Pratite nas

Reagiranja

HISTORIOGRAFIJA — MEGA-SABOTAŽA HRVATSKE DRŽAVE

Objavljeno

na

Mi smo narod iz prošlosti, koji u sadašnjosti živi za budućnost i niti jedna od ovih komponenti našeg trajanja se ne može zanijekati. Mi ne tražimo da nam se kuhaju statističke knjige kako bi izgledali bolje. Mi tražimo golu istinu i s njom ćemo se suočiti i ponosno i ponizno, onako kakvima nas ta istina prikaže; ni manje ni više.

[ad id=”93788″]

Nije mi jasno zašto se 20 godina nakon rata u Hrvatskoj mora voditi rasprava oko prošlostoljetne povijesti dviju Jugoslavija i ratne NDH?

Koliko god je bilo sabotaža ove države iz redova njene vlasti, ovo je mega-sabotaža, da u sve ove godine Hrvatska nije uložila sredstva i uposlila povijesničare da na osnovu svjedoka i dokumenata uspostavi povijesne činjenice i utvrdi službenu verziju događaja prošlog stoljeća, uključujući i žrtve rata i poraća kako se to danas naziva, ali isto tako i PREDRAĆA, jer NDH nije pala s neba nego je uspostavljena na zgarištu najgore despocije koju je hrvatski narod u cijeloj svojoj povijesti doživio, da bi ju po okrutnosti prestigla jedino njezina socijalistička imenjakinja nakon Drugog svjetskog rata.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Žrtve ovog naroda, na svim stranama, uključujući ubijene, zatvarane, proganjane i protjerane odlaze u milijunske brojke. S tim brojkama se do danas manipuliralo i danas groteskno manipulira, od posljednje solidnije analize koju je do 1966. obavio i 1969. objavio Bruno Bušić, sa svim žrtvama svih logora na području NDH, koje broje 51,534 žrtava, do tvrdnji sprskog predsjednika na ovogodišnjoj komemoraciji za žrtve Jasenovca da je samo u Jasenovcu, samo Srba, likvidirano preko 700,000.

Kako drugačije nego mega-sabotažom, opisati podatak da je zadnje solidnije istraživanje ratnih žrtava, obavljao Bruno Bušić pod vrlo nepovoljnim uvjetima, u sastavu Tuđmanova Instituta za historiju radničkog pokreta, 60ih godina prošlog stoljeća, što ga je između ostalog koštalo i godina robije, i života u progonstvu i nasilne smrti od ruke udbinog ubojice.

Danas, Predsjednica Republike Hrvatske se obraća hrvatskom narodu poslanicom koja svojim sadržajem navodi ljude da se zapitaju, da li Hrvatskoj predstoji građanski rat, a da nitko ne postavlja pitanje zašto je to tako?

Govori se o ekstremnoj ljevici i ekstrenoj desnici. Ta tvrdnja može stajati jedino ako ima logike govoriti o bogatoj, vladajućoj, ljevičarskoj klasi i siromašnoj i obespravljenoj desnici, što predstavlja naglavačke postavljeni ideološki redikul.

Zašto je to tako, zašto u 20 godina samostalnosti nitko nije proveo ono što je bilo nužno provesti, ako se Hrvatsku nije htjelo dovesti na ovo gdje se nalazi danas i tamo gdje još može stići, ako se ovo pitanje i dalje ostavi neriješenim, ako se i dalje nastavi ponavljati besmislicu o zaboravljanju prošlosti i okretanju budućnosti.

Samo kriminalci i zločinci nastoje zaboraviti prošlost pa ni njima ne uspijeva, a kako će jedan narod kojega narodom čini njegova prošlost i bez koje niti nije narod, nego neka bezlična masa kojoj su ZAVNOH i AVNOJ dali smisao za postojanje.
Da li to nasljednici i sljedbenici ustaške ideologije vladaju Hrvatskom, pa odbijaju poduzeti uspostavu povijesne istine, kako bi prikrili svoje još veće zločine, nego što im je pripisala velikosrpska, jugoslavenska propaganda?

Tko je to vladao Hrvatskom od njena osamostaljenja do danas? Može li se imenovati i jednog predsjednika koji nema partizanske prošlosti ili partizanskog i/ili jugoslavenskog i komunističkog naslijeđa, koji bi priječio uspostavu povijesne istine, da se istraži, da se dokaže, da se zapiše i da se knjiga zatvori jednom za sve vijeke i otvori samo kad se netko želi školovati ili saznati nešto iz prošlosti, umjesto da se ovako lomimo već 20 godina, bez ikakvih izgleda da će lomljavina prestati.

Tko se boji istine, nego radije dozvoljava da ovaj narod ždere sam sebe, jer mi nikada nećemo dozvoliti, da svi oni, koji na Trgu Bana Jelačića u svibnju 1945. nisu raširenih ruku dočekali partizane, budu svrstani među fašiste i zločince?
A baš to je “istina” koja se nama nudi da ju prihvatimo, kako bi se ostvarilo nacionalno izmirenje.

Ja sam aktivist organizirane, državotvorne, hrvatske političke emigracije, koju se u Hrvatskoj i danas naziva ustaškom, bivši dužnosnik “desničarskog” Hrvatskog Državotvornog Pokreta koji je između ostalih, ostvarivao aktivnu suradnju s lijevom organizacijom kososvkih Albanaca, sa Socijalističkom strankom Australije, sa ljevičarskim pokretom Nikaragve, s ljevičarskom palestinskom organiziacijom, s ljevičarskim pokretom Kurda, sa predstavnicima zelene libijske internacionale Moamara Gadafija i sa svima koji su bili spremni zanijekati pravo Jugoslavije na postojanje i potrvditi pravo hrvatskog naroda na samostalnost, s desna i s lijeva, javno 1980. na optužbe da su Hrvati u Jasenovcu likvidirali 700,000 Srba, na državnom radiju ABC izjavio da će Hrvatska istog časa kad se osamostali, poduzeti program uspostave povijesne istine na osnovu dokumenata, arheoloških istraživanja i živih svjedoka i da ću se ja zajedno s mojim narodom, samo onda pokajati za sve one koji su nedužni postali žrtvom politike NDH i njezina ustaškog režima.

Vidite, za razliku od većine Hrvata, ja sam te davne godine čvrsto vjerovao da će doživjeti hrvatsku samostalnost ali nisam vjerovao da će ta samostalna država ignorirati povijesnu istinu i ostaviti Hrvatsku 20 godina bez da stavi upitnik na statistike Komunističke partije Jugoslavije, uspostavljene iz propagandnih razloga a ne iz težnje za istinom.
Odgovornost za ovu situaciju izravno leži na leđima hrvatskih vlasti, od njene upostave do danas i ako se odmah i hitno ne prisutpi reviziji jugoslavenske povijesti, današnji nosioci hrvatske vlasti će snositi odgovornost za daljnju dezintegraciju hrvatskog društva i nikakvi besmisleni pozivi na okretanje budućnosti neće pomoći.

Mi smo narod iz prošlosti, koji u sadašnjosti živi za budućnost i niti jedna od ovih komponenti našeg trajanja se ne može zanijekati. Mi ne tražimo da nam se kuhaju statističke knjige, kako bi izgledali bolje. Mi tražimo golu istinu i s njom ćemo se suočiti i ponosno i ponizno, onako kakvima nas ta istina prikaže; ni manje ni više.

Dok se to ne učini, oni koji nose vlast u Hrvatskoj, ostaju učesnici u mega-sabotaži ove države koja traje već 20 godina.

Dinko Dedić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Milorade, slažem se s tobom, vrijeme je da se konačno progovori o svemu

Objavljeno

na

Objavio

Nedavno, na svojoj konferenciji za tisak, saborski zastupnik i lider SDSS-a, izrekao je jednu misao s kojom se bez ostatka slažem – i zato sam je istaknuo u naslovu teksta.

Svaki razgovor je dobro došao pod uvjetom da se vodi u demokratskoj, tolerantnoj atmosferi, bez ostrašćenosti i zadnjih namjera, pogotovu kad su u pitanju neka od važnih pitanja koja teško opterećuju hrvatsko društvo.

Mene, primjerice (koliko god to nekomu sličilo na izlizanu floskulu) zanima prije svega istina. Ne zato što je ne znam, nego stoga što se ona iskrivljuje i pokušava potisnuti. Dakako, svakomu dopuštam da me razuvjeri – argumentirano i iznošenjem činjenica.

Zato bih za početak pitao:

  1. Tko je i zašto od 1989. godine (veljača) pravio u Hrvatskoj mitinge na kojima se srbovalo, provociralo hrvatski narod, izazivalo i širilo mržnju?

 

  1. Tko i zašto je počevši od 17. kolovoza 1990. godine nadalje rušio balvane, prekidao promet, izolirao naselja, grubo ometao protok ljudi i roba i nastojao paralizirati Hrvatsku?

 

  1. Tko se i zašto počevši od tada (kolovoza 1990. godine) naoružavao i pripremao za rat (u Kninu i okolici, Lici, sjevernoj Dalmaciji, Banovini, na Kordunu i u Slavoniji)?

 

  1. Tko je i zašto započeo terorizam upadima u policijske postaje, ubijanjem hrvatskih redarstvenika iz zasjeda, pokoljem u Borovu Selu itd., itd, organizirao nelegalne “referendume” o “izdvajanju iz Hrvatske” i poslušno izvršavao naloge Beograda čiji je plan bio stvaranje “Velike Srbije”?

 

  1. Tko je i zašto uz oslonac na režim u Beogradu, “JNA”, četničke i “dobrovoljačke” paravojne skupine napao, razarao Hrvatsku i ubijao njezine građane, počevši od oružanog sukoba na Plitvicama do 4 kolovoza 1995. godine?

 

  1. Tko je to, protivno svim međunarodnim normama, međunarodnom pravu, Povelji UN-a i rezolucijama ovog međunarodnog tijela više od 3 godine na području punopravne članice UN-a terorističkim metodama, genocidom i etničkim čišćenjem uporno pokušavao uspostaviti svoju paradržavu odbijajući (drsko, arogantno i bezobrazno) sve mirovne inicijative, kako Republike Hrvatske, tako i one što su ih predlagali među narodni medijatori?

 

  1. Tko je palio sela po Slavoniji, Kordunu, Banovini, Lici, sjevernoj Dalmaciji, razarao gradove (Vukovar, Vinkovce, Osijek, Gospić, Karlovac, Sisak, Slavonski Brod, Dubrovnik, Zadar i druge), vršio pokolje i masakre u Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Tovarniku, Sotinu, Antinu, Lovasu, Voćinu, Balincima, Četekovcu, Kusonjama, Baćinu, Skeli, Petrinji, Slunju, Širokoj Kuli, Saborskom, Škabrnji i na desecima drugih stratišta koja je teško i nabrojiti?

 

  1. Tko je, u ime čega i s kojim pravom do kolovoza 1995. godine pobio preko 20.000 Hrvata (u Hrvatskoj i BiH)?

 

  1. Kad su to Hrvati “pokrstili 11.000 Srba”, kad su “držali logore za srpske civile” (kod Suhopolja, Siska itd.), kao što ste tvrdili ti i Dragan Hinić (član SNS-a) još 1992. godine?

 

  • .Kad su Hrvati “srušili 30.000 ‘srpskih’ kuća”? I je li moguće da itko normalan može povjerovati u to kako su samo “krajinski političari” krivi za ono što se dogodilo od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995 godine (a to su upravo neke od tvrdnji što si ih iznio u ovoj emisiji na HTV-u: https://www.youtube.com/watch?v=wb7UlTVWRic)?

Jesu li te elite u “krajini” imale možda potporu građana, većine naroda koji je tamo živio kroz cijelo vrijeme okupacije!? Jesu li te “elite” same počinile sva zla u tih 5 godina terorističkog divljanja po Hrvatskoj? Koliko je ratnih zločinaca i terorista bilo među onima koji su se dali u bježaniju pred Hrvatskom vojskom 4. kolovoza 1995. godine?

 Za Hrvate povijest oružanih sukoba s dijelom agresivne srpske manjine u Republici Hrvatskoj ne počinje 4. kolovoza 1995. godine, nego 17. kolovoza 1990. godine.

Budući da si do sada “šest puta prisegnuo na Ustav Republike Hrvatske” (kako si i sam rekao i na spomenutoj konferenciji za tisak), a uz to si i zastupnik u Hrvatskom Saboru, je li došlo vrijeme da počneš poštivati taj Ustav (u kojemu je među ostalim zapisano kako je hrvatski Domovinski rat jedan od temelja ove države), pa i Deklaraciju o Domovinskom ratu što ju je donio Sabor u kojemu sjediš tolike godine?

Podsjećanja radi, evo teksta Deklaracije:

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

smatrajući da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske,

polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na zna­čaju i teme­ljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,

potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

izražavajući vo­lju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze,

radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

  1. Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.
  2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
  3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
  4. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
  5. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.
  7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

(Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1987.html; dijelove teksta istaknuo: Z.P.)

Ako smo u raskoraku po temeljnim, suštinskim pitanjima, ako ne gledamo istim očima na istinu i ako ti kao politički lider srpske manjine ne priznaješ akta što ih je donio parlament u kojemu tolike godine sjediš (uz to još sudjeluješ u vlasti!), o čemu onda razgovarati s tobom, Milorade?

Zlatko Pinter

Milorad Pupovac: ‘Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko je protiv prosvjeda neka to kaže u oči onima koji traže kosti svojih najmilijih

Objavljeno

na

Objavio

Gade mi se svi oni koji strvinare na žrtvi. Bilo kojoj, a pogotovu žrtvi Vukovara. Naročito mi se gade politikanti s figom u džepu koji tobože “štite nacionalne interese” a po svaku cijenu nastoje prigušiti glas žrtve i natjerati je da i dalje šuti.

ZAR NIJE DOSTA 27 GODINA!?

Tko još ima obraza od žrtve tražiti bilo kakvo strpljenje, razumijevanje za nekažnjavanje ratnih zločina!?

Razmišljaju li ti likovi o ljudima koji već skoro tri desetljeća liježu i ustaju sa spoznajom da ne znaju sudbine svojih najmilijih!?

Penava je problem!? Prosvjed u Vukovaru je problem!?

Sram vas bilo! Sve vas koji od početka politizirate to pitanje, a u isto vrijeme ste tobože protiv politizacije istoga!

Slušam prije par dana ministricu Žalac na Hrvatskom radiju i ne mogu vjerovati što govori! kao da nije član vlade, nego ljuta oporba Plenkoviću!

Nakon što je premijer jasno i glasno rekao kako je KAŽNJAVANJE ZLOČINA DRŽAVNI INTERES, ona tvrdi da će prosvjed “zaustaviti započete projekte, nanijeti štetu Vukovaru i srušiti sve ono što je do sada urađeno”!?

Što je urađeno u Vukovaru na planu normalizacije života?

Izgrađeni su stanovi, kuće, infrastruktura, pokreće se i ponešto od gospodarstva, ali što je s onim najbolnijim pitanjima!?

Tko se i kad potrudio izgraditi odnose među ljudima na temelju elementarne pravde? Što je s time?

Jesu li nekažnjavanja zločinaca koji i danas slobodno šeću ovim gradom doprinijela normalizaciji stanja!? Jesu li lažni popisi stanovništva na temelju kojih se ovom gradu nasilno nametala ćirilica doprinos miru i razumijevanju među građanima i narodima!?

Pita li se tko zašto se najveći dio onih koji su doživjeli teške traume gubitka najbližih nije vratio u Vukovar!?

Tko to uopće spominje?

Oni kojima postojeće stanje odgovara, sve čine kako bi oblatili gradonačelnika Penavu i na mirni prosvjed, na krik žrtve koja već 27 godina podnosi nepravdu i novu viktimizaciju unaprijed bacili sjenu.

Zar mislite da to ne znamo svi mi koji duboko u srcu i duši nosimo svetinju zvanu ŽRTVA VUKOVARA?

Doći će i taj 13. listopad. I znam da nitko od onih koji osjećaju tu žrtvu kao svoju neće napraviti ništa neprilično. Zato poruka svim “dušebrižnicima” (koje god vrste i boje bili): DALJE PRSTE OD VUKOVARA  I PROSVJEDA!

I onda će sve biti u redu.

Nisu Penava i organizatori maloumni da im treba vaša pomoć. Odmaknite se dalje i onda neće biti politizacije!

A oni koji su protiv, neka dođu 13. listopada u Vukovar i to u lice kažu onima koji još uvijek traže kosti svoje djece, majki, očeva, braće, sestara…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari