Pratite nas

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Uvod

Objavljeno

na

Frano Cigić u svom domu u vancouveru u, 89 godini.

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ. Životario je u propaloj titovoj Jugoslaviji sve do 1958. Da bi se spasio svojih muka i poteškoća koje su mu titove vlasti zadavale, 1958. godine odlučio je emigrirati. Pravilno sam rekao: “Emigrirati”, jer Frano Cigić nije napustio Hrvatsku koju je volio više nego sama sebe. Frano Cigić je napustio titovu Jugoslaviju jer u njoj nije mogao više podnositi pritiske, poniženja i političke nadzore KPJ. Pobjegao je u Njemačku, u kojoj je uskoro dobio politički azil kao što su u to vrijeme i tisuće drugih Hrvata.  Radio je u Njemačkoj godinu dana, bavio se svojim zanatom,  da bi na bratov poziv, godinu dana kasnije, otišao za Kanadu.

Frano Cigić od tada živi u gradu Vancouveru, British Colombia, Kanada. Do mirovine se bavio ribolovom i vrlo teškim radom zarađivao onoliko koliko mu je bilo potrebno za odgojiti i uzdržavati svoju obitelj, pomagati u svim prilikama i potrebama hrvatska državotvorna društva. Frano Cigić zbog ljubavi prema Hrvatskoj nije mogao stajati po strani kao mnogi drugi pasivni Hrvati, najprije je bio član HOP-a a kasnije se uključio u redove Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO koji je zagovarao pomirbu i izmirenje svih Hrvata…

Frano Cigić kroz cijelo razdoblje, od zarobljeništva u svibnju 1945. godine pa do danas, ostao je vjeran svojem HRVATSKOM DUHU kojeg je poprimio od svojih roditelja. Sve tegobe kroz koje je prolazio Frano Cigić, savladao je zahvaljujući čvrstoj vjeri u Boga i ljubavi prema Hrvatskoj.

Svi ti napori u životu obogatili su ga jednim velikim životnim iskustvom. Franju Cigića poznajem preko četiri desetljeća, vrlo čvrstog čovjeka, odvažna, nesebična i vrlo darežljiva u pomaganju hrvatskih potreba. Kao jedan od mnogobrojnih i nesebičnih Hrvata, sve što Franju Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Onaj dio njegovih uspomena iz kojih bi mladi hrvatski naraštaji mogli crpiti izvor snage, kako se hrvatska baština iz Hercegovine i hrvatski identitet iz Hercegovine nebi ugasio, nego kako bi se BAKLJA HRVATSTVA PRENOSILA IZ KOLJENA NA KOLJENO. To je danas jedina ideja Frane Ciguća da nešto ostavi zapisano. Već je ispisao dvije bilježnice svojih uspomena u kojima opisuje svoj život od najmlađih dana, razloge zašto se kao maloljetnik dobrovoljno prijavio u Hrvatsku Vojnicu itd..

On je skoro nepokretan, ali gori kao LUČ da svoje hrvatsko/životno iskustvo ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Ne razumije se skoro ništa u današnju kompjutorsku tehniku. Sve piše svojom ostarijelom i staračkom rukom, jer se – kako mi je neki dan rekao – osjeća dužnim Hrvatskoj dati ona što njoj pripada, a to su njegove uspomene koje je on iz ljubavi sačuvao za Hrvatsku.

Što nije moglo jedno pokoljenje ostvariti, za sigurno će ostvariti drugo, treće i slijedeća pokoljenja. Zato Frano Cigić piše i treću bilježnicu i moli dragog Boga da doživi to sve napisati i zapisano srediti i ostaviti mlađima da čitaju. Jer ako nisi ništa napisao, nećeš ništa ni pročitati. Ako ništa ne pročitaš, ništa nećeš ni znati, ako niša ne znaš, onda si tuđi rob i sluga tuđina, stoga ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao.  (Mile Boban, Otporaš.)

PRVO POGLAVLJE

Franjo Cigić piše:

Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.

Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Osamnaestogodišnjak Frano Cigić u odori HOS-a NDH

Rođen sam 22.travnja 1928. godine u selu Donji Proboj, u obitelji Mije Cigića i Antonije rođene Primorac u Gornjim Radišićima. Oboje kraj Ljubuškog, poznatog malog grada po tvrđavi Herceg Stjepana, tvorca i vođe povjesne pokrajine Herceg Bosne.

Obitelj Mije i Antonije Cigić, rođene Primorac, na seoskom siromašnom imanju, od prilike 14000 struka duvana moglo se zasaditi sa razmakom struk od struka 48×48 cm2 te nešto krša, za stado, uzgajanja ovaca, te u polju za uzgajanje kukuruza dva i po duluma koje se moglo natapati.

To je bilo imanje za zasnovanu obitelj, već sa troje djece žive; Kata rođena 1923.god.; Mate rođen 1925. god.; te Franjo rođen 1928. god.

Moj ćaća i majka odgajali su troje djece u slamenoj kući 4×6 m2 sa ulaznim duplim vratima i malim prozorom niske, visine 2 metra. U narodu tog kraja, čulo se da u Americi postoji mogućnost posla i zarade. Ćaća i majka se dogovore da se zaduži malo imanje za tadašnji put; poći u Južnu Ameriku, zaradit novca, da bi se nadozidala postojeća kuća  i pokrila ciglom zvanom crijepom.

Put za Južnu Ameriku koštao je 400 $(?)  tadašnjih dolara sa brodom iz Rijeke do Buenos Aires-a, uzme 30 dana, sa 5 litara vode po putniku dnevno. Moj Ćaća Mijo Cigić polazi za Južnu Ameriku, a ja ostajem sa majkom Antonijom. Mate, sestra Kata i Franjo treće dijete u obitelji Mije Cigić i Antonije ostaju majci na brizi na tom malom seoskom imanju. Ćaća stiže u Južnu Ameriku, obećanu zemlju, ali ubrzo se uviđa, da su to bila lažna obećanja. Naš ćaća Mijo Cigić piše ženi Antoniji u Proboj kod Ljubuškog; „Ja sam ispod kiše, stigao pod krupu u Južnu Ameriku“. To je značilo da je lošije nego u Proboju. Nada je bila, jer nebo visoko, zemlja tvrda, moram ostat gdje sam stigao. Ukazala se prilika, povremeno dobije posao na željezničkoj pruzi i tako isto kod veleposjednika u poljoprivredi.To je naš ćaća povremeno prepričavao nama u obitelji po povratku iz Argentine, obećane zemlje. Na spomenutom poslu zašteđuje se nešto novca da se može vraćat dug zadužene ćaćevine u rodnom selu Proboju kod Ljubuškog.

Naša majka je bila samouka šivalja za seoske narodne nošnje, poznate u tom kraju, zvane Modrač, za momke, i za cure Ječerime sa otvorenim rukavima i do koljena, i pokrivenim leđima. Jedno i drugo bilo je uz kraj obšiveno crnim gajdanom. Izrađene nošnje reklamirali su mladi momci i cure. Naša majka se morala zadužiti da kupi Singer šivaću mašinu i peglu grijanu na ugalj, tako da bi mogla spomenute nošnje praviti, te nešto novca zarađivati.

Sa povremenim radom našeg ćaće u Argentini, štednjom nova i slanja za dug zaduženog novca za put do Buenos Airesa u Argentini, te zamišljenog plana o podizanju postojeće kuće, slamom pokrivene, veličine 4×6 m2 te ciglom istu pokriti.

Ulomak iz bilježnice

Čaća naš i majka, radom jednog i drugoga, zamišljeni plan će se ostvariti. Majka naša pored spomenutog  šivaćeg posla, pažnje troje nejake djece, te snabdjevanja prehrane ukućana, obradu seoskog imanja, još jedan teret uzima na leđa, brige za ostvarenje, podizanje do tada male slamare obiteljske kuće. Poznati majstor u našem selu Franjo Boras, zvani Jurin u vojsci austro- carevine služio je u postrojbi inžinjerije i tu izučio, zidarski i tesarski posao. Bosna i Hercegovina bila je protektorat carevine Austrije, od 1888.god. pa do konca prvog svjetskog rata  1918.god. Od tud dolazi da se Franjo Boras, zvani Jurin uzme da posao završi oko podizanja i pokrivanja ciglom našu slamaru u obiteljsku malu kuću. Kuća je završena do početka 1931.god.

Naš ćaća Mijo stiže iz Argentine početkom ljeta 1932.god sa velikim i lijepim koferom, tamno smeđom bojom i sa poklonom malim kćeri Kati, sinu Mati i meni Franji.  To je bila igračka za mene, sjajna metalna kugla sa metalnim zrnom unutra za zveckanje. Meni u životu dječjem prva i zadnja igračka. Sa povratkom našeg ćaće iz Argentine u selo Donji Proboj kraj Ljubuškog obitelj je opet zajedno. U obitelji Mije Miške zvanog i Antonije sa troje djece do povratka u početku šestog mjeseca 1931. god. iz Argentine. Sada smo u kući obnovljenoj, podzidanoj i ciglom pokrivenom. Ponekad se o svemu tome pripovjedalo, svatko je iznosio svoje životno prisjećanje, a ja Franjo Cigić počeo sam pamtit oko 22.god(?- Str5) pa nastavio iznosit svoje doživljaje do starosti do 88.god navršenoj. Sve što je ovdje do tog vremena ćuo sam po govoru naše obitelji.

Stariji su govorili o teškom životnom stanju Hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, pod diktaturom Petra Živkovića. Ja sam strogo odgajan u vjeri, nauke katoličke vjere i pripadnosti Hrvatskom narodu. Takva je u 95% slučajeva cijela zapadna Hercegovina. Zato sam rado slušao što stariji o politici razgovaraju, u državi Jugoslaviji na čelu srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića.

Sve do moje navršene 12.god. 1942.god. iznosim pojedinosti kako je život tekao na siromašnom malom seoskom imanju. Naglasio sam svoj vjerski odgoj u katoličkoj vjeri i pripadnosti Hrvatskom narodu, u srednjoj Europi življenja od sedmog stoljeća, a priznati smo kao narod Državnički od osmog stoljeća.

Nažalost od 1102. god. u savezu sa Mađarima, a od 1515. god. u Carevini Austro-Ugarskoj,  sa političkim tijelom Hrvatskim saborom. Tako smo ušli u Prvi svjetski rat radi ubojstva Ferdinanda sa trudnom ženom u Sarajevu 1914.god. Ferdinand je trebao naslijediti cara Franju Josipa u Skupštini Carevine u Beču. Ferdinand je predlagao da se hrvatski narod  prizna ravnopravnim sa Mađarima i Austrijancima ukoliko se Carevina može branit. Zamisao Kaluđera Srpske Pravoslavne Crkve o širenju male Kneževine stvorene uz Rusku pomoć, poslije opadanja Turske sile početkom 19.stoljeća. Zvani Ilija (? Str.7) Kaluđer Srpske Pravoslavne Crkve kaže: „Srbi se nemaju kuda nha istok širiti, nego na zapad putem pravoslavne vjere“. I tako stvara se škola u Beogradu 1848. god. (?str.7), a druga u Sarajevu 1856.god. za ostvarenje Velike Srbije, putem pravoslavne vjere. Ljudi koji su pred Turskim osvajanjima kao pravoslavci bježali pred turcima, a  drugi kao pomoćna turska vojska , goneć kolone natovareni tovara vojnom opremom za tursku vojsku na području Bosne i Hercegovine i uže Hrvatske do tada pod turskom vlašću. Ti ljudi jedni i drugi dobivaju zemlju do tada Hrvatske Tomislavove države, koji se krunisao na Duvanjskom polju za Hrvatskog kraljevstva do rijeke Drine. Hrvati su na poziv Bizantoskog cara pozvani iz bijele Hrvatske koja se nalazila oko Krakova do planine Karpata. Narod, poznate borbene spremnosti da dođe na jug Bizantskog carstva, da isto brani od čestih napadanja, Huna i Avara sa istoka.

Frano Cigić

Hrvati prihvaćaju taj poziv, jer njima se obećaje po Bizantskom carstvu, zemlja na jugu uz Jadransko more do na sjever Panonske nizine. Uz uvijet da ne napadaju susjedne zemlje, ali svoju vjeru čuvaju, Bizantsko carstvo čuvaju od čestih napadača sa istoka, naglašeni Huna i Avara.

Tako pet braća i dvije sestre kreću iz do tada bijele Hrvatske na jug u obećanu zemlju. Snaga se sastojala oko 350000 mladih ljudi, djevojaka i žena.

Do Trsta stiže jedna grupa, druga se odvaja sredinom prema Bosanskim planinama do Drine, treća prema Panonskoj nizini uz rijeku Dravu i Dunav. Tamo zatječu starosjedioce Ilire na jugu i Slavene na sjeveru. Novodošli na ta područja bili su Hrvati; narod mirotvoran, velikodušan po urođenim ljudskim genima. Starosjedioci lako suživljavaju sa novo došlim narodom, životne navike prihvaćaju, međusobno se žene, obitelj stvaraju, ali se zovu Hrvatima i tako se prihvaća kršćanska vjera u hrvatskom narodu.   Uz Jadransko more misionari kršćanske vjere osnivaju župe pa dalje na sjever i tako Hrvati ubrzo na cijelokupnom području od 7. stoljeća svog dolaska na novo područje u apsolutnoj većini postaju vjernici kršćanske vjere. Od tuda dolazi do priznanja hrvatskog kralja Tomislava po papi, poglavaru kršćanske vjere u Rimu, vječitom gradu nauke Isusa Krista.

Do početka 14. stoljeća turska vojnička sila Srbiju pokorava, stvara turski pašaluk. Pašaluk sa glavnim gradom Beogradom, u kojem gradi oko 150 vjerskih muslimanskih džamija. Važno je spomenut da turska vojna sila nikada nije osvojila glavni grad Hrvatske Zagreb. Sa turcima i pomoćnom vojskom turske sile Bosna i Hercegovina padaju pod tursku vlast , do tada Hrvatska zemlja.

Turska vojska uz stvaranje elitnih postrojbi zvanih janjičara osvajaju Mađarsku, Budimpešta pada, u austriji glavni grad Beč turska vojska drži u okruženju 6 mjeseci i stiže do Minchena u Njemačkoj pokrajini Bavarskoj. Zahvaljujući organiziranoj kršćanskoj vojsci iz Poljske stiže da udari na turke, opkoljenog Beča, glavnog grada Austrije. Poslije 350 godina turskih osvajačkih pohoda na balkanske i srednjoeuropske zemlje turska sila počinje padati kod 6 mjeseci opkoljenog glavnog grada  Austrije Beča. Austrija i Mađarska, sa Hrvatskom Banovinom stvaraju Austro-Ugarske carevine sa austrijskim carem na čelu? Njom Josipom upravljaju, te Marijom Terezijom, Franjom, te Karlom. Carevina spomenuta održala se blizu 500 godina. Sa zemljama njemačkog, mađarskog, poljskog, češkog, slovačkog, slovenskig i hrvatskog govornog područja, sa dijelom ukrajinskog. Nešto nevjerojatno ali istinito.

Stvorena je jaka vojska od tzv. Spomen naroda, koja je mogla tursku dotadašnju silu prisiliti na povlačenje. Hrvatski je narod zauzimao se u obrani Hrvatskih zemalja i djelom Mađarskih od turske osvajačke vojske, pa od tuda hrvati dobivaju naziv predziđe kršćanstva. Papa poznat?

Taj naziv Hrvatima se sa pravom daje; Hrvatski narod sa Mađarima, Austrijom i drugim srednjoeuropskim kršćanskim narodima brani zapadnu Europu i kršćansku uljudbu. Turska sila je osvojila mjesta i zemlje spomenutih balkanskih zemalja i srednje Europe od 13. stoljeća pa do 16. stoljeća. Svoju islamsku vjeru i tursku narodnu tradiciju uvodila je u osvojene zemlje. Tako je uzelo Austro-ugarskoj Carevini da oslobodi svoje zemlje, povrati kršćansku vjeru i narodnu tradiciju, sve do početka 19.stoljeća. Turska osvajačka sila, toliko je oslabila, da je crni Đorđe mogao organizirat ustanak do tada zvanom turskom pašaluku sa sjedištem u Beogradu.uz pomoć carske Rusije proglašava Srpsku Kneževinu.

Frano Cigić u svom domu, danas

Hrvatske zemlje u sastavu Austro-Ugarske carevine do Zemuna ostaju, sve do Mađarske pobune 1848.god. protiv narodne prevlasti Austrije u carevini Austro- Ugarskoj. Kako je hrvatski narod od početka 1102.god. (? Str12) dobrovoljno ušao u sastav sa Mađarskom hrvatska princeza se udaje za mađarskog princa i sa sobom nosi hrvatsku kraljevsku Zvonimirovu krunu. Mađarski princ, koji će preuzeti kraljevsko mjesto i tako nositi titulu Ujedinjene krune kraljevine Mađarske i Hrvatske Zvonimirove krune, koju mu je donijela hrvatska princeza jer muškog nasljednika  u hrvatskoj kraljevskoj obitelji nije bilo., da bi preuzeo kralja Zvonimira krunu i nasljedstvo kraljevske uprave u hrvatskom narodu.

Mađarski princ? Polaže zakletvu u Skupštini kraljevine Mađarske i od sada Hrvatske da će istinito i dostojno i pravedno vladat sa oba naroda Mađarskim i Hrvatskim i uvijek će se roditi na tlu Hrvatske zemlje nasljednik kraljevske krune. U to doba u hrvatskom narodu postojale su tzv. Zajedničke krune.

Može se vidjet taj simbol na prelazu mosta na Dunavu iz Budima u Peštu; Zajednički grb Mađarsko- Hrvatski sa početnim bijelim poljem. Povijest nam govori kako je to teklo u zajedničkoj državi Mađarske i Hrvatske. I danas postoje ljudi u mađarskoj koji sanjaju o velikoj Mađarskoj sa Mađarskom lukom u Rijeci na Jadranskom moru. Vratimo se nazad ovog izlaganja; Mađarske pobune protiv Austrijske nadmoći nad Mađarskom koje nije bilo od strane Austrije, tako dolazi Josip Jelačić -pukovnik carske vojske da smiri mađarsku pobunu. Tu pobunu uspješno smiruje Josip Jelačić, pukovnik carske vojske uspješno smiruje1848.god. sa postrojbama Hrvatskih hrabrih i mladih vojnika. U znak zahvale pukovnik Josip Jelačić dobiva čast Bana, koji ima pravo i dužnost da upravlja hrvatskom banovinom u austro-Ugarskoj carevini. U to doba Hrvatska banovina proširuje svoju upravu do Zemuna, južna Hrvatska tj. Dalmacija se povezuje sa sjevernomk Banovinom hrvatski zemalja u Austro-Ugarskom carstvu. Seljaci dobivaju pravo na zemlju, koju obrađuju, da su od sada vlasnici zemlje. U narodu je sastavljena pjesma koja se od tada pjeva do današnjih dana i vremena, a glasi: Ustani Bane Hrvatska te zove… te dalje se nastavlja..

Ta 1848. god. smirenja Mađarske pobune u carevini nastavlja Austro-Ugarska živjet, razvijat se u višenarodnoj carevini, sa jezikom glavnim Mađarskim. Hrvati od tada dobivaju podršku Austrije, tako da u dvojnoj monarhiji i ujedinjene krune Mađara i Hrvata od 1102.god. sada dolazi do popuštanja Mađarske prevlasti nad hrvatskim narodom, te Hrvatska banovina sa banom na čelu banovine i drevnog Hrvatskog sabora zahtjeva uvođenje vojnih hrvatskih postrojbi pod imenom Hrvatsko domobranstvo, sa hrvatskim poznatim odorama i znakovima činova od ročnika, vodnika, pa dalje časničkih činova zastavnika, poručnika, satnika, bojnika, dopukovnika, pukovnika, generala..  (nastavlja se)

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Treći dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić na svom ribarskom brodu Free Lancer

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Drugi dio.

nastavak:

U hrvatskom narodu nađe se politički lakovjernica, koji se olako povedu za lažima i obećanjima; susjedne zemlje; ovog puta sa istoka male Srbije, različita naroda po kulturnom životu , vjeri i životnim navikama, sličnost jezika, ali različita pisma, srpske čirilice i u hrvatskom narodu prihvaćenog pisanja latinice, koja se koristi u svim zapadnim zemljama.

To je bio uvod za razmišljanje, kako je te političare u hrvatskom narodu nazvao blagopokojni Stjepan Radić: Kud srljate kao guske u maglu; upitajte narod o vašem planu?

Ti hrvatski političari lakovjernici okupljaju se u koaliciju nazvanu Narodno vijeće. Bez obzira što nam je dr. Ante Starčević u skupštini u Pešti najavio : hrvati su poznat starodržavnički narod, mi se ne možemo opažat (?) kao narod u zajedničkoj državi sa Peštom, Bečom i Beogradom.

Ova viziona misao dr. Ante Starčevića trebala bi značit za sve hrvatske političare, kao temelj opstanka hrvatskog naroda pod nebeskim svodom, na tlu hrvatskih povjesnih zemalja. Hrvatska stranka prava osnovana po dr. Anti Starčeviću 1861. god.

1896.god. dr.Ante Starčević umire, a HSP doživljava podjele u političkim zamislima. Nećak pokojnog dr.Ante Starčevića preuzima vodstvo u jednoj, od podvojenih frakcija. Milinovci se smatraju pravim jer eto on je nećak  oca domovine pokojnog dr.Ante Starčevića.

Na žalost za sva buduća politička vremena, na tom prostoru srednje i balkanskih zemalja, jugoistočne europe. Narodno vijeće sa (   ??  )  Pribičevićem u hrvatskim zemljama ulazi u koaliciju i tako se opet hrvatske zemlje uvode u zamišljenu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, opet u zajedničku državu sa Beogradom; malom balkanskom zemljom. Naprijed sam naglasio kakve nas sve razlike razdvajaju.

Na žalost; svi savjeti, dobronamjernost sa hrvatske nacionalne i državotvorne strane, da živimo jedni pored drugih u miru susjedne nacionalne , vjerske, gospodarske i kulturne. Veliko srbi i njihovi planovi; ujedinjenje ili smrt, izazvali su prvi svjetski rat. A sada sa zamišljenom državom od tri naroda, sa srpskim kraljem na čelu te države.

Stjepan Radić sa bratom Pavlom, već su pokrenuli organiziranje Hrvatske republikanske stranke u trojedinjenoj novo stvorenoj državi: Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta stranka stvorena po Stjepanu Radiću i njegovu bratu stranka mirotvorstva; ali i zahtjeva uvažavanje hrvatskog naroda, ravnopravnim narodom u novostvorenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca na tom području, jugoistoćne Europe.

Blago pokojni Stjepan Radić sa još dvojicom u skupštini u Beogradu bio je sa automatskim oružjem napadnut; po Puniši Račiću Lipnja mjeseca 1928.god.

Vratimo se misiji hrvatskog političkog djelovanja hrvatske republikanske seljačke stranke na čelu mladog vatrenog govornika, u borbi za ravnopravnost hrvatskog naroda u već međunarodnoj priznatoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca.

Hrvatska stranka prava vođena tada kako sam već naglasio po Mili Starčeviću, nećaku blago pokojnog dr. Ante Starčevića utemeljitelja Hrvatske stranke prava 1861.god.

Vrijeme je teklo pa se je HSP razdvajala poslije smrti njenog utemeljitelja dr. Ante Starčeviča,  i tako dolazi do koalicije u narodnom vijeću, koje vodi stranku u skupštinu novo stvorene trojedinjene države sa sjedištem u Beogradu. Rat je završio 1918.god. u studenom mjesecu. Deset godina blago pokojni Stjepan Radić vodi parlamentarnu bitku u Beogradskoj skupštini za ravnopravnost hrvatskog naroda.

Frano Cigić

Hrvatski narod sa svojim povjesnim zemljama , uključujuć Bosnu i Hercegovinu, bogatstvo hrvatskih zemalja , poljoprivrede hrastovi slavonski poznati i skupocjene bukve i drugih šuma razni vrsta, rudnika, cestovnog prometa i željezničkog, Jadranskog mora i mnogih naseljivih otoka, te priobalnog uzduž Jadranskog mora uključujuć Boku kotorsku, pogodne primorske klime, gdje uspjeva južno voće i povrće, te nastavlja se planinska i panonska klima, pomorski promet, te vojni pomorskih snaga. Sve to bogatstvo oko 80% bogadstva dolazi u nonostvorenu trojedinjenu kraljevinu, tri naroda na čelu srpskog kralja . Državni sustav i vrijednost austrijske krune sa zlatnom podlogom, razvijenom onodobnog vremena razne vrste teške industrije, (?) razvijenog zanatskog obrta i trgovine.

Porezni sustav bio je gruntovno i katasterski ravnomjeran. To je bilo bogatstvo Hrvatske sa političkim tijelom Hrvatskim saborom, na čelu bana u banovini Austro Ugarske carevine.

Kako je naglašeno naprijed, Austro Ugarska carevina gubi prvi svjetski rat, zahvaljujući U.S.A. gospodarskim i vojnim snagama, koje staju na stranu Velike Britanije i Francuske 1915.god.

Carska Rusija raspada se, revolucija komunistička zauzima vlast na čelu Lenjina. Rat je završio zahvaljujući snagam gospodarskim i vojnim kako nam je poznato 1918.god. te je mir trajao dvadesetak godina.  Neka o tom donose analize, koji su povjesničari, za to određeni i pravedni događaji. Što znači u špolitici, pogrešne poteze povlačiti i odlučivati.

Opreznost je Božiji dar ljudskom rasuđivanju a posebno vodećim političarima velikih naroda. Lakovjernost je jedan grijeh od 7 smrtnih grijeha. Male Srbije koja se početkom 18.stoljeća oslobodila od turske vladavine; Beograd je bio glavni grad turskog pašaluka sa 150 džamija. Mala Srbija ulazi u balkanske ratove, gdje dobiva nad kosovskim albancima i nad Makedoncima.

Sada proširena srbija planira prodor na zapad, kako sam već naglasio kaluđer srpske pravoslavne crkve Ilija Garšanin, daje svoju zamisao, kako dalje sa proširenjem Srbije na zapad putem pravoslavne vjere. Dr. Ante Starčević naglašava u skupštini u Pešti; Hrvati su poznat državnički narod, mi kao narod ne možemo se održat kao narod u zajedničkoj državi sa Peštom, Bečom i Beogradom; to je bilo značenje suprostaviti se ideji širenja srbije na zapad kako je zamislio kaluđer srpske pravoslavne crkve.

Dr. Ante Starčević zdrava, pravedna politička i hrvatska državotvorna misao, vrijedit će za sva buduća vremena za opstanak hrvatskog naroda na svom povijesnom području, od dolaska na to područje, od početka 7.stoljeća, uz sva tuđinska osvajanja sa sjevera, juga, a od početka prvog svjetskog rata pa do 1991. sa istoka putem stvaranja trojedinjene države Srba, Hrvata i Slovenaca, na čelu srpskog kralja Karađorđevića do raspada kraljevine Jugoslavije, ožujka mjeseca 1941.god.

Moramo razmišljat zašto je to sve teklo i kako je to sve teklo; je li to bilo viziono i politički pametno; ubojstvo tj, atentat izvršiti na prijestonasljednika Ferdinanda i njegovu trudnu ženu Sofiju, po Gavrilu Principu , pripadniku organizacije crna ruka, koja je stvorena i vođena za osvajanje tuđe povjesne zemlje. I tako započinje prvi svjetski rat 1914.god. i traje sve do 1918.god. studenog mjeseca.

Tko je koga podržavao u tom ratu i tko je imao zamisao stvaranje trojedinjene države, Srba, Hrvata i Slovenaca, a poslije ubojstva Stjepana Radića, Pavla Radića i Granda u skupštini države Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu. 1928. god. lipnja mjeseca. Komu je sve to trebalo? Kakve ljudske žrtve i gospodarski razaranja samo zato da bi se ostvarila veliko srpska zamisao, pa vladali nad hrvatskim narodom; koji ništa zajedničkog nije imao sa srpskim narodom, od svog dolaska na to područje srednje Europe i jadranskog mora sa otocima na jugu.

Znači u političkoj osvajačkoj i ideološkoj zamisli kraja nema. Blagopokojni Stjepan Radić, mirotvorac i učitelj hrvatskog seljačkog i svih građana u hrvatskim zemljama; govorio je, dok je bilo moguće spasiti što se  da spasiti o priznanju prava na opstanak i ravnopravnost sa srbima u novostvorenoj planiranoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca. Do tadašnjih događaja, svi su pametni i mudri savjeti odbijeni, koji bi bili u prilog priznanja hrvatskog naroda; kao što je bila odluka hrvatskog sabora da poništava sva državopravna suradnja Austro Ugarskom carevinom; proglašava hrvatsko državno pravo republičkog uređenja. Drugo značajno savjetodavno mišljenje maršala Borojevića, ne srljajte u Beograd; da predate srbima pravo, da vladaju nad hrvatskim narodom, ja ću vojskom stat na stranu odluke hrvatskog sabora. Na žalost narodno vijeće sa srpskom radikalnom strankom  u dotadašnjoj banovini hrvatskoj; koju vodi Svetozar Prebičević.

Hrvatska narodna izreka govori: Dobar savjet zlata vrijedi, tko ga hoće poslušat. Predrasuda ljudskog zdravog  razuma uvijek razmišlja ako krene tim putem životne i narodne potrebe što se može očekivat.

Pobjednici prvog svjetskog rata, naglasili su nacionalno samoodređenje, naroda koji su stvorili Austro-Ugarsku carevinu, nekoliko stoljeća. Poljska je prihvatila tu najavu samoodređenja, Ukrajina je već bila bila u okviru, budućeg komunističkog saveza, Mađarska ostaje kao zasebna država, a tako i Austrija. Na žalost narodno vijeće u savezu sa srpskom radikalnom strankom na čelu Prebičevića; srlja, da hrvatski narod potčine; zaostalnoj gospodarskoj i sa 28% ukupnog gospodarskog dobra, dok su povjesne hrvatske zemlje u dotadašnjoj austro-ugarskoj sačuvale oko 80% sveukupnog bogatstva. O tom sam već naprijed naglasio. Taj savez sa takvom srbijom kud nas je doveo:takav srbija dobiva mogućnost, da zaposjedne hrvatske povjesne zemlje, sa srpskim žandamerima, mali otpor domobrana, ruši sa dvadesetak mrtvi.

Zabranjuje postojanje dotadašnjeg hrvatskog sabora političkog tijela u dotadašnjoj austro ugarskoj carevini. Beograd sada upravlja trojedinjenom kraljevinom, Srba, Hrvata i Slovenaca. U politici povlačiti nerazmišljene i pogrešne poteze ; ravne su smrti. Hrvatski narod doveden je u robsko stanje pod upravom iz glavnog grada dotadašnje male i gospodarski zaostale srbije. Malobrojni hrvatski domobrani dali s otpor u prilog samoodređenja hrvatskog naroda. Što je značilo u prilog odluke hrvatskog sabora pri raspadu austro ugarske carevine u kojoj je hrvatski narod do tada pripadao.; sa političkim i gospodarskim hrvatskim saborom. Poruka sa talijanskog ratišta maršala Borojevića; ne idite u Beograd, da predate Srbima upravu nad hrvatskim narodom.

Ja ću sa vojskom zaštititi odluku hrvatskog sabora donešenu pri raspadanju austro ugarske carevine. Nema dvojbe taj strateški, vojnički potez, da bi drugačije djelovao, pri odluci narodnog vijeća, da ne srlja kao guske u maglu; kako je predsjednik hrvatske republikanske stranke Stjepan Radić upozoravao, sa dr. Hrvatom (?) jedinim političkim pravaškim nazorima, stranke prava koju je zasnovao i vodio dr. Ante Starčević i do smrti vodio.

Na žalost sve razumne političke i gospodarske savjete nije prihvatilo narodno vijeće sa radikalnom strankom, neznatnom manjinom srba u hrvatskoj. Hrvatski narod doživljava pljačku svih oblika, krvoproliće u prvoj i drugoj komunističkoj jugoslaviji na čelu Tita, kojeg su u Jalti i Pozdemu 1944.god. ustoličili Staljin, Čerčil i predsjednik pobjedonosnog drugog svjetskog rata USA Wilson. Tako smo trpjeli, svih oblika ropstvo, zavjerstvo i pljačku na čelu Tita i K.P.J. sve do 15.siječnja.1992.god.

Frano Cigić u svom domu u Vancouveru u, 89 godini.

Kada je priznata Republika Hrvatska zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu i njegovoj taktici. Zašto naglašavam njegovoj taktici u duši istine i pravednosti. Nas katolička vjera poučava; bolje jedan obratnik, nego desetke vjernika. Rijetki su oni koji su kako narod hrvatski kaže; tko je sa đavlom tikve sadio i one su mu se o glavu razbijali. Dr. Franjo tuđman je to priznao: cijelu svoju mladost, do zreli godina, došao je do spoznaje, da smo mi narod, sa svojom kulturnom baštinom, bogatom, lijepom domovinom, sa panonskom nizinom, blagim šumovitim i plodnim krajevima i brdima, te more i brojne otoke naseljene, sa ugodnom sredozemnom klimom. Komunistička ideologija i mnogonarodna Jugoslavija; različiti kulturni jezični i surnaravni ljudski ponašanja i radnih navika. Ja sam došao do spoznaje da hrvatski narod u toj komunističkoj Jugoslaviji; ponižavan je sa lažnim izmišljotinama povjesne istine povjesti te razne pljačke u svim gospodarskim i kulturnim oblicima; vjerskim učenja nauke katoličke vjere.

Sve je to navelo, vodilo, povjesničara dr. Franju Tuđmana, da postavi pitanje srpskim generalima, komunističke, tadašnje Jugoslavije, a i on je tada bio najmlađi Titov general. Pitanje je glasilo; Zašto se prikazuje hrvatski narod, da je zločinački narod? Srpski komunistički generali; dr.Franji Tuđmanu da to govore u ime komunističke partije, kojoj je Tito na čelu. Dr. Franjo Tuđman njima odgovara; ako je to tako; onda ja ne mogu pripadati toj partiji. Vrijeme je teklo i u toj višenarodnoj komunističkoj Jugoslaviji; koju je zamislila; komunistička internacionala, na čelu Staljina Tito je zadužen da je uspostavlja i vodi od 1937.god.

U to doba, Tuđman je bio mladi fanatik komunističke ideologije. Sve je pratio i doživljavao kroz četeri godišnje rušenje NDH. Sva zvjerstva i uništavanje gospodarsko u NDH, partizanski komesar .(?) Franjo Tuđman je to pratio kao hrvat u nacionalnim osjećajima, vjerujuć da će hrvatski narod u zamišljenoj mnogonarodnoj i različitoj u svim oblicima, narodnog i kulturnog, vjerskog i gospodarskog; da će hrvatski narod biti uvažen i punopravan u toj sklepanoj komunističkoj jugoslaviji, koju je u Jalti i Pozdemu 1944 i 1945.god. kako sam već naglasio naprijed, Oni su na čelu pobjedničkih sila drugog svjetskog rata to mogli učiniti i ne uvažujući hrvatski narod, kao, poznat starodržavnički narod i prozapadnocivilizacijski narod sa kršćanskom uljudbom.

Partizanski Komesar u titovoj Jugoslaviji, ali i povjesničar sa hrvatskom narodnom pripadnošću. Ruš (?) N.D.H. možemo i moramo se pitati kako se sve to odigravalo u razmišljnju dr. Franje Tuđman, da je došao do uvjerenja da hrvatski narod ne može opstat kao narod bez slobode, suverene N.D.H. znači potrefio je onu izjavu dr. Ante Starčevića koju je u skupštini u Pešti naglasio; Mi smo poznat starodržavnički narod; mi ne možemo obstat kao narod u zajedničkoj državi sa Peštom, Bečom i Beogradom.

Znači; dokle god hrvatski narod živi, ma koliko god ga takozvani političari utirali u imenu, kulturi i vjeri, uvjek će se naći pravednika i razumni hrvata, koji će nastavljat onu poznatu izreku dr.Ante Starčevića, ti je bilo od tadašnje 1859. god. u skupštini Pešte tada Austro Ugarske carevine.

Dr.Franjo Tuđman zamišljao i razmišljao, kako nastaviti i kada će se opet počet politički tresti Europa. Ti događaji se pojavljuju raspadom poznatog komunističkog sustava u sovjetskom savezu; Ruši se Berlinski zid; u komunističkoj Rumunjskoj počinje prvo sa ubojstvom dotadašnjeg predsjednika zvanog (???) te se nastavlja; baltički državica, dolazi vrijeme za dr.Franju Tuđmana, kako početi rušiti više narodnu sklepanu komunističku Jugoslaviju. To je počelo 1989.god. sa pravom na samoodređenje naroda u titovoj  tz. komunističkoj Jugoslaviji.

U početku sam naglasio ; dr. Franjo Tuđmantaktičkim potezima počinje rušit titovu komunističku Jugoslaviju, koja je strašne zločine činila na tlu N.D.H., a posebno nakon pada N.D.H. 15.svibnja 1945.god. Danas se to naziva Blaiburška tragedija, i marševi smrti predani i zarobljeni H.O.S. cvjet hrvatske mladosti, inteligencije svih zvanja i katoličkog svećenstva.

Titova je jugoslavija postojala sve do priznanja samostalne republike Hrvatske 15.siječnja.1991.god. Nitko od pobjednica drugog svjetskog rata nije dozvolio da se ruši višenarodna država sklepana od jugoistočnih balkanskih naroda, uključujuć srednjoeuropski narod hrvate i slovence.

Pobjednici drugog svjetskog rata na tom prostoru zadržat višenarodnu jugoslaviju  ,bez ikakvi razumni i političkih vizija za taj prostor jugoistočne i srednjoeuropske zemlje hrvatske i slovenije.

Nudili su nam Hrvatima i Slovencima neku demokratsku jugoslaviju, uz 5 biliona dolara gospodarske pomoći.

Marković od Konjica, poznat komunist u titovoj Jugoslaviji tada izabran u predsjedništvo, mjenjanja uprave poslije titove smrti u jugokomunističkoj više narodnoj državi. Strašne ljudske i gospodarske žrtve na tlu N.D.H. komunističkom revolucijom uz vođenje komunističke internacionale , na čelu svjetske Rusije, te vojničke opreme i oružja od strane Engleske i USA.

Opet hrvatski narod nije priznat od tih pobjedonosni sila drugog svjetskog rata. Ali političkom taktikom dr.Franjo Tuđman uz volju hrvatskog naroda u dotadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji i hrvatskom narodu u tzv. Iseljeništvu u zemlje zapadnogsvijeta, posebno zapadne Njemačke i Austrije. Hrvatska državotvorna rodoljubna emigracija daje smjer u političkom hrvatskom pravcu; stvarajuć hrvatske zajednice po U.S.A; Kanade, Australije, Novi Zeland sa hrvatskim katoličkim župama, a po europskim zemljama stvaraju se hrvatske katoličke misije i tako se cijelom svijetu daje do znanja da smo mi dio hrvatskog naroda, koji se sustavno uništava u titovoj komunističkoj Jugoslaviji, stvaranoj protiv volje i prava hrvatskog naroda.

Kako god je ta komunistička Jugoslavija trajala, sistemom poznatim naglašenim, po hrvatskim ljudima, u borbi za ponovnu obnovu hrvatske državne samostalnosti; koja je ostvarena, putem političke taktike dr.Franje Tuđmana, razumnim političkim taktiziranjem, na tom području sklepane komunističke Jugoslavije, na čelu Tita, podržavane od strane pobjednika drugog svjetskog rata. Partizanski komesar i general dr.Franjo Tuđman u svojoj ranoj mladosti, povjerovao je lažnim obećanjima komunističke partije pa tako u zrelim godinama praveć uporedbe i razlikujuć pojmove, prekida slijediti komunističku partiju Jugoslavije na čelu Tita.

Kada smo kod ondašnjeg ponašanja dr.Franje Tuđmana naglasit ću o njegovoj posjeti Vancouveru u svibnju 1989.god. Bio je tada sazvan sastanak u Templikton školi blizu ulice Nanimo Ihsting (??)

Predavanje je vrlo oprezno održao o stanju hrvatskog naroda u tadašnjoj komunističkoj jugoslaviji: pitanja su slijedila od prisutnih; moglo bi se reći, da pitanja bilo je izazovni, koja su započinjala sa druže generale. On je to razumio, pa istima je uzvratio; ja sam bio partizanske vojske u stvaranju komunističke jugoslavije na čelu tita, ali sam sa tim davno prekinuo, kao hrvat u svim životnim osjećajima.

Trebate znati, kada mi takva pitanja postavljate, samo Bog i budale mišljenje ne mjenjaju; takvih pitanja više nije bilo na tom sastanku. Ja kao dugogodišnji politički državotvorni rodoljub, koji sam u ranoj mladosti sa puškom u ruci brani N.D.H, doživio pad N.D.H. i kod Dravograda padam u ruke Koste Nađa u tom dijelu partizana, on u svojim memoarima piše; o borbama sa ustaškim snagama, pobili smo ih oko 75000. Tu nije bilo nikakvih borbi sa partizanima, nego bezuvjetna predaja, a zatim masovno ubijanje od strane titovih partizana.

Zato postavljam pitanje dr. Franji Tuđmanu , o toj njegovoj političkoj sjednici oko 7.sati uvečer, 15. svibnja 1989.god. Kako sam naglasio, ja se predstavim kao takav moje je ime i prezime Franjo Cigić. Vi ste jedan od tih svojevremenih titovih partizana. Ja bi želio čuti vaše mišljenje i doživljaje o ustaškoj vojnici u H.O.S.-u… (Nastavlja se)

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Drugi dio.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Drugi dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić u svom domu u Vancouveru

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prvi dio/Uvod možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Uvod.  Slijedi nastavak:

Drugi dio – Naglašava dr. Ante Starčević

Pod tom odorom i nazivom Hrvatsko domobranstvo u sastavu Austro-Ugarske carevine dr. Ante Starčević pokreće pitanje u skupštini Mađarske u Pešti naglašava:  Hrvatski je narod poznat starodržavnički narod , pod ovakvim okolnostima vladavine mi se ne možemo održati kao narod; bila to vladavina Pešte, Beča ili Beograda.

Da bi se toj zamisli  i izjavi dr. Ante Starčevića suprostavio, Khuen Hedervary smišlja kako; on uvodi još goru metodu vladanja nad hrvatskim narodom; nije uzaludno, pojavila se pjesma, koja počinje: Ban Khuen Hedervary hoće Hrvatsku da pomađari. Isti, po prvi puta daje Srpskoj pravoslavnoj Crkvi da se zove tim nazivom, da osnuje Srpske pravoslavne parohije, te da u istim osnivaju vjeronauk na srpskom jeziku, da se te novostvorene parohije po Hrvatskim povjesnim zemljama kite srpskim zastavama.  Poznato je da su ljudi pravoslavne vjere bježali pred turskim osvajanjima. Drugi dolaze kao pomoćna turska vojska, goneć tovare, mazge i konje sa tovarom oružja i opreme za osvajačku tursku vojsku,- tuđih krajeva, zemalja i naroda. Izbjeglice dolaze na tlo hrvatskih zemalja kralja Tomislava države.

Povjesničari su o tome pisali, a posebno Fra Dominik Mandić, uvaženi hrvatski povjesničar, u poznatim knjižnicama i bibliotekama, Carigrada, Londona, Pariza, Washingtona, Moskve; gdje je god nešto našao da se govori o hrvatskom narodu fra Dominik mandić je to prebilježio u 4-5 knjiga, a posebno: Srbi i Hrvati dva različita naroda.

Vratimo se Banu Khuen Hedervary-ju sa svojim protuhrvatskim potezima, na što je iznio Dr.Ante Starčević predsjednik novoosnovane Hrvatske stranke prava, koja zauzima stajalište načela spomenute Hrvatske stranke prava. Mi kao hrvatski narod sa svojom povjesnom zemljom, hrvatskom kulturom i vjerom, želimo živjet u samostalnoj državi Hrvatskoj, sa svim ljudima, susjedima i narodima i poštujući jedni druge, u miru, redu i poštenom radu, na žalost do tadašnjeg vremena u Austro-Ugarskoj  carevini; brojnih naroda i kultura sa službenim jezikom njemačkim, mađarskim, a hrvatski narod nastoji pod Gajem (?str16)  uvest u škole hrvatski književni jezik i jekavsko- štokavski.

U naglašenoj carevini Austro- Ugarskoj, gdje je hrvatski narod imao svoju banovinu proširenu na čelu Hrvatskog sabora, političkog i upravnog tijela za hrvatski narod i sve narodne manjine koje su u tadašnjoj Austro- Ugarskoj bile i živjele . Bosna i Hercegovina  još su uvijek bile pod turskom vlašću, u carevini naglašenoj. Drugi vjetrovi politike počinju puvati; jer mađarski ban po imenu Khuen Hedervary on hoće Hrvatsku da pomađari; pjesma se u hrvatskom narodu tada pjevala. U politici pogriješiti ravno je smrti. Naglašena izjava dr. Ante Starčevića, naprijed naglašena u skupštini Pešte, da hrvatski narod je poznat, starodržavnički narod, mi kao takovi ne možemo obstat, u zajedničkoj carevini, Pešte, Beča, Beograda , glavnog grada tadašnje male srpske kneževine- uz pomoć carske Rusije ostvarene i priznate. Ban Khuen Hedervary, umjesto da se zauzimlje u Austro-Ugarskoj carevini za veća povlaštenja hrvatskom narodu, u spomenutoj carevini, ako želimo carevinu sačuvati od propasti, sačuvati kao što je zagovarana. Prijestolonasljednik carevine Austro- Ugarske Ferdinand. Do tada u carevini je teklo mirno stanje.

Posjet Bleiburgu 2007. godine.

Ljudi i obitelji pravoslavne vjere sami sebe zovu hrišćani. Bježali su pred turskim osvajanjima i naseljavaju se u hrvatske povjesne zemlje. Suživljavaju se sa stanovništvom u Austro-Ugarskoj carevini, budu privilegirani, jer se od istih traži da se turskim osvajanjima suprostavljaju. Mala kneževina Srbija već postoji; po carskoj Rusiji priznata. Pravoslavne vjere Kaluđer dolazi do zamisli, takozvani Ilija Gašanin: Mi srbi neamo kuda na istok širit se, nego na zapad, putem pravoslavlja na zapadne hrvatske zemlje, pod Austro- Ugarskom carevinom sada. Za tu zamisao širenja Srbije, prva se škola stvara 1948. god u Beogradu, a druga u Sarajevu 1856.god. Kaluđeri pravoslavne vjere pošli su po selima, dotadašnjeg protektorata Bosne i Hercegovine; uvjeravajući ljude da su bili u prošlosti pravoslavne vjere: vratite se na djedovsku vjeru, srpske pravoslavne crkve. Ta zamisao nije mogla bolja biti za osvajanje pravoslavnog pučanstva na tlu hrvatskih zemalja; tko je pravoslavne vjere taj je srbin.

Vratimo se ideji bana Khuen Hedervaryja: on je mislio da se suprostavlja, istinitoj izjavi dr. Ante Starčevića u skupštini Mađarske 1859,god., hrvatski narod je poznat starodržavnički narod, toj istini ban Khuen Hedervary postavlja minu nezapamćenu; daje Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, koja okuplja Hrišćane , odreda pravoslavne vjere vjerne građane hrvatske domovine, kao što su bili sladatelj „Lijepe naše“, Runjanin; Tesla tvorac naizmjenične struje i bezične radio veze te maršal Borojević carske vojske Austro Ugarske i slični drugi… Borojević je poznat u hrvatskom narodu.

Austro-Ugarska gubi prvi sv.rat. Hrvatski sabor izjavljuje: Sve državnopravne veze prestaju sa bivšom Austro-Ugarskom carevinom u kojoj je hrvatski narod bio bezpravan; Hrvatski narod želi republiku državnog uređenja, Stjepan Radić sa dr.Horvatom naglašava narodnom vijeću; „ne srljajte kao guske u maglu“. Pitajte hrvatski narod o ujedinjenju sa Srbijom. Maršal Borojević poručuje; ja ću sa vojskom stati u obranu izjave Hrvatskog sabora da  proglašava republiku, državne samostalnosti hrvatskog naroda na dotadašnjim granicama Hrvatskih zemalja.

Vidi se po poruci maršala Borojevića koliko je njegovo rodoljublje bilo u okvirima pripadnosti hrvatskom narodu , kao pripadnik pravoslavnoj vjeri. Ušao sam u razjašnjenje istaknutih hrvata pravoslavne vjere. Vratit ću se u nastavljanje kud je sve zamisao bana Khuen Hedervaryja dospjela, na štetu hrvatskog naroda katoličke i pravoslavne vjere u carskoj Austro-Ugarskoj monarhiji.  Do tada nije se slobodno širila zamisao, tko je pravoslavne vjere to je Srbin, tek po dolasku na vlast u banovini Hrvatskoj, bana Khuen Hedervaryja, isti donosi zakon: da do tada pravoslavna Crkva u banovini Hrvatskoj može imati u naučavanju vjere u crkvenim školama i propovjedima.

Pravoslavni vjernici u banovini Hrvatskoj da imaju pravo na svoju srpsku zastavu. Nedugo zatim pojavljuje se novina Srbobran 1983.god. a u istim se novinam piše – do istrebljenja nas ili vas; stvara se koalicija hrvatska srpska u hrvatskim zemljama Austro- Ugarske carevine, pored tog svega, jednog i drugog političkog ozračja u prilog hrvatsko srpskog ujedinjenja u zajedničku buduću državu; Prijestolonasljednik Austro-Ugarske carevine Ferdinand zagovornik u skupštini u Beču, da se izjednači hrvatski narod u pravima sa Mađarima i Austrijom; jer se neće moći branit carevina od prijetnji veliko srpske zamisli; ujedinjenje ili smrt.

Sve gore navedeno što je ban Khuen Hedervary omogućio zakonito pravo na školstvo, zastavu i pripovjedanje, tako isto izlaženje novina Srbobran, te započeto stvaranje Hrvatsko Srpske političke koalicije, nije utjecalo na hrvatski narod u apsolutnoj većini katoličke vjere i o neznatnoj manjini pravoslavne vjere u hrvatskim zemljama, u sastavu Austro-Ugarske carevine.

To je pokazao prvi svjetski rat, da nije bilo pobuna u obrani carevine gdje je hrvatsko domobranstvo igralo značajnu ulogu u obrani Austro-Ugarske carevine. Bosna i Hercegovina, povjesna hrvatska zemlja , kraljevina hrvatskog kralja Tomislava, koji se je krunio Duvanjskom polju , prozvan je gradić Duvno. Hrvatski narod do današnjeg dana zove ga Tomislavgradom. Povlačenje turske sile iz srednjoeuropskih zemalja, hrvatski povjesni zemalja ali su se zadržali u Bosni i Hercegovini; uz pomoć islamske vjere u 90% Hrvati katolici i pod stoljetnom turskom vladavinom uz privilegije, vojni činova u turskoj vojsci, te privilegije dobre zemlje, polja i doline:

Zemlju dobivaju (?str.23)  pojedinci kao i ljudi sa obiteljima koji prihvaćaju da uzmu muslimansku vjeru. Isti postaju veleposjednici, nose naziv paše, bezi, vojni umirovljeni časnici, koji se zovu Age. Njihovu dobivenu zemlju obrađuje takozvana Raja uz naknadu trećine. Tri dijela veleposjedniku, jedan dio osobi ili obitelji koju zovu rajom.

Kad o tom pišem spomenut ću svog prapradjeda Jozu Cigića, koji u 26.god. dolazi iz sela Dobrkovića kod Širokog Brijega na posjed u selo Proboj kod Ljubuško; na imanje veleposjednika po mjestima Herceg Bosne , takozvanog Age Kopčića. Još i danas u katastarskim knjigama u Ljubuškom spominje se ime Age Kopčića.

Vratit ću se svrsi izlaganja po pitanju Turske vladavine u Bosni i Hercegovini. 1778.god. Europske sile zasjedaju na takozvanom Berlinskom Kongresu. Zaključuju dodijelit Bosnu i Hercegovinu Austriji, pod uvjetom da izgradi putove tadašnje Kolske ceste, otvori rudnike, izgradi pilane, te željezničke pruge. Austrija prihvaća ponudu Berlinskog kongresa, Austrija popušta, da uđe sa vojskom u Bosnu i Hercegovinu.

General Austro-Ugarske carske vojske, ulazi sa juga prema Sarajevu. Turska nema snage da Bosnu i Hercegovinu zadrži, a bosansko veleposjednice; age, paše i bezi nisu u stanju branit BiH. Bosna i Hercegovina postaje protektorat Austrije, na čelu Ferdinanda i to traje sve do 1914.god.; Srpski zavjet; ujedinjenje sa Hrvatskim zemljama ili smrt.

Srbi tj. Veliko srbi organiziraju organizaciju tzv. Crna ruka. Gavrilo Princip teško bolestan od sušice prihvaća zadatak, da će izvršiti zadatak, priprema se kako izvršit atentat na Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro Ugarske carevine, koji je dulje vremena zagovornik u skupštini carevine u Beču, da se hrvatski narod prizna ravnopravnim Mađarima i Austrijancima ukoliko želimo carevinu uspješno branit od srpskog plana: ujedinjenje ili smrt., prijedlog prijestolonasljednika Ferdinanda. Nedugo zatim, Gavrilo Princip rodom od Grahova u Bosni, pakleni plan će izvršit po nalogu i zapovjedi organizacije kojoj je pripadao, zvana Crna ruka. Dok je Ferdinand sa otvorenim autom iz dvora protektorata u Sarajevu pored riječice Miljacke, narod sa jedne i druge strane ceste, oduševljeno otvorenih ruka pozdravlja prijestolonasljednika, dok je sa ženom trudnom, lagano cestom, između naroda prolazio. Gavrilo Princip mlad i brz zaskače se između naroda i hvata se rukom lijevom a desnom povlači pištolj, te okida i sa istim ubija Ferdinanda i njegovu trudnu ženu Sofiju. Gavrilo ubojica Ferdinanda uspijeva pobjeći.

Narod okupljen uz cestu kuda je predsjednik protektorata Austrije za Bosnu i Hercegovinu u strahu i tuzi doživljava smrtno stradalog bračnog para predsjednika i njegove žene.

U to doba 1914,god. u lipnju mj.zločin se dogodio: Austro-Ugarsko carstvo: traži od Srbije, dotadašnje male države, da ubojicu Gavrila Principa izruči i na sud ga stavi, radi ubojstva Ferdinanda i njegove trudne žene.

Srbija ima mjesec dana da se odluči o izručenju ubojice. Austro-Ugarsko carstvo dalo je ultimatum Srbiji ukoliko ne izruči ubojicu Gavrila Principa, da Austro-Ugarska carska vojska napada Srbiju. Prvi svjetski rat počinje. Zamislimo, da se ubojica štiti od izručenja, iako je strašne zločine počinio i radi toga počinje prvi svjetski rat.

Europske velike sile se svrstavaju; Carska Rusija stane u zaštitu Srbije, Njemačka stane u obranu Austro-Ugarskog carstva, Italija ulazi u savez sa Austro-Ugarskim carstvom, samo do 1915.god. Velika Britanija osuđuje Njemačku, te je napada, Francuska također napada oružjem Austro-Ugarsku carevinu.

Prvi svjetski rat svom silom vojničkom uništavaju jedni druge, tako teče uništavanje i razaranje gospodarstva i ljudi, na jednoj i na drugoj strani.  Mali hrvatski narod u tom ratu ima preko 100000 mrtvih, a ranjenih preko 200000, gdje su gubitci u priraštaju pučanstva, gdje je uništeno gospodarstvo, glad i patnja; pitamo se radi čega. Toliko je stradanje naroda na jednoj i na drugoj strani.

Nakon svega naglašenog, netko jači sa gospodarskom snagom i oružjem ušao je u rat da okonča prvi svjetski rat koji je trajao 4 godine do studenog 1918.god. To su bile U.S.A.: Engleska tj, Velika Britanija, Francuska, Italiji su obećane hrvatske povjesne zemlje; Istra, Zadar, Krk, Vis, da napusti savez sa Austro-Ugarskom carevinom i to se događa 1915.god. U carskoj Rusiji se razbuktao revolucionarni rat , 1917.god u kojem će Boljševici porazit manjševike koji su branili carsku Rusiju. Vođa komunističke ideologije Lenjin zauzima vlast u budućem nazvanom Sovjetskom savezu.

Prvi svjetski rat je završio, zahvaljujući (?str.27)  U.S.A. snazi gospodarskoj i vojničkoj.

Mir je trajao samo do 1939.god. To ja neću naglašavat; ideje ljudske kad se druge ljude i narode ide osvajat i svoje ideje milom ili silom upokoriti, drugi se moraju suprostavljat i branit  i tako ratovi počinju i jači pobjeđuju. Tako je bilo od kad je Boga i svijeta. Moja misao je zašto hrvatski narod nije uvažen kao narod sa svojom kulturnom, narodnom i vjerskom katoličkom tradicijom.

Dr. Ante Starčević u Pešti naglašava; Hrvatski narod je državnički narod, povjest nas takve poznaje; Mi kao takvi ne možemo opstati u zajedničkoj zajednici, Pešte, Beča i Beograda. Hrvatski narod trpio je razna poniženja u Austro- Ugarskoj carevini, zatim 1918.god strpan u državu zajednicu; Srba, Hrvata i Slovenaca, ne pitajući hrvatski narod o tome. Hrvatski sabor u carevini Austro- Ugarskoj bio je političko tijelo u kojem su se ipak donosile neke odluke.

Od svih naroda, koje su tvorile carevinu Austro-Ugarsku, hrvatski narod bio je poznat po Hrvatskom saboru; političko tijelo koje je branilo interese gospodarske, kulturne i vjerske; koliko je to bilo uvaženo u Austro-Ugarskoj carevini ? Mnogo je značilo od hrvatskih političara!

U novostvorenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca  poslije završetka prvog svjetskog rata. U toj novostvorenoj državi; Hrvatski je sabor uništen. Stvoren je Vidovdanski ustav. Znači: Srbi su glavni narod sa vladom u Beogradu. Iz Beograda se upravlja sa trojedinjenom kraljevinom. Hrvatske kulturne i gospodarske zemlje; koje su ipak nešto značile u Austro-Ugarskoj carevini sa hrvatskim saborom; sad u trojedinjenoj kraljevini nema tko branit interese hrvatskog naroda, jer je vidovdanski ustav branio srpske interese. Više nema pozdrava Bog i Hrvatski narod na tlu hrvatskih zemalja ima pravo na obstanak u svojoj Hrvatskoj domovini.

Katolička vjera nas uči nemoj činit drugom što ne želiš da bi tebi drugi učinio. Hrvatske povjesne zemlje uključujući Bosnu i Hercegovinu; bogate su poljoprivrednim šumama, rudama, Jadranskim morem, sa tridesetak otoka; većinom naseljeni; sa 20% bogate površine, sa tadašnjom industrijskom proizvodnjom, cestama i željezničkim prugama; katasterski porezno sređena, ulazi u državni troimeni naziv; kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Katolička vjera nas uči: Lakovjernost je jedan od sedam smrtnih grijeha. Pođimo od 1102.god. kada je Hrvatska kraljevska kruna otišla sa princezom, koja se udaje za mađarskog princa; mudri u to doba Englezi prenose kraljevsku krunu na žensko obiteljsko naslijeđe. U hrvatskom narodu našlo se istaknuti politički ljudi, koji su znali razmišljati kuda nas kao narod vodi ;

U buduća vremena biti i živjet kao narod na tlu hrvatskih zemalja; od Dunava i Drave rijeke do Jadranskog mora, područja su: plodne panonske ravnice; te prema jugu blaga brda šumom prekrivena, poljima i riječnim dolinama ukrašena do Jadranskog mora i brojnih otoka i mediteranske klime. Sva ta nabrojana bogatstva su neprocjenjene vrijednosti za hrvatski narod i njegove buduće naraštaje. Kako sam naglasio tiviziom (?) ljudi u korist sačuvat krvatsku kraljevsku krunu, da istu preuzme obitelj, kao što je to u Velikoj Britaniji učinjeno, da je kćerka preuzela kraljevsku krunu Velike Britanije. Na žalost u hrvatskom slučaju toga vremena; krunu nosi hrvatska princeza kao miraz sa sobom. Ona se udaje za mađarskog princa i tako se hrvatsko kraljevstvo udružuje u zajedničko kraljevstvo sa mađarskom.

U tadašnjem hrvatskom državnom saboru; manjina predstavnika vjerovala je obećanjima ničim ne dokazanim; da se hrvatski narod nije u stanju sam branit, zato je potrebno udružit se u zajedničku krunu sa mađarima. Princ prijestolonasljenik; zaklinje se po tadašnjim pravnim zakonima, da će vladati ravnopravno u kraljevstvu sa hrvatskim zemljama , kao i sa mađarskim, a u sigurnosnom slučaju biti ćemo snažniji branit obe zemlje i zajedničke krune.

Sve je to prestolonasljednik obećao, zakletvu položi, ali sve se obistinilo što su nam hrvatski vizioni političari govorili; nema razloga a još manje potrebe ići se udružiti sa mađarima samo zato što se hrvatska princeza udaje za mađarskog princa, prestolonasljenika mađarske kraljevske krune. Data obećanja nisu ničim potkrijepljena, da bi se mogao, pravno razići; ukoliko se dokaže, da nismo ravnopravni kao narod poznat državnički od 9.tog stoljeća.  Poznat hrvatski borben narod; još iz doba življenja u bijeloj Hrvatskoj, oko Krakova u Poljskoj i Ukrajini.

Bizantsko carstvo čulo je o borbenosti hrvatskog naroda, zato šalje svoje carske izaslanike, da dođu na jug i brane Bizantsko carstvo, koje je često upadima sa istoka: Tatara i Avara. Zato novodošlom borbenom hrvatskom narodu ; dajemo u posjed novu domovinu, pod uvjetom da brane carstvo, ali da ne napadaju susjedne narode, niti sa njima sklapaju državničke saveze. O tom sam pisao već, ali opet je potrebno naglasiti, jer se sklapa savez sa mađarskom državom na sjevernoj granici dobivene domovine hrvatskom narodu po ondašnjoj bizantskom upravljanjem.

Dati pristanak zahtjevima bizantskog carstva mi kao narod kršimo, jer smo sa mađarima prihvatili bespotreban i bezopravdan Državnički dvojni savez.Mađari su hrvatskom narodu donijeli i donosili stoljetnu državničku dvojnog državničkog saveza dominaciju u svim djelovima uprave i upravljanja, ali su hrvatskom narodu dozvolili političko upravno tijelo tj. Hrvatski sabor, sa banom na čelu upravljanja hrvatskom banovinom tj. područjem uže sjeverne Hrvatske.

Dozvolili su nama hrvatskom narodu da se ugradi Hrvatski grb sa početnim bijelim poljem u krunu svetog Stjepana  koja se može i danas vidjeti na mostu, prelazu preko Dunava iz Budima u Peštu. To znači da su nas priznavali kao narod pod svojom vlašću, tako je to trajalo.

Hrvatski tadašnji ljudi političkog i vizionog razmišljanja, sve su navedeno vidjeli i upozoravali na opasnosti gubljenja hrvatske kraljevske Zvonimirove krune. Bili su bespomoćni, jer takozvane hrvate mađarone (?str.33), oni sa mađarima donose odluku koju Petar Svačić ne prihvaća sa svojim sljedbenicima, on pada kao posljednji hrvatski kralj (?).

Frano Cigić

Pita se kud nas šta vodi kao narod; pa tako prije ulaska u zajedničko kraljevstvo sa mađarima: Petar Svačić upozorava vladu Hrvatske kraljevine i dotadašnjeg kralja Zvonimira; ne idite u zajedničko kraljevstvo sa Mađarima. Na žalost nije prihvaćen, većina je bila: oni koji su vjerovali da je opravdao i potrebno ići u zajedničko kraljevstvo, radi obrane gospodarskih interesa i tradicionalni običaja; ako nema muškog roda u kraljevskoj obitelji; princeza nosi krunu i tako se hrvati priznat državnički narod ujedinjuje sa mađarima i sve do 1918.god. hrvatski narod ostaje u zajedničkoj carevini: Austro-Ugarskoj. Već sa naprijed naglašavao, kako smo sve doživljavali i preživljavali kao narod. Zahvaljujući hrvatskom saboru sa banom na čelu; hrvatski narod ostaje poznat i koliko toliko uvažavan u Austro-Ugarskoj carevini; sve do njenog raspada u listopadu 1918.god.

U hrvatskom narodu postoji mudra i pametna izreka koja glasi: Dobar savjet zlata vrijedi. Savjet Petra Svačića 1102.god (?) bio je dalekovit a da hrvatski narod zadrži kraljevsku krunu i ostane kao poznat narod Tomislavova kraljevstva; zdrav razumno i borbeno spreman; da je se suprostavio Bugarskom caru Simeonu, koji je sa snagom bugarske vojske srbe dotjerao do Beograda.

To je razlog da su srbi podigli spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu kod željezničkog kolodvora. Buduća vremena i hrvatske generacije su doživjele na svojim životima, imovini, da je to bila himbena zahvala, nego taktički potezi za prodor u hrvatsko povjesno kraljevstvo kralja Tomislava.

Moje izlaganje i povjesnim događajima hrvatskog naroda potrebni su: tako kako bi se mogao uključit u naslov moji doživljaja: maloljetnik u obrani N.D.H.

Ja kao i mnogi o tom svemu razmišljaju i razmišljali su zašto smo se borili za državu hrvatsku i branili N.D.H. Svima nam je bila poznata izjava dr. Ante Starčevića. Dr.Ante Starčević, 1859.god. naglasio je opet; u dvojnoj monarhiji; sa mađarskom i hrvatskom, da je hrvatski narod poznat starodržavnički narod, hrvatski narod u zajedničkoj državnoj zajednici sa Peštom, Bečom, Beogradom ne možemo opstat kao narod.

Mi hrvati u sastavu Austro-Ugarske carevine; želimo živjet i opstat kao starodržavnički narod; sa svim susjedima i narodima u miru živjet u samostalnoj  državi Hrvatskoj; poštujući jedni druge. U kulturi, vjeri, živjet u miru, radu i redu. Takve vizije dr. Ante Starčevića, širile su se u hrvatskom narodu, u svim krajevima hrvatskih povjesnih zemalja.

Tako je teklo i teče do današnjih dana 2016.god. kada sam se odlučio u 88.oj godini stavit na papir moja sjećanja, moje slušanje starijih, koji su međusobno prepričavali, te čitanje knjiga i novinskih zapisa o vizijama dr.Ante Starčevića. Hrvati su narod poznat kao starodržavnički narod. U znak zahvalnosti hrvatski narod naziva dr. Antu Starćevića Ocem domovine.

Dr. Ante Starčević osniva Hrvatsku Stranku Prava, ta stranka okuplja tadašnje istaknute ljude u svoje pravaške redove, kao dr. Hrvat, Folenčić, Supilo itd…(?)    Godine nose svoje; dr. Ante Starčević umire 1896.god. Sahranjen je u Gračanima kraj Zagreba; On je želio za vrijeme života, da želi počivat među poštenim hrvatskim narodom na selu.

Poznat biskup Strossmayer, utemeljitelj Đakovačke katedrale; zamišlja da je moguće zbližit pravoslavnu i katoličku vjeru u nauci pripovjedanja nauke Isusa Krista.

Biskup Strossmayer osniva jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti, u punoj snazi životnog poleta za zbližavanje katoličke i pravoslavne vjere na području dva različita naroda, hrvata i srba.

Ljudski zdrav razum goni da pri svakoj ljudskoj zamisli, životni ljudskih i narodni opravdani potreba, da mnogo puta pravimo usporedbu i razlikujemo pojmove; kakvi rezultati će biti u spomenutoj zamisli. Kada smo tu o čemu bi biskup Josip Strossmayer morao znati u to doba; što nas sve okružuje, da i drugi narodi oko nas imaju svoja planiranja; kao što je već bila srpska pravoslavna crkva. Kako bi svoj utjecaj proširila na područja hrvatskih povjesni zemalja, da pravoslavnu vjeru u hrvatskim povjesnim zemljama: poistovjete, tko je pripadnik pravoslavnoj vjeri, on pripada srpskoj pravoslavnoj crkvi i na taj način se širi ona vizija srpskog kaluđera Ilije Garšanina. Srbi se ne mogu na istok kuda širit, nego na zapad, putem pripadnika pravoslavne vjere.

Kakav smišljeni potez onda je bio pa eto sve do današnji dana i vremena kada ja pišem u 88.oj godini mog života tj. 2016.god.

Povjest nas uči; dr.fra Dominik Mandić, uvaženi povjesničar donosi u izdanoj podebeloj knjizi; Srbi i Hrvati dva su različita naroda pred turskim osvajačkim planom balkanskih i srednjoeuropskih zemalja, koja su trajala stoljećima. Tada su ljudi pravoslavne vjere rumunjski vlasi i druge manjine iz dotadašnje Srbije bježali na zapad u povjesne hrvatske zemlje. Njih nije bilo srpske nacionalnosti niti 5% u Bosni i Hercegovini, a u užoj Hrvatskoj niti 2% Drugi su bili ljudi pravoslavne vjere pripadnici manjine u srpskoj zemlji prije turskih osvajanja Srbije 1382. god. znači pravoslavna vjera dolazi u hrvatske povjesne zemlje, kao neznatna manjina, među katoličko pučanstvo hrvatskog naroda. Povjest nas uči da je došlo do podjele između pravoslavne vjere, te katoličke vjere 1054.god.

Zašto je šta bilo i kad je bilo. Važno je ovo bilo spomenut, jer sam naprijed spominjao pravoslavnu vjeru u hrvatskim povjesnim zemljama. Svećeništvo, okupljalo je srbe koji su pred turcima bježali na sjever prema Mađarskoj, koja ih prima i naseljava na tlo banata, očekivaju od istih da se brane od turaka.

Već sam spominjao istaknute ljude pravoslavne vjere, koji su se suživjeli sa hrvatima katoličke vjere; prihvatili Hrvatsku, kao svoju domovinu, hrvatsku kulturu, jezik i tradiciju; znači uvjek je bio razlog zašto je bilo šta i zašto je bilo.

Majka dr. Ante Starčevića bila je pravoslavne vjere. U hrvatskom narodu dr.Ante Starčević živjet će uvjek kao otac domovine; o tome sam naprijed naglasio zašto.  (Nastavlja se)

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prvi dio/Uvod možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Uvod.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori