Pratite nas

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Rektor Tomić: Diplome s mostarskog Sveučilišta jedine iz BiH koje vrijede u EU

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Hercegbosanske županije (HBŽ) Ivan Jozić i ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Petar Galić održali su u utorak sastanak s rektorom Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc Zoranom Tomićem i njegovim suradnicima s kojima su razgovarali o novoj Strategiji Sveučilišta u Mostaru.

Kako je priopćeno iz Službe za odnose s javnošću Vlade HBŽ-a, rektor Tomić je naglasio ključne izazove koje je Sveučilište u Mostaru imalo koncem prošle godine. U tom kontekstu istaknuo je kako je Sveučilište dobilo dvije reakreditacije (potvrde) i to Institucionalnu reakreditaciju Agencije za visoko obrazovanje i osiguranje kvalitete BiH i Reakreditaciju Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske koju je provelo 17 međunarodnih akreditatora (stručnjaka) iz sedam zemalja.

Dobivanje reakreditacije Agencije za znanost i visoko obrazovanje RH doprinijelo je tome da su stečene diplome na Sveučilištu u Mostaru jedine diplome iz BiH koje vrijede u Europi.

Rektor Tomić je istaknuo kako nova Strategija Sveučilišta u Mostaru do 2022. godine ima potporu svih sveučilišta u Republici Hrvatskoj te da bi ona trebala doprinijeti da to sveučilište bude sveučilište budućnosti.

Kao velika novina spomenuta je integracija mostarskog Sveučilišta s ciljem da ono bude što više samoodrživo i da što dublje bude unutar društva. “U mnoštvu predviđenih planova i projekata ovo Sveučilište predviđa za dvije godine i uvođenje interdiscipliniranih studija kao i uvođenje studija na engleskom jeziku.

Novi projekti predviđaju veoma tijesnu suradnju s gospodarstvom jer je od velike važnosti znati koji su kadrovi potrebni tržištu i što gospodarstvenici misle o visokom obrazovanju”, kazao je Tomić. Po njegovim riječima, plan je, kao što je to u zemljama zapadne Europe, povećati praksu, a smanjiti teoriju.

Tijekom sastanka istaknuto je kako je Senat Sveučilištu u Mostaru donio Odluku o razvoju druge faze sveučilišne i studentske infrastrukture u Rodoču u Mostaru koja će zacijelo doprinijeti podizanju kvalitete studiranja i znanosti na ovom Sveučilištu.

Bilo je riječi i o decentralizaciji Sveučilišta, odnosno dislociranju studija ovog Sveučilišta na područja gdje se pokazuje interes za studiranjem određenih studija i disciplina.

Također je naglašeno kako ovo Sveučilište radi na partnerstvu s drugim sveučilištima što će doprinijeti većem broju projekata, otvaranju studija, mobilnosti studenata i na koncu utjecati da će studenti u određenim situacijama stjecati dvije diplome.

Ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa HBŽ-a Petar Galić u svojim opservacijama iznosio je činjenice iz aktualnog stanja obrazovanja na ovim prostorima. Tako je, uz ostalo, kazao kako svi osnivači Sveučilišta u Mostaru moraju donijeti Odluku o zajedničkom sustavnijem rješavanju financiranja ovoga Sveučilišta jedinog u BiH na Hrvatskom jeziku.

Posebice je naglasio kako stručna suradnja osnovnih i srednjih škola, ministarstva i Sveučilišta treba biti stalno u uzlaznoj putanji i da je ministarstvo kojem je on na čelu otvoreno za sve vidove suradnje.

Na sastanku je kazano kako će se odmah početi osmišljavati koncept održavanja stručnih seminara na području gdje se izvodi nastava prema hrvatskom planu i programu.

Osim toga, Galić je dao punu potporu javnim fakultetima u sastavu Sveučilišta u Mostaru. Vlada HBŽ-a će, kako je kazao njen predsjednik Ivan Jozić, maksimalno podržavati projekte mostarskog Sveučilišta.

Hrvatska ne priznaje diplome iz BiH? Samo Sveučilište u Mostaru ispunjava kriterije

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Pahor: BiH je “poseban slučaj” u procesu proširenja EU, zaostajanje nosi velik sigurnosni rizik

Objavljeno

na

Objavio

Europska unija bi u procesu svog proširenja na zapadni Balkan morala imati poseban odnos prema Bosni i Hercegovini s obzirom na složeno stanje u toj zemlji, a njeno pridruživanje Uniji moralo bi se promatrati prije svega kao političko, a ne kao pitanje tehničkog ispunjenja kriterija, izjavio je u srijedu u Sarajevu slovenski predsjednik Borut Pahor.

U govoru kojega je održao kao gost Sarajevo Business Foruma (SBF), poslovno-investicijske konferencije koja je okupila sudionike iz pedesetak država, Pahor je kazao kako Slovenija čvrsto podupire nastojanja država zapadnog Balkana da se pridruže EU i NATO-u i želi im u tome pomoći svim svojim znanjem i iskustvom.

Slovenski je predsjednik ocijenio kako je iz današnje perspektive izvjesno da će države poput Srbije u dogledno vrijeme postati članicama Unije, no u slučaju BiH taj je ishod, kako je kazao, manje predvidljiv s obzirom na sve unutarnje probleme koje ta zemlja ima.

Nedavnu odluku Europske komisije o strategiji proširenja na zapadni Balkan Pahor vidi kao vrlo pozitivnu, posebice s obzirom na ranije razdoblje u kojemu je prevladavala rezerviranost u pogledu bilo kakvog daljnjeg širenja Unije, no lošim drži to što Europska komisija ne vidi taj proces proširenja kao politički proces nego kao” tehnički problem”.

“To će biti posebno teško u slučaju BiH jer su njeni temelji i struktura posebni i zahtijevaju vrlo osjetljiv politički pristup EU. Takav bih ja pristup zagovarao”, kazao je Pahor.

Njegova je ocjena kako će Bosni i Hercegovini, kakva je danas, biti vrlo teško ispuniti postavljene uvjete i provesti pregovore kakve čekaju druge države-kandidatkinje.

To nosi rizik da BiH dugoročno zaostane za susjedima, što će postati golemim sigurnosnim izazovom i za nju, ali samim time i za cijelu regiju, smatra slovenski predsjednik.

“Ja u razgovorima s kolegama u EU zagovaram da se Bosni i Hercegovini posveti posebna pozornost i da se prema njoj odnosi s posebnom političkom osjetljivošću”, kazao je Pahor.

Konstatirao je i kako je za BiH od ogromnog značaja provesti proces pomirenja kakvog do sada nije bilo, jer je to preduvet rješavanja niza drugih otvorenih pitanja važnih za budućnost zemlje.

“Ne mogu dovoljno snažno istaknuti koliko bi bilo važno za BiH kada bi proces pomirenja počeo. Znam da će taj proces biti dug, da ima puno poteškoća i teško ga je zamisliti, no bilo bi jako važno kada bi tri naroda i tri religije vidjele neku vrstu svjetla na kraju tunela kada je riječ o pomirenju. Mislim da bi onda i druge probleme bilo lakše rješavati”, kazao je Pahor.

Poručio je kako je i u tome Slovenija spremna pomoći svojim iskustvima iz protekih 75 godina, a dodao je i kako Slovenija snažno želi doprinijeti rješavanju svih otvorenih pitanja u regiji.

“Mislim da smo apsolutno sposobni rješavati probleme korak po korak. Naša je odgovornost učiniti sve što je potrebno za mir i sigurnost naših naroda, riješiti pitanja u regiji i otvoriti vrata proširenju EU i NATO-a i ja sam siguran u takvu budućnost”, kazao je Pahor najavivši kako će se o tome razgovarati i na summitu Brdo-Brijuni procesa, koji će se u petak održati u Skoplju.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati