Pratite nas

Komentar

Hebrang: Pobijedili smo zbog entuzijazma, domoljublja i sloma morala agresora!

Objavljeno

na

Oluja je za mene najveći praznik u Hrvatskoj! Tih smo dana vojno pobijedili premoćnu srpsku oružanu silu koja je bila naoružana oružjem JNA i pokazali da onaj koji brani svoje, na kraju uvijek pobjeđuje, a pobijedili smo zahvaljujući velikom entuzijazmu, ogromnom domoljublju, dugotrajnim pripremama i slomu morala agresora!“, istaknuo je ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang, prisjećajući se za Direktno.hr Oluje, vojno-redarstvene operacije u kojoj je hrvatska vojska oslobodila većinu hrvatskog teritorija okupiranog od agresora iz Srbije.

Dani prije Oluje bili su vrlo dramatični jer nismo znali hoće li tadašnji veleposlanik SAD-a Peter Galbraith sklopiti sporazum sa Srbima kojima se tada nudilo nešto kao država unutar države – imali bi svoje pismo, novac, svoje dokumente…što bi dugoročno bila katastrofa jer bi izazvalo nestabilnosti unutar hrvatske države. Galbraith je bio na toj strani, no naša diplomacija je u SAD-u izvanredno izborila uvjete za obustavu tih aktivnosti i tada smo i od Madeleine Albright dobili jamstvo da Hrvatskoj neće prijetiti nikakva ekonomska blokada, prisjetio se Hebrang.

Napomenuo je Hebrang da je vojno-redarstvena operacija Oluja bila brižno pripremana oko godinu dana, a kada su sazreli vojni i politički uvjeti za oslobađanje trećine okupiranog hrvatskog teritorija, Hrvatska je vlast osim financijskog i oružanog plana, pripremala i vanjskopolitički plan.

Hrvatska, naime, nije imala potporu vanjske politike da krene u konačnu oslobađajuću akciju, a postojala je bojazan i od već spomenutog ekonomskog embarga, podsjetio je Hebrang, ističući da velike sile u četiri godine okupacije nisu napravile ni jedan značajan politički potez koji bi zaustavio agresiju nad Hrvatskom.

„ U svim međunarodnim kontaktima tražio sam reakcije međunarodne zajednice da prestane ubijanje hrvatskih civila kojih je u agresiji ubijeno oko 8 tisuća od čega su 50 posto bile žene i djeca. Nitko od međunarodne zajednice na to nije reagirao. Tadašnjem veleposlaniku SAD-a Zimmeru rekao sam da bi srpska agresija prestala kad bi predsjednik SAD-a podigne samo jedan prst, odnosno kad bi uveo njima ekonomske sankcije. Odgovorio mi je da nije to tako jednostavno napraviti te da postoje različiti međunarodni interesi u tom ratu. Naravno, postojao je interes Moskve da se zaštiti Srbija, interes arapskog svijeta da se sačuva osvojen muslimanski teritorij u BiH i, naravno, te se sile nisu željele politički konfrontirati zbog 8 tisuća hrvatskih civila. To njima nije bio naročito veliki broj. Tog smo trenutka shvatili da sami moramo osloboditi okupirane teritorije“, ispričao je Hebrang.

No, Hrvatska je imala problema i u vlastitim redovima, napomenuo je Hebrang.

„ Godinu dana prije Oluje, 1994. godine, kada su shvatili da otpada varijanta konfederacije i da je predsjednik Tuđman s užim vodstvom HDZ-a odlučio ići na samostalnu Hrvatsku i oslobađanje okupiranog teritorija, Mesić i Manolić pokušali su izvesti državni udar. Pokušali su preuzeti parlamentarnu većinu, nakon toga svrgnuti HDZ i Tuđmana s vlasti te uspostaviti svoju vlast koja bi išla prema nekakvom neutralnom rješenju i konfederacijama unutar teritorija bivše Jugoslavije. Sve što danas Mesić i Manolić govore da su bili protiv politike Tuđmana u BiH, da su bili protiv uskrate nekih demokratskih postupaka… to su sve najobičnije i prljave laži! Htjeli su zaustaviti veličanstvenu akciju Oluju!“, kazao je Hebrang, istaknuvši da Oluja nije samo pobjeda nad srpskom vojskom, nego i pobjeda nad onima u vlastitim redovima koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku.

Prisjetio se ratni ministar zdravstva gdje je bio za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja.

„Kada je Oluja ujutro krenula, bio sam već na ličkom ratištu, drugi sam dan prešao na južno bojište, a treći sam dan već bio u Kninu gdje sam preuzeo oslobođenu kninsku bolnicu koja nije imala ni jednu jedinu ogrebotinu za razliku od 14 teško oštećenih ili srušenih hrvatskih bolnica!“, istaknuo je Hebrang.

“Bio sam siguran u uspjeh!”

Na pitanje je li postojala ikakva sumnja i bojazan da hrvatska vojska neće uspjeti osloboditi okupirani teritorij i je li postojao plan B, Hebrang je odlučno odgovorio: „Osobno sam bio siguran u uspjeh!“.

No, ispričao nam je da su ipak, što je sasvim uobičajeno i shvatljivo, postojali teški trenuci u godinama okupacije.

„Kad su me kolege iz saniteta pitali što će biti s njima ukoliko Hrvatska izgubi rat (jer smo svi znali da ako bi došlo do toga, da bi malo tko preživio masakr koji bi napravio agresor), odgovarao sam im: Tko bi s vama mogao izgubiti rat! Tako smo se hrabrili, tako sam sebe hrabrio jer nije bilo jednostavno zamišljati što bi se dogodilo s nama i našim obiteljima… To danas iz prikrajka gledaju neki koji su rat proveli u inozemstvu, no u onim trenucima bilo je ključno sljedeće: jesi li riskirao svoj život, svoju sigurnost i svoje cijelo biće za oslobađanje hrvatske države!“, naglasio je Hebrang.

A na pitanje kada je to točno znao da će hrvatska vojska uspjeti osloboditi Hrvatsku, Hebrang je kazao: „Onog dana kada sam sa Dinare gledao Knin kao na dlanu!“

„Naime, četiri dana prije početka Oluje bio sam na Dinari. Oluji su prethodile druge vojne operacije, no jedan od najvećih problema je bilo oslobađanje Knina. Nizinskim putem, kao ni sa velebitske strane nije bilo moguće proći, pozicije su dobro bile čuvane pa je pala odluka da se ide preko Dinare. 66. pukovnija koju je vodio general Ljubo Ćesić Rojs je preko Dinare  prokopala put od bosanske pa sve do hrvatske strane! Četiri dana prije Oluje sa Dinare sam gledao Knin kao na dlanu i tada sam bio uvjeren da će hrvatskoj vojsci biti dovoljno ne nekoliko dana, već nekoliko sati za oslobađanje Knina!“, ispričao je Hebrang.

„Kad sam se sa Dinare vratio u Zagreb, predsjednik Tuđman me pitao kako ide akcija na Dinari, a ja sam mu samo prenio riječi generala Rojsa: Predsjedniče, ne brinite. Znali smo da će sve biti u redu, a je li postojao plan B u slučaju poraza? Nije!“, napomenuo je.

Na pitanje kako gleda na brojne provokacije iz Srbije i  na koji bi način Hrvatska trebala na njih reagirati, Hebrang je kazao samo jedno: „Srpska vojska doživjela je povijesni poraz i imaju se pravo na to buniti“.

„Sami su si za to krivi jer su ušli u avanturu agresije za koju smo unaprijed znali da ne mogu izdržati, iako su bili vojno jači. Poznato je da se rat dobiva dugoročnim ekonomskim iscrpljivanjem i predsjednik Tuđman je to znao. Vješto je zavlačio ratne operacije tako da je Srbija nakon četiri godine ratovanja bila potpuno ekonomski iscrpljena“, istaknuo je ratni ministar zdravstva.

Ipak, Hebrang je ocijenio da bi predsjednica, kao i hrvatska Vlada, trebali puno energičnije hrvatskoj javnosti staviti do znanja što se dogodilo u agresiji i koja su istine o Domovinskom ratu.

„ Primjerice, srpski čelnici kažu da su Hrvati učinili zločin protjerivanja Srba, no srpsko pučanstvo nije protjerano. Prije početka Oluje, Mile Martić izdao je zapovijed da civili napuste Knin i krajinu, a to u udžbenicima ne piše! Pa oni su sa okupiranog djela Hrvatske protjerali 240 tisuća Hrvata. Kad smo u Oluji ušlo u to područje, tamo je bilo isključivo srpski nacionalni sastav stanovništva. I to je istina!“, istaknuo je.

Sljedeća istina je ta, nastavio je Hebrang, da Hrvatska i danas podnosi veliki ekonomski teret što je izravna posljedica agresije.

„U Domovinskom ratu Hrvatskoj je učinjena šteta od 400 milijardi dolara! Neki će reći da to nije istina, da je riječ o 40 milijardi dolara, no ne računaju na to da u Hrvatskoj 10 godina nije postojao turizam, a da ne ubrajamo troškove obnove…“, kazao je Hebrang.

Zaključio je Hebrang da bi hrvatska javnost trebala konačno znati istinu i o stvarnoj brojki ubijenih srpskih civila u Oluji.

„Tko je izmislio podatak o 676 ubijenih srpskih civila i tko je branio tu optužnicu pred Haškim sudom? Tu činjenicu je zastupao Žarko Puhovski, no sudsko vijeće ga je ismijalo jer mu je pokazalo da uopće nema evidenciju tih ubijenih civila i da nema dokaza da su bili civili, a uostalom, mnogi od njih nosili su pušku. To je istina!“, zaključio je Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karolina Vidović Krišto – Vukovar je Hrvatska!

Objavljeno

na

Objavio

Na novinske naslove koji se odnose na aktualnu odluku Ustavnog Suda, a u kojima se suptilno ili pak otvoreno sugerira da se problem odnosi samo na Vukovarce, reagirala je novinarka Karolina Vidović Krišto, upozorivši da Vukovarci i Vukovar nisu sami. ‘Vukovar je Hrvatska‘, upozorila je Vidović Krišto.

Naslovi u medijima i primjer ove izjave ministra branitelja potpuno su krivi pristup i okretanje glave od biti problema.

Vukovar nisu branili samo Vukovarci, nego dragovoljci i branitelji različitih narodnosti iz svih djelova Hrvatske i svijeta.

U Vukovaru se nije branio samo grad nego cijela hrvatska država.

Žrtva Vukovara, velika, nepreboljena žrtva Vukovara Hrvatskoj je donijela pobjedu u obrambenom Domovinskom ratu.

Zbog svega toga, dragi prijatelji, pitanje Vukovara nije pitanje grada, nego države, komentirala je Karolina Vidović Krišto

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Dugoročni cilj i dalje treba biti nabava 18 lovaca

Objavljeno

na

Objavio

Kako je u tijeku novi natječaj za višenamjenski borbeni avion, dobar je trenutak da se nešto detaljnije osvrnem na sam broj aviona. U taktičko-tehničkoj studiji definirana je potreba za 12 VBA.

Struka je zapravo tražila 24, što je broj koji je zadnje bio aktivan prije 20-ak godina. Tada je, da bi se to zadržalo, dogovorena modernizacija 24 MiG-a na izraelski standard 21-2000.

No promjenom vlasti 2000., među brojnim štetočinskim potezima prema HV-u, od modernizacije se odustaje i ide na mnogo jeftinij remont samo 12 aviona u Rumunjskoj, a druga serija od 12, i to mlađih MiG-ova, nikada nije upućena na isti, te je jedna od dvije lovačke eskadrile ugašena.

Zbog financijskih, tehničkih i ljudskih ograničenja aktualna T-T studija se zadovoljila s 12 borbenih aviona, iako se nije odustalo od dugoročne želje za većim brojem aviona.

S 12 se omogućava gradnja novog sustava, obuka mladih pilota, kojih se s 12 aviona godišnje može obučiti samo par, održavanje dežurstva, redovne trenaže, te razvoj borbenih sposobnosti.

Ako procijenimo 70% ispravnosti, računica kaže da će 3-4 aviona uvijek biti na održavanju. Od preostalih 8-9, 3 su rezervirana za dežurni borbeni dvojac, DBD, što ostavlja 5-6 aviona za obuku i trenažu.

Dugoročni cilj i dalje treba biti 18 lovaca, što je uvjetovano ne samo rastom kapaciteta i sposobnosti, već i geografijom Hrvatske.

Da bi se pravodobno mogao presresti svaki cilj u hrvatskom zračnom prostoru, uključujući i na krajnjem jugu zemlje, oko našeg jadranskog bisera Dubrovnika, potrebna su 2 DBD-a. Jedan na Plesu, i jedan u Zemuniku. Dakle 6 ispravnih aviona moralo bi biti uvijek na dežurstvu, što je neostvarivo s ukupno 12 aviona, ali je itekako izvedivo s njih 18.

Zato ideje poput 6 ili manje novih aviona nemaju svrhu: odbijanjem DBD-a, ostala bi 2-3 aviona, što je nedovoljno i za trenažu. Spominjala se i mogućnost nabave modalitetom 8+4. S obzirom na dinamiku isporuke, gradnje sustava i infrastrukture, te tijek obuke osoblja, ova opcija mogla bi biti prihvatljiva.

Tako bi se počelo plaćati prvih 8, a nekoliko godina kasnije preostala 4, no njihova isporuka ne bi smjela biti sporija od dinamike kojom bi posljednja 4 aviona ionako bila isporučena.

U ovoj varijanti je presudno da se ugovorom obuhvati svih 12 aviona i spriječi bilo kakvo odustajanje od druge serije u slučaju promjene političke klime, kako se ne bi reprizirala grozna odluka od prije 20 godina. No ipak se treba težiti nabavi svih 12 odjednom.

I jedno semantičko pitanje za kraj. Zašto se govori borbeni avion, a ne zrakoplov? Svaka je letjelica zrakoplov, a avion je specifična vrsta zrakoplova. Svi avioni su zrakoplovi, ali nisu svi zrakoplovi avioni, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Večeras me možete gledati na prvom programu HTV-a u Temi dana, odmah poslije Dnevnika, na temu napetosti u Hormuškom tjesnacu.

 

Bugarska kupuje američke borbene zrakoplove F-16 Block 70

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari