Pratite nas

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Uvod

Objavljeno

na

Frano Cigić u svom domu u vancouveru u, 89 godini.

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ. Životario je u propaloj titovoj Jugoslaviji sve do 1958. Da bi se spasio svojih muka i poteškoća koje su mu titove vlasti zadavale, 1958. godine odlučio je emigrirati. Pravilno sam rekao: “Emigrirati”, jer Frano Cigić nije napustio Hrvatsku koju je volio više nego sama sebe. Frano Cigić je napustio titovu Jugoslaviju jer u njoj nije mogao više podnositi pritiske, poniženja i političke nadzore KPJ. Pobjegao je u Njemačku, u kojoj je uskoro dobio politički azil kao što su u to vrijeme i tisuće drugih Hrvata.  Radio je u Njemačkoj godinu dana, bavio se svojim zanatom,  da bi na bratov poziv, godinu dana kasnije, otišao za Kanadu.

Frano Cigić od tada živi u gradu Vancouveru, British Colombia, Kanada. Do mirovine se bavio ribolovom i vrlo teškim radom zarađivao onoliko koliko mu je bilo potrebno za odgojiti i uzdržavati svoju obitelj, pomagati u svim prilikama i potrebama hrvatska državotvorna društva. Frano Cigić zbog ljubavi prema Hrvatskoj nije mogao stajati po strani kao mnogi drugi pasivni Hrvati, najprije je bio član HOP-a a kasnije se uključio u redove Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO koji je zagovarao pomirbu i izmirenje svih Hrvata…

Frano Cigić kroz cijelo razdoblje, od zarobljeništva u svibnju 1945. godine pa do danas, ostao je vjeran svojem HRVATSKOM DUHU kojeg je poprimio od svojih roditelja. Sve tegobe kroz koje je prolazio Frano Cigić, savladao je zahvaljujući čvrstoj vjeri u Boga i ljubavi prema Hrvatskoj.

Svi ti napori u životu obogatili su ga jednim velikim životnim iskustvom. Franju Cigića poznajem preko četiri desetljeća, vrlo čvrstog čovjeka, odvažna, nesebična i vrlo darežljiva u pomaganju hrvatskih potreba. Kao jedan od mnogobrojnih i nesebičnih Hrvata, sve što Franju Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Onaj dio njegovih uspomena iz kojih bi mladi hrvatski naraštaji mogli crpiti izvor snage, kako se hrvatska baština iz Hercegovine i hrvatski identitet iz Hercegovine nebi ugasio, nego kako bi se BAKLJA HRVATSTVA PRENOSILA IZ KOLJENA NA KOLJENO. To je danas jedina ideja Frane Ciguća da nešto ostavi zapisano. Već je ispisao dvije bilježnice svojih uspomena u kojima opisuje svoj život od najmlađih dana, razloge zašto se kao maloljetnik dobrovoljno prijavio u Hrvatsku Vojnicu itd..

On je skoro nepokretan, ali gori kao LUČ da svoje hrvatsko/životno iskustvo ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Ne razumije se skoro ništa u današnju kompjutorsku tehniku. Sve piše svojom ostarijelom i staračkom rukom, jer se – kako mi je neki dan rekao – osjeća dužnim Hrvatskoj dati ona što njoj pripada, a to su njegove uspomene koje je on iz ljubavi sačuvao za Hrvatsku.

Što nije moglo jedno pokoljenje ostvariti, za sigurno će ostvariti drugo, treće i slijedeća pokoljenja. Zato Frano Cigić piše i treću bilježnicu i moli dragog Boga da doživi to sve napisati i zapisano srediti i ostaviti mlađima da čitaju. Jer ako nisi ništa napisao, nećeš ništa ni pročitati. Ako ništa ne pročitaš, ništa nećeš ni znati, ako niša ne znaš, onda si tuđi rob i sluga tuđina, stoga ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao.  (Mile Boban, Otporaš.)

PRVO POGLAVLJE

Franjo Cigić piše:

Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.

Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Osamnaestogodišnjak Frano Cigić u odori HOS-a NDH

Rođen sam 22.travnja 1928. godine u selu Donji Proboj, u obitelji Mije Cigića i Antonije rođene Primorac u Gornjim Radišićima. Oboje kraj Ljubuškog, poznatog malog grada po tvrđavi Herceg Stjepana, tvorca i vođe povjesne pokrajine Herceg Bosne.

Obitelj Mije i Antonije Cigić, rođene Primorac, na seoskom siromašnom imanju, od prilike 14000 struka duvana moglo se zasaditi sa razmakom struk od struka 48×48 cm2 te nešto krša, za stado, uzgajanja ovaca, te u polju za uzgajanje kukuruza dva i po duluma koje se moglo natapati.

To je bilo imanje za zasnovanu obitelj, već sa troje djece žive; Kata rođena 1923.god.; Mate rođen 1925. god.; te Franjo rođen 1928. god.

Moj ćaća i majka odgajali su troje djece u slamenoj kući 4×6 m2 sa ulaznim duplim vratima i malim prozorom niske, visine 2 metra. U narodu tog kraja, čulo se da u Americi postoji mogućnost posla i zarade. Ćaća i majka se dogovore da se zaduži malo imanje za tadašnji put; poći u Južnu Ameriku, zaradit novca, da bi se nadozidala postojeća kuća  i pokrila ciglom zvanom crijepom.

Put za Južnu Ameriku koštao je 400 $(?)  tadašnjih dolara sa brodom iz Rijeke do Buenos Aires-a, uzme 30 dana, sa 5 litara vode po putniku dnevno. Moj Ćaća Mijo Cigić polazi za Južnu Ameriku, a ja ostajem sa majkom Antonijom. Mate, sestra Kata i Franjo treće dijete u obitelji Mije Cigić i Antonije ostaju majci na brizi na tom malom seoskom imanju. Ćaća stiže u Južnu Ameriku, obećanu zemlju, ali ubrzo se uviđa, da su to bila lažna obećanja. Naš ćaća Mijo Cigić piše ženi Antoniji u Proboj kod Ljubuškog; „Ja sam ispod kiše, stigao pod krupu u Južnu Ameriku“. To je značilo da je lošije nego u Proboju. Nada je bila, jer nebo visoko, zemlja tvrda, moram ostat gdje sam stigao. Ukazala se prilika, povremeno dobije posao na željezničkoj pruzi i tako isto kod veleposjednika u poljoprivredi.To je naš ćaća povremeno prepričavao nama u obitelji po povratku iz Argentine, obećane zemlje. Na spomenutom poslu zašteđuje se nešto novca da se može vraćat dug zadužene ćaćevine u rodnom selu Proboju kod Ljubuškog.

Naša majka je bila samouka šivalja za seoske narodne nošnje, poznate u tom kraju, zvane Modrač, za momke, i za cure Ječerime sa otvorenim rukavima i do koljena, i pokrivenim leđima. Jedno i drugo bilo je uz kraj obšiveno crnim gajdanom. Izrađene nošnje reklamirali su mladi momci i cure. Naša majka se morala zadužiti da kupi Singer šivaću mašinu i peglu grijanu na ugalj, tako da bi mogla spomenute nošnje praviti, te nešto novca zarađivati.

Sa povremenim radom našeg ćaće u Argentini, štednjom nova i slanja za dug zaduženog novca za put do Buenos Airesa u Argentini, te zamišljenog plana o podizanju postojeće kuće, slamom pokrivene, veličine 4×6 m2 te ciglom istu pokriti.

Ulomak iz bilježnice

Čaća naš i majka, radom jednog i drugoga, zamišljeni plan će se ostvariti. Majka naša pored spomenutog  šivaćeg posla, pažnje troje nejake djece, te snabdjevanja prehrane ukućana, obradu seoskog imanja, još jedan teret uzima na leđa, brige za ostvarenje, podizanje do tada male slamare obiteljske kuće. Poznati majstor u našem selu Franjo Boras, zvani Jurin u vojsci austro- carevine služio je u postrojbi inžinjerije i tu izučio, zidarski i tesarski posao. Bosna i Hercegovina bila je protektorat carevine Austrije, od 1888.god. pa do konca prvog svjetskog rata  1918.god. Od tud dolazi da se Franjo Boras, zvani Jurin uzme da posao završi oko podizanja i pokrivanja ciglom našu slamaru u obiteljsku malu kuću. Kuća je završena do početka 1931.god.

Naš ćaća Mijo stiže iz Argentine početkom ljeta 1932.god sa velikim i lijepim koferom, tamno smeđom bojom i sa poklonom malim kćeri Kati, sinu Mati i meni Franji.  To je bila igračka za mene, sjajna metalna kugla sa metalnim zrnom unutra za zveckanje. Meni u životu dječjem prva i zadnja igračka. Sa povratkom našeg ćaće iz Argentine u selo Donji Proboj kraj Ljubuškog obitelj je opet zajedno. U obitelji Mije Miške zvanog i Antonije sa troje djece do povratka u početku šestog mjeseca 1931. god. iz Argentine. Sada smo u kući obnovljenoj, podzidanoj i ciglom pokrivenom. Ponekad se o svemu tome pripovjedalo, svatko je iznosio svoje životno prisjećanje, a ja Franjo Cigić počeo sam pamtit oko 22.god(?- Str5) pa nastavio iznosit svoje doživljaje do starosti do 88.god navršenoj. Sve što je ovdje do tog vremena ćuo sam po govoru naše obitelji.

Stariji su govorili o teškom životnom stanju Hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, pod diktaturom Petra Živkovića. Ja sam strogo odgajan u vjeri, nauke katoličke vjere i pripadnosti Hrvatskom narodu. Takva je u 95% slučajeva cijela zapadna Hercegovina. Zato sam rado slušao što stariji o politici razgovaraju, u državi Jugoslaviji na čelu srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića.

Sve do moje navršene 12.god. 1942.god. iznosim pojedinosti kako je život tekao na siromašnom malom seoskom imanju. Naglasio sam svoj vjerski odgoj u katoličkoj vjeri i pripadnosti Hrvatskom narodu, u srednjoj Europi življenja od sedmog stoljeća, a priznati smo kao narod Državnički od osmog stoljeća.

Nažalost od 1102. god. u savezu sa Mađarima, a od 1515. god. u Carevini Austro-Ugarskoj,  sa političkim tijelom Hrvatskim saborom. Tako smo ušli u Prvi svjetski rat radi ubojstva Ferdinanda sa trudnom ženom u Sarajevu 1914.god. Ferdinand je trebao naslijediti cara Franju Josipa u Skupštini Carevine u Beču. Ferdinand je predlagao da se hrvatski narod  prizna ravnopravnim sa Mađarima i Austrijancima ukoliko se Carevina može branit. Zamisao Kaluđera Srpske Pravoslavne Crkve o širenju male Kneževine stvorene uz Rusku pomoć, poslije opadanja Turske sile početkom 19.stoljeća. Zvani Ilija (? Str.7) Kaluđer Srpske Pravoslavne Crkve kaže: „Srbi se nemaju kuda nha istok širiti, nego na zapad putem pravoslavne vjere“. I tako stvara se škola u Beogradu 1848. god. (?str.7), a druga u Sarajevu 1856.god. za ostvarenje Velike Srbije, putem pravoslavne vjere. Ljudi koji su pred Turskim osvajanjima kao pravoslavci bježali pred turcima, a  drugi kao pomoćna turska vojska , goneć kolone natovareni tovara vojnom opremom za tursku vojsku na području Bosne i Hercegovine i uže Hrvatske do tada pod turskom vlašću. Ti ljudi jedni i drugi dobivaju zemlju do tada Hrvatske Tomislavove države, koji se krunisao na Duvanjskom polju za Hrvatskog kraljevstva do rijeke Drine. Hrvati su na poziv Bizantoskog cara pozvani iz bijele Hrvatske koja se nalazila oko Krakova do planine Karpata. Narod, poznate borbene spremnosti da dođe na jug Bizantskog carstva, da isto brani od čestih napadanja, Huna i Avara sa istoka.

Frano Cigić

Hrvati prihvaćaju taj poziv, jer njima se obećaje po Bizantskom carstvu, zemlja na jugu uz Jadransko more do na sjever Panonske nizine. Uz uvijet da ne napadaju susjedne zemlje, ali svoju vjeru čuvaju, Bizantsko carstvo čuvaju od čestih napadača sa istoka, naglašeni Huna i Avara.

Tako pet braća i dvije sestre kreću iz do tada bijele Hrvatske na jug u obećanu zemlju. Snaga se sastojala oko 350000 mladih ljudi, djevojaka i žena.

Do Trsta stiže jedna grupa, druga se odvaja sredinom prema Bosanskim planinama do Drine, treća prema Panonskoj nizini uz rijeku Dravu i Dunav. Tamo zatječu starosjedioce Ilire na jugu i Slavene na sjeveru. Novodošli na ta područja bili su Hrvati; narod mirotvoran, velikodušan po urođenim ljudskim genima. Starosjedioci lako suživljavaju sa novo došlim narodom, životne navike prihvaćaju, međusobno se žene, obitelj stvaraju, ali se zovu Hrvatima i tako se prihvaća kršćanska vjera u hrvatskom narodu.   Uz Jadransko more misionari kršćanske vjere osnivaju župe pa dalje na sjever i tako Hrvati ubrzo na cijelokupnom području od 7. stoljeća svog dolaska na novo područje u apsolutnoj većini postaju vjernici kršćanske vjere. Od tuda dolazi do priznanja hrvatskog kralja Tomislava po papi, poglavaru kršćanske vjere u Rimu, vječitom gradu nauke Isusa Krista.

Do početka 14. stoljeća turska vojnička sila Srbiju pokorava, stvara turski pašaluk. Pašaluk sa glavnim gradom Beogradom, u kojem gradi oko 150 vjerskih muslimanskih džamija. Važno je spomenut da turska vojna sila nikada nije osvojila glavni grad Hrvatske Zagreb. Sa turcima i pomoćnom vojskom turske sile Bosna i Hercegovina padaju pod tursku vlast , do tada Hrvatska zemlja.

Turska vojska uz stvaranje elitnih postrojbi zvanih janjičara osvajaju Mađarsku, Budimpešta pada, u austriji glavni grad Beč turska vojska drži u okruženju 6 mjeseci i stiže do Minchena u Njemačkoj pokrajini Bavarskoj. Zahvaljujući organiziranoj kršćanskoj vojsci iz Poljske stiže da udari na turke, opkoljenog Beča, glavnog grada Austrije. Poslije 350 godina turskih osvajačkih pohoda na balkanske i srednjoeuropske zemlje turska sila počinje padati kod 6 mjeseci opkoljenog glavnog grada  Austrije Beča. Austrija i Mađarska, sa Hrvatskom Banovinom stvaraju Austro-Ugarske carevine sa austrijskim carem na čelu? Njom Josipom upravljaju, te Marijom Terezijom, Franjom, te Karlom. Carevina spomenuta održala se blizu 500 godina. Sa zemljama njemačkog, mađarskog, poljskog, češkog, slovačkog, slovenskig i hrvatskog govornog područja, sa dijelom ukrajinskog. Nešto nevjerojatno ali istinito.

Stvorena je jaka vojska od tzv. Spomen naroda, koja je mogla tursku dotadašnju silu prisiliti na povlačenje. Hrvatski je narod zauzimao se u obrani Hrvatskih zemalja i djelom Mađarskih od turske osvajačke vojske, pa od tuda hrvati dobivaju naziv predziđe kršćanstva. Papa poznat?

Taj naziv Hrvatima se sa pravom daje; Hrvatski narod sa Mađarima, Austrijom i drugim srednjoeuropskim kršćanskim narodima brani zapadnu Europu i kršćansku uljudbu. Turska sila je osvojila mjesta i zemlje spomenutih balkanskih zemalja i srednje Europe od 13. stoljeća pa do 16. stoljeća. Svoju islamsku vjeru i tursku narodnu tradiciju uvodila je u osvojene zemlje. Tako je uzelo Austro-ugarskoj Carevini da oslobodi svoje zemlje, povrati kršćansku vjeru i narodnu tradiciju, sve do početka 19.stoljeća. Turska osvajačka sila, toliko je oslabila, da je crni Đorđe mogao organizirat ustanak do tada zvanom turskom pašaluku sa sjedištem u Beogradu.uz pomoć carske Rusije proglašava Srpsku Kneževinu.

Frano Cigić u svom domu, danas

Hrvatske zemlje u sastavu Austro-Ugarske carevine do Zemuna ostaju, sve do Mađarske pobune 1848.god. protiv narodne prevlasti Austrije u carevini Austro- Ugarskoj. Kako je hrvatski narod od početka 1102.god. (? Str12) dobrovoljno ušao u sastav sa Mađarskom hrvatska princeza se udaje za mađarskog princa i sa sobom nosi hrvatsku kraljevsku Zvonimirovu krunu. Mađarski princ, koji će preuzeti kraljevsko mjesto i tako nositi titulu Ujedinjene krune kraljevine Mađarske i Hrvatske Zvonimirove krune, koju mu je donijela hrvatska princeza jer muškog nasljednika  u hrvatskoj kraljevskoj obitelji nije bilo., da bi preuzeo kralja Zvonimira krunu i nasljedstvo kraljevske uprave u hrvatskom narodu.

Mađarski princ? Polaže zakletvu u Skupštini kraljevine Mađarske i od sada Hrvatske da će istinito i dostojno i pravedno vladat sa oba naroda Mađarskim i Hrvatskim i uvijek će se roditi na tlu Hrvatske zemlje nasljednik kraljevske krune. U to doba u hrvatskom narodu postojale su tzv. Zajedničke krune.

Može se vidjet taj simbol na prelazu mosta na Dunavu iz Budima u Peštu; Zajednički grb Mađarsko- Hrvatski sa početnim bijelim poljem. Povijest nam govori kako je to teklo u zajedničkoj državi Mađarske i Hrvatske. I danas postoje ljudi u mađarskoj koji sanjaju o velikoj Mađarskoj sa Mađarskom lukom u Rijeci na Jadranskom moru. Vratimo se nazad ovog izlaganja; Mađarske pobune protiv Austrijske nadmoći nad Mađarskom koje nije bilo od strane Austrije, tako dolazi Josip Jelačić -pukovnik carske vojske da smiri mađarsku pobunu. Tu pobunu uspješno smiruje Josip Jelačić, pukovnik carske vojske uspješno smiruje1848.god. sa postrojbama Hrvatskih hrabrih i mladih vojnika. U znak zahvale pukovnik Josip Jelačić dobiva čast Bana, koji ima pravo i dužnost da upravlja hrvatskom banovinom u austro-Ugarskoj carevini. U to doba Hrvatska banovina proširuje svoju upravu do Zemuna, južna Hrvatska tj. Dalmacija se povezuje sa sjevernomk Banovinom hrvatski zemalja u Austro-Ugarskom carstvu. Seljaci dobivaju pravo na zemlju, koju obrađuju, da su od sada vlasnici zemlje. U narodu je sastavljena pjesma koja se od tada pjeva do današnjih dana i vremena, a glasi: Ustani Bane Hrvatska te zove… te dalje se nastavlja..

Ta 1848. god. smirenja Mađarske pobune u carevini nastavlja Austro-Ugarska živjet, razvijat se u višenarodnoj carevini, sa jezikom glavnim Mađarskim. Hrvati od tada dobivaju podršku Austrije, tako da u dvojnoj monarhiji i ujedinjene krune Mađara i Hrvata od 1102.god. sada dolazi do popuštanja Mađarske prevlasti nad hrvatskim narodom, te Hrvatska banovina sa banom na čelu banovine i drevnog Hrvatskog sabora zahtjeva uvođenje vojnih hrvatskih postrojbi pod imenom Hrvatsko domobranstvo, sa hrvatskim poznatim odorama i znakovima činova od ročnika, vodnika, pa dalje časničkih činova zastavnika, poručnika, satnika, bojnika, dopukovnika, pukovnika, generala..  (nastavlja se)

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Deveti dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić
Frano Cigić

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio.

Nastavak:

Dolazi vrijeme, kako zamisli svjetske komunističke internacionale; konačno reći dostaosvajanja svijeta. Tu zamisao je počeo sprovoditi u svom natjecanju za predsjednika USA koji naglašava Usa; radnici nisu svoju plaću zaradili od 1970 (?) jer svjetska komunistička internacionala sa svojim lažnim izmišljotinama zarazile su sve sindikate svijeta, pa i USA kako komunistička ideologija donosi svjetskom radništvu blagostanje na ovom zemaljskom svijetu. U to su uvjereni prokomunistički obećanje, te zavođenje radništvo slobodnog zapadnog svijeta. Radnici uvijek vjeruju svojim prokomunističkim sindikatima i tu sve pada u slobodnom tzv svijetu, jer hladni rat deseto stoljećima između USA sile i sile komunističke Rusije tj sovjetskog saveza sa državama Varšavskog saveza, a na drugoj strani Atlanskog pakta na čelu Usa. Obe sile posjeduju atomsko oružje, zato ne smije biti rata između sovjetskog komunističkog bloka i atlanskog zapadnog pakta.

Brojni lokalni ratovi su bili poslije drugog svjetskog rata; obe spomenute sile međusobno te ratove pripremaju, počinju diljem Azije, Afrike, Južne Amerike, primjer može biti kako je u Kubi počelo, skoro nije do rata došlo.

U ono doba na čelu S.R. Saveza bio jeHruščov, a na strani USA Kenedy. Da nije Hruščov uzmakao snabdijevat Kubu sa raketama, Kenedi bi vjerojatno upotrebio silu!

Vratimo se započetoj misli predsjednika USA Rigena 1988.god.

Dolazi do sastanka između predstavnika USA uz koje papa, poljak staje, predsjednik tadašnje Z. Njemačke Kholl, Margaret Tarcher predsjednica Velike Britanije; SSS republike Rusije Brežnjev.

Nikita Hruščov

Na tom poznatom prvom sastanku između dvije velesile. Narodna mudrost govori; doklen se ljudi sastaju i razložno razgovaraju , do tad je nada, da se među ljudima riješe svi postojeći problemi. Predsjednik USA Rigen, na tom sastanku upućuje misli istine; Grbačeu izaslaniku SSS sovjetske Rusije. Vaša zemlja je po veličini prirodno bogata, nemate vremenskih nepogoda, vjetrova, poplava, suša i potresa; te vremenske nepogode SAD zahvaćaju.

Ali pored svega toga USA postiže dobar život svih ljudi u USA. SSS repubblika pored naglašenog bogatstva i pogodni vremenski zbivanja na tlu vaše bogate zemlje , reci meni predsjedniku USA Zašto? Ja kao predsjednik USA znam i vidim razlog, da vaša bogata i velika zemlja , ne možete vašim ljudima i narodima osigurat kruha svakodnevnog  životnog i bezuvjetno potrebnog, a posebno drugi životni normalnih potreba. Ja vidim i znam razlog zašto i ja kao predsjednik USA moram vam reći, vi sve date za proizvodnju oružja, a posebno dalekometni raketa, koje mislite i planirate bacat na tlo USA. Mi to znamo već dugo, da SSSR zemalja sovjetskog komunističkog sustava i za to se mi spremamo branit putem nebeskog štita, koji svojim snagama će svaku vašu raketu upućenu prema USA zemljama , bit će u zračnom prostoru uništena, prije nego padne na tlo USA.

Grbačev izaslanik na tu sjednicu ( ????STR.111)… pažljivo je saslušao predsjednika USA Rigena, o tom svemu razmišljo i došao do zaključka , da je predsjednik Rigen u pravu te o tom svemu po povratku izvještava komitet komunističke partije SSS republika sovjetske Rusije.

Isti predstavnici na tom su sastanku pažljivo saslušali Grbačeva, koji je njima okupljenima na sastanku izlagao o čemu je sve raspravljano; komitet komunističke internacionale i SSS republike Rusije oni složno zaključuju da je krajnje vrijeme, da se prestane sa zamislima Marxa, Engleska radništvo uvjerava kako će im ta lažna , pogrešna ideja donijet bolji život, već sovjetska boljševička Rusija od 1915.god. u jeku prvog svjetskog rata na čelu vođe komunističke internacionale, ruši carsku vlast u Velikoj carevini Ruski zemalja, te uspostavlja svoju boljševičko komunističku vlast koncem završiti, prvog svjetskog rata, od tih vremena, sovjetska komunistička vlast pa do tog sastanka 1988 god.

Između komunističkog sovjetskog saveza i velike sile USA na zapadnom svijetu, a u drugom svjetskom ratu bili su saveznici svim različitim ideološkim nazorima. Bila je zajednička potreba, rušiti zamišljenu ideologiju po Hitleru, koji je imao legalnu vlast u ondašnjoj Njemačkoj. Tu ideologiju zvanu social nacionalnom. On želi novu Europu stvoriti. Stljin odbacuje tu Hitlerovu zamisao i sile u gospodarstvu USA i tako se ruši Hitlerova zamisao i drugi svjetski rat završava 8.svibnja.1945.god sa pobjedom Europskih zemalja uključujući Njemačku između sila pobjednica drugog svjetskog rata i ubrzo dolazi do ideoloških mimoilaženja i počinje hladni rat između slobodno zapadnih zemalja i komunistički europskih zemalja na čelu sovjestskog komunističkog saveza.

To je povjest ideološki različiti sistema i vladavina.kako će teći dalje: svijet će to sve doživljavati, ovog puta sovjetska Rusija završila je mirnim putem. Ideologija u Europi : završila je zamišljena komunistička ideologija.

Ja sam ovoga puta htio opisati kako je došlo do svjetski politički gibanja započetim drugim svjetskim ratom. Pa tako nije slučajno došlo do ponovnog svjetskog europskog ideološkog gibanja između ideoloških sila različiti USA na čelu zapadni zemalja. na čelu USA i sovjetske komunističke Rusije 1988.god takozvane rušenja Berlinskg zida.

Moje izlaganje kako naslov knjige glasi borili smo se za državu Hrvatsku, Započeo sam sa 1102 god, pa sam nastavio do završetka svjetsko europsko političko ideološko gibanje sa rušenjem Berlinskog zida.

Osamnaestogodišnjak Frano Cigić u odori HOS-a NDH

Početim u Rumunjskoj te nastavljeno dalje preko istočne Njemačke, Mađarske, i višenarodne sklepane komunističke Jugoslavije. Već sam naglašavao naprijed ; u politici pravit pogreške ravno je bilo krvoproliću; bilo svjestskih sila bilo na tlu Hrvatskih povjesnih zemalja.

Dr. Franjo Tuđman, povjesničar, general, komesar, u prvoj svojoj knjizi, naslov glasi: Mali narodi i velike ideje, sigurno je mislio i opisivao o stoljetnim pogreškama i lažnim obećanjima; -svjetskih i hrvatskih političara za to povjesno područje Hrvatskih zemalja. Kao što sam se i sam o tome pozabavio, u prvom dijelu moje zamišljene knjige.

General HOS vitez general Vjekoslav Luburić, rekao je u njegovoj drugoj hrvatskoj političkoj emigraciji u antikomunističkoj Španjolskoj šezdeseti godina. Drina press tiskara Hrvatskih boraca izjavljuje i opisuje vizije i mudrosti hrvatske državotvorne misli  generala Drinjanina, tada zvanog;

On govori već sam to naprijed u početku izjavio, pa sada u završetku prvog dijela moje knjige naglašavam, jer je sve sa tim mislima počelo tj. glasi: oni koji su hrvatsku državu stvarali i oni, koji su je obarali radi tuđih ideologija, na koncu postadošmo roblje i plijen tuđinaca na tlu hrvatskih povjesnih zemalja. Te zato nikad više jedni u šumu, a drugi na vlast, nego na dialog u Hrvatski sabor gdje se kroje zakoni za sve građane hrvatske države, a hrvatski državotvorni rodoljubi, da ne budu strančari, uzurpatori, nosioci vlasti, nego sluge domovine tako nam Bog pomogao. Ta misao vrijedna je bila u pisanju druge knjige povjesničara  Dr. Franje Tuđmana, fanatika komunističke ideologije u mladosti a u zreloj životnoj dobi hrvatskog državotvornog obratnika. Ta njegova druga knjiga glasi Žrtve drugog svjetskog rata , gdje razmjeno mali hrvatski narod u obrani NDH po svim zakonima svijeta, u prošlosti, u sadašnjosti, kao što će biti i u budučnosti ima pravo na samoobranu kad mu tuđinci ruše Crkve, ubijaju svećenike, i žive pale u crkvama, ruše vlakove sa putnicima, dižu mostove, progone i ubijaju sve građane koji su bili lojalni hrvatskim pravnim državnim zakonima. U toj obrani 4 godišnjeg rata preko 100000 hrvatski narod izgubio je života, a poslije 15.5.1945 u mirno doba još više od polamilijona, o tome je napisao Ivo Prcela.

Sve je to opisao u svojoj drugoj knjizi, nekadašnji u mladosti komunistički i Jugoslovenski fanatik, vjerovao je i kao drugi komunisti idealisti po rođenju i pripadnosti hrvatskom narodu ali umjesto slobode i socijalne pravde oni se u ime istine stavljaju u redove stvaranja i obnove hrvatske države, kao i general HOS Drinjanin.

Sve je to doživljavao i proživljavao dr. Franjo Tuđman kao i drugi slični njemu. Zato je povjesna istina, koja govori njegova napisana knjiga  Žrtve drugog svjetskog rata. Treća knjiga napisana po povjesničaru dr. Franji Tuđmanu, svojevremenom u mladosti komunističkom ideološkom fanatiku i Jugoslavenu i titovu komesaru i generalu, ali u zreloj dobi postaje obratnik, a katolička vjera nas uči; više vrijedi jedan obratnik, koji je povjerovao u onu koju Isus Krist naglašava; Istina će nas spasit, a istina je da je hrvatski narod starodržavnički narod, koji od sedmog stoljeća na tlu hrvatskih zemalja živi.

Treća knjiga dr. Franje Tuđmana glasi; Bespuće koja opisuje da je ustaški logor bio radni logor za one koji su hrvatsku nezavisnu državu rušili i tamo su logorom upravljali židovi, koji su bili osuđeni povremeno od 6 mjeseci, do 3godine. Tako je bilo i sa drugima koji su rušili NDH. ona je bila prozapadne civilizacije i kršćanske uljudbe.

Neprijatelji hrvatske opće borbe uvijek su tražili načina kako  sučeljavat i rušit hrvatske državotvorne organizacije u zapadnom slobodnom svijetu, koje su se razlikovale po nazorima i načinu borbe za obnovu države Hrvatske.

General vitez HOS uvijek je našao raznog puta i načina kako se suprostaviti sveopćem neprijatelju u borbi za državu hrvatsku.

Andrija Hebrang stariji

Više puta sam spomenuo onu temeljnu i uvijek uvaženu, a to je naglašavano i utirano u hrvatskoj općoj borbi za obnovu države hrvatske. A to je hrvatsko nacionalno izmirenje, da se nikada ne ponovi da hrvat hrvata ubija, da nikad više ne bude hrvatskog ustaškog rata između hrvatskih partizana, kao što je naglašavao hrvatski komunistički idealist Andrija Hebrang, koji je pao u nemilost Tita i KPJ jer je naglašavao: nemojte hrvatske zemlje izdvajat iz povjesnih vremena koje su uvijek bile u sastavu svih vremena koje povijest bilježi. A to je hrvatska od Zemuna , jadranskog mora uključujuć otoke sa bokom kotorskom… Andrija Hebrang tragom nestaje  KPJ ga optužuje da je suradnik ustaške vlast, ageneral hrvatskih oružanih snaga govori u svom poznatom desetotravanjskom govoru za 1968 god. Andrija Hebrang mi je govorio u pritvoru u Jasenovcu; tamo je dospio kao idealista komunističke partije, ali je sebe isticao kao hrvatski komunista, idealist, koji se bori za republiku Hrvatsku.

U sastavu komunističke Jugoslavije na čelu tita. Vjekoslav Žluburić Max, kodno ustaško ime sa Janka (?) puste u logor u Mađarskoj, a tada u ustaškom logoru koji je bio uspostavljen za one koji su rušili NDH. a jedan od tih bio je Andrija Hebrang. On govori tada Vjekoslavu Luburiću; Vjekoslave ti se boriš svim srcem za državu Hrvatsku, a ja za komunističku republiku Hrvatsku. Vrijeme će pokazat tko je bio u pravu. U drugoj emigraciji u Španjolskoj kodno ime zove se Drinjanin.

1968.god. on je sastavio poznat govor za dan Hrvatske državnosti; borili smo se za državu Hrvatsku. Postavimo danas pitanje kako je tragično smrću završio Andrija Hebrang jer je pao u nemilost Tita i KP Jugoslavije, a vitez general Luburić bijaše ubijen po plaćeniku UDBE Iliji Staniću 19.travnja,1969.godine.

Znači toliko je dugo prošlo, da su hrvatski idealisti komunisti shvatili onu poruku viteza Vjekoslava Luburića; nikad više Hrvatskog ideološkog rata, međusobnim hrvatskim državotvornim snagama.

Prvi dio moje započete knjige završavam, gdje sam u detalje i razjašnjenje točku po točku iznosio uz objašnjenje.

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić sa svojim ribarskim mrežama

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Nastavak:

Ona hrvatska narodna izreka govori: sve laži na zemlji izrečene među ljudima i narodima oni se na koncu saznaju.na koncu sam odlučio o tom vremenu događaja proglašenja obrane u 4. god. nezavisne države obstanka. Te na koncu povjerovat lažnim savjetima, da se povučemo, te sa oružjem predamo Engleskim vojnim snagama,koje su bile na tlu austrije. Iste su po potpisanom ugovoru potpisale , da vojska izgubljenog rata bude ljudski prmljena  i tako razoružana. To je liga naroda uvela ali umjesto toga hrvatska vojska, inteligencija, svećenstvo doživjeli smo Bleiburg, koline smrti, u poslijeratno vrijeme 15.5.1945. godine pa dalje pod naređenjem Tita i KP Jugoslavije, tako bijasmo pobijeni, desetkovani, pljačkani, i zlostavljani u višenarodnoj komunističkoj Jugoslaviji

Do njenog obstanka do 1990 god, a potom ponovno se nastavlja jer je hrvatski narod na čelu profesora povijesti Dr. Franjo Tuđman na vrhu HDZ polupredsjedničkog mandata idvojio republiku Hrvatsku iz više narodne komunističke Jugoslavije koju nisu htjele rušiti Europske velesile sa Usa na čelu.

Jugoslavenska takozvana Titova armija pod upravom KPJ i veliko srpske zamisli hoće opet sačuvat državno veliko srpsku Jugoslaviju, te opet nastavljaju sa istim i sličnim zvjerstvom nad hrvatskim narodom, kao što je to bilo sa prvom Jugoslavijom.

Zahvaljujući povjesnoj istini da je NDH postojala i bila branjena po apsolutnoj većini hrvatskog naroda i u većini svih hrvatskih građana, osim manjine koja se odazvala po Pudviću (?) četničkom vođi na području Srba i kninske krajine, gdje su u suradnji talijanske vojske nesmetano zvjerski ubijali, pljačkali hrvatski narod u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni , tako je bilo i u drugim mjestima NDH. Tada su se muslimani svojim izvornim imenom Hrvatima, a pravoslavci gdje je NDH mogla održavat vlast: svi zakonski i pravni normi vlada NDH. tako je bilo i po pitanju samoobrane NDH.

Neprijatelji hrvatskog naroda do dan danas služe se svim izmišljotinama i lažima o postojanju NDH kao države u ondašnjoj Europi; GDJ NDH nije bila sasvim svoja i tu su bile snage njemačke vojske i talijanske sve do 9.rujna 1943. godine; ako postavimo pitanje od dva zla jesmo li birali manje sa proglašenjem NDH 10.travnja.1941.god. svakako da će biti zaključak.

Jugoslavija višenacionalna sklepana protiv volje hrvatskog naroda. I ona se raspada, kako je naprijed naglašeno. Poznati vođa i učitelj , miretvorac zvani; stavlja se na čelo hrvatskog naroda, te uzvikuje, dok je još bilo vrijeme; Ne idite u Beograd, pitajte Hrvatski narod. Narodno vijeće u koaliciji sa srpskom radikalnom strankom na čelu Prebičevića ignorira upozorenje Stjepana Radića, kao što su ignorirali sva druga upozorenja prije toga.

Na žalost hrvatski narod predaje u ruke Srpskim težnjama, da su u prvoj Jugoslaviji vladali, kako su zamislili. Zato predstavnik hrvatske republikanske seljačke stranke, Stjepan Radić u novostvorenoj trojedinjenoj Kraljevini; Srba, Hrvata i Slovenaca nastavlja sa istim upozorenjima tražeć ravnopravno vladanje u toj novostvorenoj trojedinjenoj državi na čelu srpskog kralja.

Stjepan Radić

Ta upozorenja su trajala od 1918. pa do 1928.god. lipnja mjeseca, kada je Poniša Račić u skupštini države Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu; na pitanje vatrenog govornika, isti postavlja pitanje dokle će ta nepravedna zakonska rješenja donositi, tako da se hrvatski narod iskorištava u korist srpskog naroda. Odgovor je glasio: da se srpska krv prolivena u prilog oslobođenja hrvata, ispod stoljetne vladavine Mađarske i  Austrijske vlasti.

Stjepan Radić uzvraća može li se ta srpska krv dokazati da je prolivenau rušenju austrougarske stoljetne vladavine nad hrvatskim narodom. Na to pitanje Stjepana Radića srpskom predstavništvu Puniši Račiću. On je povukao automatski pištolj iza pasa i uperio prema Stjepanu Radiću, gdje su sjedili predstavnici seljačke republikanske stranke. Puniša Račić tim potezom usmrtio je Pavla Radića, Granda, a smrtno ranio Stjepana Radića i zauvijek ga ušutio, jer je isti podlegao smrću sa posljedicom u skupštini upotrebom automatskog oružja po Puniši Račiću.

Vijest je objavljena i cijeli svijet se zgražao, ali se ništa nije pokrenulo.

Na izdisaju predsjednik hrvatske republikanske seljačke stranke izistio je posljednju riječ: Nikad više Beograd. Svim naravno ljudima i narodima je poznato da se ne može nešto zajednički spajat, jer neće moći zaživjeti i eto se dokazalo na primjeru zajedničkog života u jednoj državi Srba i Hrvata, jer su Srbi kulturno, vjerski, i gospodarski razvijani stoljećima., jedni pored drugih živjeli , a to se zove Bizantska kultura ljudskog srpskog načina življenja i ponašanja.

Puniša Račić

Hrvati su narod stoljećima živjeli kršćanskom uljudbom i zapadnom civilizacijskom kulturom. Na žalost moćni državnički ljudi na čelu svojih veliki naroda to nisu htjeli uvažiti po pitanju stvaranja Jugoslavije države sklepane od više naroda. Od tuda je klica zla širila se krvoprolićem na ovom području težnjam veliko srpski zamisli, pa eto do današnjih dana nastoje se iste greške ponavljat. Zato je opravdano bilo proglašenje nezavisne države hrvatske, kao i odvajanje hrvatske republike iz mnogo nacionalne umjetne državotvorne Jugoslavije.

Vratimo se o slučaju ubojstva hrvatskog predstavnika u Beogradu lipnja 1928.god.

To je bila godina mog rođenja.

Zato sam odlučio napisat o borbi hrvatskog naroda za Državu Hrvatsku. Neprijatelji hrvatskog naroda u svim svojim izmišljotinama i lažima zaobilaze istinu,  kako je u više navrata naprijed napisano. Samo oni ponavljaju u bezbroj puta ustaške zločine, ali ne kažu nigdje da je hrvatski narod kao jedan branio svoju proglašenu po imenu NDH . to se zbilo nakon 1938 (?) opet smo imali HOS Hrvatske pravne zakone sudstvo, školstvo, hrvatski poznat novac kunu, to su povjesne činjenice onog vremena.

Starije generacije hrvatskog naroda i svi njegovi građani zaslužili su za obranu četiri godine pod teškim i neodrživim uvjetima. U doba zbivanja na tlu hrvatski povjesni zemalja, koje su bile u sastavu NDH Srijem, Slavonija, tj od Zemuna do Slovenske granice od Drave do mora i otoka, od Senja do Dubrovnika i Boke  Kotorske te uključujuć Bosnu i Hercegovinudo Drine. Vojne zone Italije bile su na području Južne Hrvatske na sjeveru hrvatski zemalja  njemačke vojne postrojbe i borbeno djelovale protiv u šumi.

Stvarane komunističke Jugoslavije; to su činjenice u ono doba postojanja nezavisne države Hrvatske.

U to doba bio sam 12.god proglašenja NDH dana 10.travnja 1941. znači dovoljno star a posebno zainteresirani u hrvatskom rodoljubno i katolički vjerski odgajan. Zato sve što sam naveo u mom sjećanju i povjesne knjige čitajući , koje pišu povjesničari slični Fra Mandiću, zato oni mlađi koji budu čitali moje zapise; borili smo se za Državu Hrvatsku. Mogu se pozvat od kud sam sve to stavio na papir jer ako se ništa nije napsalo i reklo; neprijatelji hrvatskog naroda sve rade, pišu govore da se samo čuje njihova mržnja govorena i napisana kroz deseto stoljeća gaženja, pljačkanja, ubijanja i progonjenja u prvoj Jugoslaviji, ajoš gore u drugoj Jugoslaviji na čelu Tita; KPJ koju su svemoćne zapadne sile pomagale , već sam o tom naprijed pisao, kako je to teklo i zašto. U svakom narodu a posebno hrvatskom narodu, mnogi ljudi se ponašaju, tko mi gazda, ja mu sluga, od tuda dolazi da silnici vladaju po svojim nelogičnim zamislima.

Zahvaljujući pravednicima, koji se rađaju a kroz uzdizanje uočavaju nepravdu činjenu nad ljudima,  tako je to uvijek bilo i biti će na ovom svijetu pa tako i među hrvatskim narodom. Đzahvaljujući učenju nauke Isusa Krista, koje pripovjeda među katolicima, pa tako i među hrvatskim narodom.

Uvijek se naglašava: mir, dobro i ljubav, počem od obitelji pa među ljudima i narodima, ne činite drugom što vi ne bi željeli da vama drugi čini. Jedno, drugo i treće mnogi ljudi slušaju, ali oni svoje nepraedne i nerealne zamisli silom sprovode, pa od tuda su uvijek bili ratovi  mržnja jedni protiv drugih.

Vratimo se pravednicima rođenim od hrvatskom naroda. Tko bi mogao vjerovati da bi svojevremeni fanatik komunističke ideologije, Franjo Tuđman u zreloj dobi došao do uvjerenja, da je hrvatski narod istina. On započinje u prilog istine govorit i pisat knjige u onim teškim vremenima komunističke vladavine u sklepanoj višenarodnoj državnoj tvorevini komunističkoj Jugoslaviji na čelu Tita. O tom sam više puta naglasio, a profesor povijest dr. Franjo Tuđman nastavlja sa zamislima u djelo sprovoditi knjige po njemu napisane kao što su bile: Mali narodi i velike ideje, Žrtve drugog svjetskog rata i Bespuće. Te knjige su mnogo značile među hrvatskim narodom u doba svjetskog političkog gibanja 1988. god.

Nastavlja se…

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari