Pratite nas

Povijesnice

Hitlerov ‘pivnički puč’

Objavljeno

na

Neuspjeli pokušaj državnog udara kojega je u Münchenu organizirao nacistički vođa Adolf Hitler sa svojim suradnicima i uz pomoć generala Ericha Ludendorffa i pripadnika Kampf bunda, započeo je navečer 8. studenoga 1923, godine, a završio sutradan. Bio je inspiriran Mussolinijevim Maršom na Rim.
U to vrijeme pivnice u gradovima južne Njemačke bile su prostrane dvorane u kojima su se okupljale stotine, pa i tisuće ljudi, pa su se stoga i nametnule kao pogodan ambijent za početak bunta protiv vlasti za koju su pučisti smatrali da ne čini ništa kako bi Njemačkoj vratila staru slavu i moć, te ispravila nepravde učinjene joj nakon Prvoga svjetskog rata.

U tada poprilično kaotičnom političkom ozračju, bivši kaplar, temperamentni govornik i beskrupulozni populist Hitler nastojao je provesti svoj naum okupivši oko sebe istomišljenike iz nekoliko bavarskih političkih grupacija (okupljenih u Kampf bund), koji su uz oko 15.000 njegovih jurišnika iz NSDAP (Nacionalsocijalističke radničke partije) trebali biti oslonac provođenja plana nasilnog preuzimanja vlasti.

Nacistički vođa nastojao je svoje saveznike iz Kampf bunda (lidere okupljenih nacionalističko-monarhističkih grupacija) najprije uvjeriti kako je nužno izvršiti marš na Berlin (nadajući se uspjehu kakav je ostvario Mussolini u Italiji), a pobuna u pivnici je trebala biti prvi korak na tom putu obaranja središnje vlasti.

Nakon što je kod pojedinih suradnika iz vlasti (s kojima je nalazio zajednički interes i imao prethodni dogovor) primijetio oklijevanje, Hitler je uzeo stvar u svoje ruke.

Došao je sa svojim SA odredom pred pivnicu u kojoj je Gustav Ritter von Khar (bavarski političar desnog opredjeljenja) držao govor pred oko 3.000 ljudi. Oko 600 Hitlerovih jurišnika opkolilo je pod okriljem tame zgradu, a nasuprot glavnom ulazu postavljen je mitraljez, nakon čega je nacistički vođa (oko 20,30 sati) upao u dvoranu, pucao u strop i skočivši na stolac uzviknuo:
„Izbila je nacionalna revolucija!“

Potom je zaprijetio okupljenima kako se u dvorani nalazi šest stotina njegovih ljudi i da nitko ne smije izaći iz nje, te objavio formiranje nove vlade – budući da su bavarska vlada i vlada u Berlinu „smijenjene“, barake Reichswehra (vojske) i policije zauzete i da se „policija i vojska okupljaju pod svastikom“.

Nedugo nakon toga doveli su generala Ludendorffa (čiju je karizmu junaka iz Prvoga svjetskog rata Hitler pokušao iskoristiti) s kojim su nacisti nastojali dogovoriti daljnje korake. Zatražili su da utječe na druge lidere iz grupacije Kampf bunda, ali tu se nikako nije mogao postići jedinstven stav o nastavku operacije.

Dva sata poslije upada nacističkog prvaka u pivnicu, Gustav Ritter von Khar i njegove pristaše su pušteni na slobodu.
Mada su jurišnici Kampf bunda već zauzeli neke od okolnih zgrada, noć je prošla u konfuziji i metežu.
Mada je Hitler učinio sve što je bilo u njegovoj moći, pa i uhitio članove Gradskog savjeta (koje je držao kao taoce), u prijepodnevnim satima, 9. studenoga, bilo je jasno da se ciljevi puča neće moći provesti onako kako je zamislio.

Prve žrtve pale su oko 3,00 sati ujutro.
Na ulicama je došlo do oružanog sukoba u kojemu su poginula četiri državna policajca i četrnaestorica pučista, što je kasnije u nacističkoj mitskoj predaji ostalo zabilježeno kao Blutffahne („krvava zastava“).
Tom su prigodom bili ranjeni Hitler i Göring, a Hitler je ubrzo potom i uhićen.

Pored Göringa, s nacističkim vođom su u puču sudjelovali kao njegovi najbliži suradnici Rudolf Hess, Alfred Rosenberg, Joseph Goebbels, Heinrich Himmler i Hermann Göring. Ubijeno je ukupno 16 nacista.
Hitler je bio osuđen na 5 godina robije, ali je amnestiran 1925.

U zatvoru je napisao knjigu Mein Kampf („Moja borba“), u kojoj je detaljno izložio svoj program čiji su temelji bili rasna teorija i nužnost proširenja Njemačke u cilju stvaranja životnog prostora (Lebensraum) za njemačku arijevsku nad-naciju.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. – Građani Zagreba stali pred tenkove ‘JNA’ iz ‘Maršalke’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

2. srpnja 1991. – Sukob kod Maršalke

Rat koji je zahvatio Hrvatsku prelio se 2. srpnja 1991. i na ulice grada Zagreba.

Pokreti oklopnih vozila u novozagrebačkoj vojarni „Maršal Tito“ bili su jasna najava da se, navodno u svrhu intervencije u Sloveniji, Jugoslavenska narodna armija sprema za izlazak tenkovima.

„Maršalka“ bila je jedna od najvećih vojarni u Hrvatskoj, ujedno regionalni centar 5. Vojnog Okruga i 10. Korpusa, te manjih potpornih jedinica, samim time i velika prijetnja Zagrebu. Vojarnu su okružili pripadnici 1. i 2. brigade Zbora narodne garde i policije, ali i velik broj stanovnika Novog Zagreba.

Most mladosti i Most slobode preventivno su minirani i postavljene su improvizirane zapreke; kamioni i cisterne. Tijekom prijepodneva kolona vozila i sedam tenkova krenuli su iz vojarne, više puta pokušavajući probiti blokadu. Muškarci i žene, stari i mladi zaustavljali su ih svim sredstvima; žene su stale pred vozila na koja se bacalo kamenje, ali i molotovljevi kokteli.

Vojska je pucala u zrak, u sukobu su poginula dva vojnika JNA i civil Raveno Čuvalo, a ranjeno je više osoba. Građani Zagreba time su osujetili namjere JNA čije su oklopne snage nezadovoljstvo iskalile kod Jastrebarskog gdje su, vozeći se prema Sloveniji, oštetile mnogo vozila lokalnog stanovništva.

U susjednoj državi poginuo je veći broj pripadnika JNA i slovenske Teritorijalne obrane, a načelnik Generalštaba, general pukovnik Blagoje Adžić, na Dnevniku TV Beograda proglasio je nastavak rata u Sloveniji. Ipak, rat u Sloveniji primicao se kraju, dok se u Hrvatskoj rasplamsavao.

Na svim područjima srpske pobune intenzivirani su sukobi, osobito u Banovini i istočnoj Slavoniji. Početkom srpnja u pokušaju smirivanja krizne situacije poginuo je i načelnik Policijske uprave Osijek Josip Reihl-Kir.

Pripadnik rezervnog sastava MUP-a otvorio je vatru na Reihl-Kirovo vozilo, pri čemu su još poginuli i osječki dužnosnici Goran Zobundžija te Milan Knežević, a teško je ranjen Mirko Tubić, predsjednik Mjesne zajednice Tenje. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

1. srpnja 1992. Započela operaciju ‘Tigar’

Objavljeno

na

Objavio

Nakon niza uspješnih akcija na Južnom bojištu i Dubrovniku, provedenih tijekom svibnja i lipnja, Hrvatska vojska započela je 1. srpnja operaciju Tigar, koja je završena 13. srpnja 1992., piše hrt.hr

Glavni cilj bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, potisnuti okupatora na južni rub Popova polja te uspostaviti položaje za oslobađanje Konavala. Nositelji operacije bile su 1., 2. i 4. gardijska brigada. Najzahtjevniju zadaću imala je 3. bojna 4. brigade koja je više puta napadala Golubov kamen, golemi brdski masiv koji je agresoru omogućavao kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.

U teškim borbama poginulo je 11 pripadnika 4. brigade. 1. brigada uspješno je oslobađala prostor od Slanog prema Popovu polju, unatoč tomu što je okupator pružio žilav otpor na svakoj koti, izvodeći protunapade. Tigrovi su uz gubitke ostvarili ciljeve pri čemu se kao vrstan zapovjednik istaknuo Damir Tomljanović Gavran.

Vrlo zahtjevnu zadaću, uz 10 poginulih pripadnika u teškim borbama, odradila je 2. brigada Gromovi, koja je zauzela važno uporište Ivanicu. Specijalna postrojba Glavnog stožera, bojna Zrinski, također je imala istaknutu ulogu u akcijama, a napredovanje gardijskih brigada pratile su i osiguravale pričuvne postrojbe. U operaciji Tigar prvi  su put djelovali MIG-ovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Oklopništvo se posebno iskazalo, ponajviše u borbama za selo Uskoplje i Ivanicu. Unatoč teško prohodnom brdskom terenu zapovjednik oklopne satnije 4. brigade Andrija Matijaš Pauk organizirao je tenkovski napad trasom stare pruge Uskoplje-Dubrovnik, pri čemu su ciljevi gađani izravno u pokretu. Tako je razbijen centar neprijateljskog topništva što je omogućilo napredovanje 2. i 4. brigade prema Ivanici.

Slijedili su osvetnički udari topništva agresora, ali bez učinka jer je operacija Tigar samo jedna u nizu mukotrpno odrađenih etapa koje su rezultirale oslobađanjem cijelog dubrovačkog zaleđa.

Poginuli pripadnici 2.A Brigade “Gromovi” – najbolji sinovi hrvatskog naroda

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

I svjetlost vječna svjetlila im!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari