Pratite nas

Povijesnice

Heroj Danijel Borović prije 27 godina donio Hrvatskoj prvi borbeni zrakoplov Mig-21

Objavljeno

na

Dok je prelet Rudolfa Perešina u Klangerfurt u Austriji u listopadu 1991. pridonio internacionalizaciji rata u Hrvatskoj, prelet Danijela Borovića 4. veljače 1992. donio je Hrvatskoj prvi nadzvučni borbeni zrakoplov.

Danijel Borović – junak koji je donio Hrvatskoj prvi MIG-21

Preleti pilota iz JNA na hrvatsku stranu u vrijeme rata bili su pravo junaštvo jer je u opasnosti bio ne samo pilot, nego i cijela njegova obitelj.

Hrvatski piloti su bili pod prismotrom KOS-a, a akcije preleta koordinirale su hrvatske tajne službe sa samim pilotima i to u najvećoj tajnosti. Ovakvi preleti bili su veliki udarac borbenom moralu agresora.

Četvorica hrvatskih junaka i pilota koji su prebjegli sa zrakoplovima JNA zovu se redom: Rudolf Perešin, Danijel Borović, Ivan Selak i Ivica Ivandić.

Na današnji dan 4. veljače 1992. tek priznata Republika Hrvatska dobila je svoj prvi nadzvučni lovački zrakoplov MIG-21 zaslugom hrabrog pilota Danijela Borovića.

On je tog dana izvršio povijesni prelet iz zrakoplovne baze JNA Željava kraj Bihaća na hrvatski aerodrom u Puli. Istovremeno je njegova supruga sa sinom doputovala iz Bihaća u Zagreb (dvije akcije bile su koordinirane).

Danijel Borović je rođen u Knegincu Gornjem pokraj Varaždina, a iz istog pitoresknog Hrvatskog Zagorja je i drugi junak pilot Domovinskog rata pokojni Rudolf Perešin koji je poginuo u akciji Bljesak. On je bio prvi pilot prebjeg iz JNA uopće, a njegov Mig-21 je ostao u Austriji gdje je Perešin sletio.

Preleti hrvatskih pilota – drame i junaštva za filmove i škole

Preleti hrvatskih pilota početkom Domovinskog rata bila su pravi podvig i junaštvo koje bi valjalo upisati u školske knjige i hrvatske filmove.

Nakon spektakularnog preleta Rudolfa Perešina u Klagenfurt 25. listopada 1991. piloti Hrvati i njihove obitelji bili su pod posebnom prismotrom KOS (Kontra Obavještajna Služba) JNA i SDB (Služba Državne Bezbednosti).

U strahu da ne ponove Perešinov pothvat onemogućavano im je letenje administrativnim preprekama, slanjem na izvanredne liječničke preglede i sl., a zapovjednik korpusa general Bajić je prijetio “pritvaranjem svakoga tko pokuša i jednu fotelju iznijeti iz stana”.

Početkom 1992. Danijela Borovića vraćaju na letenje, isključivo na dvosjedu u ulozi nastavnika, a istovremeno iz Zagreba stižu signali da se prelet obavi što prije jer se bližilo međunarodno priznanje Hrvatske koje je i uslijedilo 15. siječnja 1992.

Prilika se ukazala 4. veljače 1992. i tog dana oko 14 sati kolega pilot Miroslav Peris šalje signal Borovićevoj supruzi Snježani da je vrijeme za odlazak. Miroslav Peris kasnije je poginuo kao pilot HRZ-a prilikom borbenog leta u blizini Vrginmosta.

Cijela priča oko bijega poput odabiranja trenutka kada radar na određenoj udaljenosti stapa dva aviona u jedan, nemogućih uvjeta zamračenih hrvatskih gradova i pista, gotovo potpunog nestanka goriva, davanja lažnog identiteta obitelji mogle bi postidjeti najuzbudljivije hollywoodske akcijske izmišljotine. No, ne i hrvatske junake – pilote – koji se nisu ustručavali riskirati i živote obitelji da bi se predali na raspolaganje Hrvatksoj vojsci.

Nakon preleta na pistu u Puli, dva dana kasnije u Zagrebu se sreće sa suprugom i sinom koji su također imali dramatično dvodnevno putovanje iz Bihaća u Zagreb uz česta zaustavljanja i provjere.

Supruga Snježana je za izlazak iz okruženja u kojem se Bihać već tada nalazio koristila lažni identitet kćeri srpskog inspektora koju s bolesnim djetetom iz Bihaća voze na liječenje u Sarajevo.

Susret je bio trenutak radosti i olakšanja za hrabru hrvatsku obitelj Borović, a za Hrvatsku vojsku radost – prvi MIG-21 je u našim rukama!

(narod.hr/kamenjar.com)

 

Hrabri prelet pilota Perešina: Ja sam Hrvat i neću pucati na Hrvate (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Okupacija Baranje 1991.

Objavljeno

na

Objavio

Nalazeći se ispred spomen obilježja mučki ubijenom kolegi Đuri Podboju, želim podsjetiti da se ne zaboravi kako je započeo rat u Hrvatskoj.

3. srpnja 1991. Novosadski korpus okupatorske tzv. Jugoslavenske narodne armije s oko 60 tenkova, oklopnih borbenih vozila i transportera te konvojem vojnih kamiona punih srpskih i crnogorskih rezervista upao je u Baranju, čime je zvanično započela agresija Srbije na Republiku Hrvatsku.

Nakon oko mjesec dana priprema srpske oružane snage započele su s vojnim djelovanjima po mirnim stanovnicima okolnih sela s ciljem protjerivanja cjelokupnog nesrpskog stanovništva i okupacijom cijele Baranje.

Egzodus Baranjaca dogodio se 22. i 23. kolovoza kada je iz svojih kuća u Baranji protjerano više od 35.000 ljudi. Tijekom 1991. i 1992. onih 200-tinjak starih koji nisu htjeli napustiti svoja ognjišta nemilosrdno je likvidirano, a okupator je cijelu Baranju pripojio tzv. republici srpskoj krajini (RSK) s konačnim ciljem pripajanja Baranje Republici Srbiji.

Istoga dana, 23. kolovoza 1991. nakon zauzimanja odašiljača Belje, srpski teroristi mučki su ubili i našeg kolegu Đuru Podboja koji je do svojega zadnjeg daha branio objekt i nije dopuštao emitiranje srpske lažne propagande preko toga odašiljača.

Koliko je opasno bilo ratno izvještavanje s ovoga ratišta na istoku Hrvatske govori i činjenica da su, od 7 poginulih ratnih izvjestitelja HRT-a, upravo ovdje poginula dva: Đuro Podboj na odašiljaču Belje i snimatelj Žarko Kaić u osječkom naselju Brijest kod zloglasnog poligona “C”.

To su istinski heroji Domovinskog rata koji zaslužuju vječnu počast i zahvalnost jer su za slobodu i samostalnost Domovine Hrvatske dali najviše što su mogli – svoje živote !

Branko Pek, tajnik Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a

 

Podsjetimo, izaslanstva HRT-a, tvrtke Odašiljači i veze i članovi obitelji u petak su kod odašiljača Belje u Baranji položili vijence i zapalili svijeće u znak sjećanja na Đuru Podboja, koji je kao tehničar Hrvatske radiotelevizije poginuo 23. kolovoza 1991. godine.

Podboj je poginuo dok je branio odašiljač “Belje”, u želji da i u najtežim uvjetima osigura emitiranje radio i televizijskog signala.

Njegov sin Mario Podboj rekao je kako mu je drago što se žrtve njegova oca sjete njegovi radni kolege i tvrtka za koju je radio.

“To pokazuje da ne zaboravljaju žrtve iz Domovinskog rata koje su dale najviše što su mogle za stvaranje samostalne Hrvatske. Moj otac je bio predan poslu i želio je da istina o događanjima na ovim prostorima ide u cijeli svijet, branio je odašiljač kako bi onemogućio medijsku blokadu, ali nažalost opkolili su ga i na kraju se dogodilo ono najgore”, kazao je.

Iz Odašiljača i veza su priopćili kako je Podboj, unatoč okupaciji i razaranjima, cijelo vrijeme odašiljao radijske i televizijske programe HRT-a, čime je spriječena informativna blokada,

“Zahvaljujući tome Hrvatska je i u medijskom ratu ostvarila pobjedu, a dragi kolega za to je dao svoj život”, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma

Objavljeno

na

Objavio

Dana 23. kolovoza slavi se kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma.

Suvremena civilizirana Europa uzela je ovaj datum zbog toga što su tog dana 1939. pakt o podjeli Europe sklopili dva najgora zločinačka sustava u povijesti Europe – nacionalsocijalizam i komunizam.

Malo ljudi zna da tim dijaboličnim paktom nije podijeljena samo Poljska već šest zemalja, a praktično podijeljena je i Europa u dvije interesne sfere.

Na današnji je dan 23. kolovoza 1939. sklopljen  (tada) tajni sporazum o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a, poznat i kao Pakt Ribbentrop-Molotov (Pakt Hitler-Staljin).

Potpisan je u Moskvi od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa. Međusobni pakt o nenapadanju bio je na snazi gotovo dvije godine do početka Operacije Barbarossa, 22. lipnja 1941. kada je Njemačka napala SSSR.

Pakt Ribbentrop-Molotov

Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se, sukladno odluci Europskog parlamenta iz 2009. godine, obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera komunista i nacista u sljedećim nezavisnim zemljama:

• Finska
• Estonija
• Latvija
• Litva
• Poljska i
• Rumunjska

Kao posljedica ovog sporazuma, sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane nacističke Njemačke, bilo od strane komunističkog SSSR-a.

Jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost, ali je bila prisiljena ustupiti finska narodna područja komunističkom imperijalizmu na istoku zemlje (Karelija), piše narod.hr

Tjedan dana nakon potpisivanja sporazuma, 1. rujna 1939., nacisti su napali Poljsku sa zapada, a malo kasnije komunistička Crvena Armija ušla je u Poljsku sa istoka. Na taj način podjelom Poljske sramotna suradnja dva totalitarna režima dosegla je vrhunac svog licemjerja.

U Hrvatskoj postoji nužna potreba osvješćivanja građana sa posljedicama totalitarnih režima. One se broje u milijunima ubijenih, prognanih i mučenih nevinih ljudi. Na svim razinama obrazovanja, kulture, medija, povijesti i politike potrebno je otvoriti javne rasprave i provesti lustracijske i druge zakone koji bi odstranili iz društva istaknute pripadnike totalitarnih režima.

Slučaj Lex Perković potvrdio je da zaštita zločinaca totalitarnih režima dolazi sa najviših pozicija vlasti i pravosuđa.

 

Mile Bogović: ‘Oni koji su ih pobili nisu imali kulture da ih pokopaju’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari