Pratite nas

Reagiranja

Herman Vukušić: Laž je da je Andro Vlahušić bio jedan od vođa Konvoja ‘Bijeli put’

Objavljeno

na

Povodom današnje premijere dokumentarnog filma “Bijeli put” u kinu “Europa”, sa početkom u 19 sati, a koji govori o humanitarnoj akciji konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” (u daljnjem tekstu: Konvoj), kao organizator i zapovijednik Konvoja široj hrvatskoj javnosti ovim putem priopćavam sljedeće:

Konvoj je bio jedna od najplemenitijih mirovnih i humanitarnih akcija u novijoj povijesti hrvatskog naroda, sa ciljem pomoći i spasa opkoljenim žiteljima Lašvanske doline tijekom hrvatsko-muslimanskih sukoba 1993. godine.

Upravo iz tih razloga u dobroj sam namjeri produkcijskoj kući Kadar d.o.o. ustupio veći dio svoje arhivske građe u nadi da će napokon Konvoj biti dostojno povijesno prezentiran. Nažalost, još u veljači ove godine bio sam primoran uskratiti Kadru d.o.o. spomenutu građu.

Razlog za ovaj moj potez bila je činjenica što sam uvidom u scenario filma došao do spoznaje da film namjerava izmjeniti više povijesnih činjenica vezanih za Konvoj, te istaknuti u prvi plan uloge ljudi koji sa Konvojem gotovo da i nisu imali veze. Nadalje, scenarijom nisu bili obuhvaćeni neki drugi  ljudi koji su imali vrlo važnu ulogu u stvaranju Konvoja i čija je priča neizostavni dio povijesti ove akcije. Takav scenario, a naposlijetku i film samo je, nažalost, daljnji nastavak iskrivljavanja prave istine o Konvoju, a koja je već godinama na snazi i uglavnom služi za politikanske i samo-promidžbene interese pojedinaca.

Kao najočitiji primjer ovdje ću spomenuti bivšeg dubrovačkog gradonačelnika dr. Andru Vlahušića,  kojeg se u najavi filma kroz više medija ovih dana spominje čak kao i jednog od vođa Konvoja! Ovo je apsolutna povijesna neistina i laž, jer gospodin Andro Vlahušić u konvoju nije imao nikakvu službenu ulogu, već je bio samo specijalizant interne medicine u osobnoj pratnji dr. Slobodana Langa.

Štoviše, premda je bio liječnik, tijekom akcije nije sudjelovao u niti jednoj operativnoj zadaći od bitne važnosti za Konvoj (naprimjer,  spašavanje stradalih pripadnika snaga UN-a na Vran planini nekoliko dana prije polaska konvoja iz Prozora za Novu Bilu). Ove i slične akcije,  od kojih je kasnije uvelike zavisila i sudbina samog Konvoja, radili su neki drugi liječnici koji se u filmu, naravno, niti ne spominju. Što je dr. Vlahušić radio u to vrijeme poznato je samo njemu, a premda se on, kao vrsni političar, već godinama samoproducira kao zaslužni sudionik Konvoja, povijesna je činjenica da Andro Vlahušić nije niti jedan dan sudjelovao u tehničkim pripremama Konvoja, nije imao nikakove ovlasti u donošenju odluka u Konvoju, nije bio u Kovoju na dan polaska u ratnu zonu, te   nije bio sa nama  na Pavlovici gdje je Konvoj pregledavan od strane armije BiH.

Nadalje, Andro vlahušić nije niti sudjelovao u akciji izvlačenja više desetaka vozača i ostalog osoblja Konvoja koji su 22. 12. 1993. tijekom povratka iz Nove Bile ostali zadržani u bazi UN-a u Uskoplju, za vrijeme jedne od najžešćih vojnih operacija armije BiH u tom području.

Za to vrijeme Andro Vlahušić, kao i još neki akteri filma, već su bili jednom nogom u Zagrebu. Opet su neki drugi hrabri ljudi, na prvom mjestu dr. Vladislav iz HVO-a (nažalost, prezime tog neustrašivog gospodina mi je tijekom godina izblijedilo), izvlačili  tijelo pok. Ante Vlaića, te pod kišom granata i metaka satima dogovarali siguran prolaz sudionika Konvoja na teritorij pod kontrolom hrvatskih snaga.

Kao osobi koja sam se dragovoljno prijavila za funkciju zapovijednika Konvoja i svoj život stavio na kocku za dobrobit Hrvata Srednje Bosne, a napose zbog pijeteta spram svih ratnih žrtvava toga kraja, kao i zbog poštovanja za poginule i ranjene pripadnike Konvoja ne mogu i ne želim dopustiti da se moje ime povezuje s ovim filmom, jer isti ne prikazuje pravu istinu o Konvoju. Nadam se da će sljedeća godina koja obilježava četvrt stoljeća Konvoja ipak napokon donijeti objektivan i istiniti prikaz  ovog povijesnog poduhvata koji je ujedinio cijelu Hrvatsku.

Zapovijednik Konvoja za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu

Herman Vukušić, dipl. oec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo obrane poručilo je u utorak kako zahtjeva da se u potpunosti ispoštuje izraelska ponuda za zrakoplov F-16 Barak te da nije moguća nikakva druga inačica tog zrakoplova.

”Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, te stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova”, stoji u odgovoru MORH-a na upit Hine o novonastaloj situaciji oko zaustavljenog procesa nabave lovačkog aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Iz MORH-a poručuju kako je”Republika Hrvatska provela sustavan i temeljit, zakonit proces i donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 te ispoštovala sve obveze” te kako je ”proces i dalje u tijeku”.

Ministar obrane Damir Krstičević poručio je prošlog petka kako Hrvatska nije dobila nikakvu službenu obavijest da SAD blokira isporuku izraelskih vojnih zrakoplova, odnosno da Hrvatska nije upoznata s informacijom koju su objavili izraelski mediji, a po kojima američki ministar obrane James Mattis ne dopušta Izraelu da proda 12 aviona F-16 Hrvatskoj.

Izrael se pismeno obvezao da će ishoditi odobrenje Vlade SAD-a za isporuku borbenih aviona F-16 Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Izraela, priopćio je prošlog petka MORH, dodajući kako će, ukoliko dobije službenu informaciju, o svemu obavijestiti javnost.

Američko veleposlanstvo u Zagrebu priopćilo je istog dana kako s Hrvatskom i Izraelom surađuje na pronalasku prihvatljive opcije koja bi omogućila potvrdu ugovora o kupoprodaji izraelskih zrakoplova F-16.

Iz američkog veleposlanstva poručuju kako surađuju s Izraelom već više od godinu dana vezano uz detalje predloženog ugovora o kupovini zrakoplova F-16. “Tijekom pregovora, bili smo dosljedni i jasni vezano za tehničke uvjete pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora”, naglašava američka strana.

Iz veleposlanstva SAD-a nadodaju da u ovim trenucima aktivno surađuju s Izraelom i Hrvatskom, kako bi dogovorili prihvatljivu opciju koja ispunjava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog razdoblja.

Hrvatska Vlada je 29. ožujka jednoglasno donijela odluku o nabavi 12 zrakoplova F-16 C/D Barak starih tridesetak godina, koji bi Hrvatsku kroz deset godina trebali stajati 2,9 milijardi kuna.

(Hina)

 

Ako Hrvatska ne može kupiti F-16 Barak, a ni novi F-16, što je dakle alternativa?

 

 

Kohorst: Izrael mora prihvatiti tehničke uvjete za zrakoplove F-16 kako bi bili prodani Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Atak na Ministra financija Marića je čista destrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Nemamo bogzna kakvu vlast, ali oporba je katastrofa – to bi u najkraćem bio rezime naše političke stvarnosti. I ovu je ocjenu s racionalnog stanovišta nemoguće opovrgnuti.

Kompletna strategija oporbe predvođene SDP-om (uz asistenciju MOST-a, Živog zida, IDS-a, HSS-a i drugih) svodi se isključivo na destrukciju. Glavni i jedini cilj je rušenje vlasti, kako bi se potom zasjelo na kormilo “propale države” u kojoj “vladaju ustaštvo, nered, mito, korupcija” i sve druge moguće i nemoguće pošasti.

Ovi zloguki proroci koji ovih dana traže čak i revoluciju – dakle primjenu izvan-parlamentarnih metoda, što će reći nasilja, po ugledu “Veliki Oktobar” (poput neslanog Kreše Beljaka, grobara HSS-a), nikako se ne mogu pomiriti s time da u ovoj vlasti (ma kakva ona bila) ima nekoliko sposobnih i stručnih ministara koji znaju što rade i iza kojih stoje rezultati.

I oni to otrpjeti ne mogu. Nikako ne mogu “progutati” kad bilo što u Hrvatskoj krene nabolje. I upravo je to najočitije kod ministra financija Zdravka Marića kojega bi svaka normalna zemlja poželjela za ministra financija.

Ministar Marić “kriv” je zato što je uspio konsolidirati državne financije i pokazati kako se iz gotovo nemoguće pozicije, kad si “po ledom” stvari mogu okrenuti u pozitivnom smjeru.

Osjetili su to naši “dični” oporbenjaci, još prije godinu i pol, kad ih je uhvatila panika od uspjeha vlade “briselskog ćate” na gospodarskom i ekonomskom polju, pa se svim silama navalilo na ministra Marića preko kojega se ciljalo na Plenkovića. Bili smo svjedoci neuspješne operacije Marasa i družine (ojačanih “MOST-ovcima” i drugim prirepcima SDP-a) i one tragikomične maratonske sjednice Sabora na kojoj je Božo Petrov u fotelji predsjednika parlamenta sjedio (ako se ne varam) više od 20 sati – samo kako se ne bi na to mjesto uvalio netko drugi i poremetio mu plan smjenjivanja ministra financija. (Vidi: https://croative.net/linc-nije-uspio-rulja-ostala-praznih-saka/).

Ova komedijaška predstava bila je samo nastavak ranijih operacija koje su se sastojale u planskom “odstrelu” ministara, jednog po jednog, kako bi se potom efektom domina urušila vlada, a bratija iz oporbe zajahala na vlast. A sve je započelo još u vrijeme onog kratkog “vladanja” premijera Oreškovića – s nesuđenim ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je bio ministar s najkraćim mandatom na svijetu. Sjećate li se te halabuke, histerije, tog primitivizma, te medijske harange kojoj je ravna jedino gebelsovska ili miloševićevska propaganda iz 90-ih?

Pa se onda oštrica destrukcije usmjerila prema Tomislavu Karamarku. I opet grmljavina medija, atmosfera linča, zasjedanje “Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa” pod dirigentskom palicom Dalije Orešković kao izvršitelja naloga. Na kraju Karamarko odlazi zbog indicija o mogućem sukobu interesa koji nije dokazan, ali je za svaki slučaj u cijelu konstrukciju koja je trebala dokazati njegovu “krivnju” ugrađena i optužba vezano za mogući “sukob interesa” koji se stavlja na teret njegovoj nevjenčanoj supruzi!? što je zrelo za rubriku “s onu stranu pameti”…

Uglavnom, Karamarka su uspjeli “otpiliti”, pa se krenulo na ministra kulture Hasanbegovića, potom dalje, na Dalićku, sad opet na Zdravka Marića. Nekad “ubodu” nekad ne, ali naši oporbenjaci “ljuti”, uporni su do bola.

Kako već rekoh, ovih dana najavljuju i uličnu revoluciju, ne posustaju u svojoj destrukciji. I nema sumnje kako bi je izveli. Samo nemaju s kime, niti za takvo što imaju muda (da se i ja poslužim ovom već izlizanom metaforom, nije možda pristojno, ali slikovito jeste).

Kao da zaboravljaju da smo još uvijek – barem formalno, po Ustavu i zakonima zemlja parlamentarne demokracije i da se smjena vlasti događa nakon slobodnih, demokratskih, višestranačkih izbora.

Što god tko mislio o Vladi, Plenkoviću i današnjem trenutku u Hrvatskoj, ne može se opovrgnuti činjenica da je Zdravko Marić vrhunski financijski stručnjak koji je uspio napraviti ono o čemu su svi njegovi prethodnici od 1990. godine do danas mogli samo sanjati.

I zato ga sad treba progoniti dalje – putem nasljednice Dalije Orešković koja svoje zadaće odrađuje jednako politikantski, drsko, bezobrazno i namjenski kako je to činila njezina prethodnica. Zar nije tragikomično kad “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” donese službeni zaključak kako onaj tko je bio predmetom sumnje “nije bio u sukobu interesa”, ali (ima ali, ima, itekako) je zato “izvršio povredu obnašanja javne dužnosti” (kako, čime, kada i u kojem obliku, ne pojašnjava se).

Najkraće – Natašino “Povjerenstvo” nije našlo nikakvoga prekršaja iz svoje nadležnosti, ali zato postoji “nešto drugo”, na čemu su izrekli negativno mišljenje o Zdravku Mariću, a što nema veze sa “sukobom interesa”!?

Sad će Nataša Novaković u suradnji sa svojim političkim mentorima i naredbodavcima vjerojatno proširiti ingerencije, pa i sam naziv “Povjerenstva” i nazvati ga: “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i utvrđivanje povrede obnašanja javne dužnosti”.

Pa kad se s “desnice” pojavi netko kod koga će se zaključiti da je “povrijedio” nešto što nije obuhvaćeno ni takvim (proširenim) ingerencijama, nema problema – proširit će se njegova nadležnost i to naravno, može tako u nedogled.

Ako ministar Marić ode, on svakako izgubiti neće ništa. Vratit će svoj mir, a posao pronaći prije nego siđe s Markovog trga, jer takvog stručnjaka treba svatko. Ali će Hrvatska izgubiti svakako.

No, koga briga za to? Marasa, Beljaka, Komadinu, Petrova, Anku Mrak-Taritaš…!? 

Jedino što kod nas funkcionira bez greške i savršeno je cirkus koji se odvija na javnoj sceni.

Samo što je to već malo komu smiješno – za razliku od onoga što se događa pod pravim cirkuskim šatrama.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari