Pratite nas

Vijesti

HHO: Vladajući agresivno nameću podjele, na referendum izađite bez straha

Objavljeno

na

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava obratio se javnosti izjavom o referendumu o braku, kojom poziva građane da se 1. prosinca izjasne u skladu sa svojom savješću, bez straha, pritiska i nelagode, dajući referendumu svoju osobnu demokratsku legitimaciju. Izjavu donosimo u nastavku.

– Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) sa zabrinutošću prati duboku gospodarsku, socijalnu, moralnu i političku krizu u hrvatskom društvu, koje je već godinu dana zaokupljeno raspravama o spolnom odgoju, referendumu o braku, ćirilici, promjeni Ustava, Lex Perkoviću. Procjene mnogih analitičara i javnih djelatnika govore da je ova rasprava nametnuta od vladajuće politike, putem sebi sklonih medija i jednog dijela nevladinih udruga, pokušavajući skrenuti pažnju s gorućih gospodarskih i socijalnih pitanja raspravom o svjetonazorskim ili namjerno nametnutim političkim temama.

Stoga ne čudi kako hrvatsko društvo svakim danom prolazi kroz sve žešće polarizacije i radikalne političke podjele, uvjetno rečeno lijeve i desne. Zabrinjavajući je način na koji se u te procese, nekritički i mimo profesionalnih kriterija, uključuje dobar dio medija i javnosti. Mediji, većim dijelom u službi vladajuće lijeve koalicije, brojni političari, kao i predstavnici pojedinih nevladinih udruga, gotovo da se natječu kako oblatiti građane koji su svjetonazorski ili politički opredijeljeni za neku drugu, u ovom slučaju konzervativnu opciju.

Konzervativni svjetonazor i konzervativne političke opcije u Hrvatskoj se idejno stigmatiziraju i kriminaliziraju do mjere da se počinje javljati strah od otvorenog i slobodnog iznošenja vlastitih stavova. Takva politička i društvena klima predstavlja ugrozu temeljnih ljudskih prava na javno iznošenje svjetonazorskih i političkih stavova.
Nosioci su ove ideološke harange, začete u prepoznatljivim političkim i interesnim grupama, kojima služe pojedini novinari, odnosno vlasnici medija, poznati inače po lakoći kojom su svojedobno u vrijeme komunističkog režima, olako baratali opasnim diskvalifikacijama, prozivajući svako slobodoljubivo razmišljanje – od demokratske ljevice do liberalnih i konzervativnih ideja – protivnim jugoslavenskoj komunističkoj doktrini i diktaturi.

Kako se približava referendum o braku, koji će se održati 1. prosinca, u hrvatskom medijskom prostoru na djelu je pravo natjecanje u borbi protiv zalaganja za poštivanje Ustava, ljudskih prava, demokracije i drugačijeg načina razmišljanja. Prepoznatljivi duh iz bivših vremena proširio se hrvatskim medijskim prostorom.
Pravo zahuktavanje medijske harange prema hrvatskim građanima koji svoj životni svjetonazor temelje na kršćanskom nadahnuću i konzervativnom svjetonazorskom ili političkom opredjeljenju, počelo je programatskim tekstom Davora Butkovića u Jutarnjem listu (25. svibnja 2013.) pod naslovom „Nova konzervativna revolucija plamti Hrvatskom”, što neodoljivo podsjeća na termin „kontrarevolucija”, korišten u komunističkom vremenu sedamdesetih godina pa do samog kraja tog režima. Ova Butkovićeva mantra postala je u hrvatskom medijskom prostoru svakodnevna poštapalica za označavanje svih koji misle i djeluju iz konzervativnog političkog svjetonazora.

Nakon Butkovića objavljena je i „tjeralica” autorice Slavica Lukić, (Jutarnji list, 8.lipnja 2013.) sa slikama dr. Vice Batarela, predstojnika Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije, prof.dr.sc. Dubravke Hrabar, voditeljice Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Vuke Brigljevića, fizičara angažirana na projektu u CERN-u, dr.sc. Stjepe Bartulice, povjerenika za vjerska pitanja u uredu Predsjednika republike, dr. Željke Markić, liječnice i novinarke, te Ladislava Iličića, glazbenika i violinista u Simfonijskom orkestru HRT-a. Neupitni po svojoj stručnosti i akademskom obrazovanju, oni su prokazani kao nositelji „neokonzervativne kontrarevolucije” samo zbog svoga javnog katoličkog angažmana. Riječ je o staroj, prokušanoj matrici iz bivših vremena, lociranja unutarnjeg neprijatelja, u čemu su najagresivnija izdanja Europapress holdinga, u suvlasništvu njemačkog WAZ-a i Tportal.hr, u vlasništvu Hrvatskog Telekoma, odnosno Deutsche telekoma. Za njima ne zaostaju ni drugi mediji, među njima HRT, privatne televizije i pojedini portali.

Približavanjem referenduma o braku sve se radikalnije javlja vrijeđanje i ponižavanje pojedinaca opredijeljenih za opciju „za”, ali i prema 700 tisuća građana koji su potpisali peticiju za referendum o braku. Ta se inicijativa prokazuje kao „zločinački pothvat” građanske inicijative „U ime obitelji”, koja je organizirala prikupljanje potpisa za promjenu ustavne definicije braka. Na sceni je sukob između necivilnog društva i njegovih ostataka iz komunističkog vremena i civilnog društva koje ne pristaje na ideologizaciju ljudskih prava. Necivilno društvo se prepoznaje etiketiranjem terminima kao što su klerikalizam, klerofašizam, zaostalost, zatucanost, nazadnjaštvo, katolički talibanizam. Ovakvim etiketiranjem nastoji se demonizirati pristaše referenduma i druge vjernike zbog njihova svjetonazora, kao i druge osobe konzervativnog opredjeljenja. Na meti su svi oni koji se opiru agresivnoj skupini medijskih autora, ali i odabranih pojedinaca iz javnog života koji su se stavili u službu harange sa svim obilježjima totalitarnog opredjeljenja. Dakako, valja naglasiti da su se u raspravi o referendumu protiv njega izjašnjavale i brojne osobe zrelim demokratskim i argumentiranim stajalištima. Nažalost, oni su bili i ostali u manjini.

Navest ćemo samo neke primjere pogroma protiv osoba koje sadašnji režim i njegove produžene medijske ruke progone do kriminalizacije.

(1) Studentskom kapelanu, u više je navrata prijećeno smrću (što policija istražuje). U Večernjem listu (26. listopada 2013.) objavljena je vijest da je sanacijski upravitelj SC-a Pejo Pavlović, pozvao „na ribanje” studentskog kapelana don Damira Stojića, zamjerajući mu što je u terminu za vjeronauk u Studentskom domu „Stjepan Radić” organizirao tribinu o referendumu. Stojić je u izjavi za VL dodao da je Pavloviću bilo neugodno te da je bilo očito da je nalog stigao „odozgo”. Prema provjerenim informacijama iz više izvora saznali sz da su gosp. Peju Pavlovića osobno zvali premijer Milanović i ministar Jovanović, o čemu bruji Studentski centar.

(2) Dr. sc. Dubravka Hrabar, neosporni autoritet za obiteljsko pravo, izložena je pravom linču na stranicama Jutarnjeg lista (21. rujna 2013.), tekstom Kristine Turčin kojim je doveden u pitanje njezin moralni i profesionalni lik. Njen najveći krimen je, citiramo: „Otvoreno vrlo konzervativna, bliska Katoličkoj crkvi, da po tom „ključu” nastoji birati svoje suradnice, pa je njezina zamjenica dr. Aleksandra Korač Graovac članica komisije Hrvatske biskupske konferencije Justitia et pax.”.

(3) U Hrvatskom saboru zastupnik HNS-a Igor Kolman, koristeći grubi govor mržnje, nazvao je 700 tisuća potpisnika inicijative za referendum „prljavim pokretom”.

(4) Zastupnik SDP-a Nenad Stazić, inače potpredsjednik Sabora, interpretirajući falsificirani izvadak iz jednog intervjua Željke Markić jedne od vodećih osoba „zločinačke skupine” povezao je inicijativu „U ime obitelji” s fašizmom idući tako daleko da je na svom Facebooku napisao „Očekujem da ova Markićka i njezina udruga za obitelj zatraži da se uskoro zabrane jednoroditeljske obitelji. Djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu.” (koncentracijski logor u 2. svjetskom ratu).

(5) Vrhunac sramote za Republiku Hrvatsku – javno demonstriranje primitivizma i govora mržnje – je nastup zaposlenika EU parlamenta Nikše Spremića, akreditiranog asistenta SDP-ova zastupnika Olega Valjala. Dotični se gospodin obratio Međustranačkoj sjednici za obitelj u Strasbourgu i usporedio Željku Markić s nacističkim zločincem Adolfom Eichmannom. Tako je atmosfera u Hrvatskoj vezana uz referendum o braku postala dostupna i EU institucijama.

Hrvatski građani izaći će u nedjelju na referendum i glasovati u skladu sa svojim svjetonazorom i životnim opredjeljenjima. Nažalost, na ovaj referendum izaći ćemo bez demokratske debate kakvu recimo ima Švicarska gdje se upravo priprema referendum o braku.
Hrvatski mediji vodeći kampanju „protiv” ne dajući odgovarajući protuprostor javnim osobama koji bi se izjasnili „za”, plasirajući plasirajući arogantne i uvredljive izjave onih koji su se opredjelili „protiv” širili su u društvu atmosferu straha i ponižavali osobe s drugačijom opcijom. U političkoj filozofiji ove arogantne manjine možemo razaznati kao širitelje mržnje prema slobodi i demokraciji. Kako bismo zorno pokazali u kakvoj se atmosferi odvija „javna rasprava” o referendumu, napomenut ćemo da su u Hrvatskoj, prema našim saznanjima, provedene brojne ankete o ishodu referenduma, ali one nisu doprle u javnost. Čak je i Vlada iz sredstava poreznih obveznika financirala spot „Protiv”, ali je odustala od emitiranja shvativši u kojoj mjeri bi mogući negativni ishod mogao dovesti u pitanje njen daljnji demokratski izborni legitimitet.
HHO poziva građane RH, bez obzira na to hoće li će glasovati „za” ili „protiv”, da odbace sve strahove, pritiske i nelagode, te da u skladu sa svojom savješću, ovom referendumu daju svoju osobnu demokratsku legitimaciju, navodi HHO u izjavi za javnost. (iPress)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari