Pratite nas

Komentar

Hebrang: Karadžić nestaje, ali njegovo djelo ostaje

Objavljeno

na

Mi u Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, nismo sazreli reći istinu pa nam se zločinci šeću po gradovima, a ideolozi i dalje smišljaju svoje paklene planove…

“Presuda na doživotni zatvor ratnog zločinca Karadžića slaba je utjeha za majke Srebrenice i tisuće drugih žrtava ovoga monstruma. On nestaje, ali njegovo djelo ostaje”, komentirao je za Direktno.hr bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a i politički veteran dr. Andrija Hebrang.

“Vidjeli smo tugu među njegovim istomišljenicima i mnogim suradnicima, posebice u Republici Srpskoj koja je nastala dijelom i na njegovu genocidu. Srpska agresija devedesetih definitivno ostaje bez presude glavnih organizatora u KOS-u, u kojemu je osmišljeno osvajanje teritorija genocidnim metodama. Bosna i Hercegovina i nakon ove presude ostaje podijeljena, jer glavni krivci nisu ni spomenuti, a kamoli procesuirani. Potpuno je ista situacija i u Hrvatskoj, gdje ni jedna optužnica haškog tribunala, a niti hrvatskih sudova, nije podignuta protiv ideologa zločina. Zbog toga danas imamo države utemeljene na nekažnjenom zločinu, a to ne jamči mirnu budućnost. Duh agresije i dalje lebdi nad ove dvije države i značajno obilježava njihov put”, komentirao je Hebrang.

“Mi u Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, nismo sazreli reći istinu pa nam se zločinci šeću po gradovima, a ideolozi i dalje smišljaju svoje paklene planove. Dok je u susjednoj državi u neku ruku razumljivo da se rat ne kažnjava, jer je međunarodna zajednica ozakonila Republiku Srpsku temeljenu velikim dijelom na genocidu, a Hrvate kao najveće žrtve obespravila u odnosu na druga dva entiteta, u Hrvatskoj su poslije Tuđmana na vlasti oni koji taj rat ne razumiju, jer su bili daleko, ili su zarobljeni u svoje regionalne svjetonazore i amnestiraju zločince.

Podsjećam da članak 3. Zakona o oprostu nabraja ratne zločine koji su izuzetak od oprosta, ali to hrvatskom pravosuđu ništa ne znači. Isto tako režiseri u KOS-u ostaju zaštićeni zbog dobrosusjedskih odnosa, bez poštivanja pravila da rat ne završava s posljednjim ispaljenim metkom nego s presudom i posljednjem zločincu. No, moramo znati da nekažnjeni zločin ponovno potiče zločinca i u tom  smislu je ova presuda Karadžića samo forma bez sadržaja”, zaključio je dr. Hebrang, piše Direktno.hr.

Podsjetimo, Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen na doživotni zatvor. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Den Haagu odbilo je žalbu bivšeg predsjednika Republike Srpske koji je prvostupanjskom presudom 2016. osuđen na 40 godina zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom rata u BiH. Žalbeno vijeće je procijenilo da je kazna određena prvostupanjskom presudom bila preblaga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Plenković i ‘Merasi’

Objavljeno

na

Objavio

Šaljiva fotomontaža

Kako sam i predvidio u svojoj analizi na početku predizborne kampanje, jedan od ključnih pravaca natjeravanja naroda pod okrilje HDZ-a na predstojećim europarlamentarnim izborima je davanje što više medijskog prostora rigidnoj antifi. Taj prostor imaju djelomično osiguran u Saboru, samo je potrebno uključiti kamere i igrokaz može krenuti. Što bi se Plenković mučio ili izlagao problemima s listom kandidata kad se uvijek može osloniti na gospodina “Merasa”?

Svaki aktualac je savršena prigoda za demonstraciju nadmoći, pa i duhovitosti, jer kad imaš toliko “merasa”, nema šanse da ti se ne stvori stotinjak prilika za poentiranje, u kojima možeš birati kakvim se želiš predstaviti. Hoćeš duhovitošću, hoćeš razumom i mudrošću, hoćeš pronicavošću, hoćeš kršćanstvom, hoćeš hrvatstvom. Samo se poslužiš pri tolikom izboru prilika i ponude. Jer Beljak, Maras, Grmoja nude šanse toliko uvjerljivo, da i legendarni “Cigo” prodajući konja prema njima izgleda kao početnik na buvljacima. Uz to što od takvih genijalaca nikada nitko neće čuti bilo što iole pametno, što je doduše i logično jer se ne zovu Puljak, djeluju u trenutcima polemike toliko ushićeno, oduševljeno do mjere da šalju poljupce u kameru gledajući se ili zamišljajući žene i ljubavnice, pardon, ljubavnike, kako sklopljenih ruku i uzdignutih očiju nebesima zahvaljuju na providnosti koja ih je spojila s takvim velikanima, jedva čekajući istrčati susjedima po komplimente.

Čisto predizborno savršenstvo, a tek kada im Plenković kaže Meras, Buljak ili Grdoja, stvar dolazi do ushita. Odmah se traži pisar koji će se požaliti službenici N., iz američkog veleposlanstva da naredne godine njihova imena dospiju na popis ugroženih vrsta State Departmenta. Jer, od Pupovčevih ne smiju tražiti pomoć, oni su Plenkovićevi. Taj predizborno kampanjski model djeluje iscjeliteljski na umorne hadezeovske dušice, pa po kuloarima nastane milozvučno šaptanje, ne konjima naravno, kako ipak Plenki nije toliko loš koliko jest. Pronosi se glas – jes vidio što im radi, a?

Ne može se reći da ni manje rigidna opozicija, ona “naša” svojski ne pridonosi natjeravanju naroda. Evo, primjerice Bruna Esih. Žena svjesna opasnosti pred islamskim terorizmom čisto državnički ne pristaje biti “Meras”, pa pita kako ćemo Hrvatsku obraniti od ilegalnih migranata? Pa joj Plenković odgovori – policijom i obranom europskih granica. Niti Bruna pita, niti Plenkoviću pada na pamet da hrvatska država ne treba braniti Europu, jer ju Europa nije stvarala, nego mora štititi hrvatski narod, koji je državu stvarao, a hrvatski narod se ne štiti u Zagrebu, nego na granici BiH sa Srbijom. Umjesto da pita što država poduzima na zaštiti hrvatskih životnih interesa u BiH, tako pokaže da je stvarni hrvatski nacionalist koji brine o ukupnoj hrvatskoj naciji, Bruna nabacuje volej Plenkoviću, gubeći šanse u izbornom tijelu Hrvata u BiH, ali i u svijetu.

Kada ovim scenama dodamo krvoločnog Josipovića koji ničim izazvan pokazuje da je klanje fratara kulturološko naslijeđe, ili Čička kome su po drugi put spale gaće zbog američkog izvještaja, Plenković može doslovno ležati ispod asvaltiranog Biokova, a orasi će mu sami padati u krilo, kako je davno navijestio jedan partizanski komesar, komentirao je Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Domazet Lošo: Selefije nisu slučajno klanjale u Splitu! Trebalo ih je odmah privesti!

Objavljeno

na

Objavio

Umirovljeni admiral, poznati vojni strateg i poznavatelj geopolitičkih prilika, Davor Domazet – Lošo, izuzetno je nervozno reagirao na vijest o skupini muslimana koji su usred dana klanjali u Splitu.

Podsjetimo, jučer su sedam muškaraca odjevenih u kraće hlače i tunike, s dugačkim bradama i bijelim kapama na glavi, na splitsku Tolstojevu ulicu iznijeli šarene sagove na kojima su izveli obred klanjanja.

Koliko je ovo uobičajeno u svijetu, je li riječ o bezazlenoj molitvi ili je pak činjenica da su muškarci obzirom na odjeću vrlo vjerojatno pripadnici selefija (radikalni islamisti) zabrinjavajuća, pitanja su na koja je za dnevno.hr odgovorio Davor Domazet – Lošo:

Ovim su željeli reći: Nastavljamo ono što je započeo Dioklecijan

“To što se dogodilo vrlo je zabrinjavajuće i uznemirujuće! Apsolutno je neprihvatljivo da se ovakvo što dogodilo, a da država nije reagirala. Naše sigurnosne službe spavaju ili dangube fotografirajući i prisluškujući nebitne ljude na kavama, umjesto da su ODMAH priveli osobe koje su klanjale”, izjavio je Lošo u dahu i objasnio razlog svoje zabrinutosti.

“Kod radikalnih islamista ništa nije slučajno, sve je prožeto simbolikom. Notre Dame nije slučajno gorio uoči Uskrsa, Šri Lanka u kojem su na sam Uskrs ubijeni kršćani nije slučajna, kao što ni ovo klanjanje nakon Uskrsa u Splitu nije slučajno. Tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da Split nije slučajno odabran!

Ovim su činom željeli reći ‘mi ćemo nastaviti tamo gdje je započeo Dioklecijan’, a znamo kakav je zločin nad kršćanima činio Dioklecijan i kako ih je progonio”, kazao je za dnevno.hr Davor Domazet Lošo.

Foto: Dalmatinski portal

 

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari