Pratite nas

Komentar

Hebrang: Pobijedili smo zbog entuzijazma, domoljublja i sloma morala agresora!

Objavljeno

na

Oluja je za mene najveći praznik u Hrvatskoj! Tih smo dana vojno pobijedili premoćnu srpsku oružanu silu koja je bila naoružana oružjem JNA i pokazali da onaj koji brani svoje, na kraju uvijek pobjeđuje, a pobijedili smo zahvaljujući velikom entuzijazmu, ogromnom domoljublju, dugotrajnim pripremama i slomu morala agresora!“, istaknuo je ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang, prisjećajući se za Direktno.hr Oluje, vojno-redarstvene operacije u kojoj je hrvatska vojska oslobodila većinu hrvatskog teritorija okupiranog od agresora iz Srbije.

Dani prije Oluje bili su vrlo dramatični jer nismo znali hoće li tadašnji veleposlanik SAD-a Peter Galbraith sklopiti sporazum sa Srbima kojima se tada nudilo nešto kao država unutar države – imali bi svoje pismo, novac, svoje dokumente…što bi dugoročno bila katastrofa jer bi izazvalo nestabilnosti unutar hrvatske države. Galbraith je bio na toj strani, no naša diplomacija je u SAD-u izvanredno izborila uvjete za obustavu tih aktivnosti i tada smo i od Madeleine Albright dobili jamstvo da Hrvatskoj neće prijetiti nikakva ekonomska blokada, prisjetio se Hebrang.

Napomenuo je Hebrang da je vojno-redarstvena operacija Oluja bila brižno pripremana oko godinu dana, a kada su sazreli vojni i politički uvjeti za oslobađanje trećine okupiranog hrvatskog teritorija, Hrvatska je vlast osim financijskog i oružanog plana, pripremala i vanjskopolitički plan.

Hrvatska, naime, nije imala potporu vanjske politike da krene u konačnu oslobađajuću akciju, a postojala je bojazan i od već spomenutog ekonomskog embarga, podsjetio je Hebrang, ističući da velike sile u četiri godine okupacije nisu napravile ni jedan značajan politički potez koji bi zaustavio agresiju nad Hrvatskom.

„ U svim međunarodnim kontaktima tražio sam reakcije međunarodne zajednice da prestane ubijanje hrvatskih civila kojih je u agresiji ubijeno oko 8 tisuća od čega su 50 posto bile žene i djeca. Nitko od međunarodne zajednice na to nije reagirao. Tadašnjem veleposlaniku SAD-a Zimmeru rekao sam da bi srpska agresija prestala kad bi predsjednik SAD-a podigne samo jedan prst, odnosno kad bi uveo njima ekonomske sankcije. Odgovorio mi je da nije to tako jednostavno napraviti te da postoje različiti međunarodni interesi u tom ratu. Naravno, postojao je interes Moskve da se zaštiti Srbija, interes arapskog svijeta da se sačuva osvojen muslimanski teritorij u BiH i, naravno, te se sile nisu željele politički konfrontirati zbog 8 tisuća hrvatskih civila. To njima nije bio naročito veliki broj. Tog smo trenutka shvatili da sami moramo osloboditi okupirane teritorije“, ispričao je Hebrang.

No, Hrvatska je imala problema i u vlastitim redovima, napomenuo je Hebrang.

„ Godinu dana prije Oluje, 1994. godine, kada su shvatili da otpada varijanta konfederacije i da je predsjednik Tuđman s užim vodstvom HDZ-a odlučio ići na samostalnu Hrvatsku i oslobađanje okupiranog teritorija, Mesić i Manolić pokušali su izvesti državni udar. Pokušali su preuzeti parlamentarnu većinu, nakon toga svrgnuti HDZ i Tuđmana s vlasti te uspostaviti svoju vlast koja bi išla prema nekakvom neutralnom rješenju i konfederacijama unutar teritorija bivše Jugoslavije. Sve što danas Mesić i Manolić govore da su bili protiv politike Tuđmana u BiH, da su bili protiv uskrate nekih demokratskih postupaka… to su sve najobičnije i prljave laži! Htjeli su zaustaviti veličanstvenu akciju Oluju!“, kazao je Hebrang, istaknuvši da Oluja nije samo pobjeda nad srpskom vojskom, nego i pobjeda nad onima u vlastitim redovima koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku.

Prisjetio se ratni ministar zdravstva gdje je bio za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja.

„Kada je Oluja ujutro krenula, bio sam već na ličkom ratištu, drugi sam dan prešao na južno bojište, a treći sam dan već bio u Kninu gdje sam preuzeo oslobođenu kninsku bolnicu koja nije imala ni jednu jedinu ogrebotinu za razliku od 14 teško oštećenih ili srušenih hrvatskih bolnica!“, istaknuo je Hebrang.

“Bio sam siguran u uspjeh!”

Na pitanje je li postojala ikakva sumnja i bojazan da hrvatska vojska neće uspjeti osloboditi okupirani teritorij i je li postojao plan B, Hebrang je odlučno odgovorio: „Osobno sam bio siguran u uspjeh!“.

No, ispričao nam je da su ipak, što je sasvim uobičajeno i shvatljivo, postojali teški trenuci u godinama okupacije.

„Kad su me kolege iz saniteta pitali što će biti s njima ukoliko Hrvatska izgubi rat (jer smo svi znali da ako bi došlo do toga, da bi malo tko preživio masakr koji bi napravio agresor), odgovarao sam im: Tko bi s vama mogao izgubiti rat! Tako smo se hrabrili, tako sam sebe hrabrio jer nije bilo jednostavno zamišljati što bi se dogodilo s nama i našim obiteljima… To danas iz prikrajka gledaju neki koji su rat proveli u inozemstvu, no u onim trenucima bilo je ključno sljedeće: jesi li riskirao svoj život, svoju sigurnost i svoje cijelo biće za oslobađanje hrvatske države!“, naglasio je Hebrang.

A na pitanje kada je to točno znao da će hrvatska vojska uspjeti osloboditi Hrvatsku, Hebrang je kazao: „Onog dana kada sam sa Dinare gledao Knin kao na dlanu!“

„Naime, četiri dana prije početka Oluje bio sam na Dinari. Oluji su prethodile druge vojne operacije, no jedan od najvećih problema je bilo oslobađanje Knina. Nizinskim putem, kao ni sa velebitske strane nije bilo moguće proći, pozicije su dobro bile čuvane pa je pala odluka da se ide preko Dinare. 66. pukovnija koju je vodio general Ljubo Ćesić Rojs je preko Dinare  prokopala put od bosanske pa sve do hrvatske strane! Četiri dana prije Oluje sa Dinare sam gledao Knin kao na dlanu i tada sam bio uvjeren da će hrvatskoj vojsci biti dovoljno ne nekoliko dana, već nekoliko sati za oslobađanje Knina!“, ispričao je Hebrang.

„Kad sam se sa Dinare vratio u Zagreb, predsjednik Tuđman me pitao kako ide akcija na Dinari, a ja sam mu samo prenio riječi generala Rojsa: Predsjedniče, ne brinite. Znali smo da će sve biti u redu, a je li postojao plan B u slučaju poraza? Nije!“, napomenuo je.

Na pitanje kako gleda na brojne provokacije iz Srbije i  na koji bi način Hrvatska trebala na njih reagirati, Hebrang je kazao samo jedno: „Srpska vojska doživjela je povijesni poraz i imaju se pravo na to buniti“.

„Sami su si za to krivi jer su ušli u avanturu agresije za koju smo unaprijed znali da ne mogu izdržati, iako su bili vojno jači. Poznato je da se rat dobiva dugoročnim ekonomskim iscrpljivanjem i predsjednik Tuđman je to znao. Vješto je zavlačio ratne operacije tako da je Srbija nakon četiri godine ratovanja bila potpuno ekonomski iscrpljena“, istaknuo je ratni ministar zdravstva.

Ipak, Hebrang je ocijenio da bi predsjednica, kao i hrvatska Vlada, trebali puno energičnije hrvatskoj javnosti staviti do znanja što se dogodilo u agresiji i koja su istine o Domovinskom ratu.

„ Primjerice, srpski čelnici kažu da su Hrvati učinili zločin protjerivanja Srba, no srpsko pučanstvo nije protjerano. Prije početka Oluje, Mile Martić izdao je zapovijed da civili napuste Knin i krajinu, a to u udžbenicima ne piše! Pa oni su sa okupiranog djela Hrvatske protjerali 240 tisuća Hrvata. Kad smo u Oluji ušlo u to područje, tamo je bilo isključivo srpski nacionalni sastav stanovništva. I to je istina!“, istaknuo je.

Sljedeća istina je ta, nastavio je Hebrang, da Hrvatska i danas podnosi veliki ekonomski teret što je izravna posljedica agresije.

„U Domovinskom ratu Hrvatskoj je učinjena šteta od 400 milijardi dolara! Neki će reći da to nije istina, da je riječ o 40 milijardi dolara, no ne računaju na to da u Hrvatskoj 10 godina nije postojao turizam, a da ne ubrajamo troškove obnove…“, kazao je Hebrang.

Zaključio je Hebrang da bi hrvatska javnost trebala konačno znati istinu i o stvarnoj brojki ubijenih srpskih civila u Oluji.

„Tko je izmislio podatak o 676 ubijenih srpskih civila i tko je branio tu optužnicu pred Haškim sudom? Tu činjenicu je zastupao Žarko Puhovski, no sudsko vijeće ga je ismijalo jer mu je pokazalo da uopće nema evidenciju tih ubijenih civila i da nema dokaza da su bili civili, a uostalom, mnogi od njih nosili su pušku. To je istina!“, zaključio je Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: ‘Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde’

Objavljeno

na

Objavio

Kako li je ovo velik i svet čovjek. Govoriti istinu, hrabro i mudro, a opet beskompromisno, pazeći da svaka pohvala bude ljudska, svaka kritika još ljudskija i svaka poruka ispunjena ljubavlju, to je ono što samo čovjek nadahnut dobrom i istinom može činiti, komentirao je Marijan Knezović propovijed željezanskog biskupa Egidija Živkovića na misi zadušnici u Vukovaru u nedjelju 18. studenoga

Kada mi kao pojedinci i narod budemo upola hrabri izložiti se zbog istine i budućnosti kao ovaj sveti čovjek, naši problemi će se moći nabrojati na prste jedne ruke.

Među njima neće biti nepronađenih ratnika i civila, zatvorenih arhiva, osuđenih nevinih ljudi, prevara i lažnih obećanja, materijalizma i mržnje bilo koje vrste. Svaka mu čast!

“Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde.”

Biskup Živković na misi u Vukovaru: Nadam da mi neće nitko danas isključiti mikrofon

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davor Dijanović: Vojska EU-a kao projekt Sjedinjenih Europskih Država

Objavljeno

na

Objavio

Projekt vojske Europske unije

U nedavnom govoru o stanju Europske unije u Europskom parlamentu njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je kako su prošla vremena u kojima smo se bezrezervno uzdali u druge. „Ako želimo preživjeti kao zajednica moramo uzeti svoju sudbinu u ruke“ – dodala je Merkel i založila se za stvaranje „zajedničke europske vojske“ koja bi svijetu pokazala da „među europskim zemljama više nikad ne će biti rata“. Ta vojska ne bi bila protiv NATO-a, nego bi se radilo o dopuni NATO-a.

Za stvaranje vojske EU-a založio se i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Pred nekoliko dana on je također pozvao na uspostavu vojske EU-a, tvrdeći kako je ona potrebna za zaštitu od Kine, Rusije, ali čak i SAD-a. „Nećemo zaštititi Europljane ako ne uvedemo pravu europsku vojsku“ – dodao je.

Trump i Putin o EU vojsci

Macronov poziv na uspostavu EU vojske nije naišao na dobar prijam kod američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je poziv na stvaranje vojske kojom bi EU zaštitila sebe od mogućih neprijatelja, uključujući i SAD, nazvao „vrlo uvredljivim“. „Možda bi Europa prvo trebala platiti svoj pošteni dio za NATO koji uvelike subvencionira SAD“ – dodao je Trump.

Najavu osnivanja EU vojske komentirao je i čelnik NATO-a Jens Stoltenberg koji je pozdravio ideju jačanja napora EU-a glede obrane koja može ojačati i NATO savez. Upozorio je, međutim, da veći europski trud glede jačanja obrane ne bi smio razarati jačinu „transatlantske veze.“

Odluku o stvaranju vojske EU-a komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin koji smatra da je Macronov koncept europske vojske „pozitivan“ za višepolaran svijet. „Europa je moćni ekonomski entitet, moćna ekonomska unija i sasvim je prirodno da želi svoju neovisnost, samodostatnost i suverenitet glede obrane i sigurnosti“. Naravno, ne gledaju svi u Rusiji na ovu ideju blagonaklono, pa tako pojedini ruski analitičari izražavaju bojazan da bi u budućnosti udruženoj vojsci NATO-a i EU-a mogla postati napamet ideja zajedničkog napada na Rusiju, a kao “preventiva“ protiv navodne ruske ekspanzionističke politike.

Narativ o opasnosti od ruskog ekspanzionizma, danas često prisutan kod političara u Bruxellesu i Washingtonu, nije od jučer. Sljedeće godine bit će sto godina od izlaska knjige „Demokratski ideali i stvarnost“ engleskog geopolitičara Halforda Mackindera u kojoj je ovaj utemeljitelj engleske geopolitike izrazio zabrinutost za Europu, jer je smatrao velika europska nizina pogoduje snagama kopna (sukob kopno-more), tj. Rusima za kretanje na zapad. Mackinder se bojao da Rusija zbog konfiguracije terena može vrlo lako ovladati područjima Crnog i Baltičkog mora te prostorom istočne Europe do linije Laba-Jadran.

Ideja iz 1950.

Ideja o osnivanju vojske EU-a seže u 1950. godinu. Tad je Sjeverna Koreja uz kinesku pomoć napala Južnu Koreju s ciljem da ju stavi pod komunističku vlast. U Europi se tada pojavila bojazan od širenja komunizma, pa su Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i države Beneluxa pod sloganom „zajedno smo jači“ potpisale ugovor o osnivanju Europske obrambene zajednice, u kojemu je previđeno da snage sigurnosti tih zemalja budu pod jednim vrhovnim zapovjedništvom. Ovaj ugovor nikada nije proveden u djelo, prvenstveno zbog otpora Francuske čiji je parlament 1954. odbio ovaj projekt.

No, tijekom godina stvoreni su određeni institucionalni preduvjeti za formiranje vojske EU-a. Od 1989. tako imamo njemačko-francusku brigadu s 6.000 vojnika, a od 1995. njemačko-nizozemski korpus kojemu su, u slučaju potrebe, podređene jedna nizozemska i jedna njemačka divizija s ukupno 40.000 vojnika. Tu je i Europska obrambena agencija, Vojni stožer Europske unije, ali i Eurocorps (interventna jedinica NATO-a koncipirana prvenstveno za potrebe EU-a). Tijekom posljednjih 12 mjeseci osnovan je i PESCO (Permanent Structured Cooperation – Stalna strukturirana suradnja), s 25 od 28 država članica Unije, kao okvir za strukturnu integraciju unutar Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, na temelju članka 42.6 Ugovora o Europskoj uniji.

Irealan projekt s ciljem dodatne EU integracije i ukidanja nacionalnih suvereniteta

Ideja o osnivanju vojske EU-a posebno je ojačala nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika. Trump često kritizira NATO, što se u nekim europskim krugovima tumači kao njegova želja za ukidanjem toga vojnog saveza. No, Trump zapravo samo želi da europske države ispune normu od 2 % BDP-a za obranu. Takav je dogovor, a to je, dakako, i u interesu američkoga vojno-industrijskog kompleksa. SAD danas u obranu ulaže 3,1 %, a Njemačka tek 1,2 %.

Pred nekoliko dana u razgovoru za CNN Macron se usprotivio povećanju proračuna za kupovanje američkog oružja: „Ne želim da europske zemlje povećavaju svoj obrambeni proračun kako bi kupovali američko naoružanje ili od drugih. Smatram da ako povećamo proračun onda bismo morali graditi svoju autonomiju kako bismo postali stvarna suverena sila“. Dakako, Macronu bi odgovaralo da se više oružja kupuje u Europi jer bi tu profitirala francuska vojna industrija.

Na kraju treba istaknuti da je ideja osnivanja vojske EU-a – koja je potpuno irealna u situaciji dok postoji NATO savez (neovisno što o njemu mislili) – neraskidivo vezana uz utopističku ideju preobrazbe Europske unije u „Sjedinjene Europske Države“. Njemački i francuski cilj je postojeće probleme EU-a rješavati formulom „još više integracije“, iako je upravo dokidanje nacionalnih suvereniteta jedan od ključnih razloga jačanja desnih, tzv. populističkih i euroskeptičnih stranaka diljem Europske unije.

Davor Dijanović/HKV

Angela Merkel želi europsku vojsku: Ako želimo braniti svoju zajednicu, moramo sudbinu uzeti u svoje ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari