Pratite nas

Pregled

Hebrang: Tuđmanu je Hrvatska bila prva misao čak i u najtežim životnim trenucima

Objavljeno

na

Andrija Hebrang, bliski Tuđmanov suradnik, bio je šef liječničkog konzilija. Brinuo se o zdravlju predsjednika. Morao ga je nagovarati da ode na preglede i kemoterapije, kaže…

Koliko ću ja još živjeti i mogu li dovršiti započeto djelo, bilo je prvo i osnovno pitanje koje mi je predsjednik Franjo Tuđman postavio kad je spoznao svoju dijagnozu, prije nego što će je potvrditi u washingtonskoj vojnoj bolnici “Walter Reed”. To pokazuje da je njemu Hrvatska bila prva misao čak i u takvim najtežim životnim trenucima. Jer nema ništa teže od spoznaje da boluješ od maligne bolesti, prisjeća se za 24sata.hr profesor Andrija Hebrang trenutka kad je prvi hrvatski predsjednik saznao da boluje od karcinoma kardija (ušće jednjaka u želudac).

Osim što mu je do 1998. bio šef liječničkog konzilija, bio mu je i ostao jedan od najbližih i istinski privrženih i odanih suradnika. Hebrang ističe da je Tuđman bio toliko osebujan čovjek da je vrlo teško, gotovo nemoguće, sažeti njegov rad i opus. Objašnjava kako je hrvatskom narodu iskrsnuo u pravom povijesnom trenutku kako bi upravo Hrvate svrstao u narode koji napokon imaju svoju državu.

‘U JNA je vidio kako se podriva Hrvatska’

– I to je okvir njegova povijesnog djelovanja. Što se tiče njega kao čovjeka, on je u životu prolazio različite faze. Bio je antifašist i kao takav je nastavio svoj posao u JNA. I dobro da je tako bilo, jer je iznutra mogao dobro vidjeti kako se podriva Hrvatska te kako se kroz to jugoslavenstvo topi i nacionalni identitet Hrvata. I to ga je potaklo da krene u tu borbu koju je započeo još davno prije Hrvatskog proljeća 1971. Kao disident je završio u zatvoru istih tih komunista kojima je pripadao. I to je razlika između Tuđmana i goleme većine drugih komunista koji su preokrenuli kapute nakon 1990. i nastavili dalje na rukovodećim pozicijama voditi Hrvatsku.

‘Preglede je smatrao gubitkom vremena’

I tu vam je njegov veliki problem jer je morao ući u sukob s tim svojim nekadašnjim komunističkim istomišljenicima koji su sad potpuno promijenili mišljenje. Znao je da su toliko jaki da ih ne može zaobići, izbaciti ni izbjeći – tumači Hebrang. I danas je čvrsto uvjeren da je uz takve okolnosti ubrzo i srpsku agresiju na Hrvatsku mogao izvući samo Franjo Tuđman. Ni jedan drugi političar, ističe Hebrang, ne bi mogao u tim okolnostima stvoriti Hrvatsku, a kamoli se oduprijeti ratnoj agresiji.

Tuđman je, tvrdi, bio i duhovit čovjek. Znao se i volio našaliti i na svoj račun, želio je i volio slušati viceve o njemu, i od suradnika je tražio da mu ih pričaju. Kao ministar zdravstva 1990. godine napravio je mali liječnički konzilij koji je svakih šest mjeseci trebao pregledavati predsjednika Tuđmana i reagirati odmah ako nešto otkriju. Tuđman je konzilij prihvatio, ali nagovori da ide na pregled, prisjeća se Hebrang, trajali su tjednima.

– Smatrao je to gubitkom vremena, jer takav pregled uzima barem dva sata. A to mu je bilo nezamislivo. Čak sam zvao i njegovu suprugu Ankicu te je molio da ga nagovori na sistematski. I uspjeli smo napraviti prosječno jedan pregled godišnje, umjesto dva planirana.

Uvijek mi je govorio da ima prečih problema. Premda sam ga uvjeravao da su najvažniji život i zdravlje, on na sebe nije polagao puno. I na jednom od takvih rutinskih pregleda otkrili smo mu bolest, te limfne čvorove. I kad su mu potvrdili dijagnozu, vrlo je teško prihvaćao terapiju i sve te preglede do trenutka kad smo mu rekli realnu prognozu i očekivanja. Onda je shvatio ozbiljnost zdravstvenog stanja.

U ‘Walter Reedu’ su mu rekli da ima devet mjeseci života i s tim se nikad nisam složio. Znao sam da imamo itekako dobre terapije za takav tumor i ni danas mi nije jasno zašto je ‘Walter Reed’ odbio ići s tom terapijom – govori Hebrang. Tuđmanov karcinom kardija je bolest koja se, tumači Hebrang, na ultrazvuku vidi tek kad metastazira i poveća okolne limfne čvorove. Čim su metastaze uočili na ultrazvuku, počeli su tragati za žarištem i pronašli su ga u istom danu.

‘Jednokratno zračenje je bila pogreška’

– U to vrijeme kemoterapija je bila jedina terapija. U ‘Walter Reedu’ su mu kemoterapiju odbili dati uz obrazloženje da će imati lošu kvalitetu života, a nisu ga željeli operirati. Samo su jednokratno ozračili to područje. Po meni su tu pogriješili. Jednokratnim zračenjem ne ubija se tumor, ali može se otežati situacija, jer se počinje podebljavati stijenka krvne žile i citostatik ne može doći do tumora. Čim je iz Washingtona stigao u Zagreb, dao mi je papire i šokirao sam se kad sam vidio da su ga jednokratno ozračili.

Odmah sam rekao: ‘Predsjedniče, ne dolazi u obzir, ja vam jamčim tri godine života’. Pitao me kako. Objasnio sam mu da imamo citostatike, a što će biti za tri godine, nitko od nas ne zna. I on je u tom trenutku shvatio da nije zaključio svoj životni projekt, Hrvatsku, jer je Podunavlje još bilo pod okupacijom – prisjeća se Hebrang. Osim što se bližio kraj Tuđmanova mandata, prognoze zdravstvenog stanja nisu mu bile dobre. Hebrang mu je dovodio i strane liječnike da ga procijene te pokušaju nagovoriti da počne s kemoterapijom.

Hebranga je zvao iz bolničke postelje

– Kad ju je na jedvite jade prihvatio i kad je počela djelovati, kad se tumor počeo topiti i kad je osnažio, opet je počeo djelovati i raditi. Tek tad je shvatio koliko je griješio kad je kočio liječničke preglede i medicinske postupke. Postao je pitom, prihvaćao je sve, jer je na sebi osjećao njihove rezultate. Na naše zadovoljstvo, dobio je još jedne predsjedničke izbore, obišao je cijelu Hrvatsku, a ja sam ga, naravno, pratio.

Završio je mirnu reintegraciju Podunavlja i zaokružio svoju životnu misiju. Također sam svjedočio njegovoj tuzi kad je shvatio da bolest opet uzima maha. I tad je izgovorio rečenicu tipičnu za njega: ‘Vidim da je kraj tog dobrog razdoblja, ali završio sam djelo’. Vidite, i tu je u prvi plan stavljao stvaranje Hrvatske – niže Hebrang. Ističe kako ga boli što osiguranje nije ispunilo Franjinu želju dok je bio u bolnici i pozvalo ga da se s njim posljednji put vidi.

– Iz bolničke postelje je tražio da pozovu mene i Đurđu Šušak, suprugu Gojka Šuška. Došao sam pred vrata njegove sobe, ali me osiguranje nije pustilo. Zamolio sam da ga pozdrave od mene. Kako sam čuo, kad su mu rekli da ga pozdravlja Andrija Hebrang, Tuđmanu su potekle suze. I ta me suza strašno boli i danas. Boli me tim više što mi oni koje je on zaštitio nisu dopustili da dođem do njega.

U normalnim sistemima bi trebali otići u mirovinu, a oni su oko Franje držali taj obruč. Đurđi su dali da barem telefonski razgovara s njim – kaže Hebrang. S Tuđmanom je uvijek, kaže, bio iskren i otvoren. Ostao mu je uvijek vjeran. Ponajviše jer je Hebrang i jedan od ljudi s kojima je Franjo Tuđman stvarao stranku HDZ i neovisnu Hrvatsku.

‘Vladu su odbili svi koji nisu komunisti’

Protiv Franje su radili njegovi najbliži suradnici, tvrdi Andrija Hebrang. I prosvjed za Radio 101 bio je jedan veliki scenarij protiv predsjednika jer do toga nikad nije trebalo doći.

U počecima formiranja vlade, Franji Tuđmanu je bio veliki partner Andrija Hebrang. Upravo njemu je Tuđman ponudio ministarsko mjesto.

– Nakon dobivenih izbora 1990. sjedili smo u HDZ-u. Sastavljali smo vladu i pozvao me da budem ministar. Nudio mi je nekoliko resora, no rekao sam mu da volim svoju liječničku struku i ne bih je se nikad odrekao. Tražio sam zdravstvo, on mi ga je dao. Zamolio sam ga da vidim imena i drugih kolega ministara.

Gledao sam taj popis i shvatio da jedino ja nisam bio član Saveza komunista. Rekao mi je: ‘Andrija, dovedi mi u vladu bilo koga drugog tko nije bio komunist i ja ću ga prihvatiti’. Mislio je na ljude iz drugih hrvatskih stranaka.

Počeo sam mu nabrajati Savku, Gotovca, Slobodana Budaka… On ih je preda mnom jednog po jednog zvao, nudio im ministarska mjesta u vladi. Stavio ih je na razglas i ja sam slušao kako ga jedan po jedan odbijaju riječima: ‘A tko si ti da nas zoveš u predsjedništvo Republike?’. I onda mi je rekao: ‘Pa baš zato mi uđi u vladu da imam barem jednog’ – prisjetio se Hebrang, koji se nije libio nekoliko puta podnijeti i ostavku jer se nije slagao s nekim stvarima.

Jednom je podnio ostavku kad je za premijera imenovan Josip Manolić. Rekao mu je da se cijeli život bori protiv Udbe i da mu ne može udbaš biti šef. Tuđman je njegovu ostavku poderao i rekao mu da ostane u vladi. Ipak, neopozivu ostavku na mjesto ministra obrane podnio je 1998. Tad je Hebrang prestao biti i šef njegova liječničkog konzilija.

– Nisam htio iza leđa imati ljude koji su me ometali u reformama zbog kojih me je Franjo Tuđman postavio. Nisam više želio da mi prijete životom. Nisam više želio u ministarstvu jesti samo jabuke i piti pića koja sam nosio od kuće – kaže Hebrang.

Pitamo ga za zagrebačku krizu, kad je zbog ukidanja koncesije 101-ici na Trg bana Jelačića izašlo stotinu tisuća ljudi. Hebrang tvrdi da do tog prosvjeda uopće nije trebalo doći i da je Tuđman u to vrijeme bio u “Walter Reedu”.

Tuđman nije imao pojma o 101-ici. Predlagao sam Iviću da odgodi sjednicu ili da se dvojica razbole. Bilo što, samo da ne donose takvu odluku dok nema šefa…

– Imali smo sjednicu vlade na kojoj se reklo da je Povjerenstvo ukinulo koncesiju Radiju 101. I to je izazvalo revolt. Član tog Povjerenstva bio je Ivić Pašalić, koji je toj sjednici nazočio. Rekao sam mu: ‘Iviću, odgodi to’.

Uvjeravao me je da ne može jer je sjednica već sazvana. Predlagao sam mu da se dvojica razbole, da ne dođu, da ne odlučuju tako dok je šef države u Americi u bolnici. I da smo to tad odgodili i malo ležernije išli prema 101-ici, nikad se ništa ne bi dogodilo. Ovako su oni eksplodirali, a Tuđman pojma nije imao o tome. I to je bila diverzija protiv njega. Bilo mu je jasno da je to scenarij protiv njega, nikakva spontana reakcija naroda – zaključuje Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Davor Domazet Lošo: Film ‘General’ je važan, prvi se put pokušala pojasniti cijela bit Domovinskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Čak 74.585 gledatelja pohrlilo je prošle godine u kina kako bi pogledalo “Generala”. Po tom je kriteriju ova saga o životu Ante Gotovine neupitno domaći filmski naslov godine.

Ovaj film s istoimenom serijom koja je svojevrsna njegova produžena verzija, na tronu je i po cijeni produkcije; u njega je ulupano čak 20 milijuna kuna samo iz javnih izvora. Najskuplji je to filmski projekt ne samo u prošloj godini nego i u hrvatskoj povijesti, piše Jutarnji list

Za njegovu realizaciju, osim novca, trebalo je i vremena – životni je to projekt Antuna Vrdoljaka, koji ga je pripremao više od deset godina. Sa 88 godina, “Generalom” se, kažu, oprostio od režiranja.

Kritika i publika nisu mu naklonjene. Iako je već prošlo vremena od premijere filma, u Puli, simbolično zakazanoj na Dan domovinske zahvalnosti, reakcije ne prestaju jer se ponedjeljkom uvečer još emitiraju epizode serije.

Malo je reći da u tom udarnom terminu, u kojem se serija na HRT-u prikazuje s nekoliko minuta razlike na dva kanala (s tim da je na jednom prilagođena slijepima i slabovidnima), društvene mreže gore. Zamjerki je bezbroj.

Promašeni senzibiliteti karaktera likova, izostanak događaja koji su bili ključni za razvoj života likova, nejasnoće o tome tko je u filmu tko, vremenska skakanja u kojima se neki glumci mijenjaju dok neki ostaju isti iako su prošli kroz isti period, krivi naglasci, izlizani dijalozi, neuvjerljivi monolozi, izostanak bilo koje vrste specijalnih efekata iako se radi o ratnom filmu…

Popis apsurda ide do toga da se neki pitaju je li cijeli projekt, zapravo, jedna velika ekstravagantno skupa parodija.

No, na stranu kritika i publika, o “Generalu” smo odlučili pitati one koji su u njega bili najdirektnije uključeni: ljude po kojima su nastali likovi te glumce koji su ih utjelovili. Reakcije su različite.

DAVOR DOMAZET LOŠO, umirovljeni admiral (glumi ga Tarik Filipović)

– Znam da ima onih koji napadaju projekt. Onih koji kažu da je u filmskom izričaju, scenariju i režiji on mogao biti bolji. Takvi pronalaze greške poput ruksaka koji je proizveden u 2009., a u seriji se pojavljuje u 1993. godini ili, pak, bočice Jane, koja tada također nije postojala.

No, smatram da je ‘General’ ipak važan. Prvi se put pokušala pojasniti cijela bit; a to je da je Domovinski rat bio obrambeni i najčišći rat, koji je spriječio genocid u Bosni i Hercegovini – kazuje Lošo u razgovoru za Jutarnji list.

Često ga, priča, na ulici zaustave pa pitaju jesu li se neki od ekraniziranih događaja doista tako odvijali. On im kaže da jesu, ali naglašava i da “General” nije dokumentarac.

Štoviše, njegova je igrana dimenzija vrlo izražena.

– Ono što se filmu može zamjeriti je to što nema dinamiku. Danas se filmovi drugačije snimaju. Prošla su vremena usporedne radnje i dugih dijaloga, a toga je u ‘Generalu’ puno – ocijenio je.

Naslovna uloga koju igra Goran Višnjić je, smatra Lošo, previše holivudska.

NEDOSTATAK TEMPA I DINAMIKE

– Filmski izričaj ne treba nužno slijediti želju za time da glumac fizički nalikuje na stvarnu osobu, nego da oslika njezin karakter. Mislim da je to ovdje izostalo. Gotovini su dodijeljeni brojni monolozi i dijalozi koje on nikada ne bi izgovorio.

On je bio operativni časnik, provodio je planove i zamisli nekoga tko je iznad njega. On je ratnik i trebalo ga je tako prikazati, a ne mu dati duge monologe. To je kompletno izvan njegova habitusa i karaktera – smatra.

Bit nije pogođena, smatra, ni u slučajevima sporednih likova, među kojima je i njegov.

– Do izražaja nije toliko došla bit pozicije admirala. Bio sam na svim bojištima kao načelnik obavještajne službe. Moje je bilo misliti i prosuditi koje su namjere protivničke strane – kaže Lošo.

Otkriva nam da ga je prije snimanja filma kontaktirao i glumac Tarik Filipović, koji ga je glumio.

– Rekao sam mu da glumi onako kako on misli da je najbolje. Jedino što sam posebno zamolio je da obavezno nosi brkove, koji su moj zaštitni znak. Nisam bio vidio scenarij, pa je naš dogovor bio jednostavan, a to je da Tarik napravi svoj posao – kaže Lošo.

Komunicirali su, priča, i nakon premijere filma i serije.

– Neki su rekli da je Tarik loše glumio, pa sam mu ja rekao da se ne obazire na takve ljude. Uvijek ima onih koji nisu dobronamjerni, koji su, da ne kažem, zločesti – kaže nam.

Iako Lošo filmu zamjera nedostatak tempa i dinamike, ne smetaju mu dramatične izjave, zamišljeni pogledi u daljinu, divljenja ljepoti mora u gotovo svakoj epizodi i druge slične situacije.

RAT STVARA MELODRAME

– Mora biti malo melodrame, po meni je dobro da je ima. Danas je u svijetu previše nasilja, okrutnosti i sirovosti, tako da je ovo dobar odmak. Slično se vidi i u najboljem hrvatskom filmu, ‘Tko pjeva, zlo ne misli’.

Rat nije samo pucanje, nitko ne stvara toliko melodrame kao rat. U ratu nastaju najbolje ljubavne priče – kaže Domazet.

U konačnici, zaključuje da ‘Generala’ smatra hvalevrijednim potezom unatoč manjkavostima.

– Dobro je da se vidi cjelovitost rata. Domovinskom se ratu svašta pripisuje, a ovdje se vidi da je etika ratovanja bila važna. Na samoj Oluji je primijenjena etika najvišeg stupnja jer su postojali koridori kroz koje su ljudi mogli izaći.

Spašavali su se srpski životi. Takve je stvari važno pokazati iako je film zanatski mogao bolje- kaže.

TOMO MEDVED, ministar branitelja, glumi ga BORIS BARUKČIĆ.

U “Generalu” se pojavljuje i umirovljeni brigadni general Hrvatske vojske te aktualni ministar branitelja Tomo Medved, čiji lik tumači mladi glumac Boris Barukčić.

Nekadašnji general Medved je jedan od rijetkih likova kojima se u filmu i seriji eksplicitno iznosi puno ime i prezime, što je mnoge začudilo s obzirom na to da se velikom broju likova ime niti ne zna.

Njegovu će ekranizaciju većina pamtiti po izjavi “Ja sam Medved, nisam rak”.

Ministar nam kaže da smatra da je iznimno važno snimati filmove s tematikom Domovinskog rata te tako “prenijeti na mlade naraštaje istinu o njemu”.

– Iznimno je zahtjevno snimati film o akterima koji su živi i koji su svjedoci tog vremena. Tematika Domovinskog rata vrlo je složena i iznimno ju je teško sažeti u nekoliko epizoda, odnosno u film, jer su svaki dan u ratu i svaki zasebni događaj imali neko značenje.

Nemoguće je sažeti sve bitne detalje i zadovoljiti očekivanja svih sudionika u ratu, branitelja – kaže nam ministar Medved.

I sam je u skupini onih kojima filmom nisu ispunjena sva očekivanja.

TUĐMANOVA NEPROCJENJIVA ULOGA

– U ‘Generalu’ nije prikazana cjelovita organizacija obrane u Domovinskom ratu, počevši od pozicije i uloge prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koja je bila neprocjenjiva. Slično je i s ministrom obrane Gojkom Šuškom.

Kroz njih bi se postigla jasna slika o složenosti cijele bojišnice, odnosno svih parametara koji su specifični za to vrijeme i Domovinski rat, koji se istodobno, a različitim intenzitetom odvijao na svim bojišnicama – kaže ministar Medved.

On, kaže, ne bi komentirao dramaturški dio “Generala”, nego je koncentriran na “bitke, događaje i odluke”.

Ipak, smatra da, kada je riječ o njegovu liku, nije dovoljno komunicirao s glumcem Barukčićem.

– Čuli smo se, ali, nažalost, u nedovoljnoj mjeri. Mislim da je bolja priprema mogla dovesti do boljeg i jasnijeg prikaza aktivnosti tog vremena. Moglo se to i kvalitetnije odraditi.

Tako je i kod Gotovinina lika, kao i kod ostalih uloga. Da je tijekom pripreme scenarija bilo više konzultacija, vjerujem da bi se postigli i bolji učinci – kaže ministar dodajući da nipošto ne želi negativno kritizirati projekt.

– Svjestan sam da je scenarijem igranog filma jako teško vjerodostojno prenijeti događaje – zaključuje.

Kontaktirali smo i mladoga glumca Borisa  Barukčića, koji je u “Generalu” glumio ministra Medveda. Iako mu je ovo bio produkcijski najveći projekt na kojem je dosad bio angažiran, glumac je, vrlo neobično, u potpunosti odbio za javnost govoriti o vlastitoj ulozi.

Davor Domazet Lošo: Ugroza dolazi od migranata čiju je krizu izazvala anglosaksonska geopolitika

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Plenković: Poljoprivrednici bi mogli jako profitirati od nastupa na Zelenom tjednu

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković izrazio je u petak na kraju dvodnevnog radnog posjeta Njemačkoj zadovoljstvo postignutim tijekom boravka u Berlinu te izrazio nadu da će nastup Hrvatske na poljoprivrednom sajmu Zeleni tjedan, na kojem je Hrvatska zemlja partner, dodatno ojačati gospodarske odnose dviju zemalja.

“Boravak u Berlinu iskoristili smo za nazočnost na Zelenom tjednu, gdje je Hrvatska kao zemlja partner ove godine zastupljena s gotovo 50 izlagača. Primjer Finske koja je prošle godine bila zemlja partner pokazuje kako je nakon sajma povećala izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda za pedeset posto. Stoga očekujemo poticaj i za naše poljoprivredne proizvođače”, rekao je Plenković nakon obilaska štandova hrvatskih izlagača na Zelenom tjednu.

Hrvatski premijer je rekao kako su prve reakcije na hrvatski nastup na ovom sajmu vrlo pozitivne.

“Vidi se da Nijemci prepoznaju kvalitetu hrvatskih proizvoda, njihovu autohtonost, tradiciju i način pripreme”, zaključio je Plenković.

Prije toga je halu u kojoj se predstavlja hrvatska poljoprivredna proizvodnja posjetila i njemačka ministrica poljoprivrede Julia Kloeckner, a premijer Plenković je gradonačelniku Berlina Michaelu Muelleru poklonio i stablo hrvatske masline.

Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, koja je suorganizator organizacije hrvatskog nastupa na Zelenom tjednu, izrazio je nadu da bi ovaj nastup mogao potaknuti izvoz hrvatskih poljoprivrednih proizvoda.

”Trenutno izvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od 2 milijarde eura, a možemo i trebamo puno više. Zeleni tjedan je odlična platforma za povećanje te brojke. Ovdje će prodefilirati više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta i svima njima želimo pokazati da naše turističke ljepote prati i kvalitetna gastronomija i da naša poljoprivreda ima dugu tradiciju, ali i veliki potencijal”, rekao je Burilović.

Predsjednik hrvatske vlade osvrnuo se i na jučerašnji sastanak s kancelarkom Angelom Merkel kojeg je nazvao izuzetno kvalitetnim.

“Imali smo vrlo sadržajan susret s brojnim temama poput jugoistoka Europe, ali i globalnim i europskim temama budući da i Hrvatska i Njemačka ove godine predsjedaju Vijećem Europske unije”, rekao je Plenković.

On je još jednom ponovio što se očekuje od susreta na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana koji bi se u sklopu programa predsjedanja EU-om početkom svibnja trebao održati u Zagrebu.

“Mi želimo odaslati jasnu poruku s ovog skupa i želimo da to bude jedan politički samit i cilj nam je da na početku jednog desetljeća i rada novog saziva Europske komisije, Europskog parlamenta i jednog novog političkog trenutka damo jedan realni uvid i odredimo slijed zbivanja u godinama koje su pred nama”, rekao je Plenković.

On je zaključio kako ne bi više trebalo ponavljati eufemizme iz prošlosti poput “potencijalni kandidati” ili “europska perspektiva”.

“Sve je to važno, ali ono što mi želimo ovdje je politička rasprava i izvući u prvi plan elemente koji dosad nisu bili u prvom planu poput gospodarskog upravljanja”, zaključio je Plenković. (Hina)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari