Pratite nas

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Drugi dio

Objavljeno

na

Frano Cigić u svom domu u Vancouveru

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prvi dio/Uvod možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Uvod.  Slijedi nastavak:

Drugi dio – Naglašava dr. Ante Starčević

Pod tom odorom i nazivom Hrvatsko domobranstvo u sastavu Austro-Ugarske carevine dr. Ante Starčević pokreće pitanje u skupštini Mađarske u Pešti naglašava:  Hrvatski je narod poznat starodržavnički narod , pod ovakvim okolnostima vladavine mi se ne možemo održati kao narod; bila to vladavina Pešte, Beča ili Beograda.

Da bi se toj zamisli  i izjavi dr. Ante Starčevića suprostavio, Khuen Hedervary smišlja kako; on uvodi još goru metodu vladanja nad hrvatskim narodom; nije uzaludno, pojavila se pjesma, koja počinje: Ban Khuen Hedervary hoće Hrvatsku da pomađari. Isti, po prvi puta daje Srpskoj pravoslavnoj Crkvi da se zove tim nazivom, da osnuje Srpske pravoslavne parohije, te da u istim osnivaju vjeronauk na srpskom jeziku, da se te novostvorene parohije po Hrvatskim povjesnim zemljama kite srpskim zastavama.  Poznato je da su ljudi pravoslavne vjere bježali pred turskim osvajanjima. Drugi dolaze kao pomoćna turska vojska, goneć tovare, mazge i konje sa tovarom oružja i opreme za osvajačku tursku vojsku,- tuđih krajeva, zemalja i naroda. Izbjeglice dolaze na tlo hrvatskih zemalja kralja Tomislava države.

Povjesničari su o tome pisali, a posebno Fra Dominik Mandić, uvaženi hrvatski povjesničar, u poznatim knjižnicama i bibliotekama, Carigrada, Londona, Pariza, Washingtona, Moskve; gdje je god nešto našao da se govori o hrvatskom narodu fra Dominik mandić je to prebilježio u 4-5 knjiga, a posebno: Srbi i Hrvati dva različita naroda.

Vratimo se Banu Khuen Hedervary-ju sa svojim protuhrvatskim potezima, na što je iznio Dr.Ante Starčević predsjednik novoosnovane Hrvatske stranke prava, koja zauzima stajalište načela spomenute Hrvatske stranke prava. Mi kao hrvatski narod sa svojom povjesnom zemljom, hrvatskom kulturom i vjerom, želimo živjet u samostalnoj državi Hrvatskoj, sa svim ljudima, susjedima i narodima i poštujući jedni druge, u miru, redu i poštenom radu, na žalost do tadašnjeg vremena u Austro-Ugarskoj  carevini; brojnih naroda i kultura sa službenim jezikom njemačkim, mađarskim, a hrvatski narod nastoji pod Gajem (?str16)  uvest u škole hrvatski književni jezik i jekavsko- štokavski.

U naglašenoj carevini Austro- Ugarskoj, gdje je hrvatski narod imao svoju banovinu proširenu na čelu Hrvatskog sabora, političkog i upravnog tijela za hrvatski narod i sve narodne manjine koje su u tadašnjoj Austro- Ugarskoj bile i živjele . Bosna i Hercegovina  još su uvijek bile pod turskom vlašću, u carevini naglašenoj. Drugi vjetrovi politike počinju puvati; jer mađarski ban po imenu Khuen Hedervary on hoće Hrvatsku da pomađari; pjesma se u hrvatskom narodu tada pjevala. U politici pogriješiti ravno je smrti. Naglašena izjava dr. Ante Starčevića, naprijed naglašena u skupštini Pešte, da hrvatski narod je poznat, starodržavnički narod, mi kao takovi ne možemo obstat, u zajedničkoj carevini, Pešte, Beča, Beograda , glavnog grada tadašnje male srpske kneževine- uz pomoć carske Rusije ostvarene i priznate. Ban Khuen Hedervary, umjesto da se zauzimlje u Austro-Ugarskoj carevini za veća povlaštenja hrvatskom narodu, u spomenutoj carevini, ako želimo carevinu sačuvati od propasti, sačuvati kao što je zagovarana. Prijestolonasljednik carevine Austro- Ugarske Ferdinand. Do tada u carevini je teklo mirno stanje.

Posjet Bleiburgu 2007. godine.

Ljudi i obitelji pravoslavne vjere sami sebe zovu hrišćani. Bježali su pred turskim osvajanjima i naseljavaju se u hrvatske povjesne zemlje. Suživljavaju se sa stanovništvom u Austro-Ugarskoj carevini, budu privilegirani, jer se od istih traži da se turskim osvajanjima suprostavljaju. Mala kneževina Srbija već postoji; po carskoj Rusiji priznata. Pravoslavne vjere Kaluđer dolazi do zamisli, takozvani Ilija Gašanin: Mi srbi neamo kuda na istok širit se, nego na zapad, putem pravoslavlja na zapadne hrvatske zemlje, pod Austro- Ugarskom carevinom sada. Za tu zamisao širenja Srbije, prva se škola stvara 1948. god u Beogradu, a druga u Sarajevu 1856.god. Kaluđeri pravoslavne vjere pošli su po selima, dotadašnjeg protektorata Bosne i Hercegovine; uvjeravajući ljude da su bili u prošlosti pravoslavne vjere: vratite se na djedovsku vjeru, srpske pravoslavne crkve. Ta zamisao nije mogla bolja biti za osvajanje pravoslavnog pučanstva na tlu hrvatskih zemalja; tko je pravoslavne vjere taj je srbin.

Vratimo se ideji bana Khuen Hedervaryja: on je mislio da se suprostavlja, istinitoj izjavi dr. Ante Starčevića u skupštini Mađarske 1859,god., hrvatski narod je poznat starodržavnički narod, toj istini ban Khuen Hedervary postavlja minu nezapamćenu; daje Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, koja okuplja Hrišćane , odreda pravoslavne vjere vjerne građane hrvatske domovine, kao što su bili sladatelj „Lijepe naše“, Runjanin; Tesla tvorac naizmjenične struje i bezične radio veze te maršal Borojević carske vojske Austro Ugarske i slični drugi… Borojević je poznat u hrvatskom narodu.

Austro-Ugarska gubi prvi sv.rat. Hrvatski sabor izjavljuje: Sve državnopravne veze prestaju sa bivšom Austro-Ugarskom carevinom u kojoj je hrvatski narod bio bezpravan; Hrvatski narod želi republiku državnog uređenja, Stjepan Radić sa dr.Horvatom naglašava narodnom vijeću; „ne srljajte kao guske u maglu“. Pitajte hrvatski narod o ujedinjenju sa Srbijom. Maršal Borojević poručuje; ja ću sa vojskom stati u obranu izjave Hrvatskog sabora da  proglašava republiku, državne samostalnosti hrvatskog naroda na dotadašnjim granicama Hrvatskih zemalja.

Vidi se po poruci maršala Borojevića koliko je njegovo rodoljublje bilo u okvirima pripadnosti hrvatskom narodu , kao pripadnik pravoslavnoj vjeri. Ušao sam u razjašnjenje istaknutih hrvata pravoslavne vjere. Vratit ću se u nastavljanje kud je sve zamisao bana Khuen Hedervaryja dospjela, na štetu hrvatskog naroda katoličke i pravoslavne vjere u carskoj Austro-Ugarskoj monarhiji.  Do tada nije se slobodno širila zamisao, tko je pravoslavne vjere to je Srbin, tek po dolasku na vlast u banovini Hrvatskoj, bana Khuen Hedervaryja, isti donosi zakon: da do tada pravoslavna Crkva u banovini Hrvatskoj može imati u naučavanju vjere u crkvenim školama i propovjedima.

Pravoslavni vjernici u banovini Hrvatskoj da imaju pravo na svoju srpsku zastavu. Nedugo zatim pojavljuje se novina Srbobran 1983.god. a u istim se novinam piše – do istrebljenja nas ili vas; stvara se koalicija hrvatska srpska u hrvatskim zemljama Austro- Ugarske carevine, pored tog svega, jednog i drugog političkog ozračja u prilog hrvatsko srpskog ujedinjenja u zajedničku buduću državu; Prijestolonasljednik Austro-Ugarske carevine Ferdinand zagovornik u skupštini u Beču, da se izjednači hrvatski narod u pravima sa Mađarima i Austrijom; jer se neće moći branit carevina od prijetnji veliko srpske zamisli; ujedinjenje ili smrt.

Sve gore navedeno što je ban Khuen Hedervary omogućio zakonito pravo na školstvo, zastavu i pripovjedanje, tako isto izlaženje novina Srbobran, te započeto stvaranje Hrvatsko Srpske političke koalicije, nije utjecalo na hrvatski narod u apsolutnoj većini katoličke vjere i o neznatnoj manjini pravoslavne vjere u hrvatskim zemljama, u sastavu Austro-Ugarske carevine.

To je pokazao prvi svjetski rat, da nije bilo pobuna u obrani carevine gdje je hrvatsko domobranstvo igralo značajnu ulogu u obrani Austro-Ugarske carevine. Bosna i Hercegovina, povjesna hrvatska zemlja , kraljevina hrvatskog kralja Tomislava, koji se je krunio Duvanjskom polju , prozvan je gradić Duvno. Hrvatski narod do današnjeg dana zove ga Tomislavgradom. Povlačenje turske sile iz srednjoeuropskih zemalja, hrvatski povjesni zemalja ali su se zadržali u Bosni i Hercegovini; uz pomoć islamske vjere u 90% Hrvati katolici i pod stoljetnom turskom vladavinom uz privilegije, vojni činova u turskoj vojsci, te privilegije dobre zemlje, polja i doline:

Zemlju dobivaju (?str.23)  pojedinci kao i ljudi sa obiteljima koji prihvaćaju da uzmu muslimansku vjeru. Isti postaju veleposjednici, nose naziv paše, bezi, vojni umirovljeni časnici, koji se zovu Age. Njihovu dobivenu zemlju obrađuje takozvana Raja uz naknadu trećine. Tri dijela veleposjedniku, jedan dio osobi ili obitelji koju zovu rajom.

Kad o tom pišem spomenut ću svog prapradjeda Jozu Cigića, koji u 26.god. dolazi iz sela Dobrkovića kod Širokog Brijega na posjed u selo Proboj kod Ljubuško; na imanje veleposjednika po mjestima Herceg Bosne , takozvanog Age Kopčića. Još i danas u katastarskim knjigama u Ljubuškom spominje se ime Age Kopčića.

Vratit ću se svrsi izlaganja po pitanju Turske vladavine u Bosni i Hercegovini. 1778.god. Europske sile zasjedaju na takozvanom Berlinskom Kongresu. Zaključuju dodijelit Bosnu i Hercegovinu Austriji, pod uvjetom da izgradi putove tadašnje Kolske ceste, otvori rudnike, izgradi pilane, te željezničke pruge. Austrija prihvaća ponudu Berlinskog kongresa, Austrija popušta, da uđe sa vojskom u Bosnu i Hercegovinu.

General Austro-Ugarske carske vojske, ulazi sa juga prema Sarajevu. Turska nema snage da Bosnu i Hercegovinu zadrži, a bosansko veleposjednice; age, paše i bezi nisu u stanju branit BiH. Bosna i Hercegovina postaje protektorat Austrije, na čelu Ferdinanda i to traje sve do 1914.god.; Srpski zavjet; ujedinjenje sa Hrvatskim zemljama ili smrt.

Srbi tj. Veliko srbi organiziraju organizaciju tzv. Crna ruka. Gavrilo Princip teško bolestan od sušice prihvaća zadatak, da će izvršiti zadatak, priprema se kako izvršit atentat na Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro Ugarske carevine, koji je dulje vremena zagovornik u skupštini carevine u Beču, da se hrvatski narod prizna ravnopravnim Mađarima i Austrijancima ukoliko želimo carevinu uspješno branit od srpskog plana: ujedinjenje ili smrt., prijedlog prijestolonasljednika Ferdinanda. Nedugo zatim, Gavrilo Princip rodom od Grahova u Bosni, pakleni plan će izvršit po nalogu i zapovjedi organizacije kojoj je pripadao, zvana Crna ruka. Dok je Ferdinand sa otvorenim autom iz dvora protektorata u Sarajevu pored riječice Miljacke, narod sa jedne i druge strane ceste, oduševljeno otvorenih ruka pozdravlja prijestolonasljednika, dok je sa ženom trudnom, lagano cestom, između naroda prolazio. Gavrilo Princip mlad i brz zaskače se između naroda i hvata se rukom lijevom a desnom povlači pištolj, te okida i sa istim ubija Ferdinanda i njegovu trudnu ženu Sofiju. Gavrilo ubojica Ferdinanda uspijeva pobjeći.

Narod okupljen uz cestu kuda je predsjednik protektorata Austrije za Bosnu i Hercegovinu u strahu i tuzi doživljava smrtno stradalog bračnog para predsjednika i njegove žene.

U to doba 1914,god. u lipnju mj.zločin se dogodio: Austro-Ugarsko carstvo: traži od Srbije, dotadašnje male države, da ubojicu Gavrila Principa izruči i na sud ga stavi, radi ubojstva Ferdinanda i njegove trudne žene.

Srbija ima mjesec dana da se odluči o izručenju ubojice. Austro-Ugarsko carstvo dalo je ultimatum Srbiji ukoliko ne izruči ubojicu Gavrila Principa, da Austro-Ugarska carska vojska napada Srbiju. Prvi svjetski rat počinje. Zamislimo, da se ubojica štiti od izručenja, iako je strašne zločine počinio i radi toga počinje prvi svjetski rat.

Europske velike sile se svrstavaju; Carska Rusija stane u zaštitu Srbije, Njemačka stane u obranu Austro-Ugarskog carstva, Italija ulazi u savez sa Austro-Ugarskim carstvom, samo do 1915.god. Velika Britanija osuđuje Njemačku, te je napada, Francuska također napada oružjem Austro-Ugarsku carevinu.

Prvi svjetski rat svom silom vojničkom uništavaju jedni druge, tako teče uništavanje i razaranje gospodarstva i ljudi, na jednoj i na drugoj strani.  Mali hrvatski narod u tom ratu ima preko 100000 mrtvih, a ranjenih preko 200000, gdje su gubitci u priraštaju pučanstva, gdje je uništeno gospodarstvo, glad i patnja; pitamo se radi čega. Toliko je stradanje naroda na jednoj i na drugoj strani.

Nakon svega naglašenog, netko jači sa gospodarskom snagom i oružjem ušao je u rat da okonča prvi svjetski rat koji je trajao 4 godine do studenog 1918.god. To su bile U.S.A.: Engleska tj, Velika Britanija, Francuska, Italiji su obećane hrvatske povjesne zemlje; Istra, Zadar, Krk, Vis, da napusti savez sa Austro-Ugarskom carevinom i to se događa 1915.god. U carskoj Rusiji se razbuktao revolucionarni rat , 1917.god u kojem će Boljševici porazit manjševike koji su branili carsku Rusiju. Vođa komunističke ideologije Lenjin zauzima vlast u budućem nazvanom Sovjetskom savezu.

Prvi svjetski rat je završio, zahvaljujući (?str.27)  U.S.A. snazi gospodarskoj i vojničkoj.

Mir je trajao samo do 1939.god. To ja neću naglašavat; ideje ljudske kad se druge ljude i narode ide osvajat i svoje ideje milom ili silom upokoriti, drugi se moraju suprostavljat i branit  i tako ratovi počinju i jači pobjeđuju. Tako je bilo od kad je Boga i svijeta. Moja misao je zašto hrvatski narod nije uvažen kao narod sa svojom kulturnom, narodnom i vjerskom katoličkom tradicijom.

Dr. Ante Starčević u Pešti naglašava; Hrvatski narod je državnički narod, povjest nas takve poznaje; Mi kao takvi ne možemo opstati u zajedničkoj zajednici, Pešte, Beča i Beograda. Hrvatski narod trpio je razna poniženja u Austro- Ugarskoj carevini, zatim 1918.god strpan u državu zajednicu; Srba, Hrvata i Slovenaca, ne pitajući hrvatski narod o tome. Hrvatski sabor u carevini Austro- Ugarskoj bio je političko tijelo u kojem su se ipak donosile neke odluke.

Od svih naroda, koje su tvorile carevinu Austro-Ugarsku, hrvatski narod bio je poznat po Hrvatskom saboru; političko tijelo koje je branilo interese gospodarske, kulturne i vjerske; koliko je to bilo uvaženo u Austro-Ugarskoj carevini ? Mnogo je značilo od hrvatskih političara!

U novostvorenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca  poslije završetka prvog svjetskog rata. U toj novostvorenoj državi; Hrvatski je sabor uništen. Stvoren je Vidovdanski ustav. Znači: Srbi su glavni narod sa vladom u Beogradu. Iz Beograda se upravlja sa trojedinjenom kraljevinom. Hrvatske kulturne i gospodarske zemlje; koje su ipak nešto značile u Austro-Ugarskoj carevini sa hrvatskim saborom; sad u trojedinjenoj kraljevini nema tko branit interese hrvatskog naroda, jer je vidovdanski ustav branio srpske interese. Više nema pozdrava Bog i Hrvatski narod na tlu hrvatskih zemalja ima pravo na obstanak u svojoj Hrvatskoj domovini.

Katolička vjera nas uči nemoj činit drugom što ne želiš da bi tebi drugi učinio. Hrvatske povjesne zemlje uključujući Bosnu i Hercegovinu; bogate su poljoprivrednim šumama, rudama, Jadranskim morem, sa tridesetak otoka; većinom naseljeni; sa 20% bogate površine, sa tadašnjom industrijskom proizvodnjom, cestama i željezničkim prugama; katasterski porezno sređena, ulazi u državni troimeni naziv; kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Katolička vjera nas uči: Lakovjernost je jedan od sedam smrtnih grijeha. Pođimo od 1102.god. kada je Hrvatska kraljevska kruna otišla sa princezom, koja se udaje za mađarskog princa; mudri u to doba Englezi prenose kraljevsku krunu na žensko obiteljsko naslijeđe. U hrvatskom narodu našlo se istaknuti politički ljudi, koji su znali razmišljati kuda nas kao narod vodi ;

U buduća vremena biti i živjet kao narod na tlu hrvatskih zemalja; od Dunava i Drave rijeke do Jadranskog mora, područja su: plodne panonske ravnice; te prema jugu blaga brda šumom prekrivena, poljima i riječnim dolinama ukrašena do Jadranskog mora i brojnih otoka i mediteranske klime. Sva ta nabrojana bogatstva su neprocjenjene vrijednosti za hrvatski narod i njegove buduće naraštaje. Kako sam naglasio tiviziom (?) ljudi u korist sačuvat krvatsku kraljevsku krunu, da istu preuzme obitelj, kao što je to u Velikoj Britaniji učinjeno, da je kćerka preuzela kraljevsku krunu Velike Britanije. Na žalost u hrvatskom slučaju toga vremena; krunu nosi hrvatska princeza kao miraz sa sobom. Ona se udaje za mađarskog princa i tako se hrvatsko kraljevstvo udružuje u zajedničko kraljevstvo sa mađarskom.

U tadašnjem hrvatskom državnom saboru; manjina predstavnika vjerovala je obećanjima ničim ne dokazanim; da se hrvatski narod nije u stanju sam branit, zato je potrebno udružit se u zajedničku krunu sa mađarima. Princ prijestolonasljenik; zaklinje se po tadašnjim pravnim zakonima, da će vladati ravnopravno u kraljevstvu sa hrvatskim zemljama , kao i sa mađarskim, a u sigurnosnom slučaju biti ćemo snažniji branit obe zemlje i zajedničke krune.

Sve je to prestolonasljednik obećao, zakletvu položi, ali sve se obistinilo što su nam hrvatski vizioni političari govorili; nema razloga a još manje potrebe ići se udružiti sa mađarima samo zato što se hrvatska princeza udaje za mađarskog princa, prestolonasljenika mađarske kraljevske krune. Data obećanja nisu ničim potkrijepljena, da bi se mogao, pravno razići; ukoliko se dokaže, da nismo ravnopravni kao narod poznat državnički od 9.tog stoljeća.  Poznat hrvatski borben narod; još iz doba življenja u bijeloj Hrvatskoj, oko Krakova u Poljskoj i Ukrajini.

Bizantsko carstvo čulo je o borbenosti hrvatskog naroda, zato šalje svoje carske izaslanike, da dođu na jug i brane Bizantsko carstvo, koje je često upadima sa istoka: Tatara i Avara. Zato novodošlom borbenom hrvatskom narodu ; dajemo u posjed novu domovinu, pod uvjetom da brane carstvo, ali da ne napadaju susjedne narode, niti sa njima sklapaju državničke saveze. O tom sam pisao već, ali opet je potrebno naglasiti, jer se sklapa savez sa mađarskom državom na sjevernoj granici dobivene domovine hrvatskom narodu po ondašnjoj bizantskom upravljanjem.

Dati pristanak zahtjevima bizantskog carstva mi kao narod kršimo, jer smo sa mađarima prihvatili bespotreban i bezopravdan Državnički dvojni savez.Mađari su hrvatskom narodu donijeli i donosili stoljetnu državničku dvojnog državničkog saveza dominaciju u svim djelovima uprave i upravljanja, ali su hrvatskom narodu dozvolili političko upravno tijelo tj. Hrvatski sabor, sa banom na čelu upravljanja hrvatskom banovinom tj. područjem uže sjeverne Hrvatske.

Dozvolili su nama hrvatskom narodu da se ugradi Hrvatski grb sa početnim bijelim poljem u krunu svetog Stjepana  koja se može i danas vidjeti na mostu, prelazu preko Dunava iz Budima u Peštu. To znači da su nas priznavali kao narod pod svojom vlašću, tako je to trajalo.

Hrvatski tadašnji ljudi političkog i vizionog razmišljanja, sve su navedeno vidjeli i upozoravali na opasnosti gubljenja hrvatske kraljevske Zvonimirove krune. Bili su bespomoćni, jer takozvane hrvate mađarone (?str.33), oni sa mađarima donose odluku koju Petar Svačić ne prihvaća sa svojim sljedbenicima, on pada kao posljednji hrvatski kralj (?).

Frano Cigić

Pita se kud nas šta vodi kao narod; pa tako prije ulaska u zajedničko kraljevstvo sa mađarima: Petar Svačić upozorava vladu Hrvatske kraljevine i dotadašnjeg kralja Zvonimira; ne idite u zajedničko kraljevstvo sa Mađarima. Na žalost nije prihvaćen, većina je bila: oni koji su vjerovali da je opravdao i potrebno ići u zajedničko kraljevstvo, radi obrane gospodarskih interesa i tradicionalni običaja; ako nema muškog roda u kraljevskoj obitelji; princeza nosi krunu i tako se hrvati priznat državnički narod ujedinjuje sa mađarima i sve do 1918.god. hrvatski narod ostaje u zajedničkoj carevini: Austro-Ugarskoj. Već sa naprijed naglašavao, kako smo sve doživljavali i preživljavali kao narod. Zahvaljujući hrvatskom saboru sa banom na čelu; hrvatski narod ostaje poznat i koliko toliko uvažavan u Austro-Ugarskoj carevini; sve do njenog raspada u listopadu 1918.god.

U hrvatskom narodu postoji mudra i pametna izreka koja glasi: Dobar savjet zlata vrijedi. Savjet Petra Svačića 1102.god (?) bio je dalekovit a da hrvatski narod zadrži kraljevsku krunu i ostane kao poznat narod Tomislavova kraljevstva; zdrav razumno i borbeno spreman; da je se suprostavio Bugarskom caru Simeonu, koji je sa snagom bugarske vojske srbe dotjerao do Beograda.

To je razlog da su srbi podigli spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu kod željezničkog kolodvora. Buduća vremena i hrvatske generacije su doživjele na svojim životima, imovini, da je to bila himbena zahvala, nego taktički potezi za prodor u hrvatsko povjesno kraljevstvo kralja Tomislava.

Moje izlaganje i povjesnim događajima hrvatskog naroda potrebni su: tako kako bi se mogao uključit u naslov moji doživljaja: maloljetnik u obrani N.D.H.

Ja kao i mnogi o tom svemu razmišljaju i razmišljali su zašto smo se borili za državu hrvatsku i branili N.D.H. Svima nam je bila poznata izjava dr. Ante Starčevića. Dr.Ante Starčević, 1859.god. naglasio je opet; u dvojnoj monarhiji; sa mađarskom i hrvatskom, da je hrvatski narod poznat starodržavnički narod, hrvatski narod u zajedničkoj državnoj zajednici sa Peštom, Bečom, Beogradom ne možemo opstat kao narod.

Mi hrvati u sastavu Austro-Ugarske carevine; želimo živjet i opstat kao starodržavnički narod; sa svim susjedima i narodima u miru živjet u samostalnoj  državi Hrvatskoj; poštujući jedni druge. U kulturi, vjeri, živjet u miru, radu i redu. Takve vizije dr. Ante Starčevića, širile su se u hrvatskom narodu, u svim krajevima hrvatskih povjesnih zemalja.

Tako je teklo i teče do današnjih dana 2016.god. kada sam se odlučio u 88.oj godini stavit na papir moja sjećanja, moje slušanje starijih, koji su međusobno prepričavali, te čitanje knjiga i novinskih zapisa o vizijama dr.Ante Starčevića. Hrvati su narod poznat kao starodržavnički narod. U znak zahvalnosti hrvatski narod naziva dr. Antu Starćevića Ocem domovine.

Dr. Ante Starčević osniva Hrvatsku Stranku Prava, ta stranka okuplja tadašnje istaknute ljude u svoje pravaške redove, kao dr. Hrvat, Folenčić, Supilo itd…(?)    Godine nose svoje; dr. Ante Starčević umire 1896.god. Sahranjen je u Gračanima kraj Zagreba; On je želio za vrijeme života, da želi počivat među poštenim hrvatskim narodom na selu.

Poznat biskup Strossmayer, utemeljitelj Đakovačke katedrale; zamišlja da je moguće zbližit pravoslavnu i katoličku vjeru u nauci pripovjedanja nauke Isusa Krista.

Biskup Strossmayer osniva jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti, u punoj snazi životnog poleta za zbližavanje katoličke i pravoslavne vjere na području dva različita naroda, hrvata i srba.

Ljudski zdrav razum goni da pri svakoj ljudskoj zamisli, životni ljudskih i narodni opravdani potreba, da mnogo puta pravimo usporedbu i razlikujemo pojmove; kakvi rezultati će biti u spomenutoj zamisli. Kada smo tu o čemu bi biskup Josip Strossmayer morao znati u to doba; što nas sve okružuje, da i drugi narodi oko nas imaju svoja planiranja; kao što je već bila srpska pravoslavna crkva. Kako bi svoj utjecaj proširila na područja hrvatskih povjesni zemalja, da pravoslavnu vjeru u hrvatskim povjesnim zemljama: poistovjete, tko je pripadnik pravoslavnoj vjeri, on pripada srpskoj pravoslavnoj crkvi i na taj način se širi ona vizija srpskog kaluđera Ilije Garšanina. Srbi se ne mogu na istok kuda širit, nego na zapad, putem pripadnika pravoslavne vjere.

Kakav smišljeni potez onda je bio pa eto sve do današnji dana i vremena kada ja pišem u 88.oj godini mog života tj. 2016.god.

Povjest nas uči; dr.fra Dominik Mandić, uvaženi povjesničar donosi u izdanoj podebeloj knjizi; Srbi i Hrvati dva su različita naroda pred turskim osvajačkim planom balkanskih i srednjoeuropskih zemalja, koja su trajala stoljećima. Tada su ljudi pravoslavne vjere rumunjski vlasi i druge manjine iz dotadašnje Srbije bježali na zapad u povjesne hrvatske zemlje. Njih nije bilo srpske nacionalnosti niti 5% u Bosni i Hercegovini, a u užoj Hrvatskoj niti 2% Drugi su bili ljudi pravoslavne vjere pripadnici manjine u srpskoj zemlji prije turskih osvajanja Srbije 1382. god. znači pravoslavna vjera dolazi u hrvatske povjesne zemlje, kao neznatna manjina, među katoličko pučanstvo hrvatskog naroda. Povjest nas uči da je došlo do podjele između pravoslavne vjere, te katoličke vjere 1054.god.

Zašto je šta bilo i kad je bilo. Važno je ovo bilo spomenut, jer sam naprijed spominjao pravoslavnu vjeru u hrvatskim povjesnim zemljama. Svećeništvo, okupljalo je srbe koji su pred turcima bježali na sjever prema Mađarskoj, koja ih prima i naseljava na tlo banata, očekivaju od istih da se brane od turaka.

Već sam spominjao istaknute ljude pravoslavne vjere, koji su se suživjeli sa hrvatima katoličke vjere; prihvatili Hrvatsku, kao svoju domovinu, hrvatsku kulturu, jezik i tradiciju; znači uvjek je bio razlog zašto je bilo šta i zašto je bilo.

Majka dr. Ante Starčevića bila je pravoslavne vjere. U hrvatskom narodu dr.Ante Starčević živjet će uvjek kao otac domovine; o tome sam naprijed naglasio zašto.  (Nastavlja se)

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prvi dio/Uvod možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Uvod.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Deveti dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić
Frano Cigić

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio.

Nastavak:

Dolazi vrijeme, kako zamisli svjetske komunističke internacionale; konačno reći dostaosvajanja svijeta. Tu zamisao je počeo sprovoditi u svom natjecanju za predsjednika USA koji naglašava Usa; radnici nisu svoju plaću zaradili od 1970 (?) jer svjetska komunistička internacionala sa svojim lažnim izmišljotinama zarazile su sve sindikate svijeta, pa i USA kako komunistička ideologija donosi svjetskom radništvu blagostanje na ovom zemaljskom svijetu. U to su uvjereni prokomunistički obećanje, te zavođenje radništvo slobodnog zapadnog svijeta. Radnici uvijek vjeruju svojim prokomunističkim sindikatima i tu sve pada u slobodnom tzv svijetu, jer hladni rat deseto stoljećima između USA sile i sile komunističke Rusije tj sovjetskog saveza sa državama Varšavskog saveza, a na drugoj strani Atlanskog pakta na čelu Usa. Obe sile posjeduju atomsko oružje, zato ne smije biti rata između sovjetskog komunističkog bloka i atlanskog zapadnog pakta.

Brojni lokalni ratovi su bili poslije drugog svjetskog rata; obe spomenute sile međusobno te ratove pripremaju, počinju diljem Azije, Afrike, Južne Amerike, primjer može biti kako je u Kubi počelo, skoro nije do rata došlo.

U ono doba na čelu S.R. Saveza bio jeHruščov, a na strani USA Kenedy. Da nije Hruščov uzmakao snabdijevat Kubu sa raketama, Kenedi bi vjerojatno upotrebio silu!

Vratimo se započetoj misli predsjednika USA Rigena 1988.god.

Dolazi do sastanka između predstavnika USA uz koje papa, poljak staje, predsjednik tadašnje Z. Njemačke Kholl, Margaret Tarcher predsjednica Velike Britanije; SSS republike Rusije Brežnjev.

Nikita Hruščov

Na tom poznatom prvom sastanku između dvije velesile. Narodna mudrost govori; doklen se ljudi sastaju i razložno razgovaraju , do tad je nada, da se među ljudima riješe svi postojeći problemi. Predsjednik USA Rigen, na tom sastanku upućuje misli istine; Grbačeu izaslaniku SSS sovjetske Rusije. Vaša zemlja je po veličini prirodno bogata, nemate vremenskih nepogoda, vjetrova, poplava, suša i potresa; te vremenske nepogode SAD zahvaćaju.

Ali pored svega toga USA postiže dobar život svih ljudi u USA. SSS repubblika pored naglašenog bogatstva i pogodni vremenski zbivanja na tlu vaše bogate zemlje , reci meni predsjedniku USA Zašto? Ja kao predsjednik USA znam i vidim razlog, da vaša bogata i velika zemlja , ne možete vašim ljudima i narodima osigurat kruha svakodnevnog  životnog i bezuvjetno potrebnog, a posebno drugi životni normalnih potreba. Ja vidim i znam razlog zašto i ja kao predsjednik USA moram vam reći, vi sve date za proizvodnju oružja, a posebno dalekometni raketa, koje mislite i planirate bacat na tlo USA. Mi to znamo već dugo, da SSSR zemalja sovjetskog komunističkog sustava i za to se mi spremamo branit putem nebeskog štita, koji svojim snagama će svaku vašu raketu upućenu prema USA zemljama , bit će u zračnom prostoru uništena, prije nego padne na tlo USA.

Grbačev izaslanik na tu sjednicu ( ????STR.111)… pažljivo je saslušao predsjednika USA Rigena, o tom svemu razmišljo i došao do zaključka , da je predsjednik Rigen u pravu te o tom svemu po povratku izvještava komitet komunističke partije SSS republika sovjetske Rusije.

Isti predstavnici na tom su sastanku pažljivo saslušali Grbačeva, koji je njima okupljenima na sastanku izlagao o čemu je sve raspravljano; komitet komunističke internacionale i SSS republike Rusije oni složno zaključuju da je krajnje vrijeme, da se prestane sa zamislima Marxa, Engleska radništvo uvjerava kako će im ta lažna , pogrešna ideja donijet bolji život, već sovjetska boljševička Rusija od 1915.god. u jeku prvog svjetskog rata na čelu vođe komunističke internacionale, ruši carsku vlast u Velikoj carevini Ruski zemalja, te uspostavlja svoju boljševičko komunističku vlast koncem završiti, prvog svjetskog rata, od tih vremena, sovjetska komunistička vlast pa do tog sastanka 1988 god.

Između komunističkog sovjetskog saveza i velike sile USA na zapadnom svijetu, a u drugom svjetskom ratu bili su saveznici svim različitim ideološkim nazorima. Bila je zajednička potreba, rušiti zamišljenu ideologiju po Hitleru, koji je imao legalnu vlast u ondašnjoj Njemačkoj. Tu ideologiju zvanu social nacionalnom. On želi novu Europu stvoriti. Stljin odbacuje tu Hitlerovu zamisao i sile u gospodarstvu USA i tako se ruši Hitlerova zamisao i drugi svjetski rat završava 8.svibnja.1945.god sa pobjedom Europskih zemalja uključujući Njemačku između sila pobjednica drugog svjetskog rata i ubrzo dolazi do ideoloških mimoilaženja i počinje hladni rat između slobodno zapadnih zemalja i komunistički europskih zemalja na čelu sovjestskog komunističkog saveza.

To je povjest ideološki različiti sistema i vladavina.kako će teći dalje: svijet će to sve doživljavati, ovog puta sovjetska Rusija završila je mirnim putem. Ideologija u Europi : završila je zamišljena komunistička ideologija.

Ja sam ovoga puta htio opisati kako je došlo do svjetski politički gibanja započetim drugim svjetskim ratom. Pa tako nije slučajno došlo do ponovnog svjetskog europskog ideološkog gibanja između ideoloških sila različiti USA na čelu zapadni zemalja. na čelu USA i sovjetske komunističke Rusije 1988.god takozvane rušenja Berlinskg zida.

Moje izlaganje kako naslov knjige glasi borili smo se za državu Hrvatsku, Započeo sam sa 1102 god, pa sam nastavio do završetka svjetsko europsko političko ideološko gibanje sa rušenjem Berlinskog zida.

Osamnaestogodišnjak Frano Cigić u odori HOS-a NDH

Početim u Rumunjskoj te nastavljeno dalje preko istočne Njemačke, Mađarske, i višenarodne sklepane komunističke Jugoslavije. Već sam naglašavao naprijed ; u politici pravit pogreške ravno je bilo krvoproliću; bilo svjestskih sila bilo na tlu Hrvatskih povjesnih zemalja.

Dr. Franjo Tuđman, povjesničar, general, komesar, u prvoj svojoj knjizi, naslov glasi: Mali narodi i velike ideje, sigurno je mislio i opisivao o stoljetnim pogreškama i lažnim obećanjima; -svjetskih i hrvatskih političara za to povjesno područje Hrvatskih zemalja. Kao što sam se i sam o tome pozabavio, u prvom dijelu moje zamišljene knjige.

General HOS vitez general Vjekoslav Luburić, rekao je u njegovoj drugoj hrvatskoj političkoj emigraciji u antikomunističkoj Španjolskoj šezdeseti godina. Drina press tiskara Hrvatskih boraca izjavljuje i opisuje vizije i mudrosti hrvatske državotvorne misli  generala Drinjanina, tada zvanog;

On govori već sam to naprijed u početku izjavio, pa sada u završetku prvog dijela moje knjige naglašavam, jer je sve sa tim mislima počelo tj. glasi: oni koji su hrvatsku državu stvarali i oni, koji su je obarali radi tuđih ideologija, na koncu postadošmo roblje i plijen tuđinaca na tlu hrvatskih povjesnih zemalja. Te zato nikad više jedni u šumu, a drugi na vlast, nego na dialog u Hrvatski sabor gdje se kroje zakoni za sve građane hrvatske države, a hrvatski državotvorni rodoljubi, da ne budu strančari, uzurpatori, nosioci vlasti, nego sluge domovine tako nam Bog pomogao. Ta misao vrijedna je bila u pisanju druge knjige povjesničara  Dr. Franje Tuđmana, fanatika komunističke ideologije u mladosti a u zreloj životnoj dobi hrvatskog državotvornog obratnika. Ta njegova druga knjiga glasi Žrtve drugog svjetskog rata , gdje razmjeno mali hrvatski narod u obrani NDH po svim zakonima svijeta, u prošlosti, u sadašnjosti, kao što će biti i u budučnosti ima pravo na samoobranu kad mu tuđinci ruše Crkve, ubijaju svećenike, i žive pale u crkvama, ruše vlakove sa putnicima, dižu mostove, progone i ubijaju sve građane koji su bili lojalni hrvatskim pravnim državnim zakonima. U toj obrani 4 godišnjeg rata preko 100000 hrvatski narod izgubio je života, a poslije 15.5.1945 u mirno doba još više od polamilijona, o tome je napisao Ivo Prcela.

Sve je to opisao u svojoj drugoj knjizi, nekadašnji u mladosti komunistički i Jugoslovenski fanatik, vjerovao je i kao drugi komunisti idealisti po rođenju i pripadnosti hrvatskom narodu ali umjesto slobode i socijalne pravde oni se u ime istine stavljaju u redove stvaranja i obnove hrvatske države, kao i general HOS Drinjanin.

Sve je to doživljavao i proživljavao dr. Franjo Tuđman kao i drugi slični njemu. Zato je povjesna istina, koja govori njegova napisana knjiga  Žrtve drugog svjetskog rata. Treća knjiga napisana po povjesničaru dr. Franji Tuđmanu, svojevremenom u mladosti komunističkom ideološkom fanatiku i Jugoslavenu i titovu komesaru i generalu, ali u zreloj dobi postaje obratnik, a katolička vjera nas uči; više vrijedi jedan obratnik, koji je povjerovao u onu koju Isus Krist naglašava; Istina će nas spasit, a istina je da je hrvatski narod starodržavnički narod, koji od sedmog stoljeća na tlu hrvatskih zemalja živi.

Treća knjiga dr. Franje Tuđmana glasi; Bespuće koja opisuje da je ustaški logor bio radni logor za one koji su hrvatsku nezavisnu državu rušili i tamo su logorom upravljali židovi, koji su bili osuđeni povremeno od 6 mjeseci, do 3godine. Tako je bilo i sa drugima koji su rušili NDH. ona je bila prozapadne civilizacije i kršćanske uljudbe.

Neprijatelji hrvatske opće borbe uvijek su tražili načina kako  sučeljavat i rušit hrvatske državotvorne organizacije u zapadnom slobodnom svijetu, koje su se razlikovale po nazorima i načinu borbe za obnovu države Hrvatske.

General vitez HOS uvijek je našao raznog puta i načina kako se suprostaviti sveopćem neprijatelju u borbi za državu hrvatsku.

Andrija Hebrang stariji

Više puta sam spomenuo onu temeljnu i uvijek uvaženu, a to je naglašavano i utirano u hrvatskoj općoj borbi za obnovu države hrvatske. A to je hrvatsko nacionalno izmirenje, da se nikada ne ponovi da hrvat hrvata ubija, da nikad više ne bude hrvatskog ustaškog rata između hrvatskih partizana, kao što je naglašavao hrvatski komunistički idealist Andrija Hebrang, koji je pao u nemilost Tita i KPJ jer je naglašavao: nemojte hrvatske zemlje izdvajat iz povjesnih vremena koje su uvijek bile u sastavu svih vremena koje povijest bilježi. A to je hrvatska od Zemuna , jadranskog mora uključujuć otoke sa bokom kotorskom… Andrija Hebrang tragom nestaje  KPJ ga optužuje da je suradnik ustaške vlast, ageneral hrvatskih oružanih snaga govori u svom poznatom desetotravanjskom govoru za 1968 god. Andrija Hebrang mi je govorio u pritvoru u Jasenovcu; tamo je dospio kao idealista komunističke partije, ali je sebe isticao kao hrvatski komunista, idealist, koji se bori za republiku Hrvatsku.

U sastavu komunističke Jugoslavije na čelu tita. Vjekoslav Žluburić Max, kodno ustaško ime sa Janka (?) puste u logor u Mađarskoj, a tada u ustaškom logoru koji je bio uspostavljen za one koji su rušili NDH. a jedan od tih bio je Andrija Hebrang. On govori tada Vjekoslavu Luburiću; Vjekoslave ti se boriš svim srcem za državu Hrvatsku, a ja za komunističku republiku Hrvatsku. Vrijeme će pokazat tko je bio u pravu. U drugoj emigraciji u Španjolskoj kodno ime zove se Drinjanin.

1968.god. on je sastavio poznat govor za dan Hrvatske državnosti; borili smo se za državu Hrvatsku. Postavimo danas pitanje kako je tragično smrću završio Andrija Hebrang jer je pao u nemilost Tita i KP Jugoslavije, a vitez general Luburić bijaše ubijen po plaćeniku UDBE Iliji Staniću 19.travnja,1969.godine.

Znači toliko je dugo prošlo, da su hrvatski idealisti komunisti shvatili onu poruku viteza Vjekoslava Luburića; nikad više Hrvatskog ideološkog rata, međusobnim hrvatskim državotvornim snagama.

Prvi dio moje započete knjige završavam, gdje sam u detalje i razjašnjenje točku po točku iznosio uz objašnjenje.

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić sa svojim ribarskim mrežama

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Nastavak:

Ona hrvatska narodna izreka govori: sve laži na zemlji izrečene među ljudima i narodima oni se na koncu saznaju.na koncu sam odlučio o tom vremenu događaja proglašenja obrane u 4. god. nezavisne države obstanka. Te na koncu povjerovat lažnim savjetima, da se povučemo, te sa oružjem predamo Engleskim vojnim snagama,koje su bile na tlu austrije. Iste su po potpisanom ugovoru potpisale , da vojska izgubljenog rata bude ljudski prmljena  i tako razoružana. To je liga naroda uvela ali umjesto toga hrvatska vojska, inteligencija, svećenstvo doživjeli smo Bleiburg, koline smrti, u poslijeratno vrijeme 15.5.1945. godine pa dalje pod naređenjem Tita i KP Jugoslavije, tako bijasmo pobijeni, desetkovani, pljačkani, i zlostavljani u višenarodnoj komunističkoj Jugoslaviji

Do njenog obstanka do 1990 god, a potom ponovno se nastavlja jer je hrvatski narod na čelu profesora povijesti Dr. Franjo Tuđman na vrhu HDZ polupredsjedničkog mandata idvojio republiku Hrvatsku iz više narodne komunističke Jugoslavije koju nisu htjele rušiti Europske velesile sa Usa na čelu.

Jugoslavenska takozvana Titova armija pod upravom KPJ i veliko srpske zamisli hoće opet sačuvat državno veliko srpsku Jugoslaviju, te opet nastavljaju sa istim i sličnim zvjerstvom nad hrvatskim narodom, kao što je to bilo sa prvom Jugoslavijom.

Zahvaljujući povjesnoj istini da je NDH postojala i bila branjena po apsolutnoj većini hrvatskog naroda i u većini svih hrvatskih građana, osim manjine koja se odazvala po Pudviću (?) četničkom vođi na području Srba i kninske krajine, gdje su u suradnji talijanske vojske nesmetano zvjerski ubijali, pljačkali hrvatski narod u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni , tako je bilo i u drugim mjestima NDH. Tada su se muslimani svojim izvornim imenom Hrvatima, a pravoslavci gdje je NDH mogla održavat vlast: svi zakonski i pravni normi vlada NDH. tako je bilo i po pitanju samoobrane NDH.

Neprijatelji hrvatskog naroda do dan danas služe se svim izmišljotinama i lažima o postojanju NDH kao države u ondašnjoj Europi; GDJ NDH nije bila sasvim svoja i tu su bile snage njemačke vojske i talijanske sve do 9.rujna 1943. godine; ako postavimo pitanje od dva zla jesmo li birali manje sa proglašenjem NDH 10.travnja.1941.god. svakako da će biti zaključak.

Jugoslavija višenacionalna sklepana protiv volje hrvatskog naroda. I ona se raspada, kako je naprijed naglašeno. Poznati vođa i učitelj , miretvorac zvani; stavlja se na čelo hrvatskog naroda, te uzvikuje, dok je još bilo vrijeme; Ne idite u Beograd, pitajte Hrvatski narod. Narodno vijeće u koaliciji sa srpskom radikalnom strankom na čelu Prebičevića ignorira upozorenje Stjepana Radića, kao što su ignorirali sva druga upozorenja prije toga.

Na žalost hrvatski narod predaje u ruke Srpskim težnjama, da su u prvoj Jugoslaviji vladali, kako su zamislili. Zato predstavnik hrvatske republikanske seljačke stranke, Stjepan Radić u novostvorenoj trojedinjenoj Kraljevini; Srba, Hrvata i Slovenaca nastavlja sa istim upozorenjima tražeć ravnopravno vladanje u toj novostvorenoj trojedinjenoj državi na čelu srpskog kralja.

Stjepan Radić

Ta upozorenja su trajala od 1918. pa do 1928.god. lipnja mjeseca, kada je Poniša Račić u skupštini države Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu; na pitanje vatrenog govornika, isti postavlja pitanje dokle će ta nepravedna zakonska rješenja donositi, tako da se hrvatski narod iskorištava u korist srpskog naroda. Odgovor je glasio: da se srpska krv prolivena u prilog oslobođenja hrvata, ispod stoljetne vladavine Mađarske i  Austrijske vlasti.

Stjepan Radić uzvraća može li se ta srpska krv dokazati da je prolivenau rušenju austrougarske stoljetne vladavine nad hrvatskim narodom. Na to pitanje Stjepana Radića srpskom predstavništvu Puniši Račiću. On je povukao automatski pištolj iza pasa i uperio prema Stjepanu Radiću, gdje su sjedili predstavnici seljačke republikanske stranke. Puniša Račić tim potezom usmrtio je Pavla Radića, Granda, a smrtno ranio Stjepana Radića i zauvijek ga ušutio, jer je isti podlegao smrću sa posljedicom u skupštini upotrebom automatskog oružja po Puniši Račiću.

Vijest je objavljena i cijeli svijet se zgražao, ali se ništa nije pokrenulo.

Na izdisaju predsjednik hrvatske republikanske seljačke stranke izistio je posljednju riječ: Nikad više Beograd. Svim naravno ljudima i narodima je poznato da se ne može nešto zajednički spajat, jer neće moći zaživjeti i eto se dokazalo na primjeru zajedničkog života u jednoj državi Srba i Hrvata, jer su Srbi kulturno, vjerski, i gospodarski razvijani stoljećima., jedni pored drugih živjeli , a to se zove Bizantska kultura ljudskog srpskog načina življenja i ponašanja.

Puniša Račić

Hrvati su narod stoljećima živjeli kršćanskom uljudbom i zapadnom civilizacijskom kulturom. Na žalost moćni državnički ljudi na čelu svojih veliki naroda to nisu htjeli uvažiti po pitanju stvaranja Jugoslavije države sklepane od više naroda. Od tuda je klica zla širila se krvoprolićem na ovom području težnjam veliko srpski zamisli, pa eto do današnjih dana nastoje se iste greške ponavljat. Zato je opravdano bilo proglašenje nezavisne države hrvatske, kao i odvajanje hrvatske republike iz mnogo nacionalne umjetne državotvorne Jugoslavije.

Vratimo se o slučaju ubojstva hrvatskog predstavnika u Beogradu lipnja 1928.god.

To je bila godina mog rođenja.

Zato sam odlučio napisat o borbi hrvatskog naroda za Državu Hrvatsku. Neprijatelji hrvatskog naroda u svim svojim izmišljotinama i lažima zaobilaze istinu,  kako je u više navrata naprijed napisano. Samo oni ponavljaju u bezbroj puta ustaške zločine, ali ne kažu nigdje da je hrvatski narod kao jedan branio svoju proglašenu po imenu NDH . to se zbilo nakon 1938 (?) opet smo imali HOS Hrvatske pravne zakone sudstvo, školstvo, hrvatski poznat novac kunu, to su povjesne činjenice onog vremena.

Starije generacije hrvatskog naroda i svi njegovi građani zaslužili su za obranu četiri godine pod teškim i neodrživim uvjetima. U doba zbivanja na tlu hrvatski povjesni zemalja, koje su bile u sastavu NDH Srijem, Slavonija, tj od Zemuna do Slovenske granice od Drave do mora i otoka, od Senja do Dubrovnika i Boke  Kotorske te uključujuć Bosnu i Hercegovinudo Drine. Vojne zone Italije bile su na području Južne Hrvatske na sjeveru hrvatski zemalja  njemačke vojne postrojbe i borbeno djelovale protiv u šumi.

Stvarane komunističke Jugoslavije; to su činjenice u ono doba postojanja nezavisne države Hrvatske.

U to doba bio sam 12.god proglašenja NDH dana 10.travnja 1941. znači dovoljno star a posebno zainteresirani u hrvatskom rodoljubno i katolički vjerski odgajan. Zato sve što sam naveo u mom sjećanju i povjesne knjige čitajući , koje pišu povjesničari slični Fra Mandiću, zato oni mlađi koji budu čitali moje zapise; borili smo se za Državu Hrvatsku. Mogu se pozvat od kud sam sve to stavio na papir jer ako se ništa nije napsalo i reklo; neprijatelji hrvatskog naroda sve rade, pišu govore da se samo čuje njihova mržnja govorena i napisana kroz deseto stoljeća gaženja, pljačkanja, ubijanja i progonjenja u prvoj Jugoslaviji, ajoš gore u drugoj Jugoslaviji na čelu Tita; KPJ koju su svemoćne zapadne sile pomagale , već sam o tom naprijed pisao, kako je to teklo i zašto. U svakom narodu a posebno hrvatskom narodu, mnogi ljudi se ponašaju, tko mi gazda, ja mu sluga, od tuda dolazi da silnici vladaju po svojim nelogičnim zamislima.

Zahvaljujući pravednicima, koji se rađaju a kroz uzdizanje uočavaju nepravdu činjenu nad ljudima,  tako je to uvijek bilo i biti će na ovom svijetu pa tako i među hrvatskim narodom. Đzahvaljujući učenju nauke Isusa Krista, koje pripovjeda među katolicima, pa tako i među hrvatskim narodom.

Uvijek se naglašava: mir, dobro i ljubav, počem od obitelji pa među ljudima i narodima, ne činite drugom što vi ne bi željeli da vama drugi čini. Jedno, drugo i treće mnogi ljudi slušaju, ali oni svoje nepraedne i nerealne zamisli silom sprovode, pa od tuda su uvijek bili ratovi  mržnja jedni protiv drugih.

Vratimo se pravednicima rođenim od hrvatskom naroda. Tko bi mogao vjerovati da bi svojevremeni fanatik komunističke ideologije, Franjo Tuđman u zreloj dobi došao do uvjerenja, da je hrvatski narod istina. On započinje u prilog istine govorit i pisat knjige u onim teškim vremenima komunističke vladavine u sklepanoj višenarodnoj državnoj tvorevini komunističkoj Jugoslaviji na čelu Tita. O tom sam više puta naglasio, a profesor povijest dr. Franjo Tuđman nastavlja sa zamislima u djelo sprovoditi knjige po njemu napisane kao što su bile: Mali narodi i velike ideje, Žrtve drugog svjetskog rata i Bespuće. Te knjige su mnogo značile među hrvatskim narodom u doba svjetskog političkog gibanja 1988. god.

Nastavlja se…

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari