Pratite nas

Hill: Kad čujem neke lidere, odmah pogledam u džep gdje mi je novčanik

Objavljeno

na

Otpravnik poslova Veleposlanstva SAD-a u BiH Nicholas Hill, koji je prvi čovjek američkog Veleposlanstva u BiH dok ne stigne nova veleposlanica, u intervju za Dnevni list govori o aktualnoj situaciji u našoj zemlji.

Posljednji prosvjedi su po njemu refleksija frustracije građana prema političarima, a retoriku pojedinih lidera koji cijelu priču hoće prepakirati kao etnički problem ocjenjuje kao opasnu.

Navodi da se radi o podgrijavanju strasti te da to ne može dati kratkoročne rezultate, ali da će ljudi shvatiti o čemu se radi. Hill govori o angažmanu SAD-a u BiH, ustavnim promjenama, nužnim reformama i izborima u našoj zemlji.

Prije svega želim čuti Vaš komentar o posljednjim događajima u FBiH. Je li u pitanju socijalni bunt ili politički izrežiran nered u cilju rušenja ustavnog poretka, kako to tvrde neki političari?

– Mislim da je jasno da su prosvjedi koje su se dogodili u FBiH odraz nezadovoljstva građana situacijom u zemlji, pogrešnim upravljanjem u sferi ekonomije, korupcije, visokom stopom nezaposlenosti koja je iznad 40 posto, što smatram nevjerojatnim.

Mislim da je ljutnja kojoj smo svjedoci na ulici refleksija frustracije građana prema političarima koji kao da su izgubili dodir s realnom situacijom u zemlji. Svjedoci smo bili i da su određeni politički lideri pokušali sve što se događa predstaviti kao neku vrstu etničkog sukoba. Ja sam promatrao sve to što se događa, razgovarao sa sudionicima plenuma u Sarajevu, Tuzli, Mostaru.

Ono što ja mogu zaključiti jest da su ti ljudi fokusirani na ekonomsku situaciju i činjenicu da vlasti ne rade na tome da ljudi imaju bolji život, radna mjesta. Oni žele više ekonomskih prilika. Nisam primijetio da se ovdje radi o nekim etničkim pitanjima. Vidjeli smo nastojanja, ne samo u Mostaru, već i u drugim dijelovima zemlje, da se to prepakira kao etnički problem. Mi jednostavno to ne vidimo tako.

Je li to opasno?

– Apsolutno je opasno. Vidjeli smo i opasnu situaciju. Srećom, nitko nije izgubio život. Nasilje je bilo ogromno i želim naglasiti da smo mi to nasilje osudili. Nasilje je protivno interesima onoga što prosvjednici pokušavaju ostvariti.

Mislila sam pitati je li opasna retorika lidera koji tvrde da su posrijedi izrežirani prosvjedi koji imaju za cilj otvaranje etničkih problema?

– Naravno da je opasna. Oni pokušavaju podgrijati strasti kojih uopće nema. Ja razumijem o čemu oni razmišljaju u svojim glavama. Oni pokušavaju promijeniti temu. Ne žele da se vodi rasprava o korupciji na visokoj razini. Umjesto o pogrešnom upravljanju u ekonomiji ili lošoj klimi za investicije, oni bi radije zaokrenuli priču da se o ovome razgovara u okvirima etničkog sukoba. Kratkoročno će imati uspjeh s takvom vrstom argumenata. Vremenom će ljudi shvatiti o čemu je ovdje riječ. Čim čujem takvu retoriku, odmah pogledam u džep gdje mi je novčanik i je li još uvijek tu. Suština je da oni žele skrenuti s prave teme.

Bilo je govora da su prosvjedi i neredi možda izrežirani ili podgrijani iz inozemstva, od međunarodne zajednice?

– I ja sam tu glasinu čuo. Mogu potvrditi da mi nismo imali veze s onim što se događalo. Osjećaj nesreće, nezadovoljstva i frustracije je nešto što dolazi iz korijena ovih ljudi ovdje. Opet ću ponoviti da građani imaju pravo na mirne prosvjede.

U ovoj državi idemo s neuspjeha na neuspjeh. Kako komentirate angažman Europske unije u BiH, s obzirom na neuspjeh provođenja presude “Sejdić – Finci” i zastoj zemlje na europskom putu i stalna nastojanja da se ne postigne dogovor?

– Prvo moram reći zašto SAD podržava Europsku uniju (EU) u nastojanjima da se ova zemlja privoli da idem putem reformi. Moram također kazati da smo jako razočarani što je proces okončan na način na koji jest. Ova zemlja mora krenuti k članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu.

Što se tiče članstva u EU-u, ne radi se samo o tome da postanete član nekog kluba, bitno je da BiH krene putem reformi. Bili smo svjedoci kako je išao put drugih zemalja k EU-u, Hrvatska je npr. morala u više od dvadeset navrata mijenjati Ustav da bi postala članica EU-a. BiH se mora modernizirati i stvoriti institucije 21. stoljeća. Mora se unaprijediti klima za investicije, poboljšati transparentnost i provesti još brojne reforme.

Neki najavljuju jači angažman SAD-a u BiH, posebno nakon neuspjeha EU-a, je li to realno?

– Nema sumnje da smo mi angažirani u cijelom tom procesu, da se riješi to pitanje i krene k Europskoj uniji. Europskoj uniji vodi taj proces i naš prioritet je da ova zemlja ide svojim putem k članstvu u EU i NATO savez. Moram reći da nam je jasno da se ne postiže napreda. U ovom trenutku razmatramo cijelu situaciju da vidimo što je to što možemo učiniti da se krene s ove točke. Ne bih spekulirao o tome kako će se stvari razvijati u idućim mjesecima.

U kontekstu neuspjeha pregovora oko “Sejdić – Finci” te mogućeg angažmana SAD-a, spominje se i mogućnost međunarodne konferencije, možda “Daytona 2”. Je li uopće moguće da dođe do nove međunarodne konferencije o BiH ili je, pak, put da se stvari dogovaraju unutar BiH?

– Postoji to shvaćanje da ova zemlja mora krenuti putem reformi koji će podrazumijevati mijenjanje Ustava, kao što je bio slučaj sa svakom zemljom koja je prošla taj put k članstvu u EU-u. Tu ne postoji ništa jedinstveno što je vezano za BiH. Želim naglasiti da SAD ostaje posvećen BiH kao suverenoj državi koja se sastoji od dva entiteta i županija. Bilo kakve promjene na tome se moraju uraditi od BiH. Ja ne želim spekulirati o tome kakve su promjene moguće. Želim spomenuti nešto u vezi s tim širenjem straha, posebno da se prosvjedi koriste da bi se promijenio daytonski ustroj. U tim tvrdnjama ništa nije točno. To je poznato širenje straha kojem svjedočimo u svakoj predizbornoj kampanji.

Pod pokroviteljstvom Veleposlanstva SAD-a, stručni tim uradio je prijedlog reformi Federacije. Kakvu sudbinu će doživjeti ti prijedlozi?

– Oni su još uvijek na stolu. Uvjereni smo da je Federaciji potrebna neka vrsta ovakvih reformi. Procjene su da bi bilo jako teško ići s ovakvim projektom u izbornoj godini. Da su politički lideri prošle jeseni s malo pozornosti sagledali ove prijedloge, vidjeli bi da bi mnogi od njih doprinijeli boljem životu građana u ovoj zemlji, unaprijedili klimu za poslovanje i učinili funkcioniranje javnih institucija mnogo učinkovitijim. Mi smo i dalje posvećeni ovom procesu. On nije zastao i te preporuke su još na stolu.

Pitanje “Sejdić – Finci” ne može se riješiti, reforma Federacije također, vlast slabo funkcionira, imamo zastoj na europskom putu i probleme svake vrste, nezadovoljstvu ljudi svjedočimo svaki dan. Postoji li neki recept za sređivanje prilika u BiH?

– I mi osjećamo frustraciju u svemu tome. Sve se svodi na potrebu za postizanje kompromisa i da politički lideri počnu raditi u interesu zemlje i građana, a ne da manipuliraju nezadovoljstvom koje je očigledno na ulicama i da ga pretvaraju u nešto što nije. Nakon početka ovih prosvjeda nekoliko političkih lidera je ovo nazvalo pozivom na buđenje. Ja se nadam da to jest slučaj. Vjerujem da će pažljivije saslušati zahtjeve i potrebe građana. Kad je riječ o frustraciji koju vidimo na ulici zbog nedostatka napretka, apsolutno je razumijemo i također smo i mi frustrirani.

Izborna je godina, a ljudi su nezadovoljni. Vidite li Vi neku alternativu na političkoj sceni u BiH, neku novu snagu, alternativu dosadašnjoj politici za koju ste i sami rekli da ne čuje potrebe građana?

– Proteklih par desetljeća nije bilo puno promjena i nije bilo “svježe krvi” u političkom sustavu i to nikada nije dobra stvar. Reći ću vam da sam u razgovoru s ljudima proteklih dana osjetio puno nove energije i neki ljudi to opisuju čak kao najveću količinu energije koju su vidjeli u ovoj zemlji nakon okončanja rata. Vidjet ćemo kako se stvari budu razvijale.

Vidjet ćemo hoće li politički lideri naučiti odgovoriti na zahtjeve i potrebe građana. Možda će neki građani koji sada sudjeluju na plenumima to pretočiti u neku političku snagu. Mi prilično dobro poznajemo političko rukovodstvo i želim biti jasan da mi nemamo svog favorita. Mi bismo svim političkim liderima rekli da trebaju biti odgovorniji i trebaju naći načina da poboljšaju dijalog s ljudima koji sudjeluju u radu plenuma.

Možda je hipotetičko pitanje, ali što mislite što ćemo dobiti nakon izbora, možemo li očekivati ikakve promjene budući da puno ljudi misli da su ovdje promjene nemoguće, već su samo stvar kako će se podijeliti fotelje?

– I ja sam čuo puno ljudi koji spekuliraju o tome što će se dogoditi. Morat ćemo sačekati i vidjeti. Mi bismo željeli vidjeti da se političke stranke uistinu pozabave stvarnim problemima s kojima se ljudi suočavaju. U zemlji gdje je stopa nezaposlenosti veća od 40 posto, a politički lideri se fokusiraju na stvaranje etničkih tenzija tamo gdje one ne postoje, ne bih to nazvao političkim liderima koji odgovaraju na potrebe građana.

Kada spominjete potrebe građana i ponašanje lidera, kakav je komentar o radu našeg pravosuđa posebno kada je u pitanju obračun s korupcijom i krupnim kriminalom budući da ne vidimo da se na tom polju radi bilo što. Postoji li sprega politike i pravosuđa?

– Ja mislim da svi koji objektivno sagledaju situaciju mogu vidjeti ozbiljne probleme. I pravosuđe je oblast koja i nas brine. Željeli bismo vidjeti više rezultata.

Razgovaramo u Mostaru. Ovaj grad je jako važan i u kontekstu sveukupnih političkih odnosa pa možda i budućih ustavnih promjena u FBiH. Grad je u dubokoj krizi, predugo se čeka na rješenje. Kakav je Vaš komentar?

– Ja sam u ovu zemlju stigao prije više od godinu i pol dana i kada sam u ljeto 2012. stigao, postojala je potreba da se riješi problem Mostara. Zapanjen sam da se u veljači 2014. još uvijek nalazimo na istom mjestu.

To je neodgovornost političkih lidera. Moram biti iskren, određen broj političkih lidera je pokazao spremnost za kompromisom. Međutim, HDZ BiH i SDA su stranke koje nisu pokazale spremnost za kompromis.

Do koje mjere ti ljudi ne podržavaju provođenje odluke Ustavnog suda, govori nam o tome koliko su oni izvan dodira sa stvarnošću. Ja bih volio da smo dobili više napretka. Mi podržavamo proces OHR-a.

Kada možemo očekivati novu veleposlanicu SAD-a u BiH?

– Predsjednik Barack Obama je nominirao novu veleposlanicu, ona se zove Maureen Cormack. Ona sad trenutačno čeka saslušanje pred Senatom, u našem sustavu svaka nominirana osoba mora dobiti odobrenje Senata. Čim bude potvrđena u Senatu, ja jedva čekam da dođe i preuzme svoje mjesto, ali ne mogu spekulirati kada bi se to moglo dogoditi.

Koja je na kraju Vaša poruka građanima, ali političarima u BiH, dajte nam neki konstruktivan savjet?

– Ova zemlja zaostaje za zemljama regije i mislim da će se taj jaz između BiH i ostatka regije samo širiti što će povećati frustraciju kod građana. Politički lideri moraju postići kompromis da ova zemlja uđe u 21. stoljeće.

Dnevni list

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

BUJICA: 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

Objavljeno

na

Objavio

Zlatko Vitez u Bujici: Znao sam da će se ubiti; političari su Praljka ostavili na cjedilu! 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

‘Jugoslovenima’ je presuda u redu, isto kao što im je život u ‘Jugosloviji’ bio OK – izjavio je Zlatko Vitez i dodao: – Takvima je važno da imaju svoje skijanje i plaćicu, ne razmišljaju oni o budućnosti hrvatske djece…

Posljednja Bujica u cijelosti je bila posvećena komemoraciji za generala Slobodana Praljka. Gost Z1 bio je Zlatko Vitez, Praljkov veliki prijatelj, prvak hrvatskog glumišta, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana za kulturu i nekadašnji ministar kulture. Vitez se s Praljkom zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog haaškog čina, a po mnogima – upravo je on imao najimpresivniji nastup na komemoraciji u Lisinskom.

Komemoracija na kojoj se okupilo na tisuće Hrvata, prošla je bez incidenta, premda su tzv. novinari nekih portala koji Praljka uporno nazivaju ‘ratnim zločincem’, u Lisinski došli doslovce maskirani, a na ulazu su se lažno predstavljali kako bi dobili akreditaciju.

 “Sve je proteklo u visokom stupnju poštovanja prema djelu Slobodana Praljka, ali ne samo kao vojskovođe,” započeo je Vitez i nastavio: “On je prije svega bio humanist, filozof, završio je Umjetničku akademiju, bio je kazališni i filmski redatelj, a komemoracija je sve to objedinila. To sam se potrudio izreći u nekoliko minuta koje sam dobio, ali s naglaskom na njegovo domoljublje. Imao sam čast raditi s njim predstavu 1984. godine na ‘Polemike’ Antuna Gustava Matoša ‘Dragi moji suvremenici’ koja je bila popraćena rodoljubnim Matoševim stihovima. Predstava je odjeknula izvanredno, usprkos mrzlom Zagrebu koji nije prihvaćao Praljkove ideje… Igrali smo do samog početka izbijanja rata. U sjećanju mi je ostalo gostovanje na Lošinju; na povratku, kada kada je na Velebitu granulo sunce, sva trojica u isti glas, Slobodan Praljak, Božidar Boban i moja malenkost – zapjevali smo iz sveg glasa ‘Vilu Velebita’, nitko to ne može izrežirati…”

 MEKUŠCI, TUĐEM SLUZI SLUGE, TUĐE PRIREPINE – MEŠETARI MOJE DOMOVINE…

 Vitez je bio i na ispraćaju šestorke u Haag, u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci.

 “Bio sam potišten, Praljak me je utješio, rekao da se trgnem i predložio da recitiramo odlomke iz proročanske Matoševe ‘More’ koja je napisana 1907. godine, a aktualna je i danas,” prisjetio se Vitez i počeo recitirati u studiju: “K’o babe kukaju, k’o tikve plutaju i novac gutaju, te korizme gladne, zulumćari škuri, mlakonje, mekušci, bezočni panduri, tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine, mešetari moje — tvoje domovine!”

 Zlatko Vitez je upravo ove stihove recitirao i u Lisinskom, a briljantna izvedba puštena je u Bujici.

 

Iduće godine navršit će se 50 godina od kada su se Vitez i Praljak upoznali na studiju: “Slobodana se optuživalo da je srušio Stari most u Mostaru, premda više nije bio zapovjednik kada je most srušen. Novi most otvorio je naš poznanik iz studentskih dana Sulejman Kupusović sada veliki musliman, a tada veliki ‘jugosloven’ koji je htio spriječiti studentski štrajk, a u tome ga je osujetio upravo Praljak!”

 Na pitanje voditelja kako to da jedan Varaždinac toliko voli Hercegovce i Hercegovac mu je najbolji prijatelj, Praljak je odgovorio da je on Varaždinec – Domovine sin i da ga ne određuje pripadnost nekom zavičaju ili lokalnom klanu, već pripadnost Hrvatskoj domovini, a jedan od njezinih najljepših krajeva je – Hercegovina!

 DO SAMOG KRAJA UZ GENERALA, ČULI SU SE DVA TJEDNA PRIJE TRAGIČNOG ČINA…

 S generalom se zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog čina…

 “Javljao se prijateljima, čuli smo se telefonski, to su bili razgovori tipa ‘kako si’ i vezani za zdravlje… Znali smo da smo bili prisluškivani, nismo imali ni vremena ni volje voditi poduže razgovore. Kada god je dolazio u Zagreb, kada su ih puštali na tzv. odmore, onda smo često provodili vrijeme skupa, pogotovo kada je bio zadnji puta 2012. godine na ljeto… Gotovo smo svakodnevno razgovarali i imali smo u planu što ćemo raditi kad se vrati… Nažalost, dragi Slobodan je otputovao na onu drugu obalu s koje se nijedan putnik ne vraća… No, s nama je! Na komemoraciji smo vidjeli ganutljivu reakciju, ne samo njegovih suboraca, nego svih ljudi koji su bili privrženi ideji Franje Tuđmana i stvaranja hrvatske države, ali i očuvanja hercegovačkog korpusa u BiH,” ispričao je Vitez.

Bujanca je zanimalo kako to da njih dvojica Varaždinaca toliko vole Hercegovce, dok mnogi tjeraju urbani rasizam: “Krenuo bih od naše pjesme koju smo naučili pjevati još kao mala djeca – Ja sam Varaždinec, domovine sin! Nisam sin neke uske regije ili pripadnosti zavičajnom društvu, nego domovine, a naša domovina je i Hercegovina. Antuna Branka Šimića, Maka Dizdara i Ivu Andrića smatram hrvatskim piscima. Išao sam u gimnaziju s nekoliko Hercegovaca koji su me upoznali sa svojim zavičajem, a to je jedan od najljepših krajeva naše domovine”. 

 ODGOVOR PROVOKATORU: PRALJAK JE SPAŠAVAO MUSLIMANSKE I SRPSKE OBITELJI, ZNA TO ABDULAH SIDRAN DOBRO!

 Vitez je u Bujici odgovorio i na provokacije bosanskog književnika Abdulaha Sidrana koji je ovih dana ružno govorio o Slobodanu Praljku.

 “O Praljku govoriti, bez da se spominje njegov grandiozan humanizam u ratu, je bespredmetno! I to Sidran jako dobro zna. Zna se koliko je Praljak spašavao i muslimanske obitelji… Pa spavali su mu kod kuće u Čapljini! Kao i srpske obitelji i nikada što se tiče toga nije radio nikakve razlike. Rat je, što veli Držić, poguba ljudske naravi. U ratu se događaju monstruozne stvari koje se u normalnom životu ne bi smjele događati. Praljka optuživati po zapovjednoj odgovornosti nakon svih dobročinstava koje je napravio je besmisleno! To je izmišljeni model da bi se moglo napakirati i hrvatskoj državi i hrvatskim vlastima. U okviru konstrukcije ‘udruženog zločinačkog pothvata’ mora postojati konstrukcija zapovjedne odgovornosti… E, zato imamo državu koja je zakazala! Zato imamo i plaćamo naše bajne diplomate, zato imamo premijere, zato konačno postoji i institucija predsjednika države – da se tome odupru! A što su oni napravili u 13 godina suđenja hercegovačkoj šestorci?! Mesić ne samo da je svjedočio, nego je davao transkripte koji su po svim svjetskim pravilima još dugo trebali biti neotvoreni. Imamo još slučajeva koji su čisto narušavanje prava i integriteta naše hrvatske države,” bio je kategoričan gost Bujice. Priznao je da je za haaške uznike pokušao agitirati, ali svugdje je nailazio na otpor i na zid… 

“To nije problem ‘druge države’ – kako su govorili neki naši političari, gurajući glavu u pijesak, to je pokazala sama presuda u kojoj piše da su Tuđman i Šušak bili dijelom ‘udruženog zločinačkog poduhvat’a, a njihovi vojni i politički zapovjednici su osuđeni na dugogodišnje robije…”

 BOŠNJAKOVIĆU SAM VIDIO NELAGODU U OČIMA DOK JE SLUČAJNO SUSREO PRALJKA…

 Prepričao je kako su se jednom prilikom u Dežmanovoj, u Zagrebu susreli general Praljak i sadašnji i tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Sjedili smo zajedno, Praljak mu je bio okrenut leđima kad je naišao. Vidio me i pozdravio, a kada je ugledao Praljka, problijedio je kao smrt! Vidio sam tu nelagodu, taj strah u očima… Ali, ne samo kod njega – tako je kod većine političara. Jednostavno su smatrali da na njih to ne spade! Jer to znači da to mora biti dio dogovorne politike. Oni posao obrane naših ljudi nisu napravili! Post festum ne mogu ništa, da su htjeli mogli su napraviti za vrijeme suđenja, a trajalo je 13 godina! Sada više ne vjerujem da se išta može učiniti.” 

 Državni vrh na komemoraciju nije došao, osim ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića i izaslanika Predsjednice Ante Deura, dok je potpredsjednik Vlade Damir Krstičević došao na kratko i otišao kada su ga primjetili novinari.

 “Uvijek mogu reći da su imali prečih obaveza, da su poslali svoje izaslanike… Njihova nazočnost na takvom značajnom skupu itekako bi bila dobrodošla, a to bi prihvatio i onaj većinski dio hrvatskog naroda. Ima i ljudi koji se obraćaju putem portala koji smatraju da je presuda u redu, ali ti bi i dan – danas smatrali da bi im život u ‘Jugosloviji’ bio OK. Zovem je namjerno ‘Jugoslovija’ jer se uvijek govorilo ‘Jugosloveni’… Njima je sve u redu, samo da imaju svoje skijanje, dobre honorare i plaćice, dobro organizirane privatne ili državne radne organizacije, a ovo što se događa u višoj politici koja određuje sudbinu njihove djece i unučadi u takvom neprijateljskom okruženju Srbije, BiH i Slovenije, reći će da ih se to ne tiče i da je to stvar drugih,” ogorčeno je rekao Zlatko Vitez.

 TUĐMAN JE ODLIKOVAO IZETBEGOVIĆA, A ON JE BIO SPREMAN POSLATI U SMRT 200 TISUĆA LJUDI KAKO BI IMAO ‘ČISTU’ DRŽAVU! POČETAK ISILA-a JE U BIH!

 “Nije me previše iznenadilo to što se dogodilo u Haagu jer sam znao za Praljkove stavove. On je često puta znao reći da neće živjeti sa stigmom ratnog zločinca, bio je decidiran, bio je čovjek od uvjerenja i karaktera! Nije me iznenadila ni presuda jer sam vidio optužnicu, koja se trebala rušiti na potpuno drugačiji način i to već na prvostupanjskoj presudi! Svijet na određeni način želi da se ova situacija smiri na ovakav način, da nema pobjednika, da nema naših dobročinstava prema BiH, premda smo mi glasovali za tu državu na referendumu i branili je u ratu. No, ovako se ništa neće smiriti, biti će samo još gore… Pa, Tuđman je odlikovao Aliju Izetbegovića! Ako si neprijatelj države, kako može predsjednik te države primiti odličje predsjednika ‘neprijateljske’ države? Hajde mi to objasnite,” bio je kategoričan Vitez i prisjetio se jednog događaja: “Godine ’92. predsjednik Tuđman došao je neraspoložen na moju predstavu. Rekao mi je da je kod njega bio Izetbegović i rekao da situacija nije dobra. Nudio mu je sve, obuku vojnika u našim vojarnama, pomoć u naoružanju, liječničku pomoć i zajedničku vojsku kako bi se oduprli moćnom i snažnijem okupatoru – JNA i četnicima. Izetbegović mu nije znao ni reći podatke koliko ih je izginulo, ali je rekao da će izginuti i 200 tisuća muslimana ako treba, ali da će imati svoju državu, a ne našu – zajedničku… Tuđman je svakog hrvatskog vojnika isplakao, a ovaj bi ih žrtvovao 200 tisuća! Početak ISIL-a bio je u Bosni i Hercegovini! Tko je doveo ‘muhadžedine’, namjerno kažem – ‘muhadžedine’ – Izetbegović!”

 Otkrio je kako je dao domovnice Kemalu Montenu i Indeksima ’95. godine dok je bio ministar kulture. “Pa koja država daje domovnice svojim ‘neprijateljima’,” prokomentirao je.

 Slobodana ću pamtiti po smijehu, bio je drag čovjek, iako je djelovao pomalo zastrašujuće s onom bradom. Bio je spreman svakome pomoći. Kada je bio u Sunji, nazvao ga je jedan Srbin iz Banje Luke jer je čuo kakav je čovjek, pitao ga je da mu izbaci vodu iz radijatora u kući da se ne bi smrznuli. Odmah je poslao vojnika da to napravi, a kada su mu rekli da se ovaj možda nikada neće vratiti, Slobodan je rekao da mu je tako savjest čista,” rekao je Zlatko Vitez u Bujici, a emisiju je zaključio anegdotom iz Haaga: “Praljak je tamo razgovarao i sa Miloševićem. Razgovarali su uglavnom o vinima, a kada su u Hrvatskoj počeli napadi na Tuđmana, Milošević mu je rekao da su ti što ga napadaju budale, jer da nije bilo Tuđmana, nikada Hrvati ne bi dobili svoju državu!”

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

Vlaho Orepić istupio iz Kluba zastupnika Mosta

Objavljeno

na

Objavio

Bivši ministar unutarnjih poslova, Vlaho Orepić, u Saboru se obratio novinarima.

Orepić je rekao da se sužavaju prostor i mehanizmi za realizaciju same ideje Mosta. “Zbog toga sam odlučio istupiti iz Kluba zastupnika Mosta”, rekao je Orepić.

“Već duže vrijeme nastojim potaknuti, istaknuti na unutarnju organizaciju i djelovanje na terenu. Iscrpio sam sve mogućnosti za to. Naše društvo nalazi se u iznimno složenim i zahtjevnim okolnostima, smatram da nepotrebna konfliknta politika nema prostora ni vrijeme i treba je zamijeniti jednom jasnom, korisnom, životnom politikom”, rekao je Orepić, prenosi N1

“Istupio sam zato što ideju Mosta želim potkrijepiti idejama koje će biti bitne cijelom društvu, a ne samo dijelu njega. To podrazumijeva okupljanje stručnih, samoostvarenih ljudi, koji će objektivno moći ostvariti te ciljeve. Nastojat ću u Saboru biti glas takvih samoostvarenih ljudi, koji nisu ideološki opterećeni, kako onih u Mostu, tako onih izvan njega. Nastojat ću politiku kao sredstvo vratiti narodu i izvesti iz lokalnih okvira. Moje političko djelovanje bit će usmjereno postizanju jedne pristojne uljuđene, uređene, građanske Hrvatske”, rekao je Orepić.

Istupanje Vlahe Orepića iz Kluba zastupnika Mosta komentirao je Božo Petrov, predsjednik Mosta.

‘Nisu mi jasni motivi Vlahe Orepića Orepića, ako se igdje mogao ostvariti onda je to Most’, kazao je Božo Petrov.

Žao mu je, kaže, što Orepić to nije kazao sutra na Klubu zastupnika Mosta.

 

Peternel: Tu se očigledno radi o organiziranom djelovanju preudoljevičarskih, totalitarističkih haranga

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari