Pratite nas

Kolumne

Hitrec: Istoričari u akciji spašavanja jugoslavenske istoriografije iz spilje potopljene prljavom vodom laži

Objavljeno

na

Nema živog kolumnista koji se bez obzira na temu o kojoj piše, nije dotaknuo nogometa, a bilo bi i neprirodno u ovom početku srpnja koji je pojeo sve druge svjetske probleme i nevolje.

Recimo, dok smo mi igrali u skupini s Nigerijom, ondje je u tih devedeset minuta ubijeno vjerojatno devedeset kršćana, najmanje. U danima drame s Danskom, danski su političari odlučili stati na kraj opasnoj getoizaciji muslimana u toj zemlji i nevoljkosti da se integriraju, pa sada djeca moraju u škole gdje će učiti što je to Božić. U Hrvatskoj pak, dok smo igrali s Danskom, ušuljao se u naš šesnaesterac nacrt mirovinske reforme koji bi , realiziran, srušio jedan stup na priličnu masu ljudi i zauvijek ih poklopio.

U vrijeme nogometne euforije (svaka čast hrvatskoj reprezentaciji i izborniku, napokon smo ondje gdje trebamo biti), napola je riješen slučaj Agrokor, što je Rusima satisfakcija za ispadanje u četvrtfinalu i bez Fifinih sankcija mogu vikati „Slava Todoriću“. Glede uzvika „Slava Ukrajini“, očito je u očima svjetske nogometne organizacije izjednačen s, recimo, Za dom spremni, a pokojni mladi nogometaš Hrvoje Ćustić valjda je u rangu neželjenih imena na nepoznatoj listi.

Nogomet sve i svugdje, svijet se divi velikoj Hrvatskoj. Oprostite, ni „velika Hrvatska“ se ne smije spominjati jer kod idiota budi neke asocijacije. No zato se sve češće u ovim danima spominje Jugoslavija, kad Hrvatska trijumfira komentatorima u regiji najdraže bi bilo da se zove „Bivša jugoslavenska republika Hrvatska“, a hrvatski Jugoslaveni, orjunaši i ostala bagra ne mogu se odlijepiti od svoje znojne nostalgije – najbolji je primjer da televizije, uključujući javnu, prvo hrle u Srbiju da čuju što ondje imaju za reći, a zašto ne idu u Mađarsku, Austriju, Italiju, itd. teško je (Iako) zaključiti. Tako smo čuli razne gluposti, kao onu da građanska Srbija navija za Hrvatsku, a „pravoslavna za Rusiju“. Ma nemojte, a tko je pisao i još piše memorandume? Pa obje te Srbije, s tim što ih građanska formulira.

Velikosrpske enklave u Hrvatskoj

Jugoslavenske, dotično velikosrpske enklave u Hrvatskoj i njihovi mediji (Novi list, Novosti, Indeks…) u općem hrvatskom zanosu objavljuju male, pakosne priče kojima bi htjeli umanjiti značenje hrvatskih pobjeda ili naći crne mrlje, kao što čine i nadalje s hrvatskim ratnim pobjedama.

O nogometu je bilo riječi i u Hrvatskom saboru, gdje se u gotovo praznoj dvorani natjecala velika preostala četvorka Pernar, Pupovac, Radin, Zekanović, kojima se pridružio Jovanović. HTV je u Središnjem dnevniku delikatno prešutio taj događaj, ali nisu komercijalne televizije, te smo doznali da se ondje vrijeđalo „na nacionalnoj osnovi“ (sklop riječi iz doba komunizma), a isto smo tako spoznali da je riječ „Jugoslaven“ ipak postala pomalo zazornom i onima koji potiho ostaje u toj iluziji i nakon skoro trideset godina samostalne Hrvatske.

Bolje Srbin nego Jugoslaven, shvatio je i Jovanović, a kako i ne bi kada Srbi u Hrvatskoj, u vladajućoj koaliciji, dobivaju što žele, a u Odboru za ljudska prava i manjine dijele sebi novac , proračunski, hrvatski dakako. Njihovi amandmani uvijek prolaze glatko, za razliku od SDP-ovih kojima ni Romi iz Grubišnog Polja više ne mogu pomoći.

U tijeku je spašavanje SDP- a od njega samoga, što je nemoguća misija, ali ne i neizgledna jer od jugoslavenskoga gena koji mu je u nutrini i dalje pati barem petnaest posto pučanstva u Hrvatskoj, pa će oni samo zato ostati vjerni. Spašavanje SDP-a i vojnika partije Bere, podsjeća me na akciju spašavanja malih nogometaša iz tajlandske špilje, s konopcem i bocama kisika u utrci s monsumom koji prijeti potopiti podzemlje.

Jest, perfidne note pišu se u jugoslavenskim glavama dok Hrvatska slavi nad razvikanim nogometnim zemljama. Eto, poslali mi dobri ljudi obavijest o udruzi „Krokodil“ koja djeluje u Beogradu , a ima novi projekt pod imenom „Ko je prvi počeo? Istoričari protiv revizionista“. Navode oni ovo: „Nakon projekta Jezici i nacionalizmi i njegovog velikog finala (!?) Deklaracije o zajedničkom jeziku, sada se stvara prostor za istorijski i interkulturni dijalog kroz kreiranje mreže istoričara, političara, pisaca, novinara i – studenata, korišćenjem metoda multiperspektivnog istorijskog narativa.“

Velikosrpska klatež, kao što vidite, rabi novu multiterminologiju ne bi li zvučala moderno, jer više ne prolazi četnički nauk koji se i nadalje skriva iza priglupo sročenoga teksta „projekta“ koji se otkriva već i naslovom, a naslanja se neoprezno na sirovu laž o uspjehu Deklaracije o zajedničkom jeziku, koji je u stvari bijedan promašaj, čega su svjesni. No, kao i uvijek, nađu se u takvom društvu individue iz Hrvatske, ovaj put – budući da je riječ o multiistoričarima, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i još jedna Snježana, to jest Koren. U projektu s infantilnim nazivom, poznatim iz školskih klupa, kada ravnatelj škole zove nedisciplinirane đake koji su se potukli, pa istražuje „tko je prvi počeo“. Istoričari protiv revizionizma. Bolji bi naslov bio – istoričari u akciji spašavanja jugoslavenske istoriografije iz spilje potopljene prljavom vodom laži.

Miroslav Krleža

Dotle i u tzv. kulturi jugoslavenski kulturnjaci pokušavaju provući Krležu kroz svoje zamuljene tjesnace, a ne vidim da je tko reagirao na „leksikografsku predstavu“ u Zagrebu, u kojoj se beogradski redatelj šeće s krvavim nožem po improviziranoj pozornici, žiri u sastavu Bozanić, Grabar-Kitarović i Kusić osuđuje Miroslava na smrt vješanjem, paklenski smišljeno poigrava se s doista velikim piscem koji se ne bi htio vratiti „u ovaj pakao“, podlo se miješaju hrvatska i jugoslavenska himna. A što? Nije meni braniti Krležu od njegovim političkih zabluda koje to i nisu bile, mnogo je pametnih ljudi u doba sirovog kapitalizma imalo iste ideje, a ni jugoslavenska im nije bila strana, no svi su se oni doista opametili kada su njihove utopije prerasle u polpotovske, staljinske i titovske terore, a Krleža se – ako nije prije, a jest – prosvijetlio u vrijeme Deklaracije, ali ne o zajedničkom, nego o nazivu i položaju hrvatskoga jezika.

Zato je ta leksikografska predstava obično smeće i još jedan neuspješan pokušaj da se Krležu odvoji od svega hrvatskoga, premda je njegova hrvatska dimenzija značajna, a socijalna dimenzija razumljiva, te bi i danas bila dobrodošla jer smo, nepripremljeni (kao i za rat u kojemu smo ipak trijumfirali) upali u baš crnu varijantu sirovoga kapitalizma, što je i nadalje naš najveći problem, ruku pod ruku s državom koja „dere gdje stigne“, što su kolumnisti dobro opazili.

Grička vještica

Drukčije kazalište od spomenutog leksikografskog vidjeli smo u nedjelju, nakon što je premijera zbog ruske čarolije premještena sa subote. „Grička vještica“, to jest kaptolska, ukazala se opet na otvorenju Zagrebačkog histrionskog ljeta, skoro trosatna, ali ne i dugočasna predstava s novim Sinišom i Nerom, Jankom Popovićem-Volarićem i Madom Peršić. Treća je to Vještica, nakon prve koju je režirao Međimorec s Enom Begović i Krunom Šarićem, druge s Enom i Sinišom Popovićem. Ova treća verzija (Stoisavljević dramaturg) u režiji Dražena Ferenčine na stanovit je način zabavnija, s mnogo humorističnih interpolacija i ekstemporiranja u kojima nije nedostajao ni nogomet (a kako bi), posebno ističem Jasnu Palić ispraćenu pljeskom na otvorenoj bini i rečenicu „Što je Noć vještica? To je kao Dan žena, samo po noći.“

U svemu, međutim, temeljna nota je u stvari blago feministička, kao što se i pristoji Zagorki koja je, nakon Dragojle Jarnević, posegnula za tipom snažne i samosvjesne žene. Vrlo dobra Mada Peršić (diplomirala medicinu!) stasom i crtama lica neodoljivo podsjeća na Enu Begović, a ulozi je dodala baš mladodjevojačku prpošnost u nekim scenama, u drugima žarki „aktivizam“ u doba kada se svijet sporo oslobađa opakih predrasuda.

Doba je prosvijećenosti, Majka Tereza (oprostite, Marija Terezija) pomalo razumije što se događa i donosi nove uredbe. Naličje prosvijećenosti opisao sam u romanu „Špilberk“ (prikrivena reklama). U predstavi nastupa 21 glumac, ako sam dobro vidio, mnogi nekad mladi sada su u punoj glumačkoj zrelosti, mnogi nekad djeca (ili ih još nije ni bilo), glumačka djeca, sada se solidno predstavljaju publici.

U svakom slučaju, „Grička vještica“ je uvijek pun pogodak, pa i ovu verziju čeka dobra budućnost ispod kule u kojoj je pisao Baltazar Adam Krčelić, s doličnom scenografijom koja se utapa u realne gričke vizure, a nagrđuje ju samo metalni dimnjak nekog restorana u Tkalčićevoj. Jest, podosta je vremena prošlo (ne previše) otkako je Malleus Maleficarum postao zabranjeno štivo, žene sada dominiraju, bez obzira na izmišljene priče zadrtih feministica koje bi rado spalile muškarce, Hrvatska ima predsjednicu koja sjedi do Medvjedeva i pristojno si čestitaju nakon svakoga gola, ali ne i nakon jedanaesteraca.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mladen Pavković: Ako ne žele hrvatsku himnu, onda se zna što žele!

Objavljeno

na

Objavio

Učenici nekih škola srpske nacionalnosti u Vukovaru, kazao je gradonačelnik ovog Grada Ivan Penova, ne žele ustati dok se izvodi svečana hrvatska pjesma – himna „Lijepa naša Domovino“, niti žele sudjelovati na predavanjima o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Vijence nose i svijeće pale samo u spomen na svoje „pomozbog“ junake!
Tako ih valjda uče njihovi roditelji. Ali, ako je to tako, a jeste, onda Vinko Brešan ima pravo kad se u svom filmu zapitao: Kakva je ovo država?

U drugim državama je nešto takvoga nezamislivo. Crnogorci će kažnjavati svakoga tko ne ustane za vrijeme izvođenja himne. Platit će kaznu između 300 i 2000 eura.
Amerikanci i slični s takvim stvarima nemaju problema jer je nezamislivo da netko ne ustane dok se izvodi ova svečana pjesma.

Oni, kao kod nas, koji ne žele ustati na „Lijepu našu Domovinu“ naprosto i javno daju do znanja da ne poštuju državne simbole, od Ustava, zastave, grba do himne.
To je njihovo pravo ili kako bi netko rekao „to je nama naša borba dala“.

Činjenica je da se već godinama ovakvi i još teži problemi u Vukovaru stavljaju pod tepih i da mnogi nisu naviknuti da se o njima javno govori i raspravlja.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo kulture RH također „žmire“ na ono što se svakodnevno događa u vukovarskim školama, koje (odvojeno!) pohađaju učenici srpske nacionalnosti, kao da ne živimo u istoj državi.

I u Republici Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj sigurno ima i djece Hrvata koja tamo polaze škole, ali nismo čuli da netko od njih ne poštuje državne simbole zemlje u kojoj živi.
Bojimo se da je to moguće samo kod nas.

Umjesto da se razno razni pupovci i slični zalažu da se takve stvari ne događaju, oni ih podržavaju, pa čak i potiču mržnju.

Mladen Pavković

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari