Pratite nas

Komentar

Hebrang: Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve pa i za pozdrav ‘Za dom spremni’

Objavljeno

na

Izjavu predsjednice kako je ”pogriješila tvrdeći da je pozdrav ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav” za Direktno.hr komentirao je prof. dr. Andrija Hebrang, bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a, ratni ministar zdravstva, a kasnije i obrane, čovjek koji je od prvoga dana javno podržavao:

”Gospođa Predsjednica u svojoj procjeni da bez otklona prema lijevo liberalnoj ljevici kojoj hrli sve više Hrvata ne može dobiti drugi mandat, odrekla se i pozdrava ‘Za dom spremni’. Smatram da je njezina odluka o otklonu ispravna, jer sve više naših ljudi na svim razinama biraju one ‘lijevije’, ali o pozdravu treba još raspravljati. Je li ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, povjesničari se spore-spominju primjere Zrinskoga, bana Jelačića i druge- ali je točno da je kontaminiran za vrijeme NDH zbog njezine suradnje s fašistima i nacistima. Postoji spornost tog pozdrava čak i u zaključcima  Vijeća za suočavanje s prošlošću, čiji članovi, iako neravnopravno odabrani, preporučuju da je pozdrav ‘Za dom spremni“ dopustiv u iznimnim situacijama”, kaže dr. Hebrang.

No, dodaje:

”Doduše, to jednostrano Vijeće potpuno abolira zločinački simbol crvene petokrake, tvrdeći da je imala pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Preostaje nam  pitanje, je li razdoblje toga rata jedino važno za povjesna stajališta?! Nije li ta crvena petokraka, u koju su mnogi u nas još uvijek zaljubljeni, poslije rata dobila savim drugačiji predznak, jer su pod tim znakom dubijene u miru stotine tisuća ljudi bez suđenja? Uostalom, kao i u nedavnoj srpsko-crnogorskoj agresiji”.

Hebrang nadalje objašnjava:

”Pozdrav ‘Za dom spremni’ doživio je drugačiju sudbinu. Taj je pozdrav u srpsko-crnogorskoj agresiji postao antifašistički! Naime, ta je agresija imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. To dokazuje i naša evidencija identificiranih civilnih žrtava i to je jedini rat u kojemu je ubijeno više civila nego vojnika. Naime, po evidenciji i identifikacijama Glavnog sanitetskog stožera RH, srpsko-crnogorski agresor ubio je 7263 civila, od čega su 43,8% žene i 4,8% djeca, dakle polovina ubijenih su žene i djeca! Njihova artiljerija srušila je 14 bolnica, uništila hrvatsko gospodarstvo za desetljeća u naprijed. Na taj fašizam ustala je hrvatska mladost koja je pozdravljala s pozdravom ‘Za dom spremni’.

Prisjeća se i ovoga:

”Moj prvi susret s tim pozdravom bio je na istočnom slavonskom bojištu, gdje su ga pod kišom granata rabile hrabre jedinice HOS-a. Poslije sam ga čuo na bojištima Posavine, zapadne Slavonije, prilikom slobađanja Kupresa, ali i u okruženoj Srednjoj Bosni i svugdje gdje sam sudjelovao u ratnom sanitetu. Nitko nije te momke zbog pozdrava kritizirao, nego su im zahvaljivali na hrabrosti što su se oduprli novovjekom fašizmu. Zato su i hrvatski sudovi oslobodili Marka Perkovića Thompsona koji je taj pozdrav uvrstio u jednu od najljepših domoljubnih pjesama.

Što zaključiti? Povijest ne počinje i ne završava na Drugom svjetskom ratu. Barem ne za Hrvatsku, koja je stvorena i obranjena od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo vrednovati u povijesti. Jer, u tom ratu zauvijek je obranjena neovisna Hrvatska i za Hrvate i sve građane koji u njoj žive i vole je, nema važnijeg povijesnog razdoblja. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve  pa i za  pozdrav ‘Za dom spremni’, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pater Ike Mandurić: GDJE SU NESTALI MUŽEVI?

Objavljeno

na

Objavio

Muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi. U takvom prostoru on je inferioran ženama, pa jedino što može postići jest da je svednevice razočarava.

U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako on mora brinuti tek o obitelji, i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje, te tu i tamo popraviti pokoji kvar… Sa svojom obitelji odlaziti na idilične izlete, piknike, u dvorištu se igrati sa sinčićem… Gajiti dobre odnose sa punicom i njenom rodbinom… Ta, i sveti Josip je bio baš takav?

Ja u to ne vjerujem. Meni je ta slika okljaštrena. To nije cjeloviti muškarac. Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet? Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma, i vidjeti kako tamo stvari stoje. On je taj koji ima zov uspeti se na najviše planine koje ga okružuju, i na najudaljenije pučine, i tamo svijet staviti pod kontrolu.

Jer, kad opasnosti dođu do praga obiteljskog doma, onda ni njonjavi muškarac koji u njemu prebiva, i koji je do tada uredno slušao svoju ženu, neće moći zaštititi ni svoju ženu, ni dječicu, ni svoj parkić, ni kućicu, ni tepih, ni šoping, ni svoja idilična popodneva, ni igrice sa sinčićem…

Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu. On se i pred materom i pred svim ženama mora izboriti za svoj poziv da bude muškarac: ratnik, lovac, fajter, političar, aktivist, lider, vođa, vladar i čuvar svega svijeta – da ne bi iz njega krenula neka aždaja prema onima koje treba i mora štititi.

Muškarac nije samo poslan svojoj obitelji. Laž je da je svetom Josipu samo to bilo na srcu. Muškarac je domoljub. On ima potrebu, i u srcu dužnost, da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe. I to toliko da on smije, i ima poziv, ako treba, i ostaviti svoju ženu i djecu, te za domovinu i čovječanstvo umrijeti. To je, kladim se i tvrdim, i sveti Josip bio spreman, i sav svoj život nosio u srcu. Nezamislivo mi je da bi Bog nekom Josipu, koji nije osjećao zov Domovine, povjerio svoga sina.

Svakomu normalnom muškarcu je tijesno u četiri zida vlastitoga doma sve dok nema uvid kako stvari stoje oko kuće, sela, grada, u državi, svijetu. No, tek ako je i tamo prisutan, i dao svoj doprinos, i tek iz te perspektive, on može uspostaviti i sa svojim domom iznutra, jer tek tada on može biti otac svojoj djeci koji odiše sigurnošću, mirom i snagom, i prema svojoj ženi.

Nezamislivo mi je kako neki muž može sebi objasniti kako i zašto je prepustio drugima da se brinu za sigurnost društva i svijeta, dok se on samo bavi svojom obitelji. Kome je to onda prepustio? On i pred drugim muškarcima mora biti muškarac, a to ne može ako s njima nije bio u društvenim borbama od kojih živi. On, takav, mora biti njonjav pred njima, i pred djecom i ženom, i pred sobom samim.

Muškarac ne mora po sebi biti ni fizički ni intelektualno superioran nad drugim muškarcima. Kakve god da talente nosi, on može biti pravi muškarac – onaj koji revno i spremno bdije nad cijelim okružjem u kojemu je njegov dom, dajući sve od sebe. Sve to je u sebi nosio u Muž Marijin.

Uvjeren sam da je, prije nego mu je Bog povjerio jedinstvenu zadaću, sa svom pozornošću i aktivnošću, pratio i davao sve od sebe da uredi društvo u kojemu će živjeti i podizati obitelj. Je li se znao tući? Rukovati oružjem? Naravno! Rješavati razmirice, ukrotiti nasilnike? Pa naravno! Preuzeti inicijative u svomu gradu, organizirati zajednice? Pa naravno: sve to i puno više od toga.

Ako vam ovaj fragment u portretu svetoga Josipa nedostaje, korigirajte ga hitno.

Ako vam ova crta u portretu idealnoga muškaraca nedostaje, korigirajte ju hitno, bilo da ste žena, bilo da ste muž.

Ako vam ova karakterna crta nedostaje, ili je želite učvrstiti kako bi je mogli dalje promicati, učinite to.

A za one koji žele hitno i više; koji baš u sebi žele brutalno obrisati sve te floskule o muškarcu koji čuči doma, uspni se na Visoravan.
Prijavi se i dođi na kamp KUPREŠKA VRATA. Ondje ćeš o tome sve naučiti.

Kamp traje od 20.-27.7. – za mladiće od 20-30 godina.
Ako te zanima, pronaći ćeš sve.

potraži na stranicama udruge MAGIS, ovo je važno.

Pater Ivan Ike Mandurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Kuljiš se obrušio na Škoru: Nisam odavno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori potkraj godine mogli bi biti najzanimljiviji do sada. Posebno se na političkoj sceni zahuktalo nakon objave kandidature pjevača Miroslava Škore. Nekoliko dana prije isto je učinio Zoran Milanović. Još se čeka odluka aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ove teme komentirao je politički komentator, novinar Denis Kuljiš.

– Mene dosta začudilo da je Škoro išao s tom platformom gdje je on zapravo prepisao kompletno ustavna rješenja 5. republike. Znači one ovlasti koje je dobio Charles de Gaulle kad je francuska vojska doslovce izvršila državni udar zbog situacije u Alžiru, 1958. godine.

– Ja ne vidim da je kod nas situacija takva da bi prvi mehanizirani gardijski zdrug došao tu na političku pozornicu i nametnuo taj tip predsjedničkih ovlasti koji zapravo dokida Republiku. 5. francuska republika nije demokratska republika u smislu parlamentarne demokracije. Tamo predsjednik imenuje premijera, parlament ima samo zakonodavnu moć, nema izvršnu.

– To je više nego predsjednički sustav. To je tip ovlasti koje nije imao Tuđman.

– Osnovno u tim ovlastima je da on supotpisuje zakone. To je imao drug Tito. On je supotpisivao svaki zakon koji je donosila savezna skupština. I imao je pravo izdavati svoje ukaze. Dobro to Škoro nije rekao, ali zapravo ove referendumske ovlasti su isto što i ukazi. Znači ako dovoljno skineš cenzus za održavanje referenduma onda možeš kupiti na bilo kojem pitanju 10 000 ljudi koji će potpisati bilo kakvu referendumsku inicicjativu, onda to daš na referendum na koji izađe 17 posto ljudi i onda ako je 50 posto ZA ti imaš zakonodavnu incijativu. Znači to je isto kao da izdaješ ukaze. To je sve skupa jedan monstruozni koncept stvaranja personalne vlasti u demokratskoj parlamentarnoj državi.

– To je zapravo i Josipovićev koncept i program koji je sad produbljen i radikaliziran.

– Mislim da u Hrvatskoj ne može pobijediti personalna diktatura, demokratsko parlamentrano uređenje. Mi smo imali predsjednički sustav koji je imao jedan oblik autoritarne vlasti sa svim ovlastima u rukama predsjednika Tuđmana, ali on je napravio tu državu, on je napravio te zakone. On je to sve sam složio kako je njemu pasalo. A onda poslije više nije bilo potrebe. Nije bilo rata, nije se pravila država od nule.

– Ja razumijem da je Tuđman to imao u ratu. Razumijem da je Charles de Gaulle to dobio isto u Alžirskom ratu, ali ne razumijem zašto bi pjevač iz Slavonije dobio takve ovlasti u miru. I to u Europi gdje dominira demokratski ustroj. Takav oblik personalizacije vlasti imate samo u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Ali kad gledate te likove koji imaju tamo tu vlast oni su izraz lokalne politike. I to su ljudi od 2 metra koji nemaju poziciju. Škoro se ne uklapa u taj opis.

– Ja nemam ništa protiv da on bude predsjednik, ali imam protiv da bude diktator.

– Koliko ja vidim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije izašla s objavom kandidature. Ja ne vidim da ona izlazi. Valjda će izaći ali nigdje nisam vidio da je rekla da hoće. Očito je neki problem. Kad ona izađe onda ćemo moći pričati o izbornoj utakmici. Zasad imamo tri kandidata.

– Ne radi se o tome što želi HDZ i što želi Plenković. Pitanje je što ona želi.

– Ja nisam vidio ni jednu izjavu ili gestu koja bi upućivala na to da je ona u kampanji i da se sprema izaći na izbore.
– Mislim da ona ima jako dobru mogućnost nastupa na izborima i pobjede na njima, ako se drži dalje od politike. Da promovira ovaj svoj nastup simpatične žene, obitelj, opće vrijednosti, znači da se kloni politike.

– Milanović je u jednoj vrlo snažnoj poziciji jer cijelo lijevo građansko tijelo nema za koga glasati. On je populist.

– Kolakušić će bazirati kampanju na reviziji zakonodavstva i ovršnim zakonima. To je strahovito moćna platforma koja će mu donijeti znatan broj glasova.

– Ako Kolinda Grabar-Kitarović ide ona bi se trebala držati svog vlastitog biračkog tijela. Gospođe, razne žene. To je njezina primarna obiteljska publika. A Škorina su desničari. Njih nema puno. 15 posto svugdje u Europi, ne vidim da bi u Hrvatskoj bilo drugačije.

– Škoro je desničar s mekanim glasnom. Ne vidim kod njega velik politički potencijal i ne znam što su se svi odjednom za njega zapalili. Nisam davno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe, tj. političke ideje koju iznosi iljudi koje mobilizira i onoga što on objektivno jest. Ja mislim da on nije nikakav ektremist, mislim da se s njim možeš sve dogovoriti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari