Connect with us

Politika

Hebrang: Puhovski u Haagu pokušao proturiti tezu o stradavanju 677 Srba u Oluji, Sud prihvatio 42 poimenične žrtve

Published

on

Andrija Hebrang, autor knjige “Civilne žrtve srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku”, osvrnuo se u izjavi za Slobodnu Dalmaciju na srpske manipulacije brojem srpskih žrtava u Oluji, prenosi Hrsvijet

[ad id=”68099″]

Prema početnim manipulacijama Save Štrbca riječ je o navodnom stradavanju više od 2500 srpskih civila.

– Agresor nije vodio evidenciju civilnih žrtava jer inače ne bi mogao njima manipulirati, a ja u knjizi na tu temu obrađujem tri izvora informacija. Poznati falsifikator i čelnik tzv. SAO Krajine Savo Štrbac tvrdio je da je nakon Oluje i u samoj akciji ubijeno više od 2500 srpskih civila. Rasčlamba njegova uratka u Haagu pokazala je da je u civilne žrtve ubrojio i naoružane civile, dakle, seoske straže, civile u JNA, te naoružane rezerviste bez odore, a on sve takve naziva “uvjetno vojnicima“. No, prema međunarodnim kriterijima, naoružani civil jest jednak vojniku ili teroristu, pa onda i sam Štrbac navodi da je među ubijenima “pravih civila bilo zapravo osamdeset” – podsjetio je Hebrang.

Osvrnuo se i na pokušaje manipuliranja Žarka Puhovskog u Hagu, čije tvrdnje o stradanju 677 Srba u Oluji Haški sud nije prihvatio.

– Drugi izvor podataka je naš DORH koji je glede Oluje utvrdio 47 civilnih srpskih žrtava. Treći i najtužniji izvor dolazi iz same Hrvatske, i to u dokumentu HHO-a koji tvrdi da smo nakon Oluje pobili 677 srpskih civila. Taj famozni dokument pod brojem P 2402 pred Haaškim sudom zastupao je Žarko Puhovski – navodi Hebrang.

Na koncu je Sudsko vijeće Haškog suda prihvatilo poimenični popis na kome su ukupno 42 žrtve.

-Sudsko vijeće odbilo je njegovo svjedočenje jer nije bilo popisa žrtava temeljem identifikacije niti utvrđivanja civilnog statusa navodnih žrtava. Sud je na kraju prihvatio ukupno 42 civilne žrtve s tog popisa, od 667 koliko su oni tvrdili – ističe Hebrang.

Manipulacije nelustriranih kadrova

Agresiju na Hrvatsku i kasnije bolest predsjednika Tuđmana smatra glavnim razlozima zbog kojih lustracija u Hrvatskoj nije provedena.

– Početkom devedesetih lustracija bi bila suicidalna jer su bivši udbaši i komunistička vrhuška kontrolirali sve važnije segmente napadnute države. Zagovarao sam lustraciju nakon Oluje 1995. godine, ali je Tuđman tada rekao da treba osloboditi i ostatak zemlje jer rat još nije gotov.Nakon 15. siječnja 1998.g., dakle nakon mirne reintegracije Podunavlja, nije više dozvoljavao razgovor o lustraciji. Moje je mišljenje da je razlog bila njegova bolest jer se je bojao da proces lustracije ne bi mogao kontrolirati i dovesti do kraja, ali razlog su bili i neki kadrovi bivših represivnih službi i komunističkog režima koji nisu prošli katarzu, ali su se uvukli u sam vrh HDZ-a – podsjeća Hebrang.

Nedonošenje lustracije vidi jedinom pogrješkom Franje Tuđmana.

-Nedonošenje lustracije jedina je pogrješka sjajnog stratega Tuđmana, a to je ujedno bio, uz odbijanje mog plana reorganizacije MORH-a, i moj početak povlačenja iz politike u to vrijeme. Sjajni političar, vojskovođa i domoljub nije više imao vremena za dugoročne poteze. Iskoristili su to oni koji su trebali biti lustrirani i preuzeli su kormilo države. To je razlog zašto nakon sjajnih uspjeha pod Tuđmanom država nakon njega klizi nizbrdo politički, ekonomski i moralno – navodi Hebrang.

Podsjetio je i na iskustva drugioh zemalja.

-Djelomičnu lustraciju provele su mnoge zemlje, kao Poljska i Njemačka, zahvaljujući čemu su zabilježile veliki gospodarski napredak. Razne oblike lustracije provele su Češka, Slovačka, Mađarska, čak zakon o lustraciji ima i dijelom ga je provela i Srbija. U Makedoniji nemaju samo muzej komunističkih zločina, nego provjeravaju tajkune iz privatizacije devedesetih jer je poznato da su pljačku počinili bivši komunistički kadrovi, a onda krivicu svalili na druge. Što znači lustracija za budućnost neke zemlje, pokazuje slučaj Njemačke. U Saksoniji je tisuću profesora moralo napustiti obrazovni sustav koji je nakon toga postao kreativan i produktivan – istaknuo je Hebrang.

Osvrnuo se na činjenicu da u naoko demokratskoj hrvatskoj državi desetak posto bivših članova SKJ uzima devedeset posto pozicija u vlasti, pravosuđu i medijima.

-No, lustraciju su svugdje probijali stari komunistički kadrovi pa pojedince nalazimo pri vrhu vlasti u svim tim zemljama. Kod njih su u vrh prodrli pojedinci, a u Hrvatskoj je više od devedeset posto čelnika svih oblika vlasti u proteklih četvrt stoljeća iz redova vrlo aktivnih članova naoko poraženog komunizma. Propalu bivšu državu uništilo je desetak posto vrhuške, koliko je partija imala članova. U naoko demokratskoj hrvatskoj državi tih istih desetak posto uzima devedeset posto državnih pozicija u svim vladama, u svim sazivima Sabora, u pravosuđu i u medijima…- zaključio je Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari