Pratite nas

Pregled

Hebrang: Tuđman nikad ne bi dozvolio Marakeški sporazum i tursku deklaraciju!

Objavljeno

na

Andrija Hebrang veteran HDZ-a, bivši potpredsjednik vlade i ministar zdravstva gostovao je u Novom danu N1 televizije i komentirao aktualnosti.

Je li način, vrijeme i mjesto bilo dobro za otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu?

Vrijeme je 19 godina prekasno, način je bio neobičan, a mjesto mislim da je dobro.

Kad govorite da je prekasno, u Zagrebu nismo našli način na koji imenovati trg…

Trg koji smo imenovali nije trg, nego nekakvo zaleđe. Ime predsjednika Tuđmana simbolizira cijelu hrvatsku neslogu, i Hrvata i građana Hrvatske, oko definicije njegove uloge, mandata i uloge u povijesti. Oni koji su željeli svoju državu su za Tuđmana, a oni koji nisu su protiv Tuđmana. Ja govorim svoje stajalište.

Zašto sam krenuo uopće u politiku? Jer sam razmišljao – od preko 1000 naroda u svijetu samo ih 200 ima svoju državu, pa zašto Hrvati ne bi bili među njima, pa da ne mogu kriviti nikoga za svoje pogreške, nego preuzeti svoju odgovornost.

To nisu u stanju svi ljudi, jer mi državu nismo imali jako dugo, pa ljudi nisu znali što zači. Tuđman je učinio taj korak, a njegove pogreške treba gledati prema okolnostima u kojima je to učinio.

Ja sam bio s njim od prvoga dana i mogu reći da su okolnosti bile takve da nitko na svijetu ne bi mogao učiniti ovo što je on učinio bez pogrešaka. U takvim okolnostima čovjek radi ono što je potrebno i ne može biti bez pogrešaka, jedna od pogrešaka koje mu se spočitavaju je pretjerana privatizacija.

Neki mu predbacuju da nije bio dovoljno demokrat. a ja postavljam protupitanje, dajte mi ijedan rat u kojem je demokracija bila vrhunska. U ratu ne možeš voditi savršenu demokraciju. U takvim okolnostima treba promatrati Tuđmana i njegovo djelo. Usporedite devedesete i ukupne uspjehe hrvatske politike.

Tuđman je imao strogo pravilo, za suradnike je birao ljude koji imaju nešto iza sebe, nije gledao čak niti političko opredjeljenje. Kao dokaz, ja sam bio jedini ministar u Vladi, koji nije bio član Saveza komunista.

Nije, dakle, gledao da izabere nekoga tko mu je sličan po uvjerenju, rekao je daj mi porijedlog, ali da kandidat ima barem tri stranice životopisa. To su bili ljudi koji su ginuli za svoj posao i tada smo mi u ratu pobijedili, zbrinuli preko 700.000 izbjeglica i prognanika, bez ikakvog deficita u proračunu.

Nakon rata smo popravili 200.000 srušenih stambenih objekata, izgradili 11 granatama srušenih bolnica i kad se vidi taj uspjeh, onda se mora reći Tuđman je bio pravi vođa u pravo vrijeme. Što se dogodilo u Zagrebu da u 19 godina nema svoga spomenika?

Pa dogodili su se političari, koji su bili žestoki protivnici Tuđmanu. Bandića su političke okolnosti natjerale da postavi spomenik sad, parlamentarna većina i koaliranje. Ima tu puno neiskrene podrške Tuđmanu, ali on ostaje u povijesti kao čovjek koji je napravio državu.

Zašto je na otkrivanju spomenika bilo malo ljudi?

Zato što je spomenik izazvao kontroverznu situaciju. Moram reći da sam ja u par dana promijenio svoj stav. Prvo sam bio šokiran, jer niti sliči na Tuđmana i čini mi se da je uvijen u nekakvu istočnjačku halju, ali kad vidite da je autor spomenika Kuzma Kovačić, nije on reproduktivac, nego on daje svoju emociju o Tuđmanu i kad sam gledao taj spomenik, onda sam shvatio što je autor time htio reći.

Prikazao je Tuđmana kao čovjeka s rukom na srcu, uspravnog i ponositog, ali na vjetru političkih zbivanja. Na vjetru i u uzburkanoj i nenormalnoj situaciji, on stoji uspravno i drži ruku na srcu.

Kuzmi Kovačiću je to treći Tuđman i to je možda krivo, jer umjetnik na neki način ispuca svoju unutarnju energiju i pitanje je može li mu treći biti kao prvi. Puno ljudi, naravno, ne razmišlja na taj način, gleda je li sličan, ima li nos ili naočale, a ja mislim da je bitna poruka i da je napokon u glavni grad Hrvatske došao s 19 godina zakašnjenja.

Je li danas u politici Vlade HDZ-ovo autentično nasljeđe Tuđmana?

Nažalost ne. Tuđman je u narodu još uvijek pojam kakav je bio i kakav će ostati. Kad bi HDZ slijedio tragove Tuđmana, imao bi dvaput više podrške nego sad. Skrenuo je s desnog pravca previše prema sredini. Tuđman nikad ne bi dozvolio ni Marakeški sporazum, ni tursku deklaraciju, jer to je protiv interesa Republike Hrvatske.

Njemu je, ujutro kad bi ustao, jedina misao bila – što mogu učiniti za interes Republike Hrvatske. To može osjetiti onaj tko je bio u tom pokretu, onaj koji nije ne može. Da je HDZ ostao dosljedan svom stavu i štitio hrvatske interese, bio bi neprikosnovena stranka Hrvatske i ona bi bila uspješnija i bogatija.

Sad je HDZ na tridesetak posto potpore. Bi li Hrvatska na tim principima Tuđmana iz devedesetih danas bila izolirana zemlja?

Ne bi bila izolirana zemlja, jer Tuđman je taj koji je hrvatsku skrenuo prema zapadnim integracijama, on je krenuo i prema Europskoj zajednici i prema NATO-u. Hrvatska je postala članica i Svjetske trgovinske organizacije i Vijeća Europe, bio je izrazito internacionalno, ali zapadno orijentiran, ali uz zaštitu nacionalnih interesa.

To te ne isključuje od integracija, dapače, još te više cijene, jer svaki narod ima pravo braniti svoje. Migracije, s druge strane, nisu svjetske zavjere, mislim da su nažalost posljedica onoga što se u demografiji danas događa. Narod koji nestaje ima pravo sam birati tko će se tu naseliti, ja želim one koji će poštovati moju tradiciju i zakone, onoga tko mi stručno odgovara, a ne nekontrolirane masovne horde ljudi koji se neće ovdje snaći i neće koristiti.

Kako onda tumačite to da je svega stotinjak migranata, od tisuća koje su prošle kroz zemlju, tražilo azil i žele ostati u Hrvatskoj?

Dva su razloga, jedan ljudski razlog je to što je velik dio tih migranata zapravo ekonomski migranti i njih ne zanima hrvatski standard nego njemačiki, a oni koji na njihovom transportom strahovito mnogo zarađuju, slabo će zaraditi u Hrvatskoj u odnosu na Njemačku. To su objektivni razlozi. Tu ima puno i političkih razloga, jer Hrvatska nije u Schengenu, može se postaviti barijera za kretanje po Europi, mislim da je Hrvatska sljedeća na redu, kad će Europa konačno svoje granice kontrolirati, ne zatvoriti, nego kontrolirati.

Ne stvara li se umjetno mit u kojem se migranti proglašavaju velikom opasnošću?

Migranti jesu velika opasnost, jer su to ljudi koji će popuniti demografsku prazninu, ali bez puno našeg izbora. Ako dobijete ljude koji imaju sasvim drugo civilizacijsko nasljeđe, ne njihovom krivicom, nego je potpuno nemoguća civilizacijska prilagodba.

U Marakeškoj deklaraciji daje se prava migrantima, ali nema nijedne jedine rečenice o obvezama. Da je samo jedna rečenica u kojoj stoji da se obvezuju da će poštivati zakone zemlje u koju dolaze, ne bi bilo problema. Pomno sam ju proučio, mnoge točke počinju s we commit, što znači obvezujemo se, ali postoje tri članka koji počinju izrijekom riječi we will implement, mi ćemo primijeniti. Nema dileme oko prijevoda, mi ćemo primijeniti sve.

Zašto Vlada inzistira na potpisivanju Marakeške deklaracije?

To je kasapljenje državne politike, a koju je Tuđman strahovito poštovao. Kad gledate kakve uvjete koje su nam postavljali, svaki domoljubni čovjek sa svojim sugrađanima bi tako reagirao.

Kako vidite taj gotovo tinjajući sukob i oštre kritike iz Ureda predsjednice Republike?

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vodi, što je očito naučila i naslijedila od Tuđmana, suverenističku politiku i ne slaže se s politikama koje od toga odstupaju. To je politika svih zemalja koje su svjesne što znači urediti svoje dvorište. Predsjednica je apsolutno suverenista i kroz svoju prizmu promatra sve što se u to ne uklapa sasvim opravdano kritizira. Domoljublje je osnovna energija koja pokreće narod, taj dug domoljublja nije uperen protiv drugoga, cijenim svoje, poštujem tuđe. Mislim da će joj to donijeti drugi mandat.

Što mislite o Zoranu Milanoviću? Hoće li imati podršku ljevice za predsjedničku utrku?

Ljevica se, zahvaljujući svojoj desetljećima lošoj politici, raspala. Njihov problem je kako nametnuti pojedinca na mjesto predsjednika države. Svako malo izvlače nekoga tko bi mogao biti kandidat. Milanović je izlaz za nuždu, on nema nikakve šanse, čovjek koji nas je u svom mandatu posvadio s Njemačkom zbog zaštite udbaških osuđenika. Kako može takav čovjek, koji svoje stavove i principe stavlja ispred države? Naravno da ne može takav čovjek pobijediti.

Neki kažu da bi Vladi s njim bilo lakše.

Bilo bi Vladi lakše, njemu to ništa ne predstavlja, on će se prilagoditi. On je prilagodljiv političar, znači beskoristan, i sigurno bi u tom slučaju bio Vladi otpor. Ali Vlada upravo zahvaljujući predsjednici, i politika HDZ-a dobivaju krila i mislim da ne dolazi u obzir da joj se ne da podrška za sljedeći mandat.

 

Višnja Starešina: Tuđman i Orban kao mainstream naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Biskup Košić: Zrin će postati što je zavrijedio da postane

Objavljeno

na

Objavio

O završetku gradnje i blagoslovu spomen-crkve Našašća sv. Križa u Zrinu te o povijesnoj važnosti samog Zrina, u HKR-ovoj emisiji “Aktualno” urednice i voditeljice Tanje Maleš, govorio je sisački biskup Vlado Košić. Misno slavlje i blagoslov crkve na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u subotu 14. rujna predvodito je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Dana 9. rujna 1943. nad hrvatskim pučanstvom u Zrinu počinjen je jedan od posebno teških zločina u II. svjetskom ratu. Toga su dana Zrin koji se nalazio u okruženju srpskih sela napale partizanske divizije. Muškarci koji su branili svoje domove bez milosti su poubijani, Zrin je zatim opljačkan te zapaljen, a žene i djeca su protjerani i raseljeni. Zrin je prije II. svjetskog rata imao oko 900 stanovnika, a tijekom rata i poraća ubijen je ukupno 291 stanovnik Zrina. Preživjele žene i djeca su raseljeni.

Hrvati katolici za dugih komunističkih desetljeća nisu se smjeli vratiti u svoj zavičaj, niti spomenuti da su podrijetlom iz Zrina. Prvi puta su se vratili nakon oslobođenja Pounja u “Oluji”, i na ruševinama župne crkve Sv. Katarine u Zrinu 9. rujna 1996. proslavili misu za sve žrtve zrinske pogibije.

Govoreći o završetku gradnje i blagoslovu nove spomen-crkve Našašća sv. Križa te o povijesnom značenju Zrina, biskup Košić napomenuo je da Zrin zaista ima veliko značenje za hrvatsku povijest, premda je nacionalna dimenzija zapravo potisnuta, a Zrinjani koji su bili žrtve pokolja zaboravljeni.

Košić je istaknuo da Zrin ima, ne samo lokalno, već nacionalno značenje još od 16. stoljeća. Zrin je bio mjesto gdje su prebivali Šubić i Zrinski, plemićka obitelj koja je dala istaknute vojskovođe, branitelje Hrvatske na tom području. Spomenuo je Nikolu Šubića Zrinskog, poznatog i kao branitelja Sigeta, kojim se dići cijela Hrvatska, čije ime je bilo inspiracija za poznati park Zrinjevac.

Biskup Košić rekao je da je crkva Našašća sv. Križa bila mjesto župnog života sve do 1943. kada su posljednji put zazvonila zvona župe na Zrinu. Napomenuo je također da je tamo ubijeno 291 civil. Košić navodi da, iako su partizani govorili da je zrinsko područje bilo ustaško uporište, spisi o 25 preuzetih pušaka iz tog područja dokazuju da su tamo prebivali civili, a ne vojnici. Branili su se od napada u vrijeme kada se pokušao provesti genocid nad hrvatskim narodom.

“Početkom stvaranja NDH došlo je do pobune srpskog stanovništva i već je tada bio genocid nad hrvatskim narodom. O tome svjedoče i Boričevac, Srb, Španovica, Zrin, Udbina i druga mjesta koja su bila potpuno očišćena od Hrvata. Zapravo se radi o jednom genocidnom planu. Imamo i dokumente gdje su se Talijani fašisti u Dalmaciji dogovarali s četnicima. Jedni su trebali Dalmaciju čistiti od Hrvata, a drugi zaleđe i unutrašnjost”, objasnio je biskup Košić.

Biskup se osvrnuo i na govor predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović tijekom proslave dana Sisačko-moslavačke županije u kojem je istaknula Zrin kao “sijelo zaslužne hrvatske velikaške obitelji Zrinskih, ali i mjesto ubojstva i progona stotina Hrvata u rujnu 1943. godine, da bi preživjelima i njihovim potomcima jugoslavenska komunistička vlast nakon rata oduzela sva građanska prava, imovinu i zabranila povratak”. Smatra pohvalnom njenu izjavu da ta nepravda još nije ispravljena i da je vrijeme da nadležne institucije isprave ono što se može ispraviti. Sami Zrinjani već gotovo 25 godina čekaju da se nepravda ispravi te žele, kako navodi mons. Košić, da se hrvatski narod u Zrinu osjeća kao kod kuće i da katolici mogu ponosno tamo ispovijedati svoju vjeru.

Na pitanje zna li se gdje su pokopani stradali Zrinjani, Košić je rekao da izgleda da ima ljudi koji možda znaju lokaciju, ali je nisu spremni reći. Potvrdio je da su na lokaciji stare crkve, gdje je bilo i groblje, pronašli 12 leševa što je evidentirano, a žrtve su dolično i pokopane.

Tijekom svetkovine 14. rujna bit će otkrivena i ploča s popisanim žrtvama čija imena su otkrivena zahvaljujući povjesničaru, dugogodišnjem uredniku časopisa Zrin, Anti Milinoviću te Damiru Borovčaku, autoru djela Zrin – 70 godina poslije komunističkog genocida.

Biskup Košić naveo je da je, zbog svog truda i želje da se Zrin i zrinske žrtve dostojno obilježavaju i komemoriraju, u medijima nazivan čak i ‘nazi biskupom’, iako nikada nije veličao totalitarizam.

Ja sam samo rekao da su partizani počinili zločin, a novinar u svom prikazu moje kritike na račun partizana nije spomenuo da je to rečeno u Zrinu. Dakle, na vrlo konkretnom mjestu s vrlo konkretnim događajima i konkretnim žrtvama.”

Biskup je, za sve zainteresirane, objasnio kako se dolazi do Zrina. Od Kostajnice treba ići prema Dvoru uz Unu gdje se dolazi do Divuša, a 11 km sjeverno od Divuša nalazi se Zrin. Istaknuo je i da Zrin sve više postaje hodočasničkim mjestom gdje dolaze Zrinjani oplakivati svoje najmilije, ali također dolazi sve više braniteljskih udruga iz cijele Hrvatske te vjeruje kako je to pokazatelj da će Zrin postati ono što je zavrijedio da postane.

(IKA)

Zrin: Vrijeme je za istinu o stradanjima hrvatskog naroda

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ante Gotovina: Neprijatelj čovjeku ne treba

Objavljeno

na

Objavio

U Udbini se svečano otvara Središte za razvoj vođa “Marko Babić”. Ustrojeno je na inicijativu ministra obrane, a prema modelu gardijskog središta za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran”, koje je djelovalo u Šepurinama od 1994. do 2000., čiji je idejni začetnik bio general Ante Gotovina.

– Svako ima pravo da se kandidira, a narod će reći na izborima kome daje prioritet, odgovorio je novinarima Ante Gotovina na pitanje novinara kojeg predsjedničkog kandidata podržava. “Ja sam bio vojnik, a sad sam bivši vojnik i bavim se poslom koji sam odabrao, a to je ribarstvo”, kazao je kad su ga novinari pitali zašto je neutralan. Poručio je i kako “neprijatelj čovjeku ne treba”, a film General nije gledao, javlja HRT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari