Pratite nas

Komentar

Hebrang: Pobijedili smo zbog entuzijazma, domoljublja i sloma morala agresora!

Objavljeno

na

Oluja je za mene najveći praznik u Hrvatskoj! Tih smo dana vojno pobijedili premoćnu srpsku oružanu silu koja je bila naoružana oružjem JNA i pokazali da onaj koji brani svoje, na kraju uvijek pobjeđuje, a pobijedili smo zahvaljujući velikom entuzijazmu, ogromnom domoljublju, dugotrajnim pripremama i slomu morala agresora!“, istaknuo je ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang, prisjećajući se za Direktno.hr Oluje, vojno-redarstvene operacije u kojoj je hrvatska vojska oslobodila većinu hrvatskog teritorija okupiranog od agresora iz Srbije.

Dani prije Oluje bili su vrlo dramatični jer nismo znali hoće li tadašnji veleposlanik SAD-a Peter Galbraith sklopiti sporazum sa Srbima kojima se tada nudilo nešto kao država unutar države – imali bi svoje pismo, novac, svoje dokumente…što bi dugoročno bila katastrofa jer bi izazvalo nestabilnosti unutar hrvatske države. Galbraith je bio na toj strani, no naša diplomacija je u SAD-u izvanredno izborila uvjete za obustavu tih aktivnosti i tada smo i od Madeleine Albright dobili jamstvo da Hrvatskoj neće prijetiti nikakva ekonomska blokada, prisjetio se Hebrang.

Napomenuo je Hebrang da je vojno-redarstvena operacija Oluja bila brižno pripremana oko godinu dana, a kada su sazreli vojni i politički uvjeti za oslobađanje trećine okupiranog hrvatskog teritorija, Hrvatska je vlast osim financijskog i oružanog plana, pripremala i vanjskopolitički plan.

Hrvatska, naime, nije imala potporu vanjske politike da krene u konačnu oslobađajuću akciju, a postojala je bojazan i od već spomenutog ekonomskog embarga, podsjetio je Hebrang, ističući da velike sile u četiri godine okupacije nisu napravile ni jedan značajan politički potez koji bi zaustavio agresiju nad Hrvatskom.

„ U svim međunarodnim kontaktima tražio sam reakcije međunarodne zajednice da prestane ubijanje hrvatskih civila kojih je u agresiji ubijeno oko 8 tisuća od čega su 50 posto bile žene i djeca. Nitko od međunarodne zajednice na to nije reagirao. Tadašnjem veleposlaniku SAD-a Zimmeru rekao sam da bi srpska agresija prestala kad bi predsjednik SAD-a podigne samo jedan prst, odnosno kad bi uveo njima ekonomske sankcije. Odgovorio mi je da nije to tako jednostavno napraviti te da postoje različiti međunarodni interesi u tom ratu. Naravno, postojao je interes Moskve da se zaštiti Srbija, interes arapskog svijeta da se sačuva osvojen muslimanski teritorij u BiH i, naravno, te se sile nisu željele politički konfrontirati zbog 8 tisuća hrvatskih civila. To njima nije bio naročito veliki broj. Tog smo trenutka shvatili da sami moramo osloboditi okupirane teritorije“, ispričao je Hebrang.

No, Hrvatska je imala problema i u vlastitim redovima, napomenuo je Hebrang.

„ Godinu dana prije Oluje, 1994. godine, kada su shvatili da otpada varijanta konfederacije i da je predsjednik Tuđman s užim vodstvom HDZ-a odlučio ići na samostalnu Hrvatsku i oslobađanje okupiranog teritorija, Mesić i Manolić pokušali su izvesti državni udar. Pokušali su preuzeti parlamentarnu većinu, nakon toga svrgnuti HDZ i Tuđmana s vlasti te uspostaviti svoju vlast koja bi išla prema nekakvom neutralnom rješenju i konfederacijama unutar teritorija bivše Jugoslavije. Sve što danas Mesić i Manolić govore da su bili protiv politike Tuđmana u BiH, da su bili protiv uskrate nekih demokratskih postupaka… to su sve najobičnije i prljave laži! Htjeli su zaustaviti veličanstvenu akciju Oluju!“, kazao je Hebrang, istaknuvši da Oluja nije samo pobjeda nad srpskom vojskom, nego i pobjeda nad onima u vlastitim redovima koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku.

Prisjetio se ratni ministar zdravstva gdje je bio za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja.

„Kada je Oluja ujutro krenula, bio sam već na ličkom ratištu, drugi sam dan prešao na južno bojište, a treći sam dan već bio u Kninu gdje sam preuzeo oslobođenu kninsku bolnicu koja nije imala ni jednu jedinu ogrebotinu za razliku od 14 teško oštećenih ili srušenih hrvatskih bolnica!“, istaknuo je Hebrang.

“Bio sam siguran u uspjeh!”

Na pitanje je li postojala ikakva sumnja i bojazan da hrvatska vojska neće uspjeti osloboditi okupirani teritorij i je li postojao plan B, Hebrang je odlučno odgovorio: „Osobno sam bio siguran u uspjeh!“.

No, ispričao nam je da su ipak, što je sasvim uobičajeno i shvatljivo, postojali teški trenuci u godinama okupacije.

„Kad su me kolege iz saniteta pitali što će biti s njima ukoliko Hrvatska izgubi rat (jer smo svi znali da ako bi došlo do toga, da bi malo tko preživio masakr koji bi napravio agresor), odgovarao sam im: Tko bi s vama mogao izgubiti rat! Tako smo se hrabrili, tako sam sebe hrabrio jer nije bilo jednostavno zamišljati što bi se dogodilo s nama i našim obiteljima… To danas iz prikrajka gledaju neki koji su rat proveli u inozemstvu, no u onim trenucima bilo je ključno sljedeće: jesi li riskirao svoj život, svoju sigurnost i svoje cijelo biće za oslobađanje hrvatske države!“, naglasio je Hebrang.

A na pitanje kada je to točno znao da će hrvatska vojska uspjeti osloboditi Hrvatsku, Hebrang je kazao: „Onog dana kada sam sa Dinare gledao Knin kao na dlanu!“

„Naime, četiri dana prije početka Oluje bio sam na Dinari. Oluji su prethodile druge vojne operacije, no jedan od najvećih problema je bilo oslobađanje Knina. Nizinskim putem, kao ni sa velebitske strane nije bilo moguće proći, pozicije su dobro bile čuvane pa je pala odluka da se ide preko Dinare. 66. pukovnija koju je vodio general Ljubo Ćesić Rojs je preko Dinare  prokopala put od bosanske pa sve do hrvatske strane! Četiri dana prije Oluje sa Dinare sam gledao Knin kao na dlanu i tada sam bio uvjeren da će hrvatskoj vojsci biti dovoljno ne nekoliko dana, već nekoliko sati za oslobađanje Knina!“, ispričao je Hebrang.

„Kad sam se sa Dinare vratio u Zagreb, predsjednik Tuđman me pitao kako ide akcija na Dinari, a ja sam mu samo prenio riječi generala Rojsa: Predsjedniče, ne brinite. Znali smo da će sve biti u redu, a je li postojao plan B u slučaju poraza? Nije!“, napomenuo je.

Na pitanje kako gleda na brojne provokacije iz Srbije i  na koji bi način Hrvatska trebala na njih reagirati, Hebrang je kazao samo jedno: „Srpska vojska doživjela je povijesni poraz i imaju se pravo na to buniti“.

„Sami su si za to krivi jer su ušli u avanturu agresije za koju smo unaprijed znali da ne mogu izdržati, iako su bili vojno jači. Poznato je da se rat dobiva dugoročnim ekonomskim iscrpljivanjem i predsjednik Tuđman je to znao. Vješto je zavlačio ratne operacije tako da je Srbija nakon četiri godine ratovanja bila potpuno ekonomski iscrpljena“, istaknuo je ratni ministar zdravstva.

Ipak, Hebrang je ocijenio da bi predsjednica, kao i hrvatska Vlada, trebali puno energičnije hrvatskoj javnosti staviti do znanja što se dogodilo u agresiji i koja su istine o Domovinskom ratu.

„ Primjerice, srpski čelnici kažu da su Hrvati učinili zločin protjerivanja Srba, no srpsko pučanstvo nije protjerano. Prije početka Oluje, Mile Martić izdao je zapovijed da civili napuste Knin i krajinu, a to u udžbenicima ne piše! Pa oni su sa okupiranog djela Hrvatske protjerali 240 tisuća Hrvata. Kad smo u Oluji ušlo u to područje, tamo je bilo isključivo srpski nacionalni sastav stanovništva. I to je istina!“, istaknuo je.

Sljedeća istina je ta, nastavio je Hebrang, da Hrvatska i danas podnosi veliki ekonomski teret što je izravna posljedica agresije.

„U Domovinskom ratu Hrvatskoj je učinjena šteta od 400 milijardi dolara! Neki će reći da to nije istina, da je riječ o 40 milijardi dolara, no ne računaju na to da u Hrvatskoj 10 godina nije postojao turizam, a da ne ubrajamo troškove obnove…“, kazao je Hebrang.

Zaključio je Hebrang da bi hrvatska javnost trebala konačno znati istinu i o stvarnoj brojki ubijenih srpskih civila u Oluji.

„Tko je izmislio podatak o 676 ubijenih srpskih civila i tko je branio tu optužnicu pred Haškim sudom? Tu činjenicu je zastupao Žarko Puhovski, no sudsko vijeće ga je ismijalo jer mu je pokazalo da uopće nema evidenciju tih ubijenih civila i da nema dokaza da su bili civili, a uostalom, mnogi od njih nosili su pušku. To je istina!“, zaključio je Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Macan – stručnjak za krizno komuniciranje ili stvaranje krize?

Objavljeno

na

Objavio

Macanov cilj i nije bio ‘popeglati’ Plenkovićevu Vladu, nego si s pozicija moći priskrbiti nove, unosne poslove…

Nakon današnje prepiske s Nikolom Grmojom iz MOST-a, i to iznova na društvenim mrežama, jedino što se može zaključiti da je Krešimiru Macanu, bivšem posebnom savjetniku predsjednika Vlade RH doista neophodno bilo angažiranje suvislog poznavatelja odnosa s javnošću, posebice kriznog komuniciranja.

O Grmojinoj suptilnosti u javnom izričaju, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji na razini drvosječe nije potrebno suviše trošiti riječi, međutim, kako objasniti odgovor Macana koji se godinama predstavlja kao stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije?

Macan odgovara Grmoji:

„Grmoja ti si oko mene lagao u svakoj objavi i ne bojim ti se to reći u lice, jer to i inače radiš za gazdu Petrova da se on ne bi izlagao. Lijepo vas je Marko opisao u Globusu. Najviše mi je drago što si se dokazao i prokazao kao ultra konzervativni desničar – jednom Hrast uvijek ostaje Hrast:-) Sretno ti bilo…”

Stručnjak za krizno komuniciranje prije svega treba znati upravljati krizom, a ne je stvarati, umjetno proizvoditi ili dodatno produbljivati ako već postoji. Macan, posebni savjetnik premijera Plenkovića umjesto da je oblikovao pozitivan stav na temelju uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije i iskoristio priliku za popravljanje ugleda Vlade RH, na svom privatnom Twitter profilu iznio je niz lamentacija koje bi se u konačnici mogle nazvati i ‘…što je babi milo, to se babi snilo’.

Posao osobe zadužene za odnose s javnošću je svakako jedan od najgorih poslova koji postoje i svatko tko se bavi njime u startu mora biti svjestan da će ga, pođe li po zlu, šef s radošću žrtvovati, međutim ako se sam u javnom prostoru ponašaš kao totalna neznalica i svadljiva baba, onda si na grani koju si sam siječeš.

Macanu, koji si je godinama priskrbljivao epitet neprikosnovenog autoriteta u PR-u doista nitko nije trebao pilati granu na kojoj sjedi. Sam si je to učinio, brzo i učinkovito, i to motornom pilom.

Plenković, kada si je htio specijalnim savjetovanjem podići rejting mogao je ‘proguglati’ Macanove uspjehe i neuspjehe, neovisno za koga je i kada radio, nego se informirati kako je to radio. Sasvim je zanemario posljedice činjenice da je Macan 2003. imenovan savjetnikom Ivice Račana s ciljem unaprijeđenja vladinih komunikacija. Moglo bi se nadugo nabrajati, od HRT-a do Keruma i Miletića u Istri. Račanov i Josipovićev „Bijes prvi” koji je na YouTubu plasirao plan „Barbika” protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

„Bio je Macan i pro bono savjetnik na HRT-u i to izuzetno moćan! Radio je kod Račana, za Dusparu, Josipovića, Lovrić – Merzel, Keruma, RBA, Agrokor, IDS itd. U Hrvatskoj istovremeno možeš raditi za sve, bit je u javnom novcu i kako doći do njega”, svojedobno je upozorio je Damir Kajin.

U konačnici, Macan koji je bio angažiran u političkim kampanjama u Makedoniji, Srbiji i BiH te je vodio krizno komuniciranje projekta golf na Srđu u Dubrovniku, i nije imao cilj unaprijediti komunikacije Plenkovićeve Vlade, nego, kao i do sada, kroz poziciju moći i dostupnosti informacija, sebi priskrbiti nove i unosne poslove.

Sve što (ni)je učinio kao posebni Plenkovićev savjetnik nije Macanov nego Plenkovićev problem. Pitanje je, tko će slijedeći angažirati Macana, posebice da ga nauči kriznom komuniciranju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Da su naši susjedi ušli u finale, pjevala bi im Ceca, ali nisu – ispali su već u prvome krugu!

Objavljeno

na

Objavio

DA SU NAŠI SUSJEDI UŠLI U FINALE, PJEVALA BI IM CECA – I TO BI BILO NJIHOVO PRAVO, ALI NISU – ISPALI SU VEĆ U PRVOME KRUGU!

No, nama nisu problem naši susjedi – problem su pojedini odnarođeni političari i agresivni lijevo-jugoslavenski mediji koji su okupirali državu.

Cijelo vrijeme potkopavali su Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i stvarali lošu klimu, otvoreno su i bez imalo stida priželjkivali neuspjeh u Rusiji, a sada kada je eksplodirao nacionalni ponos i kada smo na vrhu svijeta – neugodno im je i pokušavaju nam docirati o domoljublju.

Ti gmazovi očito ne znaju što je prava ljubav; kako je uopće moguće nekoga “umjereno” voljeti – ženu, majku, Domovinu?! Ili je voliš svim srcem i vruć si – ili ne. Sredine u ljubavi nema! Tako ni u iskrenom domoljublju…

Mnogi su se htjeli ukrcati u pobjednički autobus Vatrenih. Međutim, naši nogometaši su iz naroda, ratna djeca koja dobro znaju što znači voljeti svoj dom.

Vjeruju u Boga jer su ih tako odgojili njihovi roditelji – pa je posve prirodno da su u svoj autobus pozvali Thompsona, koji pjeva upravo o tim vrijednostima.

Neki drugi su možda na dočeku htjeli čuti Shumanna, treći Kekina, četvrti Balaševića, Bajagu ili neku cajku. Ali uz njihove se pjesme ne pobjeđuje.

Pobjeđuje se uz ‘Bojnu Čavoglave’. Ujedinjuje nas ‘Lijepa li si’, a bez glasa se ostaje uz ‘Moja Domovina’, naše Zaprešić Boyse ili Mladena Grdovića. I to je naš hrvatski narod, a sve ostalo je pomodarstvo ili jugoslavenština.

Pa, neće nas hrvatstvu valjda podučavati oni koji su stajali mirno na ‘Hej Slaveni’ i navijali za SFRJ, oni kojima smeta ruka na srcu Luke Modrića i tamni dresovi naše nacionalne vrste!

I još nešto o budnicama: kako to da zbog ‘Ustani bane’ nije reagirao naš prijatelj – mađarski veleposlanik?! Kako to da zbog pjesme o ‘starim graničarima’ nikada nismo dobili prosvjednu notu turskog veleposlanika?!

Izgleda da nekima u Hrvatskoj isključivo smetaju budnice iz Domovinskog, osloboditeljskog rata – a najviše one Thompsonove.

Završiti ću kako sam i započeo – sa našim susjedima – i biti ću brutalno iskren. Tko vam je kriv što je vašim ‘fudbalerima’ glavna inspiracija bila Jelena Karleuša, a ne recimo – Bora Čorba ili netko sličan njemu! Možda bi tada u Rusiji i vidjeli drugi krug…

 

Trobojnico moja mila!

 

 

POGLEDAJTE KAKO JE SRAMOTNO PREKINUTO SLAVLJE VATRENIH!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari