Connect with us

Pregled

Hebrang: Vučić je posljednja osoba s kojom bi se trebalo razgovarati o pomirenju

Published

on

Što donosi posjet srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj?
Kako žive Hrvati u Srbiji, a kako Srbi u Hrvatskoj? Kada će se riješiti pitanje granice, nestalih osoba, opljačkanoga kulturnog blaga i ratne odštete?

U emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala gostovali su:

Andrija Hebrang – bivši potpredsjednik Vlade,
Slaven Bačić – predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Republike Srbije
U Beogradu Čedomir Jovanović – predsjednik Liberalno-demokratske partije Srbije,
Dejan  Mihajlović – potpredsjednik SDSS-a, načelnik Općine Krnjak
Andrea Metelko Zgombić, državna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova

Andrija Hebrang je podsjetio na rezoluciju Vijeća Europe u kojoj stoji da bez istine nema pomirbe. Istina je ta da je Srbija bila agresor, da se rat vodio isključivo na prostoru Republike Hrvatske, da noga hrvatskog vojnika nije stupila ni korak na teritorij Republike Srbije, da je ovdje počinjena šteta od 250 milijardi dolara, rekao je Hebrang.  Ključan problem vidi u tome što se po njegovom mišljenju,  nismo dogovorili tko je bio agresor, a tko žrtva. Ističe da se odnos Srbije i Hrvatske ne može povezivati s Francuskom i Njemačkom koje su nakon Drugog svjetskog rata osvarile pomirbu. Rekao je i kako se kuća ne gradi od krova već od temelja aludirajući da povjerenstva koja se planiraju osnovati s ciljem poboljšanja odnosa između dvije zemalja- neće ispuniti svrhu. Hebrang smatra kako je predsjednik Vučić posljednja osoba s kojom bi se trebalo razgovarati o pomirenju. On dok hoda po Hrvatskoj– misli da je u Srbiji, rekao je Hebrang.

O položaju Hrvata u Srbiji govorio je Slaven BačićDijele u gospodarskom smislu one probleme koje ima cijela Srbija, rekao je Bačić. Problem predstavlja iseljavanje stanovništva i velika nezaposlenost. Posebice na lokalnoj razini, zapošljavanje je stranačka stvar, praktički se zapošljavaju samo oni koji su članovi vladajuće stranke, kazao je Bačić. Loš položaj Hrvata u Srbiji, smatra Bačić, posljedica je devedesetih godina. Osim pada broja stanovnika, naglašava da je problem i taj što Hrvati nemaju svoje predstavnike u lokalnoj, pokrajinskoj i središnjoj vlasti pa samim time i ne sudjeluju u donošenju političkih odluka.

Srbi u Hrvatskoj imaju  svoje predstavnike u parlementu no to nije garancija njihova dobra položaja, smatra Dejan Mihajlović. On je načelnik općine Krnjak u kojoj sedamdeset posto stanovništva čine Srbi. Naglasio je da su neka domaćinstva i dalje bez struje i da su pojedine općine nakon rata ostale devastirane bez kadrovskih resursa, a da proces revitalizacije tih područja teče vrlo sporo.

Manjinski predstavnici u zakonodavnoj vlasti trebaju biti predmet dogovora Zagreba i Beograda, smatra Čedomir Jovanović. Ne mislim da je to nerješiv problem i nije točno da je u našim međusobnim odnosima sve tako crno, rekao je Jovanović Kazao je kako je danas čuo dovoljno ohrabrujućih poruka, a susret dvoje predsjednika ocijenio važnim.

Andrea Metelko Zgombić je kazala kako su danas i u Vladi i u Uredu Predsjednice, glavne teme bile iz prošlosti. Razgovaralo se o nestalima, ali i o ratnoj odšteti. To je otvoreno pitanje. Dogovor o tome da ćemo sklopiti ugovor kojim ćemo na kraju nadoknaditi štetu za uništenu, oštećenu i nestalu imovinu postignut je još 1996. godine i obje države su obavezne po tome postupati. Nakon današnjeg susreta predsjednika Vučića s premijerom Plenkovićem, postignuta je suglasnost da će se o tome razgovarati, naglasila je Metelko Zgombić.

NAZOR: Ako se zbroje i neizravni gubici, tj. i oni nastali posljedicom rata u Hrvatskoj, onda ratna odšteta iznosi oko 252 milijarde dolara

facebook komentari

Advertisement
Comments

Pregled

Na današnji dan 1954. godine rođene legende Domovinskog rata – general Željko Glasnović i i Davor Glasnović

Published

on

By

Blizanci Željko i Davor Glasnović, rođeni su 24. veljače 1954. godine u Zagrebu. Kao dvogodišnjaci Glasnovići s obitelji sele u Kanadu.

Nakon petogodišnje službe u kanadskoj vojsci Željko Glasnović prelazi u Legiju stranaca u kojoj se zadržava godinu dana.

Krajem lipnja 1991. kada se pukovnija Legije stranaca, u kojoj je bio Glasnović vratila iz Zaljevskog rata, namjeravao se odmoriti od sedmomjesečnog rata prije nego ga pošalju u neku drugu vojnu misiju.

Dok je razmišljao kako će provesti slobodne dane, na vijestima je ugledao gorući tenk u Sloveniji i istog trenutka odlučio napustiti Legiju stranaca i odlazi u Domovinu iz koje je otišao kao beba. U Hrvatsku dolazi u kolovozu 1991. godine i priključuje se Zboru narodne garde.

Vodio je borbena djelovanja u Lici, ratovao je na Južnom bojištu. Nakon pada Vukovara prelazi po zapovjedi u Tomislavgrad, u Bosnu i Hercegovinu, gdje je trebalo obučavati nove postrojbe. Pri samom kraju ’91. godine priključen je bojni Zrinski s kojom sudjeluje u borbama na Kupresu u travnju 1992. gdje je dobio je metak pored srca i biva teže ranjen.

Prepričava se kako je suborcima tada rekao „ostavite mi jednu bombu za mene i četnike a vi se izvlačite“. Izvukli su ga preko snijegom zametenih planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Odatle je prebačen u Split. Dva mjeseca bio je izvan stroja. Pobjegao je iz bolnice u Splitu i ponovno se vratio na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzima brigadu HVO-a Kralj Tomislav.

Radi uvođenja discipline i odgovornosti, po uzoru na Legiju stranaca, Željko Glasnović imao je „muške“ metode u postrojbama koje je obučavao. „Dao sam na znanje, ako će se sa mnom igrati da neće biti milosti“, rekao je tada Glasnović pojašnjavajući da se to odnosilo na kritiku, „peglanje“ onih koji su kršili pravila i nisu se vojnički ponašali i to pred cijelom postrojbom. U njegovoj brigadi u Tomislavgradu bilo je i oko 500 Muslimana.

Kada je počeo hrvatsko-muslimanski sukob u BiH, oni su razoružani, Glasnović je tada bio na rubu suza, ali nikome se ništa nije dogodilo.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma postaje zapovjednik Prve gardijske brigade HVO-a, legendarnih Bušića, s kojom u operaciji Cincar oslobođa Kupres. U svibnju 1994. smijenjen je s tog položaja te postaje zapovjednik Zbornog područja Tomislavgrad.

Nakon “Oluje” bio je zapovjednik HVO-a u sklopu Hrvatskih snaga (HV i HVO) kojima je zapovijedao general Ante Gotovina prilikom operacija oslobađanja okupiranih dijelova BiH.

Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je završio rat u BiH, postaje programski menager za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Potom je godinu dana bio zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. godine nakon pisma dvanaestorice generala koji su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata. Željko Glasnović ima karizmu i uživa veliki ugled pogotovo među svojim bivšim vojnicima koji svjedoče kako je kao zapovjednik išao u izviđanja, u diverzantske akcije te ga drže „živom legendom“.

Zaslužio je naslov jednog od najpoznatijih hrvatskih generala:

– 01.08.1991. – prijava i ulazak u ZNG – Specijalne postrojbe GS HV – Bojna “Zrinski”
– do kraja Domovinskog rata sudjeluje u borbenim djelovanjima na raznim bojišnicama (Lika, Južno bojište …), na raznim dužnostima (zapovjednik borbenih postrojbi, od voda, do gardijske brigade, zbornog područja i snaga HVO-a u završnim borbenim operacijama rata u BiH.)
– Dolazak u BiH u veljači 1992. – Zapovjednik obrane općine Tomislavgrad-10.04.92. – ranjen na Kupreškom bojištu.
– Zamjenik zapovjednika brigade Kralj Tomislav od kraja Srpnja ’92.g.
– Od 28.10.92.g. do 21.01.93., zapovjednik brigade Kralj Tomislavgrad
– zapovjednik 1. gardijske brigade HVO-a (ABB) do 19.05.1995.g.
Po zapovjedi Zapovjednika HS (HVO i HV) gen. Bojnika A. Gotovine, brigadir Željko Glasnović (ZP Tomislavgrad) zapovijeda postrojbama HVO-a u sljedećim oblicima:
– IZPM Šuica 19.05.95.g., OG Vrba 31.07.95.g.-16.08.95.g., OG Sjever 16.08.95.g.-17.09.95.g., OG Istok 17.09.95-do potpisivanja Daytonskog Sporazuma.
Od 01.08.1996. – Manager Programa vojne stabilizacije hrvatske strane u F BiH
– Zapovjednik Zbora HVO (hrvatska vojna komponenta u VF)
– Zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu VF
– Čin – general-bojnik HV-a – djelatni (promaknuće 11.01.1997.g.)

Odličja i medalje:
– Spomenica Domovinskog rata
– Spomenica domovinske zahvalnosti
– Red hrvatskog trolista
– Red hrvatskog križa
– Red Nikole Šubića Zrinskog
– Red Bana Jelačića
– Medalja za iznimne pothvate (dva puta)
– Medalja Ljeto ’95
– Medalja Oluja

Sretan rođendan generale Željko Glasnović i Vašem bratu Davoru, želi postava portala Kamenjar.com

VIDEO! DAVOR GLASNOVIĆ, BRAT GENERALA GLASNOVIĆA U BUJICI

 

facebook komentari

Continue Reading

Pregled

U HAZU održan znanstveni skup “Pouke Haškoga tribunala: što se htjelo, a što se postiglo?”

Published

on

By

Foto: Hina

Pouka djelovanja Haškog tribunala treba biti pravedno i učinkovito kažnjavanje počinitelja teških kaznenih djela u oružanim sukobima i ratovima, kao i suzbijanje sprečavanje i obeshrabrivanje potencijalnih počinitelja zločina, kazao je akademik Davorin Rudolf na znanstvenom skupu “Pouke Haškoga tribunala: što se htjelo, a što se postiglo?”, u petak održanom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU).

Rudolf je kazao da oko osnutka i djelovanja Haškog tribunala postoje mnoge dvojbe, priopćio je HAZU.

“Pitanje je, među ostalim, zašto Vijeće sigurnosti nije u Statut Haškog tribunala stavilo i zločine protiv mira i zašto Tribunal nije podigao optužnice za agresiju protiv većine nespornih protagonista ratova, u dijelu Predsjedništva Jugoslavije i srpskom političkom vrhu”, ustvrdio je Rudolf.

Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Davor Derenčinović kazao je da se Haški tribunal ponajmanje bavio utvrđivanjem kaznene odgovornosti, a da se više bavio pitanjima povijesti.

“Tu ovlasti si je sud prisvojio. Sudovi nisu najbolja mjesta za utvrđivanje povijesti, niti pouzdana historiografska oruđa. Haškom tribunalu zadaća nije bila utvrditi istinu jer je model kaznenog postupka bio anglosaksonskog tipa, kroz sučeljavanje optužnice i obrane, pri čemu se glas žrtve ne može dovoljno glasno čuti, niti na odgovarajući način utvrditi materijalna istina“, kazao je Derenčinović. Haškom tribunalu pritom je predbacio primjenu načela zapovjedne odgovornosti u najekstenzivnijem obliku, priopćio je HAZU.

Odvjetnica Vesna Alaburić koja je na Haškom tribunalu branila generala Milivoja Petkovića kazala je da je osnutak ad hoc suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi bio svojevrstan eksperiment, pri čemu se po prvi put sudilo svim zaraćenim stranama.

“Kao braniteljica generala Petkovića morala sam zaboraviti sve što znam o kaznenom pravo i uči u jedan drugačiji svijet pravila”, rekla je Alaburić, istaknuvši da ne postoji dokaz da su politički čelnici Hrvata u BiH planirali počinjenje zločina i da su zločinačkim sredstvima htjeli ostvariti neki politički cilj. Po njenom mišljenju, u međunarodnom sudovanju važno je načelo jednakopravosti, kako ono ne bi bilo rezultat odnosa moći na međunarodnoj sceni.

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, istaknuo je važnost satisfakcije žrtvama zločina i kazao da Haški tribunal nije sudio narodima, skupinama i političkim projektima, nego pojedincima. Upitao je što su hrvatski ministri pravosuđa u 18 godina, nakon prvostupanjske presude Tihomiru Blaškiću, učinili da se umanji teza o međunarodnoj upletenosti Hrvatske u ratni sukob u BiH.

Čičak je upozorio je da je na djelu novi model ratovanja koji treba kontrolirati kako svijet ne bi srljao u propast. Podsjetio je na riječi pape Franje da je Treći svjetski rat već počeo, a da se zasad vodi putem medija, istaknuo je HAZU.

(Hina)

facebook komentari

Continue Reading