Pratite nas

Pregled

HEBRANG: Zašto nismo izračunali objektivnim stručnim metodama ratnu štetu srpsko-crnogorske agresije na RH?

Objavljeno

na

Zašto nismo izračunali objektivnim stručnim metodama ratnu štetu srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku?

Rat vođen na teritoriju Republike Hrvatske 1990.-1998. godine je po naravi tipična osvajačka agresija vođena za hrvatski teritorij do linije Karlobag-Karlovac-Virovitica.

Iako ga zovemo Domovinski rat, poput nekih drugih ratova u povijesti (primjerice Ruski rat protiv Napoleona), osvajački rat je vođen iz centara u Srbiji i Crnoj Gori i naziv srpsko-crnogorska agresija na Republiku Hrvatsku je naziv koji pokazuje narav tog krvavog rata.

U namjeri da umanje ratne zločine agresorske strane većina hrvatskih političara koči iznošenja istina koje su lako dokazive, a slijednici agresora to vješto koriste i optužuju nas svakodnevno na svim razinama.

Sve to po pravilu da ponavljana laž postaje istina. Jedino što trebamo je objektivno utvrditi činjenice i iznositi ih kao odgovor na sve češće laži agresora. Pri tome su najvažnji pokazatelji tko je činio planirane sustavne ratne zločine nad civilima i teška razaranja svega što postoji, a tko pojedinačne neplanirane zločine u prekoračenju nužne obrane. Za sve to imamo objavljene dokaze, ali ih ne koristimo.

Primjerice, službena politika i mediji nikako da prihvate činjenicu utvrđenu znanstvenim metodama i više puta publiciranu, da je srbo-crnogorski agresor pobio u razdoblju 1991.- 1998. godine 7 263 hrvatska civila (oko tisuću nestalih nismo ubrajali), od kojih smo svakog civila identificirali i registrirali u službi Glavnog stožera saniteta RH. To je važno da se ne bi u civilne žrtve ubrojili i naoružani civili, što u svojim krivotvorinama, koje smo također argumentirani pobili, iznose bivši agresori.

Omjer ubijenih hrvatskih civila prema srpskim civlima je 20:1 ali to nitko od naših političara ne ističe pa je slika u domaćoj i inozemnoj javnosti često zbunjujuća. Među ubijenim hrvatskim civilima visoko su zastupljene žene (3 182 ili 43,8%) i djeca (345 ili 4,8%, a kasnije od zaostalih eksplozivnih naprava broj je na žalost još veći).

Taj se podatak ubraja među jedinstvene u povijesti ratovanja. Ukupno je ubijeno više civila nego vojnika, a polovina ubijenih civila (48,6%) su žene i djeca. Ovi podaci govore sa su primarni cilj agresorske artiljerije bili civli s namjerom etničkog čišćenja teritorija prije osvajanja.

Zločinačke metode agresora potvrđuju i podaci o protjeranim civilima, o čemu se prava istina još nije čula. Netočan je podatak da su u Oluji protjerani Srbi, njih oko 90 000, jer su prije Oluje počeli napuštati okupirani teritorij temeljem zapovjedi Milana Martića koju smo također višekratno objavljivali (Odluka Vrhovnog savjeta RSK o planskoj evakuaciji broj 2-3113-1/95, od 4. kolovoza 1995.).

U prilog ovoga dodajem i podatak da smo s Dinare nekoliko dana prije Oluje vidjeli natovarene traktorske prikolice. Nasuprot lažnim podacima o protjerivanju srpskih civla, prema službenim evidencijama Ureda za prognanike VRH agresori su s okupirane trećine Republike Hrvatske protjerali 240 000 hrvatskih civila.

Kada smo po oslobađanju ušli u to područje zatekli smo isključivo jednonacionalni srpski sastav stanovništva! Naša politika ne upotrebljava ove argumente kada oni koji su nas tukli oružjem sada ispaljuju političke rafale laži. Imamo povjerenstvo za zločine od prije sedam desetljeća, a nemamo ono za agresiju devdesetih, koje bi potvrdilo dokazive činjenice.

U red indolencije i kukavičluka hrvatske politike ide i procjena ratnih i posljedično poratnih šteta. Ukoliko ikada itko oformi povjerenstvo za ratne istine devedesetih, a posljednji je trenutak za to, svakako će bitna stavka uz zločine nad civilima biti i ratne štete.

Često se ponavljaju pogrješni iznosi direktnih i indirektnih ratnih šteta koje je počinio agresor u visini od 40 milijardi dolara. Već i površna anliza odbacuje taj značajno podcijenjeni podatak, jer primjerice osam godina zbog srpskih tenkova nismo imali turizma, a znamo da je svaka godina turizma u to vrijeme donosila Hrvatskoj otprilike 7 milijardi dolara zarade.

Pomnožimo li to lako ćemo uitvrditi da samo indirektna šteta od turizma prelazi ukupni iznos do sada objavljenih ratnih šteta! Naime, po svim metodologijama u indirektne ratne štete ubrajaju se i one u poslijeratnim razdobljima koje se odnose na gubitke ulaganja, izgubljene dobiti, kumulativne učinke pada BDP-a niz godia za redom itd.

Koji su razlozi namjernog umanjenja tih šteta pitanje je koje prelazi okvire ovoga teksta, ali će otvaranje tog pitanja otkriti srž ukupnih hrvatskih neuspjeha koji su uslijedili poslije briljantne vojničke pobjede nad srpsko-crnogorskim agresorom.

Pri utvrđivanju ratnih šteta koje je pretrpjela Republika Hrvatska ponovno se radi o rezultatu nepotpunih analiza, pa prije nego pokrenemo naplatu moramo znati točne podatke o štetama. Ti podaci postoje, publicirani su i poznati, a navesti ću ovdje jednu analizu koja je sigurno do sada najtemeljitija.

U nizu svojih stručnih analiza general Slobodan Praljak ostavio nam je i najprecizniju analizu ratnih šteta u Republici Hrvatskoj, a budući da sam sudjelovao u procjenama šteta zdravstvenog sustava svjedočim da je pri tome angažirao vrhunske ekonomske stručnjake (analiza na www.slobodanpraljak.com).

Prikazane su izravne štete (materijalna razaranja imovine, vrednovanje ljudskih gubitaka, invaliditeta, vojni rashodi, troškovi smještaja izbjeglica i prognanika, troškovi razminiranja i troškovi zdravstva) i neizravne štete (propuštene ekonomske aktivnosti). Na tridesetak stranica teksta autor je citirao nekoliko desetaka relevantnih izvora te objavio 17 detaljnih tablica i 3 grafikona.

Zaključak opsežne analize je temeljen na međunarodnim metodama procjena šteta i sigurno je najbliže realnoj šteti od svih radova objavljenih u tisku ili stručnoj literaturi. Rezultati analiza pokazuju da je ukupna ratna šteta mjerena hrvatskim cijenama roba i usluga iznosila zaokruženo 252 milijarde dolara a ako se primijene svjestke cijene (npr. za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica) šteta se penje na 308 milijardi dolara. Slikovito rečeno, Hrvatska je do 2015. godine izgubila između 7 i 9 svojih godišnjih bruto društvenih proizvoda (mjereno prema BDP-u 2004. godine).

Ovaj zastrašujući podatak baca neko novo svjetlo na negativne trendove hrvatskog gospodarstva u usporedbi sa zemljama čije je gospodarstvo raslo u miru dok je naše padalo tijekom i nakon rata zbog ratnih šteta.

Navedeni izračuni po riječima samog autora temelje se na izuzetno teškim procjenama, ali su primijenjene metode svele mogućnost pogrješke na minimum. Posljedice ovakvih ekonomskih poremećaja osjećati će se desetljećima i njihovo kritičko preispitivanje je imperativ istine prošlosti, ali i planiranja budućnosti.

Zamislimo primjerice Njemačku, kad bi u dvadesetak godina izgubila svojih 8 godišnjih bruto društvenih dohodaka! Činjenice upozoravaju da se štete uništenog gospodarstva u ratu očituju desetljećima na cijelu jednu generaciju!

Takva spoznaja relativizira one olako izrečene misli da se ne treba okretati prošlosti nego gledati u naprijed. Vožnja bez retrovizora izuzetno je opasna, naravno i zabranjena, a osim toga loše završava. Zato su mudri narodi ponavljali da je povijest učiteljica života, a mi možemo svjedočiti kako izgleda život kad se od povijesti ne uči.

Osnivanje stručne skupine koja bi objektivno po svjetskim kriterijima preispitala izračune ratnih šteta koje je pretrpjela Republika Hrvatska u srpsko-crnogorskoj agresiji devedesetih imalo bi neprocijenjivu korist. Doznali bi istinu o uzrocima šepanja našeg gospodarstva, istinu o nedostatku investicija jer trošimo na saniranje bezočnih razaranja, o lančanim gubicima u BDP-u, troškovima mirovina, bolesti i invaliditeta branitelja, mogli bi otkriti zašto smo zemlja iz koje se iseljava, gdje su uzroci nezadovoljstva koje se oslikava i u političkim previranjima i napokon objektivizirali bi štete prije pokretanja zahtjeva za njihovom naplatom od Srbije a zatim i Crne Gore.

Upravo je sada vrijeme da se to učini. Naime, na temelju članka 7. Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije (danas Republike Srbije i Republike Crne Gore) potpisanom 25. kolovoza 1996. godine, obje strane trebaju imenovati komisije za naknadu za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu! Budući da se rat nije vodio na teritoriju Srbije i Crne Gore, jasno je da u njih nema takvih šteta. Isto kao što je jasno da je razaranje imovine ratni zločin koji ne zastarijeva.

Pišem ovo kao ratni ministar zdravstva i kao takav svjedočim da su prihodi zdravstva samo 1991. godine pali za 62%, dok su rashodi bili za 50% veći. Navedeni financijski otkloni umanjivali su se ali su trajali godinama, sve do danas kada je negativno poslovanje zdravstva već poslovično a ratni gubici i izdaci kombinirani s uništavanjem gospodarstva kao izvora financiranja pokazivati će negativne posljedice još desetljećima.

Naš mazohizam ide do neslućenih razmjera. Ne samo da nismo procesuirali primjerice ni jednog krivca za ratne zločine rušenja 17 hrvatskih bolnica, nego nismo ni jednu od tih šteta naplatili! Izostankom naplate ratnih šteta kao država ne poštujemo spomenuti Sporazum koji smo potpisali, a povijesti ostavljamo izostanak pravnog procesuiranja zločina nad gotovo 8 000 civila.

Izostavljamo i poticaj agresoru da zbog izostanka kazne ponovno jednom krene u nekažnjeno osvajanje. Dakle, naplata objektivno utvrđenih ratnih šteta bio bi ne samo značajan gospodarski iskorak, nego i neka vrst pedagoške mjera prema svim bivšim i budućim agresorima.

Prof.dr.sc. emeritus Andrija Hebrang / Kamenjar.com

Kakva je budućnost Hrvatske ako EU lomi kralježnicu neposlušnim, previše suverenistički orijentiranim članicama?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Emotivno pismo Marija Stanića: Postojalo je samo jedno tijelo i jedna duša

Objavljeno

na

Objavio

Bivši nezamjenjivi desni bočni originalnih Vatrenih iz 1998. Mario Stanić napisao je emotivno pismo inspirirano s 40 dana nogometnog delirija koji su nam izazvali hrvatski nogometni reprezentativci fantastičnim pohodom do srebrne medalje u Rusiji. Pismo prenosimo iz Večernjeg lista.

Svatko od nas je, na neki svoj način, proživljavao ovo nogometno ludilo. Svatko od nas, duboko u sebi je igrao svaku našu utakmicu, slagao momčad, birao taktiku i formaciju. Svatko od nas se poistovjećivao s našim izbornikom ali i sa svakim reprezentativcem: Svi smo mi, pred svaku našu utakmicu, navlačili kopačke i štucne, oblačili jednu vrstu emotivnog dresa obojenog našim bojama ali obojenog i strepnjama, ponosom i suzama!

Igrali smo mi neku našu , individualnu, virtualnu utakmicu, ulazili u svaki duel, ušprintavali u prazan prostor, radili finte i izbjegavali zaleđa!

Bili smo prisutni u svakom našem dodavanju i svakoj akciji. Kod izvođenja penala smo se inkarnirali u Subašića, zatezali rukavice i fokusirali se na obranu. Bili smo i izvođači jedanaesteraca, svatko od nas se utjelovio ili uvukao pod kožu Luke, Rakete ili Broza.

Proživljavali smo tu muku od penala kao da nam životi o tome ovise. U mislima bismo birali stranu umjesto njih, pucali visoko ili nisko, zatezali stopala i ostajali bez boje u licu. Srce bi nam nekontrolirano i ubrzano lupalo, nadbubrežne žlijezde radile luđački, ostajali smo bez riječi i zraka.

Bacali smo se po podu, skakali jedan drugome u zagrljaj i plakali od sreće. Pretrčali smo i istražili svaki centimetar terena, prizivali smo sreću, tu staru ciciju koja nas je često zaobilazila. Molili smo se i u isto vrijeme proklinjali.

Živjeli smo uistinu ovo Svjetsko prvenstvo kao da smo igrači, toliko smo se poistovjetili s našim junacima da smo zaboravili sebe. Nestalo je prostora između njih i nas. Sve se nekako čudno razgolitilo i postojali smo samo Mi.

Postojalo je samo jedno tijelo i jedna duša. Sve najljepše ljudske osobine su isplivale na površinu, isplivale su točno tamo gdje i trebaju biti! I tako, u proteklih četrdesetak dana, najvažnija sporedna stvar na svijetu je postala jedina važna stvar u našem životu.

Nestali su svi problemi, sve dileme. Svi silni tereti prošlosti, sve brige i neizvjesnosti koje nosi budućnost bili su konačno potisnuti i zaboravljeni. Ništa nije postojalo osim sadašnjeg trenutka i uživanja u njemu…! Ništa nije bilo sveto osim pripreme za utakmicu i našeg nastupa.

Nevjerojatno, ali istinito. Sami od sebe naši igrači i stručni stožer su se nametnuli i propovijedali nogometne vještine, propovijedali su zajednički duh i poniznost. Demonstrirali su i svojim performansima pokazali nam put kojim bismo svi mi trebali ići. Više puta su se dizali iz pepela, bili ustrajni i nepokolebljivi , dizali se iz mrtvih, ne odustajali od snova, izgarali su i krvarili na terenu.

Svojom hrabrošću, zajedništvom i žrtvovanjem zaradili simpatije cijele planete. Jednostavno rečeno natjerali su i sve nas da se dignemo iz naših predrasuda, učmalosti i letargije. Već su nam se tijela počela raspadati, kao društvo smo smrdjeli na depresiju,ustajalost i beznađe …!

Ako mene pitate, dogodilo se kolektivno prosvjetljenje ili uskrsnuće , kako god hoćete..! Oko četiri milijuna ljudi se diglo iz svojih grobova i propelo na noge …! Ovo što su oni napravili za naše društvo, još nije viđeno i zapisano od kad je Knjige postanka. Ako mislite da pretjerujem , sjetite se samo kakvo nam je ozračje izgledalo prije početka svjetskog prvenstva…! Vratite malo film unazad i razmislite o stanju u kojem je bila cijela nacija.

A bili smo bez volje, bili smo bez želje za životom, bez snage i nade, bez zajedništva i empatije, bili smo bez energije i bez pjesme, bez smijeha i bez ponosa, bez dostojanstva i bez identiteta, bez osjećaja pripadnosti i bez razuma..! Bili smo živi mrtvaci… Bili smo robovi tog stanja , bili smo grobovi od ljudi … ! Bili smo gladni zajedništva i žedni pozitive…! Predugo smo postili i predugo patili, predugo unosili samo mentalne otrove u naša tijela. Kao društvo već smo odavno bili dehidrirali od silnih negativnosti i afera. Atrofirali smo u svakom pogledu od svakojakih podjela i kriterija podobnosti.

Gutali smo i gutamo servirane bezobrazluke, bahatosti i licemjerje. Umorni i krajnje iscrpljeni dočekali smo zraku svjetlosti koja nas je pomilovala i probudila! Iz stanja očaja prebacili smo se u stanje euforije i vratili onaj izgubljeni sjaj u očima…!

Opet dišemo, srce nam opet kuca, opet se nadamo, odjednom se volimo, opet smo skupa i opet vrijedi živjeti..! Spoznali smo da se isplati boriti i odjednom se u zraku osjeti pozitivna vibra. Sve je nekako naelektrizirano, ponovo osjetimo raznolike mirise i ponovo vidimo stotine boja života , više nismo daltonisti.

Progledali smo ali gledamo sa strahom jer osjećamo i žalimo što se bliži kraj tom stanju. Bajka je predivna i do kraja ispričana i već su počele svakojaka naklapanja.

Upozoravaju nas da sve što je lijepo kratko traje…! Govore da će euforija brzo proći i da ćemo nastaviti po starom. Kažu, da će se ljudi nastaviti iseljavati, psi lajati, a karavane prolaziti. Kažu da nas samo rat i nogometni uspjeh može ujediniti.

Nije bitno, stvarno nije bitno što nam govore. Nije me uopće briga! Meni je puno važnije da sam ovo doživio. Meni, osobno, je najvažnije da sam bio dio te veličanstvene transformacije kompletnog društva. Meni je važna ta spoznaja …!

Spoznaja da možemo apsolutno sve ako to hoćemo… O nama ovisi i ni o kome drugome! Važna mi je spoznaja da možemo i da ćemo biti svjetski prvaci u nogometu, prije ili kasnije…! Zahvaljujući nogometu i ovoj srebrnoj generaciji sad sam svjestan da se naše društvo nije predalo i ugasilo. To je meni bitno..!

Zahvaljujući nogometu i našim navijačima sad znam kakva nas ljubav veže, sad definitivno znam i to … da je teže biti navijač nego igrač! Sad sam spoznao da su naši navijači najveće blago koje je ova generacija iskopala na površinu. To su jako bitne stvari jer su mi promijenile kompletnu percepciju. Obogatile me za nevjerojatno iskustvo. Meni je bitna spoznaja i poruka koju ova generacija igrajući nogomet šalje..! Oni nam poručuju da se kompletno društvo može i mora mijenjati kroz tu igru.

Nogomet nas uči i poručuje da ga trebamo shvaćati kao univerzalnu religiju koja okuplja, zbližava i zabavlja ljude. Nogomet je igra koja ima dušu i ta duša je ista kao i ljudska, ona nikad ne umire! Nogomet nam poručuje da je poput života, nepredvidiv i često puta kontradiktoran.

Nogomet je umijeće i znanost ali šalje nam poruku da trebamo težiti zajedništvu i jednostavnosti! Ta igra nam kontinuirano šalje poruku da je rupa bez dna, što vise kopaš to dublje toneš. Nogomet nas uči, da, su svi u pravu i da svi griješe, uči nas da nema nepobjedivih i da nema apsolutne istine u nogometu. Nogomet je čista emocija koja želi izaći na površinu i probuditi uspavane i prašinom prekrivene najvrjednije ljudske osobine…!

Nogomet je više od igre , to je religija u kojoj su svi dobro došli i u kojoj svatko može postati svet! Nogomet je moćno i najpotentnije oružje za proizvodnju najljepših i najvrjednijih ljudskih osobina . Zato ga toliko volimo i zato volimo ovu generaciju koja nas je natjerala da se mijenjamo na bolje i da učimo od njih, zaključuje Stanić.

 

Ne vesele mene bez Thompsona utakmice nedjeljom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Dalić poručio Livnu: Pošaljimo u svijet poruku ljubavi

Objavljeno

na

Objavio

Izborniku hrvatske nogometne reprezentacije Zlatku Daliću za utorak se priprema doček u njegovom rodnom Livnu u BiH.

Kako se najavljuje, na dočeku na gradskom stadionu Zgona trebali bi pjevati Marko Perković Thompson, Mate Bulić, Jole, Nina Badrić i mnogi drugi, a najavljuju se i gosti iznenađenja.

Svim svojim sugrađankama i sugrađanima te ljudima iz drugih mjesta koji će doći na njegov doček sljedećega utorka Zlatko Dalić je poslao poruku:

“Dragi moji, sljedećeg utorka pošaljimo u svijet poruku ljubavi, mira, zajedništva i hrvatskog ponosa. Učinimo sve Hrvate diljem svijeta ponosnim našim ponašanjem i našim zajedništvom. Zajedno smo najjači, zajedno možemo sve.

Želio bi da se sljedećeg utorka ujedinimo kao nikada prije, da se ujedimo u ljubavi i zajedništvu. Pokažimo svijetu koliko srce ima naše malo Livno i koliku energiju možemo poslati u svijet. Želim svima dobru i dostojanstvenu zabavu, kakvu ovaj kraj zna napraviti. Nemojmo dopustit da blate naš ugled i naše dostojanstvo, pokažimo svima da smo veliki u slavlju i veliki u svemu”, poručio je Dalić, piše portal Livno-online.

 

Livno sprema veliki doček za Zlatka Dalića, nastupaju Mate Bulić i Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari