za koje bi trebao i odgovarati. Posebna komisija, ali i sam sam predlagao branitelje iz 117. brigade za odličja i činove, ali netko je  „gore“ sve to bacao u koš. Oni malobrojni iz naše ratne postrojbe koji su i dobili poneko odličje, dobili su ga pretežno po prijedlogu svoje političke stranke. A mnogi su baš u 117. brigadi zaslužili da im se i na taj način zahvali.

Kakvo vi imate odličje, zašto nemate veći čin?

Imam čin djelatnog pukovnika HV-a, a dobio sam ga u ožujku 1992. Danas sam u „zasluženoj“ mirovini. Kako bi rekao moj prijatelj i kolega, ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić – bolje nismo ni zaslužili! I on ima samo „trolista“. Kad me već to pitate- koliko je hrvatskih generala bilo zapovjednikom brigada? Ostao sam zaprepašten kad sam saznao da u Hrvatskoj navodno ima čak oko 650 policijskih generala! Jel to moguće?

Cijela vaša obitelj bila je aktivni sudionik Domovinskog rata. Je li se to vrednuje, tražite li neke povlastice ili ste ih dobili?

Kakve povlastice, sudjelovanje u obrani Domovine nam je „otežavajuća“ okolnost. Svi kod mene imaju Spomenice Domovinskoga rata. Imam dva sina a ni jedan ne može dobiti zaposlenje u nekoj državnoj službi koje su pune uhljeba. Otežavajuća im je okolnost i to što im je otac bio ratni zapovjednik, a oni hrvatski vojnici.

Je li bilo ratnih profitera, izdajica i dezertera i u vašem kraju?

Kako da ne! Jedan od takvih je dogurao i do čina generala! A imam informaciju da je pobjegao prije odlaska na teren. S time sam vam, mislim, sve rekao.

Je li vas zovu na razne svečanosti i prijeme u državne institucije, kad je recimo Dan državnosti?

Jedno kratko vrijeme su me zvali i u predsjedničke dvore. A danas ni na obilježavanje obljetnice 117. brigade! Očito su došla druga vremena i drugi ljudi. Ali, na tim događanjima često vidim i one koji su bili i jesu protiv hrvatske države – rekao je Dragutin Kralj na slici s Miroslavom Blažekom-Kinom, poznatim koprivničkim braniteljem.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

SDP – koji licemjeri!

Objavljeno

na

Objavio

ZORAN MILANOVIĆ: Štrajk prosvjetara izazvat će revolt kod građana jer je potpuno promašen. Ova vrsta pokušaja ucjene je komična, a najviše stradaju roditelji. (25.09.2015.) http://bit.ly/Milanovic_o_strajku1

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

SDP – koji licemjeri! Danas su na presici zatražili povećanje plaća prosvjetarima od 6.11% i podržali štrajk – premda je Milanovićeva Vlada bila jednostranom odlukom smanjila plaće državnim i javnim službenicima za 3%!?!

A mi smo ih u 3 godine povećali za 11.5%, reagirali su iz HDZ-a.

Slobodno pročitajte što je sadašnji predsjednički kandidat SDP-a, a ondašnji slučajni premijer, izjavio i 28. rujna te 2015. godine: „Novca za povećanje plaća nema. Žao mi je roditelja i djece. Ni ja nemam kuda s mlađim sinom tijekom štrajka“. http://bit.ly/Milanovic_o_strajku2

Nije loše podsjetiti i na riječi tadašnjeg ministra Vedrana Mornara: „Štrajk nema smisla, najbolje ga je prekinuti. Nije dobro uskraćivati djeci ustavno pravo na obrazovanje“.

Otvoreno pismo dječjoj pravobraniteljici: Manipulacija djecom i uskraćivanje dječjih prava radi osobnih interesa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari