Pratite nas

BiH

Hercegovini s ljubavlju

Objavljeno

na

[dropcap]H[/dropcap]ercegovina je u tim glavama ponajprije jedan imaginarni prostor za projiciranje vlastitih frustracija, nešto poput pojmova Balkana ili Balkanca, koji su “Zapadnjaku”, u ovom slučaju hrvatskom malograđaninu, potrebni da bi se on, odmjeravajući se o takvu konstrukciju, osjećao kulturan, pošten i fin.
On otprilike zna gdje se Hercegovina nalazi, ali mu njezine granice nisu sasvim jasne. Tako im se “Hercegovina” često proteže i na bosansko Livno, dalmatinsku Zagoru pa čak i cijeli dinarsko-štokavski prostor i šire. Neki dežurni antihercegovački šovinisti su nedavno uveli čak i pojam “političkog Hercegovca”, koji dobro dođe ako se nađete pred činjenicom da u nekoj aferi među sudionicima nema nijednog čovjeka porijeklom iz Hercegovine.

Možete ih tada nazvati “političkim Hercegovcima”, pa makar se čovjek prezivao i npr. Zagorec. Pri svemu tome potpuno se gubi iz vida da je Hercegovina znatno šira i šarenija. Da u njoj žive ne samo Hrvati, već i Srbi i Bošnjaci-Muslimani. Da Hercegovina nije samo škrti kamenjar, već i plodna dolina Neretve, s nadaleko najboljim voćem i povrćem, da zahvaljujući hidroelektranama na Neretvi ima i svoju energiju ni neke od najboljih industrijskih pogona u ovom dijelu Europe (mostarski “Aluminij”). Potom, zaboravlja se i da je Hercegovina velikim dijelom i urbana – Mostar je npr. još u austrougarsko vrijeme bio industrijaliziran, imao je i rudnik i tvornice, i željeznicu i sindikate, i kino i hotele, kasnije i sveučilište, aerodrom, kazališta. Pa i standardnog prvoligaša u nogometnoj ligi bivše države. E ako to nije urbana sredina, onda ne znam što jeste.. 

[pullquote_right]Da prosječnog antihercegovca upitate što sve spada pod Hercegovinu, vjerojatno ne bi znao odgovoriti. [/pullquote_right]

Antihercezi ne znaju da je Hercegovina Europa u malom, da se u njoj može i skijati i kupati u moru, ali i pušiti u kafićima i jesti prstace. Hercegovina ima Međugorje, jedno od najvećih marijanskih svetišta na svijetu. Ali ima i ima najbolje i najživlje regionalne internetske portale u “Jugoistočnoj Europi”. Zanimljiva je stvar da za Hercegovce govore kako su zaostali i konzervativni, a s druge strane su im kao simbol početkom 90-ih prišivali mobitel, kojeg su kasnije, kad je pojeftinio, svi nabavili. Time se potvrdilo da je taj, navodno konzervativni narod, bio vizionarski otvoren prema novim tehnologijama, što on-line Hercegovina danas najbolje potvrđuje.
Malo je područja koja su Zagrebu tako blizu, a mnogim njegovim građanima tako nepoznata poput Hercegovine. Stereotip o Hercegovini i Hercegovcima zadnjih godina je toliko hipertrofirao da je u potpunosti zamijenio stvarnost, kao neki golemi simulakrum, koji sve manje ima veze sa svojom osnovom, a sve više počinje živjeti neki svoj samostalni život u mitovima regionalnih šovinista, koji se redovito podgrijavaju pred svake izbore.

“Hercegovac” se u tom spletu stereotipa, bez iznimke prikazuje kao epski nastrojen, ruralni katolički desničar. Veliki Hrvat i još veći lopov. No, ono što redovni konzumenti antihercegovačkih mitova ne znaju su Hercegovci i brojni Srbi i Bošnjaci. Oko polovice Hercegovaca su Hrvati pa je taj prvi stereotip napola točan. Čak su i neki istaknuti srpski i bošnjački nacionalisti, npr. Vuk Drašković, Vojislav Šešelj, Rusmir Mahmutčehajić i dr., Hercegovci.

Druga, naizgled samorazumljiva teza o Hercegovcima je da su svi bez iznimke desničari. No gdje tu onda spadaju likovi kao što je Konjičanin Ante Marković ili Mostarac Predrag Matvejević? U Hrvatskoj se vjeruje se da su svi Hercegovci HDZ-ovci, no danas ih u vrhu HDZ-a nema, no zato su u vodstvu SDP-a više nego znakovito zastupljeni – dovoljno je spomenuti trolist Milan Bandić-Ljubo Jurčić-Josip Leko. Hercegovina se zamišlja kao prostor u kojem se sve odvija u epskom tonu. No, prava je istina da je ta navodna epska vukojebina dala najveće lirske pjesnike hrvatske, srpske i bošnjačke književnosti – Antuna Branka Šimića, Aleksu Šantića, Maka Dizdara.
Neki samoproglašeni zaštitnici “pravog” Zagreba (a po takvoj izvornosti grad bi, ograničen na prirodni prirast i doseljavanje samo ljudi iz bliže okolice, ostao naselje gabarita Križevaca, nekoć također sjedišta Sabora) koji upravo Hercegovce prozivaju kao uništavače njegove urbane tradicije, zaboravljaju npr. da bi se glasovita “Zagrebačka škola crtanog filma” s pravom mogla zvati i “Hercegovačka škola crtanog filma” budući da je njezin utemeljitelj i najistaknutiji predstavnik Bilećanin i oskarovac Dušan Vukotić. Zanimljivo je da porijeklo iz male istočnohercegovačke općine Bileća vuku još dva oskarovca – Karla Maldena, pravim imenom Mladen Sekulović, dobitnik oskara za epizodnu mušku ulogu u filmu Tramvaj zvan čežnja iz 1951. i Danisa Tanovića, kojeg ne treba posebno predstavljati.
Znakovito je i to da se nikada ne spominje da je doajen zagrebačkog novinarstva Veselko Tenžera – Hercegovac. Nasuprot navedenima, hercegovačko porijeklo se redovito napominje uz svakog našeg zemljaka koji se proslavi primitivizmom ili kriminalom. Dok npr. uz juniorske uspjehe tenisača Marina Čilića nije stajao novinski naslov “Hercegovac osvojio Roland Garros” već “Hrvat osvojio Roland Garros”. O nogometnoj reprezentaciji da i ne govorimo. Dakle, kao što je jedan mudar zemljak nedavno primijetio – u dobru Hrvati, u zlu Hercegovci! Već dva desetljeća se govori o hercegovačkoj mafiji, koja je u privatizaciji navodno opljačkala Hrvatsku. Uza sve navedeno, znakovito je da se nikada ne govori o “istarskoj”, “zagorskoj”, “dalmatinskoj” i sl. mafiji u tranzicijom poharanom gospodarstvu.
O tome što je početkom devedesetih bilo s Inom, TDR-om, Zagrebačkom bankom, Telekomom, brodogradilištima. Ali se o par hercegovačkih gospodarskih riba srednje, čak i sitne kategorije godinama govorilo u tolikoj mjeri da se stjecao dojam da su njihovi marginalni lopovluci ključni za gospodarsko osiromašenje zemlje. S bukom koja se diže oko hercegovačkog lopova može se mjeriti samo šutnja oko uspješnih hercegovačkih poduzetnika koji su spasili tvornice i zaposlili stotine ljudi npr. u Bjelovaru ili Osijeku.
Osim toga, Hercegovina se neprestano spominje i kao seksualno konzervativan kraj, a dala je, recimo, Ljubušaka Ibrahima Backeya Jakića – prvu i jedinu veliku porno zvijezdu s prostora bivše Jugoslavije i Mostarca Franju Milićevića, zvanog Aba Aziz Makaya, osnivača Komaje, sekte koja seksualnost uzdiže na najviše, sublimne, razine. Uz sve to, ne tako davno smo imali priliku gledati zgodan amaterski film s Hercegovcem u glavnoj ulozi. Dakle, Hercegovina nipošto nije zatucana i seksualno konzervativna sredina.
Inače, za one koji žele upoznati rokersku Hercegovinu, i to u njezinom “najozloglašenijem”, zapadnom dijelu, od srca preporučujem ljetni festival West Herzegowina Fest, pravi mali hercegovački Woodstock, koji se svakog ljeta odvija u drugom gradu. Dok su na jadranskoj obali rokali narodnjaci, nekakav dance, pjena-party i ostali potrošački oblici prazne zabave, krajem srpnja se tamo događa rock’n’roll.

Sve je to Hercegovina, zemlja miljama daleko od stereotipa nekakvog zabačenog kamenjara na kojem žive šverceri koji isisavaju hrvatski proračun.. No treba istaknuti i to da svaki stereotip, da bi se održao mora imati barem neke primjere koji ga pothranjuju. Negativnom imidžu Hercegovaca u hrvatskoj javnosti obilno je doprinijelo nekoliko zadriglih, primitivnih i priglupih likova koji su, budući da odgovaraju stereotipnoj slici Hercegovca, uvijek dobrodošli gosti u antihercegovačkim medijima. Njima su sva vrata, tj. svi ekrani otvoreni, da pričaju, tj. blamiraju sebe i Hercegovinu kao njezini samozvani “glasnogovornici”, o čemu god hoće. S druge strane, inteligentan, kultiviran i elokventan Hercegovac, vrlo rijetko se vidi u medijima.
Vjerojatno i zato što ima pametnijeg posla. Stereotipni Hercegovac prikazuje se kao primitivac kockaste glave, koji se nakrao na račun hrvatske sirotinje pa sad živi u viletini i vozi najnoviji mercedes, iz kojeg kroči u mokasini i bijeloj čarapi pa se, dok mu kilo zlata zvecka oko šije i čačkalica viri između rijetkih zuba, ubacuje preko reda podići lažnu ratnu invalidninu. Ima ih i takvih, ali ništa više nego iz bilo koje druge regije. No većina Hercegovaca u Zagrebu su bezrezervno zavoljeli taj grad i utkali svoje sudbine u taj grad pošteno radeći cijelog života. Radi njih i radi njihove djece jedino i vrijedi razbijati te ružne stereotipe kojima se nastoje postići najjeftiniji politički poeni, ne pitajući se koliko će čestitih ljudi time biti nepravedno povrijeđeno. A s druge strane, za koliko će dobronamjernih ljudi, jedna fascinantna regija ostati potpuno skrivena.
P.S. Nakon što sam već završio tekst, nazvao me kolega koji radi na Institutu “Ruđer Bošković” pa me je taj poziv podsjetio da sam zaboravio navesti da je, naravno, i Ruđer Bošković porijeklom Hercegovac, i to iz sela Orahov pored Ravnog..

dr. sc. Nino Raspudić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari