Pratite nas

Komentar

Hebrang: Pobijedili smo zbog entuzijazma, domoljublja i sloma morala agresora!

Objavljeno

na

Oluja je za mene najveći praznik u Hrvatskoj! Tih smo dana vojno pobijedili premoćnu srpsku oružanu silu koja je bila naoružana oružjem JNA i pokazali da onaj koji brani svoje, na kraju uvijek pobjeđuje, a pobijedili smo zahvaljujući velikom entuzijazmu, ogromnom domoljublju, dugotrajnim pripremama i slomu morala agresora!“, istaknuo je ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang, prisjećajući se za Direktno.hr Oluje, vojno-redarstvene operacije u kojoj je hrvatska vojska oslobodila većinu hrvatskog teritorija okupiranog od agresora iz Srbije.

Dani prije Oluje bili su vrlo dramatični jer nismo znali hoće li tadašnji veleposlanik SAD-a Peter Galbraith sklopiti sporazum sa Srbima kojima se tada nudilo nešto kao država unutar države – imali bi svoje pismo, novac, svoje dokumente…što bi dugoročno bila katastrofa jer bi izazvalo nestabilnosti unutar hrvatske države. Galbraith je bio na toj strani, no naša diplomacija je u SAD-u izvanredno izborila uvjete za obustavu tih aktivnosti i tada smo i od Madeleine Albright dobili jamstvo da Hrvatskoj neće prijetiti nikakva ekonomska blokada, prisjetio se Hebrang.

Napomenuo je Hebrang da je vojno-redarstvena operacija Oluja bila brižno pripremana oko godinu dana, a kada su sazreli vojni i politički uvjeti za oslobađanje trećine okupiranog hrvatskog teritorija, Hrvatska je vlast osim financijskog i oružanog plana, pripremala i vanjskopolitički plan.

Hrvatska, naime, nije imala potporu vanjske politike da krene u konačnu oslobađajuću akciju, a postojala je bojazan i od već spomenutog ekonomskog embarga, podsjetio je Hebrang, ističući da velike sile u četiri godine okupacije nisu napravile ni jedan značajan politički potez koji bi zaustavio agresiju nad Hrvatskom.

„ U svim međunarodnim kontaktima tražio sam reakcije međunarodne zajednice da prestane ubijanje hrvatskih civila kojih je u agresiji ubijeno oko 8 tisuća od čega su 50 posto bile žene i djeca. Nitko od međunarodne zajednice na to nije reagirao. Tadašnjem veleposlaniku SAD-a Zimmeru rekao sam da bi srpska agresija prestala kad bi predsjednik SAD-a podigne samo jedan prst, odnosno kad bi uveo njima ekonomske sankcije. Odgovorio mi je da nije to tako jednostavno napraviti te da postoje različiti međunarodni interesi u tom ratu. Naravno, postojao je interes Moskve da se zaštiti Srbija, interes arapskog svijeta da se sačuva osvojen muslimanski teritorij u BiH i, naravno, te se sile nisu željele politički konfrontirati zbog 8 tisuća hrvatskih civila. To njima nije bio naročito veliki broj. Tog smo trenutka shvatili da sami moramo osloboditi okupirane teritorije“, ispričao je Hebrang.

No, Hrvatska je imala problema i u vlastitim redovima, napomenuo je Hebrang.

„ Godinu dana prije Oluje, 1994. godine, kada su shvatili da otpada varijanta konfederacije i da je predsjednik Tuđman s užim vodstvom HDZ-a odlučio ići na samostalnu Hrvatsku i oslobađanje okupiranog teritorija, Mesić i Manolić pokušali su izvesti državni udar. Pokušali su preuzeti parlamentarnu većinu, nakon toga svrgnuti HDZ i Tuđmana s vlasti te uspostaviti svoju vlast koja bi išla prema nekakvom neutralnom rješenju i konfederacijama unutar teritorija bivše Jugoslavije. Sve što danas Mesić i Manolić govore da su bili protiv politike Tuđmana u BiH, da su bili protiv uskrate nekih demokratskih postupaka… to su sve najobičnije i prljave laži! Htjeli su zaustaviti veličanstvenu akciju Oluju!“, kazao je Hebrang, istaknuvši da Oluja nije samo pobjeda nad srpskom vojskom, nego i pobjeda nad onima u vlastitim redovima koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku.

Prisjetio se ratni ministar zdravstva gdje je bio za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja.

„Kada je Oluja ujutro krenula, bio sam već na ličkom ratištu, drugi sam dan prešao na južno bojište, a treći sam dan već bio u Kninu gdje sam preuzeo oslobođenu kninsku bolnicu koja nije imala ni jednu jedinu ogrebotinu za razliku od 14 teško oštećenih ili srušenih hrvatskih bolnica!“, istaknuo je Hebrang.

“Bio sam siguran u uspjeh!”

Na pitanje je li postojala ikakva sumnja i bojazan da hrvatska vojska neće uspjeti osloboditi okupirani teritorij i je li postojao plan B, Hebrang je odlučno odgovorio: „Osobno sam bio siguran u uspjeh!“.

No, ispričao nam je da su ipak, što je sasvim uobičajeno i shvatljivo, postojali teški trenuci u godinama okupacije.

„Kad su me kolege iz saniteta pitali što će biti s njima ukoliko Hrvatska izgubi rat (jer smo svi znali da ako bi došlo do toga, da bi malo tko preživio masakr koji bi napravio agresor), odgovarao sam im: Tko bi s vama mogao izgubiti rat! Tako smo se hrabrili, tako sam sebe hrabrio jer nije bilo jednostavno zamišljati što bi se dogodilo s nama i našim obiteljima… To danas iz prikrajka gledaju neki koji su rat proveli u inozemstvu, no u onim trenucima bilo je ključno sljedeće: jesi li riskirao svoj život, svoju sigurnost i svoje cijelo biće za oslobađanje hrvatske države!“, naglasio je Hebrang.

A na pitanje kada je to točno znao da će hrvatska vojska uspjeti osloboditi Hrvatsku, Hebrang je kazao: „Onog dana kada sam sa Dinare gledao Knin kao na dlanu!“

„Naime, četiri dana prije početka Oluje bio sam na Dinari. Oluji su prethodile druge vojne operacije, no jedan od najvećih problema je bilo oslobađanje Knina. Nizinskim putem, kao ni sa velebitske strane nije bilo moguće proći, pozicije su dobro bile čuvane pa je pala odluka da se ide preko Dinare. 66. pukovnija koju je vodio general Ljubo Ćesić Rojs je preko Dinare  prokopala put od bosanske pa sve do hrvatske strane! Četiri dana prije Oluje sa Dinare sam gledao Knin kao na dlanu i tada sam bio uvjeren da će hrvatskoj vojsci biti dovoljno ne nekoliko dana, već nekoliko sati za oslobađanje Knina!“, ispričao je Hebrang.

„Kad sam se sa Dinare vratio u Zagreb, predsjednik Tuđman me pitao kako ide akcija na Dinari, a ja sam mu samo prenio riječi generala Rojsa: Predsjedniče, ne brinite. Znali smo da će sve biti u redu, a je li postojao plan B u slučaju poraza? Nije!“, napomenuo je.

Na pitanje kako gleda na brojne provokacije iz Srbije i  na koji bi način Hrvatska trebala na njih reagirati, Hebrang je kazao samo jedno: „Srpska vojska doživjela je povijesni poraz i imaju se pravo na to buniti“.

„Sami su si za to krivi jer su ušli u avanturu agresije za koju smo unaprijed znali da ne mogu izdržati, iako su bili vojno jači. Poznato je da se rat dobiva dugoročnim ekonomskim iscrpljivanjem i predsjednik Tuđman je to znao. Vješto je zavlačio ratne operacije tako da je Srbija nakon četiri godine ratovanja bila potpuno ekonomski iscrpljena“, istaknuo je ratni ministar zdravstva.

Ipak, Hebrang je ocijenio da bi predsjednica, kao i hrvatska Vlada, trebali puno energičnije hrvatskoj javnosti staviti do znanja što se dogodilo u agresiji i koja su istine o Domovinskom ratu.

„ Primjerice, srpski čelnici kažu da su Hrvati učinili zločin protjerivanja Srba, no srpsko pučanstvo nije protjerano. Prije početka Oluje, Mile Martić izdao je zapovijed da civili napuste Knin i krajinu, a to u udžbenicima ne piše! Pa oni su sa okupiranog djela Hrvatske protjerali 240 tisuća Hrvata. Kad smo u Oluji ušlo u to područje, tamo je bilo isključivo srpski nacionalni sastav stanovništva. I to je istina!“, istaknuo je.

Sljedeća istina je ta, nastavio je Hebrang, da Hrvatska i danas podnosi veliki ekonomski teret što je izravna posljedica agresije.

„U Domovinskom ratu Hrvatskoj je učinjena šteta od 400 milijardi dolara! Neki će reći da to nije istina, da je riječ o 40 milijardi dolara, no ne računaju na to da u Hrvatskoj 10 godina nije postojao turizam, a da ne ubrajamo troškove obnove…“, kazao je Hebrang.

Zaključio je Hebrang da bi hrvatska javnost trebala konačno znati istinu i o stvarnoj brojki ubijenih srpskih civila u Oluji.

„Tko je izmislio podatak o 676 ubijenih srpskih civila i tko je branio tu optužnicu pred Haškim sudom? Tu činjenicu je zastupao Žarko Puhovski, no sudsko vijeće ga je ismijalo jer mu je pokazalo da uopće nema evidenciju tih ubijenih civila i da nema dokaza da su bili civili, a uostalom, mnogi od njih nosili su pušku. To je istina!“, zaključio je Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Selak: Zlatko Mejaški nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio…

Objavljeno

na

Objavio

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na svom facebook profilu prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo 21.travnja 1995. uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

– Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju…

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću… Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku… Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: “Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se”…

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše… Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji…

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru… – napisao je na Facebooku Ivan Selak

 

Foto: Ivan Selak

Foto: Ivan Selak (Zlatko Mejaški stoji u sredini)

 

15. svibnja 1992. – Herojski prelet Selaka i Ivandića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: RETROAKTIVNA ZABRANA

Objavljeno

na

Objavio

Pišući negdje prvog listopada 2017 o posjeti sada već omraženog ministra Vulina na ustoličenju u Šibeniku, njegovom poimanju “OLUJE” najsvjetlije VRO novije hrvatske povijesti, pišući tada zatražio sam zabranu ulaska u RH svim takvim zločincima.

Naravno tada sam pisao gluposti.
Pa onda opet posjet Vučića, opet ja pišem gluposti.

Oni traže, oni zahtjevaju, oni se brinu o svakom srbinu ma gdje bio.
Ma gle čuda pozivaju Pupovca da ih izvjesti o problemima Srba.

Svojim odnosno srpskim tenkovima, bježeci ispred bojovnika HV gaze svoj, moj narod, da imate i malo stida, nema te ga, nikad više ne bi spominjali Oluju.

Milorade čujes li ti što ovi tvoji mentori pričaju, hoćeš li u novostima, objaviti da su ustaše zabranile četniku ulaz u RH.

Hoćes ali na tebi jedinstven, svojstven način, plačući da opet netko diže tenzije i napada goloruke četnike naoružane do zuba, ali briga me što ti misliš, da li će se pojaviti neka nova zabrana za Vučića ili će jos mnogo vode proteći Dunavom

Ma tko sam ja da pišem retroaktivno

A sad isljednici, DORH, ma neka…

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati