Pratite nas

Kronika

Hebrang: Fašizam je ono što su komunisti radili.

Objavljeno

na

Ove se godine obilježava 73. obljetnica komunističkih zločina u Maclju, najvećem otkrivenom stratištu u Hrvatskoj i jednoj od postaja tzv. križnih puteva gdje su Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata pogubili brojne hrvatske vojnike i civile. 

Izaslanik Predsjednice Republike i ove će godine biti Andrija Hebrang, dok će u ime Vlade komemoraciji na Macelju nazočiti Zdravka Bušić.

-73. obljetnica pokolja na Maclju značajna je zato što Maceljska gora simbolizira ostalih 1000 lokaliteta razasutih po Hrvatskoj te njih oko 400 po Sloveniji na kojima su komunističke žrtve ubijene i tajno zakopane poslije Drugog svjetskog rata, a bez ikakve oznake groba – rekao je Andrija Hebrang u izjavi za Direktno.hr.

Osvrnuo se i na izjave Nenada Stazića o “šlampavosti pobjednika nakon Drugog svjetskog rata”.

-Nenad Stazić je mrzitelj Hrvatske i ne može sagledati objektivnu istinu. Ja bih mu poručio samu jednu stvar, a to je da komunisti nisu antifašisti. Oni su započeli rat od 1939. do 1941, zajedno s nacistima. Zajedno s njima su ubijali po Poljskoj i po baltičkim državama. Kad oni govore da su nas komunisti oslobodili od fašizma, onda treba znati da su u partizanima komunisti činili manjinu. U partizanima je bio dosta i HSS-ovaca – ocijenio je Hebrang.

Podsjetio je da su komunisti bili Hitlerovi saveznici dok ih vođa njemačkih nacional-socijalista nije odbacio.

-Fašizam je ono što su komunisti radili. Da nije Hitler raskinuo pakt, oni bi s njim bili do kraja rata. Što se tiče poslijeratnih pokolja, to su bile prave fašističke metode. Najveća sramota je što Hrvatska u 28 godina postojanja nije otkopala i dostojanstveno obilježila te žrtve – istaknuo je Hebrang.

Vjeruje da sljednici komunista na ljevici i desnici koče otkrivanje istine.

-Ljevica i desnica koče otkrivanje istine jer i na jednoj i drugoj strani postoje sljednici komunista. Žele sakriti istinu, a bez te istine hrvatski narod će biti duboko podijeljen, a nema govora ni o kakvom društvenom i ekonomskim razvitku – ocijenio je.

Naveo je i nekoliko primjera koji dovoljno govore o tome kakav je odnos dosadašnjih Vlada bio prema žrtvama komunističkih zločina.

-Prvi pokušaj iskapanja bio je 1992. kad su otkopana 1163 posmrtna ostatka. To je nažalost brzo zaustavljeno, zato sam ja nastavio s inicijativom 2011. godine i s otvaranjem Ureda za otkrivanjem komunističkih zločina. Otkopali smo prva tri lokaliteta na Gračanima. U jednom su bili učenici srednje škole, a drugom bolesnici obližnje bolnice na Brestovcu, a to su po Staziću izgleda sve zločinci. Ured je nakon toga zatvoren – podsjetio je.

Zalaže se za proglašenje Macelja spomenom područjem.

-U vrijeme ove vlade, iskapanja se vrše preko Ministarstva branitelja. S obzirom na to da se otkopavaju dva do tri lokaliteta godišnje ja sam izračunao kako bi nam za cijeli posao bilo potrebno oko 300 godina. Zato postoji inicijativa naše udruge Macelj da se gora Macelj proglasi spomenom područjem na uzor spomen područja Jasenovac – istaknuo je Hebrang i napomenuo kako bi se ta javna ustanova vodila kao nevladina udruga kojoj bi za cilj bio otkopavanje svih lokaliteta u roku od pet godina te koja bi se mogla financirati europskih novcima.

Na koncu je istaknuo kako je veliki skeptik oko političke želje za podrškom ovoj inicijativi, ali kaže da svi oni koji cijeli život traže grobove svojih roditelja neće nikad odustati u potrazi za istinom.

-Potraga za istinom mora biti sastavni dio politike hrvatske države bez obzira tko ju vodio. Nikad se ne smije ponoviti slučaj kao s kostima otkopanih 1163 žrtava s Maclja koje su 12 godina ležale na tavanu sudske medicine u Zagrebu. To je bio najbolji simbol kako se država odnosila prema žrtvama – zaključio je.

M.M./Hrsvijet

Sveta Misa za sve žrtve križnih puteva i maceljske mučenike

Što vi mislite o ovoj temi?

Kronika

Raspisana tjeralica za migrantom koji je silovao djevojku s posebnim potrebama

Objavljeno

na

Objavio

Policija još uvijek traga za maloljetnim migrantom koji je pobjegao iz Prihvatnog centra i koji je zaražen HIV-om.

Migrant porijeklom iz Pakistana koji je dobio odgojnu mjeru zbog silovanja djevojke s posebnim potrebama krajem prošle godine, zaražen je HIV-om i pobjegao je iz Prihvatnog centra u Hadžićima kraj Sarajeva, piše Dnevni avaz.

Sud u Bihaću prenio je medijima da se na tom sudu vodio postupak protiv maloljetnog D.A. i da je pravomoćno okončan izricanjem odgojne mjere zbog kriminalnog djela spolnog odnosa s nemoćnom osobom.

Kako je migrant završio u bolnici na Koševu (Sarajevo), otamo je prebačen u Prihvatni centar, otkuda je pobjegao i ponovno se pojavio u Bihaću. Kako je u međuvremenu došla naredba za uhićenjem, on je ponovno lociran, ali kada su došli po njega, njega nije bilo u Prihvatnom centru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Preminuo akademik Marko Samardžija

Objavljeno

na

Objavio

U utorak, 19. veljače u Zagrebu je u 72. godini života umro akademik Marko Samardžija, istaknuti hrvatski jezikoslovac, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditelj Akademijinog Zavoda za lingvistička istraživanja, priopćili su iz HAZU-a.

Profesor Samardžija bio je autor zapaženog priloga o Rječniku govora santovačkih Hrvata Živka Mandića u ovogodišnjem Hrvatskom iseljeničkom zborniku Hrvatske matice iseljenika.

Marko Samardžija rodio se 2. rujna 1947. u Vođincima kod Vinkovaca gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završio je u Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te filozofije (1971.), magistrirao (1977.) i doktorirao (1986.). Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1971. do 1973., a zatim prelazi na Katedru za suvremeni hrvatski književni jezik (hrvatski standardni jezik) gdje 1973. postaje asistent, 1978. znanstveni asistent, 1987. docent, 1992. izvanredni profesor, a 1998. redoviti profesor. Bio je predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik od 1992. do 2006., a od 1996. do 1998. i pročelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 2017. Od 2000. do 2001. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, izabran je 2018. kada je postao i voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU.

Akademik Marko Samardžija bio je autor, urednik i priređivač oko 30 znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Objavio je sljedeće autorske knjige: Ljudevit Jonke (1990.), Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1993.), Filološki portreti (1993.), Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika (udžbenik za 4. razred gimnazije, više izdanja 1995.‒2000.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (1997.), Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije (više izdanja 1998.‒2008.), Jezikoslovni razgovori (2000.), Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (u suradnji s Antom Selakom, 2001.), Nekoć i nedavno ‒ odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika (2002.), Piščev izbor (2003.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (2. prošireno izdanje, 2004.), Hrvatski kao povijesni jezik (2006.), Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2008.), Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko (2010.), Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941., 2012.) te Srpsko ‒ hrvatski objasnidbeni rječnik (2015.)

Među važnija Samardžijina urednička i priređivačka izdanja spadaju knjige Jezični purizam u NDH ‒ jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik (1993.), Izbor iz djela Pavla Rittera Vitezovića (1999.,) Izbor iz djela Matije Antuna Relkovića, (1999.), Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999., Filološke sitnice i pabirci Ivana Broza (2000.), Jezikoslovne rasprave i članci F. Ivekovića, I. Broza, T. Maretića, V. Rožića, M. Rešetara, N. Andrića, D. Boranića i A. Radića (2001.), Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe Marijana Stojkovića (2005.), Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova; 2006.), Dani Julija Benešića II. (zbornik radova, 2006.), Bizovačko narječje Adolfa Bratoljuba Klaića (2007.), Donjosutlanski kajkavski ikavci (2008.), Dani Julija Benešića III. (zbornik radova, 2008.), Hrvatski pravopis ‒ po određenju kr. zem. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu Ivana Broza (2014.), Jezične bilješke Antuna Šimčika (2015.) te Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja ( 2017.).

Bio je gost lektor na Sveučilištu u Kölnu akademske godine 1977./1978. i 1978./1979., gost docent na istom sveučilištu akademske godine 1986./1987. i 1987./1988., gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Szombathelyu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.) te gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skoplju.

Bio je sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakovu (1998.), Ljubljani (2003.), Ohridu (2008.) i Minsku (2013.), kao i hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.), Varaždinu (2006.) te u Vukovaru i Vinkovcima (2014.).

Od 1995. akademik Marko Samardžija bio je član Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnog slavističkoga komitet od 2008., a od 2009. do 2012. i član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari