HHO: Kako je moguće da se neki hrvatski uglednici i moćnici liječe u svijetu na račun HZZO-a, a mala nevina dječica na to nemaju pravo

HHO se oglasio o problemu devetero mališana koji se u Klaićevoj bolnici liječe od zoćudnog tumora nazvanog Neuroblastom. Iako je Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila upotrebu spomenutog lijeka, on je izuzetno skup.

Bolnica bolnica bi iz svojih unutarnjih sredstava mogla omogućiti lijek za samo dva pacijenta čime su liječnici dovedeni u nemoguću i nedopustivu dilemu.

Priopćenje HHO-a koje potpisuje Zvonimir Čičak prenosimo u cijelosti:

“U središtu pozornosti hrvatske javnosti našlo se devetero mališana starih do pet godina koji se liječe u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Djeca boluju od zloćudnog tumora nazvanog Neuroblastom, i čeka ih sigurna smrt ukoliko im se ne omoguće neophodni lijekovi. Neuroblastom napada različite djelove tijela, a manifestira se primjerice da, ovisno o oboljelom dijelu tijela djeca nekontrolirano mokre. Krv iz mozga ne može se vraćati u srce ukoliko bolest pritisne venu. Ako je u blizini dušnik dijete ne može disati, gutati, koža im poplavi, očni kapci se spuštaju. Ukoliko se zloćudni tumor razvija negdje uz kralježnicu dijete je oduzeto pa ne može pokretati ekstremitete, bilo ruke bilo noge. Tumor se širi i na kosti što izaziva velike bolove. Ukoliko se pak širi u blizini očiju, očne jabučice se guraju prema van. Djeca teško dišu, znoje se, grče im se mišići i udovi koji se pritom nekontrolirano miču. Teško govore.

Bez adekvatnog liječenja smrt od Neuroblastoma je neizbježna. Lijek Dinutuximab beta mogao bi pomoći djeci pri liječenju. Prije dva mjeseca Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila je upotrebu spomenutog lijeka, pa je prema tome odobren i za Hrvatsku. Slijedom toga, lijek bi trebao i morao financirati i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. No lijek Dinutuximab beta izuzetno je skup. Jedna doza stoji oko 350.000 kuna, a za jedan cjeloviti tretman potrebno je pet doza, tj. 1.500.000 kuna. Pritom, taj lijek šansu pozitivnog djelovanja povećava za dvadest posto, pa je krajnji ishod liječenja neizvjestan.

Liječenjem tog zloćudnog tumora bave se jedino liječnici u Klinici za dječije bolesti u Klaićevoj. Bolnica bi iz svojih unutarnjih sredstava mogla omogućiti lijek za samo dva pacijenta čime su liječnici dovedeni u nemoguću i nedopustivu dilemu. Oni bi dakle trebali odlučiti o životu i smrti sedam preostalih malih pacijenata. Koga god izabrali, ostali mali pacijenti “osuđeni su na sigurnu smrt”. Dilema nije samo etička. Ona je prije svega moralna, i radi se zapravo o propitivanju onoga što možemo nazvati “javni moral” cijeloga hrvatskoga društva. Od odgovornih pojedinaca do najviših državnih institucija.

Može li i smije li iznos od deset milijuna kuna biti nešto upitno u hrvatskome društvu? Nažalost, u nas je i to moguće.

U modernom svijetu nitko drugome ne može i ne smije uskratiti pravo na život kao temeljno ljudsko pravo, a isto tako ni pravo na skrb i brigu društva o zdravlju. Ovo načelo nije ugrađeno samo u članak 59. Ustava RH, nego i u mnoge međunarodne dokumente koji se bave tom materijom.

Pogotovo kad se radi o djeci, i to onoj najranjivijoj skupini djece-pacijenata, u čiju se budućnost i potrebe kunu sve institucije ove države, ali i suvremenog svijeta.

Konačno, ne radi se samo o životu i zdravlju nevine dječice iz Klinke za dječije bolesti u Klaićevoj. Ovdje se radi o pravu svih građana Republike Hrvatske na odgovarajući i dostupni zdravstveni tretman u medicinskim institucijama u Hrvatskoj u skladu sa zakonom.

S pravom se stoga u ovoj Izjavi pitamo kako je moguće da se neki hrvatski pojedinci, prije svega uglednici i moćnici, liječe u svijetu na račun HZZO-a, a mala nevina dječica na to nemaju pravo. I to sve dotle da se problematizira i kupovina neophodnog lijeka neophodnog za njihovo lijecenje!? Temeljna je dilema dakle samo jedna : tko će u ovom slučaju biti “HEROD”? .

Krucijalno je pitanje, u kakav su položaj dovedeni roditelji i bližnji ove dječice kad mogućnost preživljavanja i smrti ovisi o bešćutnosti birokracije. Životi devetero dječice koji boluju od spomenutog opakog zloćudnog tumora morali bi za sve nas biti izdignuti ne samo na razinu vrijednosti nego i temeljnih vrednota ovoga drustva.

Stoga pozivamo institucije hrvatske vlasti na svim nivoima, da javno preuzmu odgovornost za sudbinu ove djece. Životi ove dječice ne mogu i ne smiju ovisti o nekakvim ad hoc povjerenstvima. Njihova budućnost i zdravlje mora se zrcaliti iz ponašanja svih segmenata hrvatskoga društva, koje bi, slijedom Ustava, trebalo biti socijalno.

Stoga odmah učinite sve što možete, i to bez prijetvornih birokratskih dilema i nedoumica. Jučer, a ne sutra. Da ne bude prekasno.”

Što vi mislite o ovoj temi?