Pratite nas

HHO-Poklič “Za dom spremni” je ekvivalentan nacističkom “Seig Heil”

Objavljeno

na

HHO poručio je da već 20 godina upozorava na moralnu i političku pogubnost ustaškog pokliča “Za dom spremni”, koji je ekvivalentan nacističkom “Seig Heil”, ali to nije naišlo na odgovarajući odjek u javnosti jer njezin dobar dio godinama odobrava pozdrav koji je povijesno vezan uz ustaški pokret.

 

Hrvatski helsinški odbor  u priopćenju upozorava da izvikivanje i isticanje totalitarnih simbola u suvremenom svijetu utemeljenom na demokratskim načelima nije samo anticivilizacijski čin, nego i sjeme mogućih novih pogubnih ideologija i pokreta, zbog čega je najveći dio europskih zemalja zabranio isticanje takvih simbola.

 

HHO smatra da je koncentriranje medijske pažnje na nogometaša Josipa Šimunića površno jer se pozdrav “Za dom spremni” posljednjih godina čuo i na drugim utakmicama, i to uz prešutnu i odobravajući podršku dobrog dijela hrvatske javnosti.

 

Bez obzira što poklič “Za dom spremni”, kao i ostala ustaška i komunistička ikonografija, u Hrvatskoj nisu zakonom sankcionirani, nego se različitom i neujednačenom sudskom praksom tretiraju samo kao prekršaji, HHO smatra uporabu i jednih i drugih simbola neprihvatljivom.

 

Odbor te organizacije za ljudska prava smatra da za meritum stvari nije relevantno povijesno podrijetlo ustaškog pokliča, već ukazuje na sadašnji učinak tog pozdrava na hrvatski društveni i politički život, te na percepiranje Hrvatske i hrvatskog naroda u svijetu kroz prizmu tog pokliča.

 

Nakon incidenta sa Šimunićem na utakmici Hrvatska – Island na javnoj sceni su se, kažu u HHO-u, javila stara apologetska tumačenja pozdrava “Za dom spremni” i to uglavnom s ciljem odvajanja tog pozdrava od njegovih fašističkih i ustaških konotacija. No, činjenica je da ga je ustaški pokret usvojio i koristio kao stranački znak prepoznavanja, te ga u NDH nametnuo državnoj administraciji i široj javnosti.

 

“Nije bitno jesu li ustaše koristili već postojeće ili slične pozdrave, niti je važno što su i drugi pokreti koristili slične formulacije. Ovaj pozdrav povijesno je vezan uz ustaški pokret od samih njegovih početaka”, ističe HHO dodajući da ga je Pavelić koristio već 1932., a vjerojatno i ranije.

 

Tim su pozdravom završavale i sve javne manifestacije za vrijeme ustaškog režima i bio je na svim službenim dokumentima NDH. Upravo zbog povezanosti s Pavelićevom diktaturom i negativnim iskustvom NDH, dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napustio je taj pozdrav ranih 1950-ih kao politički kompromitantan.

 

“U ustaškom simboličkom sustavu taj je pozdrav ekvivalentan nacističkom ‘Sieg Heil’, pa je povijesno kompromitiran”, kaže HHO dodajući da bi toga morao biti svijestan svaki hrvatski građanin i Hrvat izvan domovine.

Izvršni odbor HHO-a vjeruje da je javnu percepciju tog pozdrava moguće promijeniti samo demokratskom raspravom, preveniranjem, a ne novim oblicima represije ili javnog linča pojedinaca iskupina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Josipovićeve optužbe Katoličke Crkve

Objavljeno

na

Objavio

U političkom magazinu »Obzor«, koji kao prilog objavljuje Večernji list, u subotu 16. ožujka objavljen je opširan intervju bivšega predsjednika Republike Hrvatske i novopečenoga povratnika u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske u kojem je, uz ostalo, teško optužena Katolička Crkva u Hrvatskoj.

Govoreći da je kao predsjednik Republike otišao na Bleiburg »pokazavši tako svoju odgovornost prema našoj povijesti i budućnosti«, dodao je: »Smatrao sam, i o tome sam razgovarao i s vrhom Katoličke Crkve, da Drugi svjetski rat konačno moramo završiti i skinuti ga s dnevnog reda žaleći za svim žrtvama i osuđujući svaki zločin, ali s vrlo jasnom porukom. Svako neka stavi cvijet na grob svojih stradalih, neovisno kojoj su strani pripadali. Ali, konačno i nedvojbeno prihvatimo da je bilo ispravno suprotstaviti se Hitleru i Mussoliniju, a ne služiti im. Narodnooslobodilačka borba je bila ispravan odabir, a ustaški kolaboracionizam pogrešan. Izgledalo mi je da bi Crkva mogla podržati takav pristup, međutim, očito sam se prevario. Crkva se, zajedno s desnicom odlučila za ustašofiliju i revizionizam. Porazno je da imamo mise za ustaške zločince. Nisam čuo da je ikada održana misa za neke od poginulih partizana, čak ni za svećenike koji su sudjelovali u NOB.« Te riječi vrlo jasno održavaju veliku pristranost i nespremnost na prihvaćanje istine o hrvatskoj prošlosti. Kao političar bivši predsjednik na takvo mišljenje i na njegovo javno iznošenje ima apsolutno pravo, no to ne znači da nije i on, kao i svaki čovjek, dužan tražiti i, kad je spozna, prihvatiti istinu.

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

Iz citiranih riječi vidljivo je da je ideja nacionalnoga pomirenja, koju je zastupao prvi hrvatski predsjednik, apsolutno ignorirana, mrtva, te da bi jedini pravi odnos prema prošlosti bio onaj da »žaleći za svim žrtvama i osuđujući svaki zločin« svatko »stavi cvijet na grob svojih stradalih«. Apsolutno je nužno da se pijetet iskazuje svakoj žrtvi bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku, vojnu, ideološku ili neku drugu pripadnost, ali to bi trebalo činiti bez ikakve zadrške i na način da svatko može staviti cvijet na grob svakoj žrtvi, a ne samo uvjetno rečeno »svojoj«. Izrečena rezerva da svatko »stavi cvijet na grob svojih stradalih« pokazuje veliku i neprimjerenu skučenost, moglo bi se reći svojevrsno sektaštvo kojega se mnogi pripadnici ljevice ne mogu odreći jer za njih sve žrtve ipak nisu jednake i ne zaslužuju jednak pijetet.

Apsolutno je nužno da se osudi svaki zločin bez obzira na to tko ga je počinio, kada, u kakvim okolnostima i s kakvim motivima, no stajalište da »svatko svojima stavlja na grob cvijet« znači da ipak svi zločini ne trebaju biti jednako osuđeni jer velik dio pripadnika ljevice ni 30 godina nakon povijesnoga pada komunizma još ne može principijelno priznati i stvarno osuditi komunističke zločine.

Velik je minus takva mišljenja i činjenica da ono sadrži zaborav, tradicionalni, odnjegovani ili smišljeni, da oni koji po tom mišljenju nisu na strani antifašista, vrlo često, zapravo prečesto, uopće nemaju groba na koji bi se mogao položiti cvijet i da se upravo zbog utjecaja ljevice baš ništa ne čini da bi te žrtve dobile makar zajednički grob. Koliki su posmrtni ostatci hrvatskih žrtava, pobijenih bez ikakva suđenja, pronađeni i otkopani u susjednoj Sloveniji, no hrvatske vlasti ni prstom nisu maknule, a nema naznaka da se išta u tom spremaju mijenjati, da bi te žrtve dobile makar zajednički grob na tlu svoje domovine? Dok je god takav odnos prema tim hrvatskim žrtvama, ne može se govoriti ni o principijelnom iskazivanju pijeteta ni o principijelnoj, tj. jednakoj osudi baš svakoga zločina.

Katolička Crkva po svem svijetu jednako iskazuje pijetet molitvom svakomu čovjeku bez obzira na sve njegove moguće posebnosti i jednako principijelno osuđuje baš svaki zločin ma tko ga god počinio. Stoga nema niti je ikada bilo misa za »ustaške zločince« ili za »partizane«, nego postoje i slave se mise za pokojne osobe, bez obzira koliko grješne bile i bez obzira na sve njihove pripadnosti. Slavljenje mise za pokojnike molitva je da im Bog oprosti sve grijehe, a ne njihovo proglašavanje svetima.

Zabrinjavajuće je neznanje koje je u tom intervjuu očitovano glede misa za »ustaške zločince« jer opća kultura nalaže barem minimalno poznavanje smisla i cilja molitve za pokojne u Katoličkoj Crkvi. No iz takva manjka znanja iz opće kulture lako je politički optuživati Crkvu u Hrvatskoj za tobožnju »ustašofiliju«. Političari imaju, doduše, stanovito pravo na pretjerivanja, zaoštravanja i oštre kvalifikacije, no nemaju pravo na gaženje istine i na diskvalifikacije i lažne optužbe. Nemaju ni mediji, pa tako ni uredništvo »Obzora«, pravo iz pukoga neznanja, nepoznavanja, nekulture isticati naslov: »Porazno je da imamo mise za ustaške zločince, a za partizane nikad nisu služene«, jer to nema baš nikakve veze sa stvarnošću ni s istinom.«

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Dramatične scene u Norveškoj. Helikopteri spašavaju putnike s kruzera

Objavljeno

na

Objavio

Kruzer koji je putovao blizu obala Norveške odaslao je poziv za pomoć zbog jakog vjetra i velikih valova, prenosi Euronews.

Uprava kruzera zvala je pomoć kako bi što prije evakuirali 1300 putnika koji se nalaze na brodu. Zbog olujnog nevremena kruzeru je otkazao motor zbog čega je započeta dramatična operacija spašavanja svih putnika. Evakuacija je još u tijeku.

Još je nejasno koliko je ljudi spašeno, neki podaci govore o stotinjak spašenih, a policija upozorava da ne mogu iznijeti točne podatke. Svaki helikopter može nositi najviše 20 ljudi.

Zasada nema informacija o nastradalima, tek se spominje par ozljeđenih, ali sa lakšim tjelesnim ozljedama.

Službe su potvrdile da se kruzer uspio usidriti, a zabrinuti rođaci putnika poručuju kapetanu da im javi da li su ljudi na sigurnom.

Iz Glavnog spasilačkog centra na jugu Norveške rekli su da je evakuacija u punom jeku te u njoj sudjeluju pet helikoptera i sedam brodova koji pomažu odvesti ljudi na obalu, javlja BBC.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari