Pratite nas

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dodik: Ne treba me štititi policija Hrvatske…. Ne osjećam se sigurno da me oni štite

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik entiteta Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je u subotu kao ne želi zaštitu hrvatske policije te je zanijekao kako je uopće tražio posebni tretman pri njegovu iznenadnom boravku u Karlovcu ovog tjedna dodajući kako mu je želja da ubuduće uopće ne mora putovati kroz Hrvatsku nego samo kroz Srbiju.

Dodik je u izjavi novinarima u Banjoj Luci zanijekao tvrdnje koje je prenio Jutarnji list kako je njegova pratnja razoružana pri ulasku u Hrvatsko odnosno kako mu je uskraćen tretman štićene osobe jer nije državni dužnosnik.

“Ne treba me štititi policija Hrvatske…. Ne osjećam se sigurno da me oni štite i vjerujem da će veoma brzo biti izgrađen put od Banje Luke do Bijeljine i do granice sa Srbijom i neće biti potrebe za putovanje kroz Hrvatsku”, kazao je Dodik očevidno uvrijeđen tretmanom kakvoga je imao u Hrvatskoj.

Novinarima je potvrdio kako je nedavno morao platiti kaznu zbog prebrze voženje u Hrvatskoj.

Prestretač hrvatske prometne policije zaustavio je Dodika i njegovu pratnju na autocesti pri povratku iz Beograda u Banju Luku jer su vozili brzinom od 200 kilometara na sat.

“Kod Vinkovaca je moju kolonu zaustavila hrvatska prometna policija zbog prekoračenja brzine. Uredno smo platili kaznu i to je to”, pojasnio je Dodik taj događaj.

Jutarnji je pak citirao neimenovani izvor iz hrvatskog MUP-a koji je prenio kako je veleposlanstvo BiH u Zagrebu 12. veljače izvijestilo da Dodik planira 14. veljače putovati u Hrvatsku odnosno u Gornjokarlovačku eparhiju kako bi se sastao s episkopom gornjokarlovačkim Gerasimom s kojim će proslaviti krsnu slavu Sv. Trifuna.

Za Dodika je navodno tražena polcijska pratnja dok boravi u Hrvatskoj no ona mu je uskraćena jer on nije državni dužnosnik i ne spada u kategoriju osoba koje imaju pravo na posebni tretman.

(Hina)

Hrvatska policija razoružala Dodika

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Nobilo u Sarajevu priprema bošnjačku tužbu protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Predstavnici Saveza logoraša BiH sastali su se u Sarajevu s odvjetnikom Antom Nobilom kako bi, nakon punomoćne presude Prliću i drugima, razgovarali o mogućem pokretanju tužbe protiv Republike Hrvatske, javlja agencija Anadolija

Nobilo je ponovio raniji stav da postoji osnova za tužbu protiv Republike Hrvatske.

“Postoji osnova za tužbu i to putem odgovornosti Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka. Dakle, tri ključna čovjeka Republike Hrvatske. Na taj način postoji i pripisana odgovornost Republici Hrvatskoj. Ali, odluku mora donijeti Udruženje logoraša, da li idu, ne ja”, rekao je Nobilo, dodajući kako bi tužba išla po logorima.

“Ako krenemo, onda ćemo krenuti po logorima. Dakle, tamo gdje je veći logor bit će skupna tužba, a ako ima nekoliko zatočeničkih centara unutar jedne općine, onda ćemo ići po općinama. Ići ćemo po modelu kako je i u haškoj presudi Prlić i drugi. U osnovi, to će biti pojedinačne tužbe. Dakle, tužbe logoraša, koji su nezakonito bili uhićeni i zatočeni, protiv Republike Hrvatske”, kazao je Nobilo.

Istakao je da je svjestan da će reakcije Hrvatske biti, kako je rekao, vrlo žestoke.

“Kada sam ja prvi put u medijima spomenuo to odmah isti dan su predsjednica Republike, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora izjavili da Hrvatska nije odgovorna i zauzeli su čvrst stav premda je to prejudiciranje i utjecaj izvršne vlasti na pravosuđe. O tome zadnju riječ treba reći pravosuđe, a ne političari. Ako dođe do podizanja 10, 15 ili 20 hiljada tužbi, reakcije će biti žestoke, ali radi se o temeljnim ljudskim pravima. Ja smatram da su temeljna ljudska prava iznad interesa država i interesa nacija i da nema sreće nacija i država koja se temelji na kršenju ljudskih prava. Ako je došlo do kršenja ljudskih prava onda je najmanje što se može, obeštetiti žrtvu. To je dobro i za Hrvatsku i za BiH radi rješavanja posljedica posljednjeg rata. Mislim da je hrvatski nacionalni interes, mada to nitko u Hrvatskoj ne misli, da Hrvatska obešteti zatočenike HVO-a logora”, rekao je advokat, dodajući kako se spominje cifra od oko 40.000 logoraša, naglasivši kako je vjerovatno nakon 25 godina njih 10-15 hiljada umrlo.

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, je istakao da će na sastanku razgovarati o koracima koji slijede u narednom periodu kada je u pitanju podnošenje tužbenih zahtjeva za obeštećenje žrtvama.

“Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je u slučaju Prlić i drugi jasno kazao da postoji odgovornost Republike Hrvatske. Naravno, mi bismo voljeli da se sve to riješi mirnim putem. Želimo poslati jednu poruku da ovo radimo nerado. Nije nam drago. Međutim, žrtve to zahtjevaju, žrtve s terena. Ne bismo željeli da bilo koji naš korak učini bilo kakvu dodatnu podjelu i ne bismo željeli da stvori još veće tenzije u BiH. Zločin je učinjen, zločin je dokazan, žrtve postoje i žrtvama treba neko izvršiti reparaciju. Ko je kriv? Kriv je onaj čija je odgovornost dokazana u presudi Prlić i drugi”, rekao je Mešković.

-https://kamenjar.com/nobilo-laze-hrvatska-ni-u-jednoj-presudi-mksj-u-den-haagu-nije-proglasena-agresorom

Naglasio je da je svjestan svih poteškoća i prepreka s kojima će se suočiti u narednom periodu.

“Međutim, isto tako smo svjesni da ćemo vjerovatno i sigurno na kraju pobijediti i da će žrtve biti obeštećene. Ali relanost je jedna. Koliko god ne uvažavali neke presude, te preusude su definitivne i konačne. Sud je svoje kazao. Da je sud drugačije kazao mi uopšte ne bismo djelovali, poštovali bismo sve presude kao i dosad”, kazao je Mešković.

Profesor Alaudin Veledar, i jedna od bivših logoraša, izjavio je da su konačno morali doći do odluke da pokrenu ovu tužbu.

“Mi smo morali jedanput pokrenuti tužbu. Sud u Hagu je presudio i donio je presudu da je to bio međunarodni oružani sukob, znači da je izvedena agresija. Mi znamo šta je agresija. Dokazano je da su jedinice Herceg-Bosne učestvovale u zločinima”, rekao je Veledar., prenosi Dnevnik.ba

Nobilo LAŽE: Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari