Pratite nas

Reagiranja

HISTORIOGRAFIJA — MEGA-SABOTAŽA HRVATSKE DRŽAVE

Objavljeno

na

Mi smo narod iz prošlosti, koji u sadašnjosti živi za budućnost i niti jedna od ovih komponenti našeg trajanja se ne može zanijekati. Mi ne tražimo da nam se kuhaju statističke knjige kako bi izgledali bolje. Mi tražimo golu istinu i s njom ćemo se suočiti i ponosno i ponizno, onako kakvima nas ta istina prikaže; ni manje ni više.

[ad id=”93788″]

Nije mi jasno zašto se 20 godina nakon rata u Hrvatskoj mora voditi rasprava oko prošlostoljetne povijesti dviju Jugoslavija i ratne NDH?

Koliko god je bilo sabotaža ove države iz redova njene vlasti, ovo je mega-sabotaža, da u sve ove godine Hrvatska nije uložila sredstva i uposlila povijesničare da na osnovu svjedoka i dokumenata uspostavi povijesne činjenice i utvrdi službenu verziju događaja prošlog stoljeća, uključujući i žrtve rata i poraća kako se to danas naziva, ali isto tako i PREDRAĆA, jer NDH nije pala s neba nego je uspostavljena na zgarištu najgore despocije koju je hrvatski narod u cijeloj svojoj povijesti doživio, da bi ju po okrutnosti prestigla jedino njezina socijalistička imenjakinja nakon Drugog svjetskog rata.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Žrtve ovog naroda, na svim stranama, uključujući ubijene, zatvarane, proganjane i protjerane odlaze u milijunske brojke. S tim brojkama se do danas manipuliralo i danas groteskno manipulira, od posljednje solidnije analize koju je do 1966. obavio i 1969. objavio Bruno Bušić, sa svim žrtvama svih logora na području NDH, koje broje 51,534 žrtava, do tvrdnji sprskog predsjednika na ovogodišnjoj komemoraciji za žrtve Jasenovca da je samo u Jasenovcu, samo Srba, likvidirano preko 700,000.

Kako drugačije nego mega-sabotažom, opisati podatak da je zadnje solidnije istraživanje ratnih žrtava, obavljao Bruno Bušić pod vrlo nepovoljnim uvjetima, u sastavu Tuđmanova Instituta za historiju radničkog pokreta, 60ih godina prošlog stoljeća, što ga je između ostalog koštalo i godina robije, i života u progonstvu i nasilne smrti od ruke udbinog ubojice.

Danas, Predsjednica Republike Hrvatske se obraća hrvatskom narodu poslanicom koja svojim sadržajem navodi ljude da se zapitaju, da li Hrvatskoj predstoji građanski rat, a da nitko ne postavlja pitanje zašto je to tako?

Govori se o ekstremnoj ljevici i ekstrenoj desnici. Ta tvrdnja može stajati jedino ako ima logike govoriti o bogatoj, vladajućoj, ljevičarskoj klasi i siromašnoj i obespravljenoj desnici, što predstavlja naglavačke postavljeni ideološki redikul.

Zašto je to tako, zašto u 20 godina samostalnosti nitko nije proveo ono što je bilo nužno provesti, ako se Hrvatsku nije htjelo dovesti na ovo gdje se nalazi danas i tamo gdje još može stići, ako se ovo pitanje i dalje ostavi neriješenim, ako se i dalje nastavi ponavljati besmislicu o zaboravljanju prošlosti i okretanju budućnosti.

Samo kriminalci i zločinci nastoje zaboraviti prošlost pa ni njima ne uspijeva, a kako će jedan narod kojega narodom čini njegova prošlost i bez koje niti nije narod, nego neka bezlična masa kojoj su ZAVNOH i AVNOJ dali smisao za postojanje.
Da li to nasljednici i sljedbenici ustaške ideologije vladaju Hrvatskom, pa odbijaju poduzeti uspostavu povijesne istine, kako bi prikrili svoje još veće zločine, nego što im je pripisala velikosrpska, jugoslavenska propaganda?

Tko je to vladao Hrvatskom od njena osamostaljenja do danas? Može li se imenovati i jednog predsjednika koji nema partizanske prošlosti ili partizanskog i/ili jugoslavenskog i komunističkog naslijeđa, koji bi priječio uspostavu povijesne istine, da se istraži, da se dokaže, da se zapiše i da se knjiga zatvori jednom za sve vijeke i otvori samo kad se netko želi školovati ili saznati nešto iz prošlosti, umjesto da se ovako lomimo već 20 godina, bez ikakvih izgleda da će lomljavina prestati.

Tko se boji istine, nego radije dozvoljava da ovaj narod ždere sam sebe, jer mi nikada nećemo dozvoliti, da svi oni, koji na Trgu Bana Jelačića u svibnju 1945. nisu raširenih ruku dočekali partizane, budu svrstani među fašiste i zločince?
A baš to je “istina” koja se nama nudi da ju prihvatimo, kako bi se ostvarilo nacionalno izmirenje.

Ja sam aktivist organizirane, državotvorne, hrvatske političke emigracije, koju se u Hrvatskoj i danas naziva ustaškom, bivši dužnosnik “desničarskog” Hrvatskog Državotvornog Pokreta koji je između ostalih, ostvarivao aktivnu suradnju s lijevom organizacijom kososvkih Albanaca, sa Socijalističkom strankom Australije, sa ljevičarskim pokretom Nikaragve, s ljevičarskom palestinskom organiziacijom, s ljevičarskim pokretom Kurda, sa predstavnicima zelene libijske internacionale Moamara Gadafija i sa svima koji su bili spremni zanijekati pravo Jugoslavije na postojanje i potrvditi pravo hrvatskog naroda na samostalnost, s desna i s lijeva, javno 1980. na optužbe da su Hrvati u Jasenovcu likvidirali 700,000 Srba, na državnom radiju ABC izjavio da će Hrvatska istog časa kad se osamostali, poduzeti program uspostave povijesne istine na osnovu dokumenata, arheoloških istraživanja i živih svjedoka i da ću se ja zajedno s mojim narodom, samo onda pokajati za sve one koji su nedužni postali žrtvom politike NDH i njezina ustaškog režima.

Vidite, za razliku od većine Hrvata, ja sam te davne godine čvrsto vjerovao da će doživjeti hrvatsku samostalnost ali nisam vjerovao da će ta samostalna država ignorirati povijesnu istinu i ostaviti Hrvatsku 20 godina bez da stavi upitnik na statistike Komunističke partije Jugoslavije, uspostavljene iz propagandnih razloga a ne iz težnje za istinom.
Odgovornost za ovu situaciju izravno leži na leđima hrvatskih vlasti, od njene upostave do danas i ako se odmah i hitno ne prisutpi reviziji jugoslavenske povijesti, današnji nosioci hrvatske vlasti će snositi odgovornost za daljnju dezintegraciju hrvatskog društva i nikakvi besmisleni pozivi na okretanje budućnosti neće pomoći.

Mi smo narod iz prošlosti, koji u sadašnjosti živi za budućnost i niti jedna od ovih komponenti našeg trajanja se ne može zanijekati. Mi ne tražimo da nam se kuhaju statističke knjige, kako bi izgledali bolje. Mi tražimo golu istinu i s njom ćemo se suočiti i ponosno i ponizno, onako kakvima nas ta istina prikaže; ni manje ni više.

Dok se to ne učini, oni koji nose vlast u Hrvatskoj, ostaju učesnici u mega-sabotaži ove države koja traje već 20 godina.

Dinko Dedić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Bandiću, nije Trg dr. Franje Tuđmana ‘pseće igralište’

Objavljeno

na

Umjesto da je postao, kako je najavljivao Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba, jedan od najljepših trgova u glavnom gradu, Trg dr. Franje Tuđmana, sve se više na žalost pretvara u ruglo, što je očito nekima stalo da se i na ovakav način minorizira i podcijeni uloga i značaj prvog hrvatskog predsjednika i pobjednika hrvatskog Domovinskoga rata dr. Franje Tuđmana.

Naime, ovih dana na tom otužnom i jadnom prostoru, održavao se, kao i lani, pravi „cirkus“ – Zagreb Beer Fest!

Organizator je postavio šatore te „dovukao“ gomilu piva, hrane i drugih pića, ali i glazbene skupine, tako da se tri-četiri dana „lumpovalo“ iz noći u noć.

Kako nije bilo dovoljno WC-a, a piva svako malo tjera na nuždu, „najljepši“ trg je iz u dan „mirisao“ po mokraći, dok je dobrim dijelom i uništena trava, a smeća je bilo gotovo po cijelom prostoru, tako da su i većina vlasnika pasa koji inače ovaj trg koriste za šetnju svojih ljubimaca nastojali, koliko su mogli, zaobići ovu livadu, gdje su već napola i srušene table na kojima piše o kakvom je trgu riječ.

Sramno da sramnije ne može biti.
Obitelj dr. Franje Tuđmana, a poglavito njegova supruga Ankica, relativno često su i javno protestirali protiv ove sramote od trga, ali bez uspjeha.

U svakoj državi se kod ovakvih stvari nešto pita i obitelj, ali kod nas to očito ne važi.
Nema Tuđmana pa mogu raditi što hoće.

Nu, u cijeloj toj priči naprosto je neshvatljivo na koji se način ponaša Hrvatska demokratska zajednica. Kad su izbori gotovo na svaku binu postavljaju bistu njena osnivača, „kunu“ se u njega i njegovu politiku, a u Zagrebu nisu učinili „ništa“ da u javnom prostoru dobije mjesto koje zaslužuje.

Čak nisu ni prvi predložili da se, recimo, zagrebačka zračna luka nazove njegovim imenom, već je to učinila moja malenkost.

Relativno veliki broj gradova i mjesta diljem Hrvatske već je po „Ocu Domovine“, kako su nazivali i Tuđmana, bez kojeg teško da bi hrvatska država bila samostalna i neovisna, da bi pobijedila jednu od najvećih vojnih sila u Europi, tzv. Jugoslavensku narodnu armiju, ali i agresore na Republiku Hrvatsku – Srbiju, Crnu Goru i domaće izdajice, njegovim imenom nazvalo ulice, trgove, obale…, dok s druge pak strane ovom velikom i zaslužnom čovjeku Zagreb se među ostalim „odužio“ i trgom, kojeg bi bolje bilo preimenovati u „Park za pse, mačke i ostale domaće životinje“.

Stoga, gospodine Bandiću, ako ništa drugo, a onda barem maknite table s imenom ovog velikana, bit će manje sramote!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Velikobošnjaci i Turci pročitali smo vas

Objavljeno

na

Objavio

VELIKOBOŠNJACI I TURCI, PROČITALI SMO VAS –  MUSLIMANSKIM IZBJEGLICAMA NASTAVLJA SE VELIKOBOŠNJAČKA RATNA OPERACIJA NERETVA 93`

Bosna i Hercegovina je protektorat paradržava, naseobina  i poligon za treniranje bošnjačke majorizacije Hrvata. Tri totalno podijeljena društva (bošnjačko, srpsko i hrvatsko) nisu u stanju sročiti niti jednu zajedničku vremensku prognozu jer Sarajevo sebi prisvaja pravo kako će samo kod njih biti sunčano. U takvom velikobošnjačkom smogu i iščekivanju njihovih novih podvala nisu mogući nikakvi kompromisi nego samo mrtva straža s otkočenom spremom. Najnovija podvala je preseljenje muslimanskih izbjeglica iz Sarajeva u Hercegovinu, točnije Salakovac kod Mostara, bez prethodne konzultacije vlasti Hercegovačke-Neretvanske Županije (HNŽ) s hrvatskom većinom stanovništva. Umjesto smještaja u praznim objektima u Sarajevu, Zenici, Maglaju ili Tuzli, gdje za jako religiozne muslimanske izbjeglice na svakih pet metara strši jedna džamija, izbjeglice deportiraju u Hercegovinu te će se za vjerske potrebe uskoro morati i džamija graditi. Živi bili pa vidjeli.

Većinom ekonomski migranti i pripadnici isilovske vojske iz Sirije, Iraka, ali i Afganistana, Pakistana, Maroka, Libije … zakamuflirani u izbjeglice mjesecima su kampirali u sarajevskom parku. Sada kada je otoplilo smeta im vrućina  pa je gradska čistoća Sarajeva odlučila  preseliti ih u hladnije krajeve, odnosno u Hercegovinu koja je poznata po sibirskoj hladnoći.  Ne daj Bože da je to jednostrana odluka bošnjačkih vlasti, a zna se i zašto baš u ovom trenutku i baš u Hercegovinu. O tome nakon redoslijeda događaja.

SLIKA 1. Blokada hrvatske policije HNŽ ispred tunela na prijevoju Ivan Sedlo

Prijevoj Ivan Sedlo. Na izlazu iz tunela Ivan, koji je na teritoriju Hercegovačko-neretvanske županije, policija HNŽ vratila je autobuse s izbjeglicama na drugu stranu tunela unutar teritorija Sarajevskog kantona (oni ne spikaju županija) koji tu završava ili počinje, ovisno o kutu gledanja.  Sada bošnjačko službeno Sarajevo traži glavu policijskog komesara HNK Ilije Lasića s optužnicom da je “na svoju ruku jednostrano direktno derogirao odluke državnih organa vlasti”. Kao opomenu drugim Hrvatima bošnjačkoj vlasti je lakše tražiti glavu jednog hrabrog hrvatskog policajca nego kompletne vlasti Županije s hrvatskom većinom.

Od bošnjačkih vlasti ucijenjen brojnim aferama marionetski ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao je kako će policijski komesar Hercegovačko-neretvanske županije Ilija Lasić danas morati biti priveden u pritvor Tužiteljstva BiH. To je otprilike slika trodijelne vlasti u bošnjačkom kalifatu. Ministar sigurnosti naređuje Tužiteljstvu BiH i ta njegova naredba bit će izvršena – jamči nam ucijenjeno Meketalo kojem za vratom štekaju brojne tužbe. U BiH je lakše uhititi Hrvate nego li Muji naplatiti parkirno mjesto.

O čemu je riječ pojasnio je premijer Vlade HNŽ Nevenko Herceg u svojem priopćenju za javnost u kojem prosvjeduje “u vezi s pokušajem dovođenja većeg broja osoba u Izbjeglički kamp Salakovac. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, niti Grad Mostar, nisu uopće kontaktirane niti konzultirane o mogućem dolasku većeg broja osoba u Izbjeglički kamp u Salakovcu. Stoga se postavlja pitanje tko je i na koji način donio odluku o njihovu upućivanju u Hercegovačko-neretvanski kanton. Tvrdimo kako je donošenje takve odluke, ma tko da je donio, eklatantan primjer neuvažavanja ustavne strukture BiH i pokušaj destabilizacije HNK, što nećemo dopustiti”.

Podrazumijeva se kako bošnjački mediji i vlast niti ne spominju svoju jednostranu odluku koju nameću bez prethodne konzultacije sa županijskim vlastima HNŽ, jer tko je vidio da se Hrvate u BiH nešto pita. Kada Sarajevo odluči Hrvati ne smiju bega u oči gledati nego pognute glave okrenuti se i njihovu naredbu bespogovorno izvršiti.

Bošnjački mediji i vlast sinkronizirano nariču o kaotičnom stanju jadnih, uplašenih, bespomoćnih, u sat vremena vožnje pregladnjelih i žednih izbjeglica koji su slučajno još i muslimanska braća. Znate, jadnici čekaju na otvorenom dok su do danas u Sarajevu bili u natkrivenom parku.

Molim?! Niste čuli kako je bošnjačko Sarajevo jedini grad u svijetu koji ima natkriven park s centralnim grijanjem, sanitarnim čvorom, toplom i hladnom vodom. Svašta?! To vam je onaj „bečki WC“ kada pored ulice čučneš poradi nužde, a onda se bečiš hoće li netko naići.

SLIKA 2. Afro-azijske izbjeglice u sarajevskom parku

„Na Ivan Sedlu ljudi su isprepadani, plaču i boje se deportacija”, licajući u suzama izvještavaju bošnjački mediji uz svima nama poznate manipulatorske fotoilustracije. Na slici u prvom planu obvezatno vidite  par žena i djece, a iza njih stotine mladih i vojno sposobnih muškaraca ali se piše samo o ugroženosti velikog broja žena i djece. Čim su izašli na sarajevsku stranu tunela izbjeglice su kao po komandi počeli od iscrpljenosti padati u nesvijest. Jednosatno putovanje autobusom od Sarajeva do Ivan Sedla puno je duže i iscrpljujuće nego li od Sirije, Iraka, Pakistana, Maroka, pa do Sarajeva.

SLIKA 3. Hitna pomoć pomaže Istanbulskoj rodnoj ideologiji u poodmakloj trudnoći, okruženoj brojnom bespomoćnom dječicom i ženama.  Iza djelatnika prve pomoči čuče dvije babice i spremno čekaju.

SLIKA 4. Brojna uplašena dječica i žene

 

SLIKA 5. Ugrožena plavuša iz Pakistana volontira

SLIKA 6. Stotine ugroženih žena i među njima još jedna plavuša iz Sarajeva. Original bošnjački fašizam – zbog boljeg raspoznavanja namjerno su se ofarbale u plavo.

 

SLIKA 7. Još jedna manekenka plavuša u ugroženom muškom haremu

 

SLIKA 8. Konačno jedna žena i dvoje djece dovedenih ekstra za fotoshooting novinara klitoris.ba.

SLIKA 9. Ekskurzija s ugroženim muslimanskim ženama i djecom ukrcava se i nastavlja put za Mostar. Crnoputi tip pita jednu od tri plave turističke voditeljice – Plavušo koliko košta? Čekaj da na mobilnom pitam šefa Bakira.

Danas poslije podne ekskurzija iz Sarajeva ipak je u Salakovac sretno doputovala. Sada je Sarajevo odahnulo jer će njihova braća po Mostaru krasti, napadati žene, tjerati ljude na ulicama da im daju novce, dilati drogu i još pokoji kriminal. Sitnica.

Zašto Sarajevo svoju muslimansku braću upravo sada preseljava u većinom Hrvatima naseljenu Hercegovinu, točnije u Salakovac kojeg su brže bolje preimenovali u centar za zbrinjavanje imigranata?! Želja je jednim udarcem postići više ciljeva.

Naime, za dva dana 20.05.2018. u Sarajevu će turski predsjednik Erdogan održati svoj predizborni miting jer u BiH ne žive Bošnjaci – to je propagandni trik – nego Turci, jelte?!

Alija Izetbegović je na samrti ostavio BiH u amanet Erdoganu, jamče to Erdogan mali žućo Bakir Izetbegović koji je navodno sve to svojim ušima čuo jer je bio tamo u trezoru Sarajevske banke. Elem, ne bi bilo fino ako turski predsjednik Erdogan u svojoj kalifatskoj pokrajini doživi neugodnosti jer među izbjeglicama iz Sirije i Iraka ima onih koji bi mu se rado krvi napili. Nije ni fino da se po Sarajevu razbacuje novcima, a nema za izbjeglice braću muslimane. Znači, Sarajevo se mora okupati i od potencijalno opasnih izbjeglica očistiti. Zatim ujedno svu tu muslimansku braću podvaliti ustašama u Hercegovini i tako poboljšati muslimansku krvnu sliku Hercegovine. Dodatna dobitna kombinacija je što se te muslimanske izbjeglice može tu stacionirati u ulozi „spavača“, pa kada zatreba, a zatrebat će, onda ih iskoristiti protiv ustaša u Hercegovini, ali i u Dalmaciji u HR.

Eto to je glavni razlog zašto su izbjeglice uopće tu u BiH, i zašto ih se gura prema krajnjem odredištu u Neumu. Kad Hrvatska može na svojem teritoriju graditi Pelješki most bez bošnjačke dozvole, mogu i Bošnje svojom afro-azijskom muslimanskom braćom zapištati teritoriji koji planiraju prisvojiti.

Znate ono kad se Fati seksalo pa je Muji u krilo sjela. Umjesto dolje Mujo je nju mazio gore po glavi. Dojadi Fati predigra i pita ga – Zašto me Mujo maziš gore po glavi, a ne dolje? Zato što me ne slušaš od danas te j…m u glavu. Eto tako i Velikobošnje u BiH maze Hrvate po glavi, pardoniram, j…u ih u glavu.

Hrvatska država sa „sigurne“ udaljenosti sve to mirno promatra u europskom duhu razumijevanja jer,  „oštroumno“ je zaključila, ne radi se o njihoj glavi. Jelte?!

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati